strah – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 36 pitanja na temu strah.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Svi odgovori (36)
Na osvovu poruke koju ste napisali, mada to nije dovoljno informacija, imate neki oblik anksioznosti. To je u stvari preterana briga, suviše ste okupirani negativnim aspektima svog života. Potrebno je da idete na seanse kod psihologa, psihoterapeuta kako biste se fokusirali na Vaše mogućnosti, a ne nedostatke.
Ono što možete sami je da pokušate da se prisetite situacije kada ste bila sigurni u sebe, to vam može dati snage za nove izazove. Taj osećaj sigurnosti, snage iskoristite u situaciji kada znate da možete biti nervozni i napeti. Napravite plan kako možete ohrabriti sebe u toj situaciji. Koje su to rečenice koje vas pokreću. Nemoj analizirati misli koje vas sputavaju, samo ih pustite da prodju, posmatrajte ih sa distance.
Neophodno je da dete ode kod psihologa ili psihijatra. Postoji i opcija psihoterapeuta. Naročito se u takvim stanjima strahova dobro pokazala REBT psihoterapija. Lično se bavim REBT psihoterapijom koja daje dobre rezultate kod straha, paničnih napada, osećaja besa i depresije. Ne bih mogao da stojim iza određene dijagnoze, ali je zbog toga neophodno da ćerka poseti lekara/psihoterapeuta ili psihijatra/psihologa kako bi se postavila dijagnoza.
Imam sina od 5 godina, boli ga zub, bili smo već nekoliko
Probajte sa mišićnom relaksacijom, vežbama disanja. Imate na internetu puno klipova o mišićnoj progresivnoj relaksaciji, trebalo bi da pomogne.
Postovani, uskoro ću raditi jednu estetsku operaciju, ali je problem u tome
Intrahospitalna sepsa može biti samo posledica nestručnog rada. Ne postoje naučni dokazi da se sepsa može sprečiti pojačavanjem imuniteta.
Od nedavno se lečim od anksioznosti, prisutni su razni strahovi, imam prisilne
Bilo bi poželjno da odete na psihoterapiju jer su prisilne misli deo OKP sindroma koji se može psihoterapiojom lečiti i izlečiti. Neophodno je videti odakle potiče velika napetost i strahovi koji proizvode ovakve prisilne misli kao simptom.
Već neko vreme imam problem sa hipohondrijom. Sve je počelo u septembru
Očigledno je u pitanju neka paranoidna reakcija kod Vaše majke. Neophodno je da se što pre javi stručnjaku neuropsihijatru na pregled. Vi se postavite prema njoj kao prema bolesniku i ne pokušavajte da negirate njene tvrdnje ili je ubeđujete u suprotno. Verovatno se aktiviralo neko staro psihološko "žarište " koje je tinjalo do sada. Medikamentozna terapija može pomoći da se stanje trenutno smiri, ali je, po mom mišljenju, njoj potrebna i psihoterapija kada se prethodno stabilizuje.
Savetujem vam da se javite ordinirajućem neurologu.
"Problem sa anestezijom" je vrlo širok pojam i ne znam šta pod tim podrazumevate. Ako mislite da ste alergični na lokalni anestetik postoje načini da se to zaobiđe. Pregled možete zakazati ovde.
Pozdrav.
Zbog čestih terenskih poslova, a i zbog izuzetnog straha od vađenja zuba,
Moguće je uraditi vrlo velike zahvate u ustima, pa samim tim i te koje pominjete, putem anestezije koju navodite. Imamo višegodišnje iskustvo i mnogo zadovoljnih pacijenata koji su pre toga isto tako imali problema zbog straha od bola.
Pozdrav.
Već 3 godine primam svakih 28 dana haldol depo 50mg u obliku
Ne možete biti zavisni od ove inekcije, ali o tome kada prestati sa njom mora odluci Važ lekar.
Pozdrav
Svakako je potrebno sagledati o čemu se radi, psihološkom ili telesnom "problemu". Svako vraćanje na neku od prethodnih faza u razvoju, u nekom dužem vremenskom trajanju (kao što je 3 meseca) sugeriše da je potrebno sagledati razloge takvog ponašanja i pomoći da se fiziološke funkcije i ponašanje ponovo usklade, kako bi i razvoj skladno napredovao.
Radi se o prirodnoj i očekivanoj reakciji izbegavanja zbog straha. Deca su veoma kreativna i lako se suočavaju sa svojim strahovima. Ne insistirajte na jedenju čvrste hrane, ali neka je uvek bude u ponudi, nudite nešto mekšu hranu i nikako ne započinjite sa pasiranjem, jer će to onda učvrstiti ponašanje i izbegavanje. Ako problem opstaje, potražite konsultaciju sa dečijim psihologom i bihejvioralnim psihoterapeutom.
Radi se najverovatnije vidu socijalne anksioznosti, odnosno strahu od nastupa, koji se najbolje prevazilazi postepenim ovladavanjem strahom pred malim pa sve većim brojem ljudi. Naljbolje bi bilo da na treninge dolazite u većem broju da prvo budete tihi, a zatim i sve bučniji u bodrenju kako bi atmosfera sve više ličila na takmičarsku.
Te jednostavne fobije na tako malom uzrastu su očekivane i prolaze bez ikakvog posebnog lečenja, jer su deca kreativna bića i spontano ulaze u situacije suočavanja sa strahom. Ne obraćajte pažnju i ne insistirajte na dugmićima, a sami ćete primetiti kada strah bude nestao