Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraPsihijatrijske bolesti

Psihijatrijske bolesti – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 2366 pitanja iz oblasti Psihijatrijske bolesti.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (2366)

?
Pitanje #174422. 11. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Prozak (kod nas Flunirin, Fluoxetin, Flunisan) kao i svi ostali lekovi iz grupe selektivnih serotonergickih reuptake inhibitora (SSRI) imaju kao nezeljeno dejstvo i neki oblik seksualne disfunkcije. To se ne javlja kod svih pacijenata, cesto zavisi i od leka ali i od kolicine leka koji se uzima. Ako je potrebno da i dalje uzimate lek i u istoj dozi, onda je potrebno ubaciti i neki dodatni lek koji blokira nezeljena dejstva.

Za to sluze sledeci antidepresivi - Remerom ili Celixta (mirtazapin) i Trittico. Postoje jos neki kojih trenutno nema u nasoj zemlji. Mislim da su nezeljeni efekti koji su se javili nakon uzimanja Trittica zato sto ste ga uveli na pogresan nacin. Trittico se uvodi tako sto se prva tri dana izima samo jedna trecina tablete uvece, naredna tri dana dve trecine uvece a nakon sledeca tri dana podizete na celu tabletu! To je preporuka proizvodjaca i tada retko kad izazove nezeljene efekte osim kod preosetljivih osoba. Pored Trittica odlicne rezultate daje i mirtazapin (Remeron ili Celixta). Ako ni to ne pomaze a imate smetnje potencije, mogu se uzeti lekovi za potenciju poput Cialisa koji ce Vam resiti taj privremeni problem.
Sve ove lekove mozete uzimati samo ako Vam ih psihijatar propise i odredi, obzirom da postoje stanja u kojima su oni kontraindikovani, odnosno ne smeju da se uzimaju.

?
Pitanje #173621. 11. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite
Shizo-afektivni poremecaj je takvo psihijatrijsko oboljenje gde se tokom iste epizode mogu uociti simptomi bipolarnog poremecaja (depresija ili manija/hipomanija) i shizofrenije. Medikamentozna terapija je terapija izbora za ovaj poremecaj i uglavnom je potrebno da se lekovi uzimaju do kraja zivota. Na pocetku mogu biti i periodi kada se osoba nakon lecenja dugo oseca dobro, ali se epizode nanovo javljaju. Terapija je razlicita i zavisi da li su uz shizofrene simptome prisutni i simptomi depresije ili manije. Obzirom da je Vasa majka trenutno u depresivnoj fazi shizoafektivnog poremecaja, uz neuroleptike se propisuju i antidepresivi; ako postoje i dodatne tegobe poput poremecaja sna, gubitka apetita, uznemirenosti i ukoliko osnovna kombinacija lekova ne pomgne da se otkone, dodaju se i drugi medikamenti poput hipnotika, anksiolitika i bazalnih neuroleptika (pogotovu oni za koje se smatra da imaju i antidepresivno dejstvo). Daju se i infuzije sa vitaminima i mineralima u slucaju da osoba slabije jede, ako je iscrpljena i ako je potrebno da se neki lekovi daju direktno u venu pa infuzija sluzi da lek postepeno dospeva u organizam. Porodica moze pomoci svom clanu tako sto ce najpre razumeti da se radi o bolesti, da povede racuna o redovnom uzimanju lekova i eventualno ako dodje do pogorsanja odmah intervenise da se pacijent javi psihijatru radi korigovanja terapije. Neprepoznavanje pogorsanja i odbijanje pacijenta da se javi lekaru je najcesci uzrok tezim epizodama bolesti zbog kojih je potrebna hospitalizacija, odnosno bolnicko lecenje. Dobro vodjena terapija, redovno javljanje na kontrole i brze vanredne kontrole odmah nakon sto se primete prvi znaci odbijanja terapije ili pogorsanja, mogu da vode ka dobrom toku bolesti, prevenciji novih epizoda i manjem broju hospitalizacija.
?
Pitanje #173521. 11. 2007.

