Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraPsihijatrijske bolesti

Psihijatrijske bolesti – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 2366 pitanja iz oblasti Psihijatrijske bolesti.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (2366)

?
Pitanje #3652814. 8. 2009.

Poštovana, Molim Vas za jedan tj. više odgovora. Pre 12 godina mi

Poštovana,
Molim Vas za jedan tj. više odgovora. Pre 12 godina mi je dijagnostikovana miastenija gravis počeli su lečenje sa kortiko steroidima ali nije mi bilo bolje da bi uradili dopunska ispitivanja i otkrili da imam i multipl skleroxu od tad do sad sam konstantno na kortikosteroidima. Dolazi do niza drugih bolesti šećer osteoporoza itd međutim najgore je to što počinje vrtoglavica i nesnosni napadi panike. Panike da izaađem iz kuće da pijem lekove ma od svega. Išla sam i kod psihijatra radila testove i dobila dijagnoze f41.2 i f60.3 nisu mi dali lekove zbog osnovne bolesti. Radim sama na sebi terudim se da sve to prevaziđem jel imam dvoje dece i supruga. Međutim kad god upadnem u neku stresnu situaciju vraćaju mi se ti simptomi bol u želucu, povraćanje vrtoglavica lupanje srca i panike. Molim Vas recite mi šta znače te dijagnoze da li su opasne mislim nemam suicidne pomisli čak naprotiv bojim se stalno da mi se nešto ne desi jel mi suprug od pre godinu dana boluje od leukemije pa trebam da izdržim sve to da bi deci trajala. Nisam nervozna ni svađalica samo ponekad tužna. Ne znam kako bi to objasnila ali od kad znam za sebe imam te probleme teško kontrolišem emocije tj. na stres uvek reagujem opanikom i kao da me celu samelje kad se nešto loše desi onda mi treba mnogo vremena da izađem iz tog začaranog kruga panike i želje da sve bude ok. Sad sam zabrinuta zbog supruga a i dece pošto ćerka ima promene u ponašanju pa sam je odvela kod psihijatra i rekli su da ima f28 ali da za sad ne treba lečenje međutim ona sve češće pada u neka stanja bezvoljnosti i depresije plače ćuti ima panične napade oseća kaže bes potrebu da nešto slomi. Pa ne znam brinem ne zbog sebe koliko zbog nje bojim se da je to što ima nasledila od mene i da sam ja kriva. Mada ni to nije važno važno mi je da znam da fali joj treba lečenje jel to nešto što prolazi ili će joj ostati kako da joj pomognemo kao porodica smo ok ali smo nažalost ima li tih pehova sa bolestima prvo ja pa sin u 16 je imao aneurizmu pa sad ovo sa mužem ćini mi se da je džaba što smo se trudili da sve drugo bude ok nije bilo batina vike uvek smo skladno i u dogovoru sa njima živeli ali bojim se da su ove stvari ostavile traga na njoj. Pa me zanima da li je ona sa tim rođena ili je to posledica života i da li je to izlečivo mislim da li je to poremećaj nekog hormona ili šta je? I jops mi samo recite šta znače moje dijagnoze ja sam imala stresan život u porodici u kojoj sam odrasla ali posle sam se trudila da u svojoj porodici sve to nadoknadim i da mi bude bolje tj. da oni što manje vide ta moja unutrašnja stanja dosta mi je teško nekad da to prikrijem ali moram izvinite na opširnosti znam da će te razumeti ustvari srž mog pitanja i nadam se da će te mi odgovoriti.
