Postovana Dr Olivera, nedavno sam otkrila ovaj sajt i prezadovoljna sam njime.Mnogo je ljudi koji ne mogu, sto iz straha od osude okoline, sto iz nekih drugih razloga,da odu do doktora pa je ovo izvanredan nacin da se koliko-toliko edukuju.Jos jednom, sve cestitke. Moj je problem sljedeci: zbjeglica sam iz Hrvatske, dosla sam u Beograd 1995.g. sa roditeljima i mladjim bratom,gdje i danas zivim, nazalost, i dalje kao podstanar. Imam 31.godinu.zivim sa bratom i roditeljima. Nemam decka.Radim na 2 posla, zadovoljna sam, imam prijatelje, izrazito sam vesele prirode, druzeljubiva, spontana i prirodna. Moj problem pocinje zavrsetkom bombardovanja, 1999.g., kad me je tokom jedne noci naglo probudio osjecaj stravicnog gusenja. Normalno, uplasila sam se jer mi se to nikada do sada nije desavalo. Nekako sam pregurala noc, ali se osjecaj gusenja nastavljao i tokom narednih dana, doduse, manjeg intenziteta.Medjutim,ono sto je bilo najgore jeste to sto se gotovo odmah i javila agorafobija (naravno, tada nisam ni znala da to postoji akamoli strucan naziv). Da skratim pricu,godine su prolazile,borila sam se kako sam znala i umjela, citala, isla i kod strucnih lica (jedne poznanice koja je djecji neuropsihijatar), ali bez nekog velikog uspjeha. Moram da priznam da sam za neuspjeh i sama kriva jer bih brzo odustajala i gubila motivaciju, ili bi me bilo jako tesko samu sebe natjerati da se pokrenem i odem na razgovor. Pila sam i ljekove, naravno, sve pod budnim okom strucnjaka (Diazepam), nikada na svoju ruku. Draga Dr Olivera, znate sta cu sljedece da napisem - i dan-danas se borim s ovim stanjem. Bude mi lakse par mjeseci, pa se opet vrati. Primjetila sam da kad god sam na poragu neke novosti ili promjene u svom zivotu (npr. godisnji odmori, ljetnja pauza u skoli, (radim kao profesor)i slicno), to stanje se vrati i pojaca.Naravno, ne treba ni da pricam da sama u kuci ne smijem da ostanem, ukoliko (obicno) mama ili tata nisu tu, tj. strah me je da budem sama ili cak i sa bratom kuci ako su roditelji negdje van grada, pogotovo ako moraju da prenoce van Beograda.Zatim,od bombardovanja nisam nigdje isla na more ili na planine, samo povremeno bih s mamom,ili ostalim clanovima porodice posjetila rodjaka koji zivi u jednom malom mjestu u Sremu, a i tad bih se borila sa mislima kako doci tamo, sta ako me u toku puta zadesi agorafobija, sta ako tamo ostanem da spavam, kako,kako,kako,itd..dakle, tipicne misli za agorafobicara.Sama nigdje ne smijem da putujem. Posto sam dosta introvertna, u smislu da volim da ceprkam po sebi i trazim razloge za ovakvo moje stanje,mislim da znam sta su uzroci moje agorafobije. Pod broj jedan to je moje izbjeglistvo, jer ja jos nisam otisla u Hrvatsku poslije ,,Oluje,, da se suocim sa svim tim, zatim, moj nesrecen (bolje receno nepostojeci)emotivni zivot, kao i problemi roditelja u braku, a koji datiraju jos iz mog djetinjstva. Nema tuca, hvala Bogu, ali stalne prepirke i svadje, kojih sam ja svjedok bila jos u djetinjstvu, i dalje postoje i ja sve to tesko podnosim. Krenula sam opet i kod psihologa da se oslobodim svega toga sto je inhibirano i potisnuto kod mene, i ovog puta sam cvrsto odlucila da uspijem. Dr Olivera, molim Vas samo ako mozete da mi objasnite ima li pomoci za mene i ljude slicne meni, tj. kako da sebi jos vise pomognem, kako da se dodatno motivisem i da ne odustajem. Da li je moguce u potpunosti se osloboditi ovih strahova ako otkrijem i eliminisem uzroke nastanka ovog mog stanja, a za koje ja mislim da sam ih otkrila? Da ne mislim