Postovana dr,  Molim vas da uzmete u obzir ovo moje pismo,jer mi

Postovana dr,  Molim vas da uzmete u obzir ovo moje pismo,jer mi je poremecen zivot  totalno.  Imam problem , koji , kazu nije zdravstveni , ali meni cini pakao od  zivota. Naime, vec zadnje dve godine me muci neka vrsta preskakanja srca.  Kazem vrsta zato sto ja to ne osecam u predelu srca vec u grlu , koje je  nalik stucanju , kao kad vam nesto poskoci i jako udari u dnu grla. Sve  sam preglede uradila , pocevsi od EKG-a preko ultrazvuka srca do nosenja  holtera 24 casa. Naravno , pokazalo se to preskakanje , koje je kazu u  granicama normale i nije organske prirode. Jeste me to smirilo na neki  nacin , jer sam pre tih pregleda bila strasno uplasena , stalno misleci  kako imam neku strasnu bolest srca i kako cu umreti. Meni je otac umro od  infarkta u 72-oj godini. Ja sam u globali veliki hipohondar, jos kad je  pocelo ovo da me muci postala sam i anksiozna,plaseci se da izadjem ili  odem negde da mi se ne bi nesto desilo. Medjutim vremenom sam prevazisla  taj strah i da kazem navikla se na te moje simptome, a da ne pricam da  osecam i razne druge simtome jos kojekakvih bolesti, i da me stvarno uvek  nesto boli ili fali. Jos uvek imam veliki strah od bolesti i crne misli.  To je verovatno hipohondrija. Ovaj moj glavni problem mi ne da mira svakodnevno,vec skoro sedam meseci  unazad. Nekad uspem da ga ignorisem,jer mi fizicki ne smeta,ali me  psihicki ubija. Interesantno je da me najvise pogadja kad sam mirna,kad  sedim ili lezim i ne radim nista. Kad sam u nekom poslu ili kada hodam to  se retko desava. Znate, kada covek pozeli da se odmori i sedne ili legne  da bi to postigao, a ne moze jer mu simptomi ne dozvoljavaju. Bas mi mnogo  smeta i umara me psihicki jer je sada prisutno svakodnevno po ceo dan sedam  meseci unazad. Ranije je dolazilo i odlazilo, sve iz cista mira bez nekih  prednajava, a sada nikako da ode iako ih ja maksimalno ignorisem,kao da su  postali sastavni deo mene i kao da je to normalno. Suprug ne razume da meni  taj problem remeti normalan nacin zivota, i da zbog njega ne mogu da  razmisljam.  Ja vas molim da mi odgovorite ? da li zbog toga moram da idem na neko  psihijatrijsko lecenje ili postoji i drugi nacin da se to zavrsi.  Ocigledno je da lekovi ne pomazu-lekar mi je predlozio da pijem helex u  takvim trenucima, ali ne vredi i zato sada retko popijem lek. Molim vas  pomozite mi,ne znam kako da iydrzim, a da ne poludim. Nemam nikakvu podrsku , sama sam u svemu. Da li ce , ako bas  moram da idem , psihijatar uspeti da me izleci??? Ja zelim da zivim  normalno bez strahova i raznih simptoma.  Hvala!
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite
Ako su Vasi strahovi toliki da Vam "od zivota prave pakao", onda je zaista neophodno da se javite lekaru-psihijatru. Ono u cemu Vam psihijatrijski tretman moze pomoci je da Vam smanji ili u potpunosti eliminise nerealne strahove, da Vam popravi san, smanji napetost, poboljsa raspolozenje, umanji preokupiranost telesnim simptomima. Takodje je vazno da znate da sto vise usresredjujete paznju na telesne tegobe, odnosno sto vise osluskujete sopstveno telo, to ce uocavanje bezopasnih telesnih simptoma, koji se normalno javljaju kod svake osobe i nisu znak bolesti, biti intenzivnije. To, zbog Vase sklonosti ka katastroficnoj obradi, dovodi do jos vecih strahova i pogresnog uverenja da se nesto ozbiljno desava sa vasim telesnim zdravljem. Potvrda toga je i u Vasem pismu, odnosno u onom delu kada objasnjavate da se strahovi povecavaju kada nista ne radite vec samo lezite i osluskujete telo, dok kada ste aktivni i kada Vam je paznja usresredjena na druge aktivnosti - straha nema. Uvek kada uhvatite sebe da ste usresredjeni na telo, pokusajte da otklonite paznju sa tela i usmerite na nesto drugo (birajte ono sto zahteva vecu koncentraciju - recimo citanje, gledanje filma, igranje drustvenih igara, razgledanje prodavnica, razgovor sa drugim ljudima i sl).
?
Pitanje #163512. 11. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite
To sto Vam smeta svetlost nema veze sa anksioznim pormecajem. Potrebno je da se javite oftalmologu (ocnom lekaru) koji ce nakon pregleda da Vam eventualno predlozi lek ili neku dodatnu konsultaciju. Sto se tice Vase osnovne bolesti, tj. panicnog poremecaja, on ima losu osobinu da se u stresnim ili iscrpljujucim situacijama vraca. Takodje, ako pijete puno kafe, pusite ili uzimate tz. psihostimulanse poput guarane, Red Bula, marihuane i sl., postoji velika verovatnoca da ce se napadi ponovo javiti. Ponekad, nista od ovog nije potrebno, vec se napadi spontano, bez posebnog okidaca, jednostavno ponovo jave. Veoma je vazno da se sto pre javite lekaru i da na vreme zaustavite dalje pogorsanje! Medjutim, postoji mogucnost i da su napadi blagi, da ne patite i da ne remete svakodnevno funkcionisanje - odnosno da ih drzite pod kontrolom. Ukoliko je ovo slucaj, odnosno, ako Vas mnogo ne remete, ako su izuzetno retki i blagi, onda jednostavno pustite da prodju jer nije potrebno ponovno ukljucenje leka. Tada Vam vise moze biti od pomoci psihoterapija, ukoliko je potrebna bilo kakva pomoc.
?
Pitanje #163412. 11. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite
Ako se urade sve pretrage i ne nadje se telesno oboljenje koje bi moglo da objasni tegobe, smatra se da su telesne tegobe na koje se pacijent zali psiholoski uslovljene. Takodje, u prilog psihickom uzroku je i to kada su simptomi brojni, razliciti, kada se smenjuju i kada se naizmenicno javljaju i gube. Ako su lekari koji se bave telesnim oboljenjima rekli da nemate ni jedno oboljenje kojim bi objasnili nastanak Vasih tegoba i da je sve provereno, moj predlog Vam je da se javite psihijatru i porazgovarate o tome. Ovakve tegobe se mogu javiti u brojnim psihijatrijskim oboljenjima i obicno nisu znak nekog tezeg psihijatrijskog oboljenja. Cesto se javljaju u tz. somatoformnim poremecajima, ali mogu biti deo klinicke slike anksioznog poremecaja (ako su praceni i strahom) pa cak i depresivnog poremecaja (ako su praceni tugom i prazninom).
?
Pitanje #163312. 11. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite
Tegobe koje opisujete - kada osoba veruje da je neko prati i prisluskuje, spadaju u grupu tz. psihoticnih simptoma. Mogu biti u sklopu brojnih psihickih bolesti i uvek zahtevaju veoma ozbiljnu terapiju. Takve osobe uglavnom ne mozemo da razuverimo, one smatraju da su zaista ugrozene i da im preti opasnost a ne da su bolesne i da zbog toga pogresno procenjuju realnost, te iz tih razloga i odbijaju da idu kod lekara . Ono sto je problem, ako se ne leci bolest brze progredira i mogu se javiti brojne posledice - od onih u smislu usloznjavanja bolesti, otezanog funkcionisanja pa sve do izmena u ponasanju u smislu agresivnosti. Agresivnost se moze javiti ne zato sto su "lose licnosti" vec zato sto cvrsto veruju da su ugozene te agresivno ponasanje cesto predstavlja pokusaj odbrane od onog od koga im, po njihovom verovanju, preti opasnost. Treba pokusatida se nagovore da odu kod lekara zbog nekih sporednih probelma koje smo uocili - recimo zato sto su nervozni, ne spavaju, ili ako se zale na neke telesne tegobe. Cesto ni to ne uspeva, pa je dobro da se uspostavi kontakt sa psihijatrom koji ce Vam objasniti proceduru dovodjenja na pregled (svaka ustanova ima svoju proceduru). U pojedinim ustavovama ili privatnim ordinacijama postoji mogucnosti i kucne posete, nakon cega bi se odredila terapija. Nazalost, ponekad stanje postane toliko kriticno da je potrebno pacijenta prisilno hospitalizovati.
?
Pitanje #163212. 11. 2007.