Hvala.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Život Vas zaista nije milovao i konstantujem da ste jedna jako snažna žena, pošto se dobro nosite sa svim. Primetila sam da u mnoštvu problema koji su bili i koji su sada, vi uspevate da problem uspešno rešite! Smatram da su svi kapaciteti ograničeni, te i Vaši. Stoga bi trebalo da uzmete od lekova antidepresive, T. Zoloft 50mg, koji se uzima jedna uveče ili ujutru. Ne menja psihomotoriku, efekat počinje dve nedelje nakon uzimanja, i mora da se pije najmanje tri meseca. Nije kontraindikovan u Vašem slučaju, što se tiče ćerke, nisam sigurna da je ova navedena dijagnoza dobra, pa Vam savetujem da je vidi neko ko se bavi ovom problematikom. Možete je dovesti ukoliko ste u okolini ili iz Niša kod mene.
dr D. Krasić. Pozdrav
?
Pitanje #3648514. 8. 2009.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Bolest se može kontrolisati lekovima i psihoterapijom. Ima tendenciju vraćanja, u pojedinim periodima  života bude intenzivnija kada je i lečenje intenzivnije. Ali je neophodna edukacija o bolesti, shvatanje o kakvoj se bolesti javlja, da razmišljanje i pogrešno sagledavanje nas uvode u napad i da moramo to menjati. Mislima pokrećemo emotivnu reakciju i telesnu simptomatologiju koju dodatno interpretiramo i tako u krug. Ponoviću, psihoterapija je najblagotvornija!
dr D. Krasić. Pozdrav
?
Pitanje #3644913. 8. 2009.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Trnjenje može biti posledica dešavanja psihičke prirode, pogotovu problem možemo tako nasloviti, ukoliko je neurolog izvršio ispitivanja i pregled. Medikamentna terapija je potrebna, ponekad i odgovarajuća kombinacija lekova, ali i dužina korišćenja leka. Takođe, medikamentna terapija nije dovoljna, ako je jedina i ne ide uz psihoterapiju. Ne znam da li je dobro da čekate Vašeg doktora ili da se obratite nekom drugom i krenete sa psihoterapijom, jer je dugi period čekanja pred Vama.
dr D. Krasić. Pozdrav
?
Pitanje #3642213. 8. 2009.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Možete probati, ali što se tiče lečenja od strane psihijatra, javite se svom lekaru, dogovorite se oko terapije, uvek postoji mogućnost uvođenja novog leka, prekidanja sa predhodnim. Ako osim uzimanja lekova, nemate stalne kontrole psihijatra i razgovore, to može biti razlog što se ne osećate bolje i dalje
dr D. Krasić. Pozdrav.
?
Pitanje #3641113. 8. 2009.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Ne vidim razlog zašto onda menjate partnerku? A dobar je verovatno što torte nema bez šećera, pa i dobrog sexa bez ljubavi! I još jednom, ne rizikujte da izgubite nešto što vredi!
dr D. Krasić. Pozdrav.
?
Pitanje #3639313. 8. 2009.