tako, ne bih ni kretala ponovo kod psihologa, ali ponekad me obuzme neka sumnja da se nikad necu osloboditi ovoga, ma kako da se trudim. Narocito kad recimo pozelim da sam negdje na moru i da uzivam, odmah te slike uzivancije zamijene negativne slike i cuvene katastroficne misli(sta ako bude ovo, sta ako bude ono, sta ako poludim,...). Naravno, svjesna san da mi u par rijeci ili jednim tekstom ne mozete sve otkriti i pomoci, ali bih Vam bila veoma zahvalna ako biste mogli, bar na osnovu svega sto sam Vam rekla o sebi, dati neke smjernice. Ono sto je najbolje (a opet, i najgore) jeste sto sam upoznala cak i na poslu par ljudi koji imaju isti problem kao i ja, tako da sad mogu s njima otvoreno da pricam o agorafobiji i kroz sta prolazim, jer nazalost, ko to nije iskusio i ne zna kako je to zivjeti kao agorafobicar. Unaprijed zahvalna
Kao prvo, veoma je bitno da znate da je moguce da se vase tegobe povuku, ili, u najgorem slucaju, smanje do nivoa kada Vas nece toliko opterecivati. Obzirom da sam imala pacijente koji 14 i vise godina nisu izasli iz kuce i nakon terapije se vratili skoro normalnom zivotu, onda Vas problem vrlo verovatno moze biti resen u smislu kompletnog povlacenja tegoba. Naravno, nemam staklenu kuglu, tako da moju tvrdnju shvatite kao vrlo verovatan ishod vaseg tretmana. Obzirom da Vas problem traje malo duze, koliko sam razumela od 1999.g., moja preporuka je da budete u mesovitom, medikamentoznom i psihoterapijskom tretmanu. Kao sto sam u vise navrata istakla, sami benzodiazepini (Benzedin, Diazepam, Bromazepam, Demetrin, Tranex, Lexillium. Ksanaks, Xalol, Loram, Lorazepam i sl) nisu u stanju da otklone bolest do kraja. Dok traje njihovo dejstvo osecacete se bolje, kad prestane sve ce se ponovo vratiti. Naravno, vremenom ce Vam biti potrebne sve vece doze leka da bi smirili svoje tegobe. U Vasem slucaju potrebno je ukljuciti antidepresiv iz grupe serotonergika (SSRI - Seroxat, Zoloft, Cipralex) ili Anafranil, naravno samo nakon pregleda i preporuke psihijatra jer postoje stanja u kojima ovi lekovi nesmeju da se koriste. Takodje, psihijatar treba da odredi tacnu dozu koja je bas Vama potrebna jer se u suprotnom mogu javiti nezeljeni efekti ili lek nece delovati. Kada govorite o uzrocima Vase bolesti, zaista su neki od pomenutih dogadjaja verovatno imali negativan uticaj na razvoj bolesti. Medjutim, mi nemamo vremensku masinu da se vratimo unazad i izmenimo te dogadjaje, kao ni da izmenimo nasu genetsku strukturu koja nas je ucinila podloznim patoloskim strahovima. Ono sto mozemo da menjamo je jedino ono sto se trenutno sada desava, jer imamo mogucnost uticaja jedino na sadasnjost i eventualno, indirektno na buducnost. To znaci, da je svrsihodnije da svoju energiju dominantno utrosite za resavanje aktuelnih simptoma i na jacanje licnosti pomocu psihoterapijskih metoda. Kognitivno bihejvioralna terapija Vam pomaze da naucite kako cete drzati pod kontrolom strahove promenom stavova i maladaptivnog ponasanja ili ucenjem novih vestina ponasanja (pogotovu u interpersonalnim situacijama), sto se u praksi dokazalo kao efikasan manevar i potvrdilo brojnim istrazivanjima. Takodje, u slucaju da dodje do ponovnog javljanja tegoba, onaj ko je prosao psihoterapijski treman ima vece sanse da u samom startu zaustavi dalji razvoj tegoba. Znaci, ima nade za Vas i jos hiljade drugih sa panicnim poremecajem i agorafobijom. Ne treba da odustajete jer mozete da zivite kvalitetnije i da uzivate u zivotu jer Vi to svakako zasluzujete
Pitanje broj: #1346