Postovanje Imam 22 godine, i pre par godina, cini me se od

Postovanje Imam 22 godine, i pre par godina, cini me se od pocetka srednje skole poceo sam da primecujem neke smetnje koje mi ometaju kvalitet zivota, izbegavanje situacija, strahovi depresivnost, manjak samopouzdanja, soc fobija, preznojavanje, neugodnost na novim mestima....Sada sam student i od pre dve godine sam krenuo kod psihoterapeuta 2 puta nedeljno. Iz mog nekog ugla covek je pricljiv pozitivan i na nekim poljima moj napredak je evidentan, medjutim sa druge imao sam i par kriznih situacija kad mi se stanje pogorsavalo, dosta poljuljano samopouzdanje, depresivnost, strahovi(od ljudi, probadanje u ledjima...)Od pocetka mi je govorio da meni nisu potrebni lekovi i da to stanje moze da se popravi za 2-3 meseca( evo me i dalje posle 2 godine) , e onda kad sam upao u krizu pio sam flunirin i bromazepam 2 meseca, nakon toga mi je opet ok, i opet posle izvesnog vremena kriza i opet mi govori da pijem flunirin, mada uvek je u fazonu lekovi ti ne trebaju i onda kaze ako budem pio taj lek to ce se sanirati za mesec dana, nakon toga sam uzimao flunirin oko 11 meseci, bilo je bolje, i opet nakon par meseci pad i kriza, tad mi je rekao ima "neki lek seroxat" ako njega budem pio to ce da se sredi za mesec dana, ( u stvari nije mi rekao da ga pijem nego ako se budem lose osecao da ja odlucim da li hocu ili necu da ga uzmem dakle po svojoj volji) sad ga pijem 4,5 meseci i stanje mi se poboljsalo, bio sam 4 meseca na razmeni ucenika u americi i stekao sam samopouzdanje uvideo neke stvari, medjutim sada ne znam sta mi je ciniti da li da nastavim da idem kod mog psihoterapeuta dali da potrazim pomoc kod nekog drugog?Ja shvatam da je stanje glave kompleksno pitanje dakle nemoguce je popiti nesto i za 10 dana ozdraviti potrebno je dugo vremena ne daj boze mozda cu i ceo zivot da se borim, moje pitanje je samo vezano da li je ova terapija prava (insistiranje na prevazilazenje problema sopstvenim snagama licnosti kojih nazalost nema dovoljno bez lekova koliko sam uvideo). Inace 2 puta nedeljno sam na psihoterapiji i radimo relaksacije, pricamo, hipnoza ... Izvinjavam se na ovolikoj duzini i unapred hvala
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite
Depresija kao i socijalna fobija se mogu tretirati lekovima (antidepresivima), psihoterapijom (kognitivno bihejvioralna terapija je terapija izbora za oba oboljenja) i kombinovanom metodom (lekovi + KBT). Sto se tice lekova, Flunirin moze pomoci kod depresivnih pacijenata, medjutim sto se tice socijalne fobije nije lek prvog izbora. Do sada su za socijalnu fobiju pokazali kao efikasni paroksetin (Seroxat), venlafaksin (Efectin) i sertralin (Zoloft) i smatraju se lekovima prve linije u tretmanu ovog anksioznog poremecaja. Uglavnom je potrebno da se lek uzima oko godinu dana, naravno ne u istoj dozi. Medjutim, koji lek odgovara kom pacijentu , u kojoj dozi i koliko dugo ga treba uzimati ipak odredjuje lekar psihijatar na osnovu pregleda i procene stanja svakog pacijenta ponaosob. Sto se tice psihoterapije, kognitivno bihejvioralna terapija traje oko 16 - 20 jednocasovnih seansi. U okviru ovog psihoterapijskog modaliteta ne postoji hipnoza, tako da verovatno Vas psihoterapeut primenjuje neku drugu psihoterapijsku metodu. KBT u sebi sadrzi i odredjenu aktivnost pacijenta, sto znaci da ono sto nauci tokom seanse (sta da uradi kada se nadje u strasljivoj situaciji, kako da drzi pod kontrolom strah, kako da redukuje telesne manifestacije straha, kako da se izbori sa strasljivim mislima i iscekivanjem i sl.) treba da primeni izmedju dve seanse. To je ono sto se pokazalo u dosadasnjim istrazivanjima i u klinickoj praksi kao delotvorno kod socijalne fobije i depresije. Na Vama je da uporedite ono sto dobijate i ono sto se preporucuje, kao i koliko Vam dosadasnja terapija pomaze, te da sami odlucite da li je potrebno da promenite psihoterapeuta. U svakom slucaju, iako ne promenite terapeuta, nije lose da potrazite i drugo misljenje, odnosno da porazgovarate sa jos nekim psihijatrom o vasem problemu. Imate pravo na to. Takodje, mnoge podatke o Vasoj bolesti i nacinu tretmana mozete naci i na internetu
?
Pitanje #146724. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Ja zaista ne mogu da tvrdim, ali se plasim da ste vec postali zavisni od njega, jer koliko vidim niste u mogucnosti da prekinete sa uzimanjem leka. Postoje dve vrste zavisnosti a to su psihicka i fizicka zavisnost. Fizicka je ako vam se jave neprijatni telesni znaci nakon smanjenja ili iskljucenja leka, ili da posle jednog oderedjenog vremenskog perioda primene iste doze, osetite tegobe (telesne i psihicke) koje se povlace stalnim povecanjem doze. Druga vrsta zavisnosti, psihicka, moze biti udruzena sa fizickom ili da se javi izolovano. Prepoznaje se tako sto osba nije u stanju da se odrekne leka jer ima utisak da bez njega ne moze. Kad popije lek, pa makar to bile i doze koje nemaju dejstvo, oseca se automatski bolje. Sto se saveta tice, smatram da je bitno da se javite lekaru i da pokusate da izbacite Rivotril. Za to postoje par nacina. Jedan je da se jednostavno prestane sa daljim uzimanjem leka, ali vas tada ceka najmanje nedelju dana a najcesce i duze (ponekad i preko 3 nedelje) period gde se necete dobro osecati i gde ce simptomi verovatno biti prilicno naglaseni. Ovaj nacin se ne preporucuje kod Rivotrila, jer nije pozeljno da se naglo obustavi ! Druga mogucnost je da se postepeno, u jednakim vremenskim razmacima, polako samnjuje doza leka (koliko, kojim tempom i u kom vremenskom periodu treba da odredi lekar). Sledeca mogucnost je da se Rivotril zameni nekim drugim lekom iz grupe benzodiazepina i da se onda postepeno iskljucuje taj drugi lek. Najbolji nacin je da se uz Rivotril postepeno uvodi antidepresiv koji ce drzati pod kontrolon tz. apstinencijalne simptome. Preporuka je da se doza antidepresiva povecava a Rivotrila smanjuje. Ovo vazi samo za odvikavanje od leka nakon razvoja zavisnosti ali ne i za pacijente obolele od epilepsije. Po mom licnom klinickom iskustvu, za to je najbolji Efectin ER (Venlafaksin), ali je naravno stvar lekara kome se obratite koji ce lek uvesti u kojoj dozi i koliko dugo. U svakom slucaju, mislim da to treba da resite sto pre odlaskom kod psihijatra !