Poštovana dr, Imam pitanje, koje će sigurno izgledati veoma čudno, imam neverovatnu

Poštovana dr,
Imam pitanje, koje će sigurno izgledati veoma čudno, imam neverovatnu sumnju da sam poremećen i mislim da ljudi to skrivaju od mene. Niko mi u životu nije rekao da sam poremećen, bilo šta takvo.   Moja sumnja je počela posle šestomesečnog stanja napetosti, uznemirenosti, kako bih ja rekao ludila. Prošle godine u Martu, moj brat i ja smo duvali travu, tu je bila i njegova devojka, uglavnom ja sam uzeo najviše, nisam siguran da je bila čista trava, i nije mi bio prvi put da sam konzumirao travu. Popušili smo joint i krenuli dalje, odjednom sam dobio strašne halucinacije, neopisivo, govorio sam da ću umreti, itd. Na kraju sam završio u hitnoj pomoći gde sam sam otišao, bio sam svestan, stavili su me na ekg, tako nešto, imao sam veoma ubrzan rad srca, jedva sam disao, mislio sam da ću umreti ako ne uzmem vodu, svašta. Sećam se tako nekih stvari. Uglavnom posle toga 6 meseci nisam skoro izlazio iz kuće imao sam strahove razne, potpuno van kontrole, išao sam kod psihijatra, dao mi je maprotilin nije pomogao tada, mislim za tih 6 meseci, a onda sam promenio lekara, 2 razgovora sam imao sa njim, više nisam išao, ali prepisao mi je druge lekove, risperidon ( risar) 1 mg, 25 mg maprotilin i pola lorazepama pijem još uvek uveče, a ujutru jedan lorazepam od 2.5 mg. Prva tri dana korišćenja lekova koristio sam mnogo veće doze i odjednom je sve bilo lagano dobro, gledam se u ogledalo, ne vidim ništa "nenormalno", ali i dalje se pitam, ako sam poremećen, možda i ne mogu to da vidim. Ne razumem kako neko može sumnjati da nie normalan, tj. zašto uopšte sumnjam, mislio sam da je zbog doživljenog stresa, dugotrajnog straha, smrti oca sa 11 godina. Može li neko da mi objasni? Ako je moguće xd ne želim da dužim priču, znam da je potreban razgovor sa nekim možda i na duže vreme da bih dobio odgovor, samo želim da mi neko objasni, kako je moguće sumnjati toliko u sebe i druge, da li je to po Vama normalno i kako se toga osloboditi?
Hvala unapred.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Sumnja je često potrebna da bi kontrolisala nas same i izoštrila vidjenje realnosti. U određenoj meri je potrebna, ali ne sme biti takva da nas ukoči, uplaši i zaustavi. Takva sumnja je vezana za nesigurne, nesamopouzdane osobe, i često uplašene i depresivne ličnosti. Sumnja u normalnost, nije prisutna kod inače pravih psihijatrijskih poremećaja. Oni su bez uvida i bez dobrog testiranja realnosti. Stoga, ne mislim da ste "nenormalni" ali smatram da javljanje psihijatru i psihoterapija će biti jako blagotvorni
dr D. Krasić. Pozdrav
?
Pitanje #3638413. 8. 2009.

Poštovana dr, Imam 18 godina i problem sa strahom od bolesti. Sve

Poštovana dr,
Imam 18 godina i problem sa strahom od bolesti. Sve je počelo kada sam sa 16 godina pronašla izraslinu na dojci. Tada sam prošla kroz brojna ispitivanja koja su malo duže potrajala, na kraju je utvrđeno da je u pitanju benigna promena. Međutim, nakon toga ja sam s vremena na vreme upadala u neke periode brige i zamarala se pitanjima tipa šta ako to pređe u nešto maligno i slično. Onda sam pročitala u novinama članak o tome kako je neka žena koja se lečila od raka dojke pronašla čvorić na vratu, i tako se otkrilo da je rak metastazirao. Od tada sam često pipala svoj vrat, plašila se da se ne pojavi neki čvorić. Vremenom se on i pojavio. Onda me je okupirala briga oko uvećanih limfnih žlezda. Prošla sam brojne pretrage, utvrdilo se da sam limfatične konstitucije. Objašnjeno mi je da moje žlezde reaguju na svaku manju infekciju, stres... Međutim, meni nije dovoljno to što me je pregledalo mnogo lekara specijalista i što su rekli da je to bezazleno. Ja se brinem da oni to nisu dovoljno ozbiljno shvatili, i da to nije nešto mnogo ozbiljnije. Ne brinem konstantno, ali se dešava da uđem u neki period kada razmišljam o tome, opipavam se, tražim da li je iskočila neka nova žlezda i to me prilično pokoleba. Završila sam medicinsku školu. Neretko se dešavalo da dok učim o nekoj bolesti, razmišljam da li ja imam neki od tih simptoma. Sada sam upisala medicinski fakultet. Svesna sam da me čekaju velike obaveze, i da ne smem sebi da dopustim da zapadam u te krize, jer onda nisam u stanju ni da učim. I volela bih da naučim da se izborim sa tim, jer ne bih želela da ta panika utiče na moj uspeh na fakultetu.
Hvala!
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Da vam kažem da ste mladi, da je suvišno takvo razmišljanje, nepotrebno je i samo bi ponavljala nešto što je poznato. Ali, pošto slabost psihičkih snaga može nastati i kod mladih i potražiti oduske putem traganja za bolešću i ulazeći u sve dublji ponor depresivnog raspoloženja i nemogućnosti, stoga je neophodna pomoć psihijatra najpre kroz razgovore i postizanje uvida, a potom i preko lekova ako treba. Da znate, takodje, da postoje časni izuzeci, ali retki, koji su kroz studiranje medicine izbegli i nisu se suočili sa strahom od bolešću, hipohondrijskog karaktera. Potrudite se i rešićete problem, zaista ste mladi i sigurna sam da imate intelektualne i emotivne kapacitete.
dr D. Krasić. Pozdrav.
?
Pitanje #3628112. 8. 2009.