Postovana Dr Olivera, nedavno sam otkrila ovaj sajt i prezadovoljna sam njime.Mnogo je ljudi koji ne mogu, sto iz straha od osude okoline, sto iz nekih drugih razloga,da odu do doktora pa je ovo izvanredan nacin da se koliko-toliko edukuju.Jos jednom, sve cestitke. Moj je problem sljedeci: zbjeglica sam iz Hrvatske, dosla sam u Beograd 1995.g. sa roditeljima i mladjim bratom,gdje i danas zivim, nazalost, i dalje kao podstanar. Imam 31.godinu.zivim sa bratom i roditeljima. Nemam decka.Radim na 2 posla, zadovoljna sam, imam prijatelje, izrazito sam vesele prirode, druzeljubiva, spontana i prirodna. Moj problem pocinje zavrsetkom bombardovanja, 1999.g., kad me je tokom jedne noci naglo probudio osjecaj stravicnog gusenja. Normalno, uplasila sam se jer mi se to nikada do sada nije desavalo. Nekako sam pregurala noc, ali se osjecaj gusenja nastavljao i tokom narednih dana, doduse, manjeg intenziteta.Medjutim,ono sto je bilo najgore jeste to sto se gotovo odmah i javila agorafobija (naravno, tada nisam ni znala da to postoji akamoli strucan naziv). Da skratim pricu,godine su prolazile,borila sam se kako sam znala i umjela, citala, isla i kod strucnih lica (jedne poznanice koja je djecji neuropsihijatar), ali bez nekog velikog uspjeha. Moram da priznam da sam za neuspjeh i sama kriva jer bih brzo odustajala i gubila motivaciju, ili bi me bilo jako tesko samu sebe natjerati da se pokrenem i odem na razgovor. Pila sam i ljekove, naravno, sve pod budnim okom strucnjaka (Diazepam), nikada na svoju ruku. Draga Dr Olivera, znate sta cu sljedece da napisem - i dan-danas se borim s ovim stanjem. Bude mi lakse par mjeseci, pa se opet vrati. Primjetila sam da kad god sam na poragu neke novosti ili promjene u svom zivotu (npr. godisnji odmori, ljetnja pauza u skoli, (radim kao profesor)i slicno), to stanje se vrati i pojaca.Naravno, ne treba ni da pricam da sama u kuci ne smijem da ostanem, ukoliko (obicno) mama ili tata nisu tu, tj. strah me je da budem sama ili cak i sa bratom kuci ako su roditelji negdje van grada, pogotovo ako moraju da prenoce van Beograda.Zatim,od bombardovanja nisam nigdje isla na more ili na planine, samo povremeno bih s mamom,ili ostalim clanovima porodice posjetila rodjaka koji zivi u jednom malom mjestu u Sremu, a i tad bih se borila sa mislima kako doci tamo, sta ako me u toku puta zadesi agorafobija, sta ako tamo ostanem da spavam, kako,kako,kako,itd..dakle, tipicne misli za agorafobicara.Sama nigdje ne smijem da putujem. Posto sam dosta introvertna, u smislu da volim da ceprkam po sebi i trazim razloge za ovakvo moje stanje,mislim da znam sta su uzroci moje agorafobije. Pod broj jedan to je moje izbjeglistvo, jer ja jos nisam otisla u Hrvatsku poslije ,,Oluje,, da se suocim sa svim tim, zatim, moj nesrecen (bolje receno nepostojeci)emotivni zivot, kao i problemi roditelja u braku, a koji datiraju jos iz mog djetinjstva. Nema tuca, hvala Bogu, ali stalne prepirke i svadje, kojih sam ja svjedok bila jos u djetinjstvu, i dalje postoje i ja sve to tesko podnosim. Krenula sam opet i kod psihologa da se oslobodim svega toga sto je inhibirano i potisnuto kod mene, i ovog puta sam cvrsto odlucila da uspijem. Dr Olivera, molim Vas samo ako mozete da mi objasnite ima li pomoci za mene i ljude slicne meni, tj. kako da sebi jos vise pomognem, kako da se dodatno motivisem i da ne odustajem. Da li je moguce u potpunosti se osloboditi ovih strahova ako otkrijem i eliminisem uzroke nastanka ovog mog stanja, a za koje ja mislim da sam ih otkrila? Da ne mislim tako, ne bih ni kretala