?
Pitanje #144922. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Prva sifra F43.1 je sifra Posttraumatskog stresnog poremecaja (PTSP). To je reakcija na neubicajno jak stres poput onog koji se javlja tokom rata kada se nadjemo u situacijama gde je nas ili zivot nama bliske osobe ugrozen, tokom katastrofa povezanih sa prirodnim nepogodama ili, u mirnodopskim uslovima, nakon saobracajnih nesreca ili silovanja. Druga sifra F32.2 oznacava da je osoba aktuelno depresivna i da je stepen ili intenzitet depresivnosti procenjen od strane klinicara kao teska depresivna epizoda (postoje jos blaga F32.0, umerena F32.1 i teska depresivna epizoda sa psihoticnim elementima F32.3). Asentra (Sertralin) je lek koji spada u grupu novijih antidepresiva, tz. SSRI (selektivni serotonergicki reuptake inhibitori) i daje dobre rezultate kod oba pomenuta poremecaja. Daje relativno brzo pozitivne efekte (najverovatnije ce brze otkloniti simptome depresije a sporije PTSD-a). Pozitivne osobine sertralina su da se slobodno moze davati u kominaciji sa vecinom lekova (psihijatrijskih i telesnih), da se moze propisivati i kod pacijenata sa skorasnjim infarktom miokarda (koji su veoma cesto depresivni) i da uglavnom ne utice na promenu telesne tezine. Jedini je antidepresiv koji se zvanicno moze propisivati deci. Dobro deluje i u tretmanu anksioznih poremecaja. Kod nas se ovaj lek moze naci pod nazivom Zoloft i Asentra. Od nezeljenih efekata moze da izazove muku i blagu napetost (to su dve najcesce primedbe) ali uglavnom (osim ako je osoba "preosetljiva" na lek) su blagi i prolaze za par dana. Da bi se izbegli nezeljeni efekti, najcesce se lek uvodi postepeno do najmanje dnevne doze od 100 mg. Za Vase tegobe, najverovatnije ce biti potrebna puna doza od 200 mg. Bromazepam je lek koji spada u grupu sedativa tj. anksiolitika. Jako je dobar lek, predstavlja samo dodatnu terapiju osnovnom leku (sertralin) i uzima se samo dok glavni lek ne postigne svoj efekat. Postoji, naravno, mogucnost navikavanja/zavisnosti na ovaj lek, ali je to samo u slucaju dugotrajne upotrbe i to vecih doza leka. Zato je neophodno da lek uzimate pod lekarskom kontrolom. Ponekad je neophodno da se, najcesce zbog PTSD-a, uvedu i dodatni lekovi i/ili psihoterapija (EMDR i CBT) ako ova prva kombinacija ne dovede do potpunog povlacenja simptoma.

?
Pitanje #139313. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Jedino sto mogu da Vam kazem je da se obratite psihijatru i da se odredi vrsta terapije koja je najpogodnija za Vas problem. Najverovatnije da ce Vam biti predlozena neka od psihoterapijskih metoda, ali nije iskljucena ni medikamentozna terapija. I jos nesto, javite se sto pre, jer sto se duze ceka, problem postaje tezi za tretman i otporniji na brojne intervencije. Uz to, mogao bi i negativno da utice na Vas brak sto bi imalo dalji negativan uticaj na Vase psihicko stanje.

?
Pitanje #138111. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Istrazivanja su dokazala da povecanje prolaktina moze da izazove porast anksioznosti, narocito kod zena (REAVLEY S. sa sar, 1997). Da li je to kod Vas zbog visokog prolaktina, ili su se tegobe javile iz nekog drugog uzroka to Vam ne mogu sa sigurnoscu reci. Najpouzdaniji diferencijalno dijagnosticki kriterijim bi bio da se nivo prolaktiva dovede na normalu i ako se tada redukuje anksioznost, onda je to i bio uzrok. U svakom slucaju ako je to toliko jako da vam remeti svakodnevni zivot i stvara patnju, javite se lekaru.

?
Pitanje #138011. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Naravno da mozete da se oslobodite ovih lekova koje ste napomenuli. Terapija je trojaka. Najpre mozete da lek koji uzimate polako smanjujete na nedelju dana, recimo po 1/4 tabl ili manje. Ne mora da bude striktno nedelju dana , moze i duze, odnosno sve dok ne prodju tegobe koje se jave zbog smanjenja leka. Drugi nacin je da se uvede lek iz neke druge grupe (recimo antidepresiv ili bazalni neuroleptik ili afektivni satbilizator) i da se on polako povecava onda kada se benzodiazepin smanjuje. Treca mogucnost je da se lek naglo prekine i izdrze veoma neprijatne tegobe koje su u prvih par dana najace a zatim polako slabe. Medjutim, mogu da traju i do tri nedelje i duze. Ovaj zadnji nacin nije bas popularan, niti je preporucljiv za ljude sa slabim srcem i hronicnim bolestima. Najcesce postoji ne samo fizicka zavisnost vec i psiholoska (vezanost) za lek, tako da se on prvo zameni drugim pa tek onda pristupi redukciji. Najbolje je ipak da to uradite uz strucnu pomoc lekara koji ce na osnovu Vaseg zdravstvenog stanja predloziti najprikladniji nacin resavanja ovog problema. Ucinite to sto pre, jer sto se duze ceka sanse da nastane zavisnost i da je potrebno vise muke da se iz toga izadje su vece, pogotovu ako imate utisak i da ste depresivni. To definitivno ne treba da cega na tretman!

