Stetoskop
Stetoskop
Povratak na sva pitanja
?
Objavljeno: 13. avgust 2009.Oblast: Psihijatrijske bolesti

Poštovana dr, Imam pitanje, koje će sigurno izgledati veoma čudno, imam neverovatnu

Poštovana dr,
Imam pitanje, koje će sigurno izgledati veoma čudno, imam neverovatnu sumnju da sam poremećen i mislim da ljudi to skrivaju od mene. Niko mi u životu nije rekao da sam poremećen, bilo šta takvo.   Moja sumnja je počela posle šestomesečnog stanja napetosti, uznemirenosti, kako bih ja rekao ludila. Prošle godine u Martu, moj brat i ja smo duvali travu, tu je bila i njegova devojka, uglavnom ja sam uzeo najviše, nisam siguran da je bila čista trava, i nije mi bio prvi put da sam konzumirao travu. Popušili smo joint i krenuli dalje, odjednom sam dobio strašne halucinacije, neopisivo, govorio sam da ću umreti, itd. Na kraju sam završio u hitnoj pomoći gde sam sam otišao, bio sam svestan, stavili su me na ekg, tako nešto, imao sam veoma ubrzan rad srca, jedva sam disao, mislio sam da ću umreti ako ne uzmem vodu, svašta. Sećam se tako nekih stvari. Uglavnom posle toga 6 meseci nisam skoro izlazio iz kuće imao sam strahove razne, potpuno van kontrole, išao sam kod psihijatra, dao mi je maprotilin nije pomogao tada, mislim za tih 6 meseci, a onda sam promenio lekara, 2 razgovora sam imao sa njim, više nisam išao, ali prepisao mi je druge lekove, risperidon ( risar) 1 mg, 25 mg maprotilin i pola lorazepama pijem još uvek uveče, a ujutru jedan lorazepam od 2.5 mg. Prva tri dana korišćenja lekova koristio sam mnogo veće doze i odjednom je sve bilo lagano dobro, gledam se u ogledalo, ne vidim ništa "nenormalno", ali i dalje se pitam, ako sam poremećen, možda i ne mogu to da vidim. Ne razumem kako neko može sumnjati da nie normalan, tj. zašto uopšte sumnjam, mislio sam da je zbog doživljenog stresa, dugotrajnog straha, smrti oca sa 11 godina. Može li neko da mi objasni? Ako je moguće xd ne želim da dužim priču, znam da je potreban razgovor sa nekim možda i na duže vreme da bih dobio odgovor, samo želim da mi neko objasni, kako je moguće sumnjati toliko u sebe i druge, da li je to po Vama normalno i kako se toga osloboditi?
Hvala unapred.
Dragana Krasić

Dragana Krasić

Specijalista neuropsihijatrije

Zakažite pregled
Poštovani,
Sumnja je često potrebna da bi kontrolisala nas same i izoštrila vidjenje realnosti. U određenoj meri je potrebna, ali ne sme biti takva da nas ukoči, uplaši i zaustavi. Takva sumnja je vezana za nesigurne, nesamopouzdane osobe, i često uplašene i depresivne ličnosti. Sumnja u normalnost, nije prisutna kod inače pravih psihijatrijskih poremećaja. Oni su bez uvida i bez dobrog testiranja realnosti. Stoga, ne mislim da ste "nenormalni" ali smatram da javljanje psihijatru i psihoterapija će biti jako blagotvorni
dr D. Krasić. Pozdrav

Ovaj odgovor je pružen u informativne svrhe i ne zamenjuje direktan pregled kod lekara.

Dodajte Vaš komentar ili iskustvo

Podelite svoje mišljenje ili postavite dodatno pitanje vezano za ovu temu.

* Email je neophodan za goste kako biste dobili obaveštenje o odobrenju komentara.

Svi komentari prolaze kroz moderaciju pre objave.

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Posvećena je radu sa decom i adolescentima.

Oblasti medicine (Medicinska Ekspertiza):
  • Psihijatrija

Vaša privatnost

Anonimno i bezbedno

Odgovoreno

Lekar je odgovorio na ovo pitanje

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460