ponovo kod psihologa, ali ponekad me obuzme neka sumnja da se nikad necu osloboditi ovoga, ma kako da se trudim. Narocito kad recimo pozelim da sam negdje na moru i da uzivam, odmah te slike uzivancije zamijene negativne slike i cuvene katastroficne misli(sta ako bude ovo, sta ako bude ono, sta ako poludim,...). Naravno, svjesna san da mi u par rijeci ili jednim tekstom ne mozete sve otkriti i pomoci, ali bih Vam bila veoma zahvalna ako biste mogli, bar na osnovu svega sto sam Vam rekla o sebi, dati neke smjernice. Ono sto je najbolje (a opet, i najgore) jeste sto sam upoznala cak i na poslu par ljudi koji imaju isti problem kao i ja, tako da sad mogu s njima otvoreno da pricam o agorafobiji i kroz sta prolazim, jer nazalost, ko to nije iskusio i ne zna kako je to zivjeti kao agorafobicar. Unaprijed zahvalna
Odgovoreno: 08. 10. 2007.Kao prvo, veoma je bitno da znate da je moguce da se vase tegobe povuku, ili, u najgorem slucaju, smanje do nivoa kada Vas nece toliko opterecivati. Obzirom da sam imala pacijente koji 14 i vise godina nisu izasli iz kuce i nakon terapije se vratili skoro normalnom zivotu, onda Vas problem vrlo verovatno moze biti resen u smislu kompletnog povlacenja tegoba. Naravno, nemam staklenu kuglu, tako da moju tvrdnju shvatite kao vrlo verovatan ishod vaseg tretmana. Obzirom da Vas problem traje malo duze, koliko sam razumela od 1999.g., moja preporuka je da budete u mesovitom, medikamentoznom i psihoterapijskom tretmanu. Kao sto sam u vise navrata istakla, sami benzodiazepini (Benzedin, Diazepam, Bromazepam, Demetrin, Tranex, Lexillium. Ksanaks, Xalol, Loram, Lorazepam i sl) nisu u stanju da otklone bolest do kraja. Dok traje njihovo dejstvo osecacete se bolje, kad prestane sve ce se ponovo vratiti. Naravno, vremenom ce Vam biti potrebne sve vece doze leka da bi smirili svoje tegobe. U Vasem slucaju potrebno je ukljuciti antidepresiv iz grupe serotonergika (SSRI - Seroxat, Zoloft, Cipralex) ili Anafranil, naravno samo nakon pregleda i preporuke psihijatra jer postoje stanja u kojima ovi lekovi nesmeju da se koriste. Takodje, psihijatar treba da odredi tacnu dozu koja je bas Vama potrebna jer se u suprotnom mogu javiti nezeljeni efekti ili lek nece delovati. Kada govorite o uzrocima Vase bolesti, zaista su neki od pomenutih dogadjaja verovatno imali negativan uticaj na razvoj bolesti. Medjutim, mi nemamo vremensku masinu da se vratimo unazad i izmenimo te dogadjaje, kao ni da izmenimo nasu genetsku strukturu koja nas je ucinila podloznim patoloskim strahovima. Ono sto mozemo da menjamo je jedino ono sto se trenutno sada desava, jer imamo mogucnost uticaja jedino na sadasnjost i eventualno, indirektno na buducnost. To znaci, da je svrsihodnije da svoju energiju dominantno utrosite za resavanje aktuelnih simptoma i na jacanje licnosti pomocu psihoterapijskih metoda. Kognitivno bihejvioralna terapija Vam pomaze da naucite kako cete drzati pod kontrolom strahove promenom stavova i maladaptivnog ponasanja ili ucenjem novih vestina ponasanja (pogotovu u interpersonalnim situacijama), sto se u praksi dokazalo kao efikasan manevar i potvrdilo brojnim istrazivanjima. Takodje, u slucaju da dodje do ponovnog javljanja tegoba, onaj ko je prosao psihoterapijski treman ima vece sanse da u samom startu zaustavi dalji razvoj tegoba. Znaci, ima nade za Vas i jos hiljade drugih sa panicnim poremecajem i agorafobijom. Ne treba da odustajete jer mozete da zivite kvalitetnije i da uzivate u zivotu jer Vi to svakako zasluzujete
Pregledajte odgovore po oblastima