?
Pitanje #137911. 10. 2007.

Postovana doktorice! Pokusacu da Vam opisem od pocetka bolesti kako sam se

Postovana doktorice! Pokusacu da Vam opisem od pocetka bolesti kako sam se osecala i kako se danas osecam, da bi Vi dobili bolju klinicku sliku moje bolesti. Pre tri godine sam obolela od herpes zostera, nisam spavala dvadeset jednu noc od velikih bolova i otoka na kuku tako da me je to mnogo iscrpelo i psihicki i fizicki, za kratko vreme sam otisla na operaciju suljeva pa je i to doprinelo stresu, posle operacije samo sam 15 dana lezala kuci i morala sam se vratiti na posao nije imao ko da radi (u to vreme sam bila SEF SLUZBE). Velike stresove sam dozivljava i dozivljavam na radnom mestu. Veliki deo vremena provodim za kompjuterom i moj posao zahteva kako fizicko tako i veliko psihicko naprezanje. Radim na Fakultetu u sluzbi za Izdavacku delatnost. Ovo je samo da znate kojim poslom se bavim mozda ce Vam i to pomoci da date svoj komentar. U klimaksu sam vec 5 godina i nisam imala ranije nikakvih problema, ali od pre godinu dana pocela sam da osecam kako mi zuji u glavi i onda osecaj kao da propadam u zemlju. Ja sam se tako sa tim nosila isla na posao i nisam obracala paznju na to medjutim od maja meseca sam osecala kako mi nesto steze glavu kao da imam obruc i kako se zanosim kada hodam i imam osecaj da cu da padnem, pa sam se bila zatvorila u kucu i nisam smela nigde da izadjem niti sam smela da ostanem sama u kuci, uvek je neko morao biti samnom bilo da je u kuci bilo da izadjem napolje. Svaki dan osecam kako mi trni i zuji u glavi kako se ljuljam, povremeno pocnem da placem, osecam kako mi kao da iglicama neko bocka celo telo i veliki strah i paniku da ce se nesto lose desiti. Uhvati me velika neizdrziva nervoza i teskobu u sebi kao da cu puci. To me je mnogo uplasilo krenula sam na snimanja i pretrage pa cu Vam napisati sve preglede koje sam uradila. (Zaboravila sam reci da mi je secer uvek bio dobar dok mi se ovo sve nije pocelo desavati, odjednom mi je secer poceo da varira od 11,0 do 3,2. Ponekad imam pritisak 140/90 a kada sam smirena imam 120/80. Pijem enelapril i atenelol zbog ubrzanog rada srca. Kada mi je secer pao dva puta ispod donje granice ja sam cini mi se tada nahvatala strah i sve mislim sta ako padnem nema ko da mi pomogne, (moram Vam napomenuti da nemam dece), suprug radi tako da sam ja veci deo vremena sama i nemam sa kim da razgovaram a osecam da mi razgovor pomaze (iako sam jedno vreme bezala od ljudi i ako ne popijem nesto za smirenje uhvatim sebe da mi i sada pocne sve da smeta pa ponekad uhvatim sebe da mislim na nesto lose da skratim te muke, mada ja to ne zelim). Jos uvek osecam sve te tegobe mada u malo manjem intenzitetu ali i dalje kao da mi je posebno glava posebno telo. U glavi non-stop zuji kao da imam mrave a tako i po celom telu. Ja radim i skupim snagu i hrabrost odem na posao odradim dan i vratim se kuci i vise nigde ne idem zbog tog glupog straha u meni. Jutra su mi najgora i pola dana e tek uvece mi bude onako fino. Lose spavam pa onda moram popiti lek za spavanje. Psihijatrica mi je dala Englonil, lorazepam i ksalol (drzavni psihijatar), to je zakljucila iz razgovora samnom da mi to treba. Otisla sam kod privatnog psihijatra i iz razgovora sa njim -on je zakljucio da bolujem od Episodium depresivum, gradus moderati -F32.1 sa atacima panike i agrofobijom pp postmenopaza. Njegova preporuka je da bih trebala piti tablete Cipralex 10 mg 1x 1 ujutru, Rivotril 2 mg -2x1/4 i 1/4 po potrebi kod napetosti, panike. Kako sada objasniti drzavnom doktoru da sam se obratila i privatnom i da je on predlozio sasvim drugu terapiju. Kada napomenem da pozove i psihologa ona se ljuti. Inace je jako fina. Posto radim ja idem kod drzavnih doktora, ne mogu piti na svoju ruku terapiju. Inace imam veliku zelju da ozdravim i da prebrodim ovaj veliki strah i da krenem da izlazim sama jer ja kada idem sama ulicom ili po kuci bilo gde stalno sebi govorim sve je u redu nece se nista desiti eto to je to! Snimanjem EEG-e glave nista nisu pronasli sem VELIKU PSIHICKU NAPETOST. A sada bih Vam napisala izvestaje od doktora koje sam uradila. Radila sam EEG-e glave. EEG NALAZ: Difuzno br\a aktivnost i parcijalno uo;ljiv osnovni alfa spektar 10 Hz. Vizuelna blokada adekvatna. Nema specifi;nih grafoelemenata. Nema akcentuacije strana. FS i HV ne menjaju znacajno osnovnu aktivnost. Nema znakova epileptiformne elektrokortikalne aktivnosti ni fokalnog nalaya. EEG: KARAKTERISTICAN ZA PSIHICKI NAPETE OSOBE. RADJEN JE DOPLER DG. Hyperthzreosis suspecta Tachycardia sinualis RADIOGRAFIJA VRATNOG I L-S DELA KICME: Spondylosis deformans et unearthrosu vert. cervicalis. Scoliosis et spondylosis deformans vert.lumbalis. Discarthrosis L5 i S1. ELEKTROMIONEUROGRAFIJA ENR NALAZ: Kotorna brzina provodjenja za n. peroneus l.dedz je 40/ms e senzitivna ya n. surali e l.dedz je 36 m/s EMG NALAZ: Ukazuje na hronicnu iritaciju korenova L5 i S1 desno. DG: RADIKULOPATHIA L5 ET S1 LAT.DEDZ. DOPLER VRATNOG DELA JE U REDU. HORMON STITNE ZLEZDE ISTO U REDU. S postovanjem i uvazavanjem.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Vi ste mi opisali vasu bolest, ali mi niste napisali kako ja mogu da Vam pomognem, odnosno koje je Vase pitanje upuceno meni. Verujem da je to - sta dalje? Mnoge od vasih tegoba koje ste opisali su posledica deformiteta na kostanom sistemu, sto zahteva lecenje fizijatra. Nesto od toga se moze izgubiti a nesto samo smanjiti u intenzitetu tokom fizikalne terapije. Takodje, imate i tegobe za koje se po opisu mogu svrstati u klimaktericne. Sto se tice psihickih tegoba, ono sto ste opisali je napribliznije agorafobicnoj simptomatologiji i eventualno napadima panike. Verujem da kod vas postoji i depresija koju je kolega evidentirao, ali Vi to bas niste opisali. U svakom slucaju - na osnovu dosadasnjih istrazivanja i klinickog iskustva kod nas i u svetu, Eglonil nije prvi lek izbora ni za jedno od navedenih poremecaja. Medjutim, tesko je reci da li kod Vas postoji jos nesto sto niste spomenuli a na osnovu cega se koleginica odlucila za ukljucenje Eglonila. Takodje, ja mojim pacijentima ne savetujem kombinaciju dva benzodiazepina u isto vreme (Lorazepam i Ksalol). Ako se kod vas radi o komorbiditetu depresije i anksioznog pormecaja onda je lek izbora antidepresiv. Koji antidepresiv - to zavisi od vrste depresije, od stepena izrazenosti, od drugih lekova koje uzimate, od toga kako Vas organizam podnosi odredjene grupe lekova i sl.... Takodje, ja licno ne dajem Rivotril za tretman panike jer ima veliki potencijal za izazivanje zavisnosti i povecanje tolerancije, a uz to nije lek izbora za lecenje panike vec je samo simptomatska terapija. Ako je potreban sedativ u pocetku, najradije dam Bromazepam ili Benzedin, koje vrlo brzo ukidam nakon sto pocne da deluje antidepresiv. Opet naglasavam da je ovo je u navecem broju slucajeva, i da je svaki pacijent prica za sebe i zahteva individualni pristup i specificnu terapiju koja odgovara vrsti i aktuelnoj fazi bolesti ali i samom organizmu te osobe.