Poštovana, Nakon smrti oca 2000. godine i pri kraju fakulteta upao sam

Poštovana,
Nakon smrti oca 2000. godine i pri kraju fakulteta upao sam u depresiju. Lečenje je trajalo od 2000.  - 2003. godine, nakon čega sam otišao na privremen rad u Rusiju. U periodu od 2003. do Decembra 2008. godine sve je poprilično bilo normalno i normalno sam funkcionisao. U Decembru 2008. godine napustio sam posao i osnovao privatnu firmu. Od tada opet počinju moji problemi. Inače, oni se ogledaju u tome što teško održavam koncentraciju, nemam mogućnost da stvari odradim kvalitetno i do kraja već napuštam na pola, nemam samopouzdanja, imam strah od telefona, strah kada razgovaram sa ljudima koji imaju autoritet, tada oni viču na mene a ja se zbunim u potpunosti i sav se unervozim. Obične životne stvari kao plaćanje računa, overavanje zdravstvene knjižice, izlazak sa prijateljima sam totalno zanemario, tako da više to i ne radim već samo sedim u stanu. Više nemam volje ni snage ni za šta. To se sve naravno odrazilo i na moje odnose sa suprugom. Nemam redovne seksualne odnose, ona oseća da nema podršku niti stabilnost koju očekuje od jednog muškarca. To nam polako ali sigurno razorava vezu. Mnogo sam neodlučan, često ne znam šta želim, stalno sam nervozan i napet, nemam snage da odem na rođendane, svadbe i veselja, a ako odem samo sedim i ćutim. Kao da postoji nešto što me blokira. Prestao sam da jedem, jedem jednom u dva dana i to na silu po malo. Izgubio sam oko 7kg od Decembra 2008. U Aprilu 2009. godine sam se javio kod psihijatra koji mi je postavio dijagnozu " disordo personae anxiousus ( evitans) f60. 6" i " disordo personae depedens - f60. 7". Prepisao mi je Seroxat od 20mg ujutru i Bromazepam 3mg 2x1 koji su samo donekle poboljšali situaciju. Molim za savet i Vaše mišljenje, jer sam strašno uplašen šta se može dogoditi, a sa ovakvim unutrašnjim pritiskom veoma teško živim i sve što je kvalitetno uništavam oko sebe. Molim, takođe, da ukoliko neko od ljudi koji čitaju Vaš sajt a imaju sličnu situaciju, da me kontaktiraju, da mi daju neki koristan savet, kako se iz svega izvući.
Hvala unapred.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Vaš problem jeste u ponovljenoj depresivnoj afektivnoj promeni, koja bi zahtevala lečenje, ali pre svega česte psihoterapijske seanse, naravno i uz primenu terapije, koja bi podrazumevala eventualnu izmenu ili dopunu dosadašnje. Sa psihoterapijom morate početi što pre jer mislim da ona daje najpoželjnije rezultate.
dr D. Krasić. Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460