?
Pitanje #13719. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Neurastenija je takvo oboljenje u psihijatriji koje se dominantno karakterise malakasloscu, umorom, glavoboljama, vrtoglavicom i sl. Dominiraju somatske tegobe ali im se ne moze naci telesni / organski uzrok. Kada kazemo pseudo neurastenija, to znaci da su simptomi kao kod neurastenije ali je veoma jasan uzrok takvom stanju i obicno se radi o nekoj telesnoj bolesti koja ide sa slicnom simptomatologijom. Neurastenicne tegobe se mogu naci i u depresiji koja predstavlja bolest koja se karakterise nesrazmernim i onesposobljavajucim osecajem tuge i praznine, gubitkom osecanja zadovoljstva, poremecajem sna, apetita, seksualnog funkcionisanja, koncentracije, umorom, osecanjem beznadeznosti i besperktivnosti i sl. Panicni atak je atak veoma intenzivnog straha koji se javlja naglo, uglavnom kao grom iz vedra neba i pracen je veoma burnom telesnom simptomatologijom poput ubrzanog srcanog rada, plitkog disanja, osecanja nestabilnosti i vrtoglavice, trnjenjem, toplim i hladnim talasima, osecanjem pritiska iza grudne kosti i sl. Obicno je pracen procenom da ce se se ili se vec dogadja nesto katastroficno, poput infarkta, sloga, gusenja, ludila, gubitka kontrole i sl. O cemu se kod Vas radi na osnovu dijagnoze koje ste napisali ne mogu sa sigurnoscu da kazem, moguca je primarna depresija, ali ne mogu sigurno da potvrdim. Ja sam licno lekar koji ne voli da kombinuje toliki broj lekova, pogotovo da se u isto vreme uzima Lorazepam i Ksalol. Nije mi jasna ni funkcija nekih drugih nabrojanih lekova u tretmanu vase bolesti. Moj predlog Vam je da potrazite tz. drugo misljenje, odnosno konsultujte jos nekog psihijatra u vezi sa Vasom bolescu i terapijom, naravno ne putem interneta vec uzivo, da bi mogao da se obavi i adekvatan lekarski pregled i diferencijalno dijagnosticka procena.

?
Pitanje #13709. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Tretman poremecaja ishrane je u domenu psihijatra, interniste (dominantno endokrinologa) i nutricioniste. Od psihoterapije indikovana je PORODICNA PSIHOTERAPIJA. Veoma je bitno da se sto pre obratite lekaru, najpre psihijatru koji ce Vas dalje uputiti na odgovarajuce konsultativne preglede ako je potrebno. Treba uvek imati na umu da sto se pre pocne sa lecenjem, bolest se lakse i brze leci. Sto se duze ceka, moguce su veoma neprijatne komplikacije bolesti koje su povezane sa generalnim zdravstvenim stanjem osobe.

?
Pitanje #13699. 10. 2007.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Kognitivno bihejvioralni terapeuti se nalaze u skoro svim psihijatrijskim institucijama u Beogradu, tako da mozete da se obratite lekarima i psiholozima Instituta za psihijatriju, Instituta za mentalno zdravlje, Instituta za bolesti zavisnosti i da naglasite da zelite kognitivno bihejvioralni tretman, te ce vas uputiti kod onog koji trenutno ima slobodnih mesta za prijem novih pacijenata na terapiju. Sto se tice kognitivno bihejvioralnog udruzenja ciji terapeuti primenjuju Bekovu kognitivnu i bihejvioralnu terapiju (CBT), jedino takvo udruyenje se nalazi u Nisu (clanovi su iz skoro svih delova Srbije, pa i iz Beograda). U Beogradu imate slicno udruzenje, ali se radi o tz. Racionalno emotivnoj bihejvioralnoj terapiji (REBT) ciji je tvorac Elis. Ukoliko Vam je potrebna dodatna pomoc, mozete mi se slobodno ponovo obratiti.

?
Pitanje #13689. 10. 2007.

Postovana, HVALA VAM STO POSTOJITE, da mozemo da Vas kontaktiramo i ovim

Postovana, HVALA VAM STO POSTOJITE, da mozemo da Vas kontaktiramo i ovim putem. Naime, ja se lecim od depresije 10 godina (uzrok moje bolesti (gubitak strica kog sam najvise volela, to je bio pocetak, kasnije problem oko neresenog statusa stambenog prostora, i mnogo toga. Operisana sam 6 puta (zbog udesa 2 puta (imala sam prelom karlice na 5 mesta, otvoren prelom butne kosti, prelom kljucne kosti, kontuzija mozga), kasnije operacija mioma na materici, pa na kraju i benignog tumora na dojci.Pisem vam opsirno da biste imali uvid u moje zdravstveno stanje. Pre 3 godine lezala sam na psihijatriji 5-6 dana (moja bolest se manifestovala gusenjem, malaksaloscu posle toga, bugitak svesti, kad su me i zadrzali na bolnickom lecenju.Nisam panicar i ne panicim, svesna sam svoje situacije, samo se ne mogu pomiriti sa njom jer znam da sam bila sasvim drugacija. Od terapije pijem: maprotilin od 25 mg, Trixsifen 25 mg. Ksalol 1 mg.Obzirom da imam i VELIKI problem sa snom (uopste ne spavam! dobila sam i terapiju za to Lorazepam 2,5 mg. koji mi ne pomaze nimalo, onda mi je zamenjen za Flormidal od kog zaboravljam sve sto je bilo u toku njegovog dejstva. Ocajna sam jer zivim sama, svakodnevno u popodnevnim satim dobijam pritisak u grudima, lupanje srca, otezano disanje, nezainteresovana sam za bilo sta, ubijena u pojam, a bila sam tako vesele prirode. Povlacim se u sebe previse, cak mi je tesko i na telefon da se javljam, a drustvo maksimalno izbegavam. Plasim se za svoje zdravlje jer neznam dokle cu sve ovo izdrzati. Molim Vas za Vasu pomoc i savet.Ja sam iz Krusevca, ne bi mi bilo tesko ni doci do Vas u Nis, ako mislite da je to potrebno. Hvala unapred. Pozdrav i sve najbolje Vama.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Iz Vaseg pisma nisam u mogucnosti da procenim da li je jos uvek kod Vas prisutna depresivnost od koje se, kako kazete, lecite. Takodje niste mi napisali koje ste sve lekove do sada koristili. Zavisno sta od tegoba trenutno dominira daju se tacno odredjeni antidepresivi. Neki od njih imaju zadatak da pored toga sto deluju na poboljšanje raspolozenja deluju i na smirenje jer su pojedini depresivni pacijenti veoma napeti i agitirani. Drugi imaji ulogu da poboljšaju raspoloženje, daju energiju i daju pokretacku snagu za aktivaciju pacijenta i nisu prikladni za one sa prisutnom agitacijom. Maprotilin je dobar lek ali ima zaista mnogo savremenijih antidepresiva koji imaju slicnu ili bolju efikasnost a manje nezeljenih dejstva. On spada u drugi red lekova koji se daju ako prvi/predhodni lekovi novije generacije ne uspeju da razrese problem. Nadam se da ne uzimate u isto vreme Lorazepam i Ksalol, kao i da ih ne pijete jako dugo. Ako zelite da dodjete na pregled (nakon cega bi bila u mogucnosti da Vam dam znatno preciznijim odgovor i misljenje) onda je potrebno da zakazete termin (tel. Klinike za zastitu mentalnog zdravlja 018 238 707 i 018 230 778) i da se tada javite sa uputom i overenom knjižicom. Ako bolujete od depresije svakako da ima pomoci - za najveci broj pacijenata, tegobe se u potpunosti povuku, kod nekih se ponovo jave a nakon lecenja nanovo povuku, dok kod trecih zaostaju samo blage tegobe koje ih uglavnom mnogo ne remete. Ima zaista i tz. "treatment resistant" (na terapiju otpornne) depresije, ali se u poslednje vreme i vecina njih kombinacijom odredjenih lekova u znatnom delu razresava. Svakako, sa adekvatnim lecenjem moze da bude samo bolje. Pogotovu ako se uz medikamente primeni i psihoterapija (za depresiju je psihoterapija izbora kognitvno bihejvioralna i interpersonalna psihoterapija).

?
Pitanje #13468. 10. 2007.

Postovana Dr Olivera,  nedavno sam otkrila ovaj sajt i prezadovoljna sam njime.Mnogo

Postovana Dr Olivera,  nedavno sam otkrila ovaj sajt i prezadovoljna sam njime.Mnogo je ljudi koji ne mogu, sto iz straha od osude okoline, sto iz nekih drugih razloga,da odu do doktora pa je ovo izvanredan nacin da se koliko-toliko edukuju.Jos jednom, sve cestitke. Moj je problem sljedeci: zbjeglica sam iz Hrvatske, dosla sam u Beograd 1995.g. sa roditeljima i mladjim bratom,gdje i danas zivim, nazalost, i dalje kao podstanar. Imam 31.godinu.zivim sa bratom i roditeljima. Nemam decka.Radim na 2 posla, zadovoljna sam, imam prijatelje, izrazito sam vesele prirode, druzeljubiva, spontana i prirodna.  Moj problem pocinje zavrsetkom bombardovanja, 1999.g., kad me je tokom jedne noci naglo probudio osjecaj stravicnog gusenja. Normalno, uplasila sam se jer mi se to nikada do sada nije desavalo. Nekako sam pregurala noc, ali se osjecaj gusenja nastavljao i tokom narednih dana, doduse, manjeg intenziteta.Medjutim,ono sto je bilo najgore jeste to sto se gotovo odmah i javila agorafobija (naravno, tada nisam ni znala da to postoji akamoli strucan naziv). Da skratim pricu,godine su prolazile,borila sam se kako sam znala i umjela, citala, isla i kod strucnih lica (jedne poznanice koja je djecji neuropsihijatar), ali bez nekog velikog uspjeha. Moram da priznam da sam za neuspjeh i sama kriva jer bih brzo odustajala i gubila motivaciju, ili bi me bilo jako tesko samu sebe natjerati da se pokrenem i odem na razgovor. Pila sam i ljekove, naravno, sve pod budnim okom strucnjaka (Diazepam), nikada na svoju ruku.  Draga Dr Olivera, znate sta cu sljedece da napisem - i dan-danas se borim s ovim stanjem. Bude mi lakse par mjeseci, pa se opet vrati. Primjetila sam da kad god sam na poragu neke novosti ili promjene u svom zivotu (npr. godisnji odmori, ljetnja pauza u skoli, (radim kao profesor)i slicno), to stanje se vrati i pojaca.Naravno, ne treba ni da pricam da sama u kuci ne smijem da ostanem, ukoliko (obicno) mama ili tata nisu tu, tj. strah me je da budem sama ili cak i sa bratom kuci ako su roditelji negdje van grada, pogotovo ako moraju da prenoce van Beograda.Zatim,od bombardovanja nisam nigdje isla na more ili na planine, samo povremeno bih s mamom,ili ostalim clanovima porodice posjetila rodjaka koji zivi u jednom malom mjestu u Sremu, a i tad bih se borila sa mislima kako doci tamo, sta ako me u toku puta zadesi agorafobija, sta ako tamo ostanem da spavam, kako,kako,kako,itd..dakle, tipicne misli za agorafobicara.Sama nigdje ne smijem da putujem. Posto sam dosta introvertna, u smislu da volim da ceprkam po sebi i trazim razloge za ovakvo moje stanje,mislim da znam sta su uzroci moje agorafobije. Pod broj jedan to je moje izbjeglistvo, jer ja jos nisam otisla u Hrvatsku poslije ,,Oluje,, da se suocim sa svim tim, zatim, moj nesrecen (bolje receno nepostojeci)emotivni zivot, kao i problemi roditelja u braku, a koji datiraju jos iz mog djetinjstva. Nema tuca, hvala Bogu, ali stalne prepirke i svadje, kojih sam ja svjedok bila jos u djetinjstvu, i dalje postoje i ja sve to tesko podnosim. Krenula sam opet i kod psihologa da se oslobodim svega toga sto je inhibirano i potisnuto kod mene, i ovog puta sam cvrsto odlucila da uspijem.  Dr Olivera, molim Vas samo ako mozete da mi objasnite ima li pomoci za mene i ljude slicne meni, tj. kako da sebi jos vise pomognem, kako da se dodatno motivisem i da ne odustajem. Da li je moguce u potpunosti se osloboditi ovih strahova ako otkrijem i eliminisem uzroke nastanka ovog mog stanja, a za koje ja mislim da sam ih otkrila? Da ne mislim tako, ne bih ni kretala ponovo kod psihologa, ali ponekad me obuzme neka sumnja da se nikad necu osloboditi ovoga, ma kako da se trudim. Narocito kad recimo pozelim da sam negdje na moru i da uzivam, odmah te slike uzivancije zamijene negativne slike i cuvene katastroficne misli(sta ako bude ovo, sta ako bude ono, sta ako poludim,...). Naravno, svjesna san da mi u par rijeci ili jednim tekstom ne mozete sve otkriti i pomoci, ali bih Vam bila veoma zahvalna ako biste mogli, bar na osnovu svega sto sam Vam rekla o sebi, dati neke smjernice.  Ono sto je najbolje (a opet, i najgore) jeste sto sam upoznala cak i na poslu par ljudi koji imaju isti problem kao i ja, tako da sad mogu s njima otvoreno da pricam o agorafobiji i kroz sta prolazim, jer nazalost, ko to nije iskusio i ne zna kako je to zivjeti kao agorafobicar. Unaprijed zahvalna
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Kao prvo, veoma je bitno da znate da je moguce da se vase tegobe povuku, ili, u najgorem slucaju, smanje do nivoa kada Vas nece toliko opterecivati. Obzirom da sam imala pacijente koji 14 i vise godina nisu izasli iz kuce i nakon terapije se vratili skoro normalnom zivotu, onda Vas problem vrlo verovatno moze biti resen u smislu kompletnog povlacenja tegoba. Naravno, nemam staklenu kuglu, tako da moju tvrdnju shvatite kao vrlo verovatan ishod vaseg tretmana. Obzirom da Vas problem traje malo duze, koliko sam razumela od 1999.g., moja preporuka je da budete u mesovitom, medikamentoznom i psihoterapijskom tretmanu. Kao sto sam u vise navrata istakla, sami benzodiazepini (Benzedin, Diazepam, Bromazepam, Demetrin, Tranex, Lexillium. Ksanaks, Xalol, Loram, Lorazepam i sl) nisu u stanju da otklone bolest do kraja. Dok traje njihovo dejstvo osecacete se bolje, kad prestane sve ce se ponovo vratiti. Naravno, vremenom ce Vam biti potrebne sve vece doze leka da bi smirili svoje tegobe. U Vasem slucaju potrebno je ukljuciti antidepresiv iz grupe serotonergika (SSRI - Seroxat, Zoloft, Cipralex) ili Anafranil, naravno samo nakon pregleda i preporuke psihijatra jer postoje stanja u kojima ovi lekovi nesmeju da se koriste. Takodje, psihijatar treba da odredi tacnu dozu koja je bas Vama potrebna jer se u suprotnom mogu javiti nezeljeni efekti ili lek nece delovati. Kada govorite o uzrocima Vase bolesti, zaista su neki od pomenutih dogadjaja verovatno imali negativan uticaj na razvoj bolesti. Medjutim, mi nemamo vremensku masinu da se vratimo unazad i izmenimo te dogadjaje, kao ni da izmenimo nasu genetsku strukturu koja nas je ucinila podloznim patoloskim strahovima. Ono sto mozemo da menjamo je jedino ono sto se trenutno sada desava, jer imamo mogucnost uticaja jedino na sadasnjost i eventualno, indirektno na buducnost. To znaci, da je svrsihodnije da svoju energiju dominantno utrosite za resavanje aktuelnih simptoma i na jacanje licnosti pomocu psihoterapijskih metoda. Kognitivno bihejvioralna terapija Vam pomaze da naucite kako cete drzati pod kontrolom strahove promenom stavova i maladaptivnog ponasanja ili ucenjem novih vestina ponasanja (pogotovu u interpersonalnim situacijama), sto se u praksi dokazalo kao efikasan manevar i potvrdilo brojnim istrazivanjima. Takodje, u slucaju da dodje do ponovnog javljanja tegoba, onaj ko je prosao psihoterapijski treman ima vece sanse da u samom startu zaustavi dalji razvoj tegoba. Znaci, ima nade za Vas i jos hiljade drugih sa panicnim poremecajem i agorafobijom. Ne treba da odustajete jer mozete da zivite kvalitetnije i da uzivate u zivotu jer Vi to svakako zasluzujete

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460