Klinička psihologija – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 238 pitanja iz oblasti Klinička psihologija.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Lekari iz ove oblasti
Svi odgovori (238)
Imam 22 godine i već oko godinu dana osećam psihološku nelagodu. Naime,
Imam 22 godine i već oko godinu dana osećam psihološku nelagodu. Naime, osećam strah da ću tokom razgovora sa ljudima da napravim grešku u govoru. Zbog toga prilikom razgovora sa ljudima osećam intezivnu napetost, a često pravim i gramatičke greške stavljajući reči u pogrešan padež, rod, oblik, zamuckujem, nepravilno izgovaram reči i glasove. Napominjem da ranije nisam imao nikakvih problema u izražavanju. Takođe, ponekad osećam intenzivnu anksioznost i kad ne razgovaram sa nekim, samo zbog mogućnosti da ću početi da pričam i da ću da napravim grešku. Takva stanja traju od nekoliko sati, pa do desetak dana.
Problemi koje opisujete odgovaraju slici anksioznih smetnji, ne toliko u smislu potpune disfunkcionalnosti koju bi podrazumevala fobija, već pre kontinuirane napetosti i nelagodnosti koja Vas onespokojava i čini nesposobnim da relaksirano razgovarate i funkcionišete, a svaka greška koju je u tom stanju lako napraviti, izvor je nove napetosti. Niste napisali da li ste se ikada povodom svog problema javljali nekom stručnom licu. Vaše subjektivno osećanje je, verujem, varijabilno, pa se nekad oko istih smetnji osećate manje opterećeno, a nekada više. Bilo bi veoma korisno za Vas da se javite nekom terapeutu koji bi Vas uputio u tehnike relaksacije kako biste olakšali doživljaj unutrašnje napetosti i pri tom lakše funkcionisali u konkretnim situacijama. Iako sa stručne strane gledišta, Vaše smetnje ne spadaju u kategoriju težih psihičkih smenji, Vaše subjektivno stanje sigurno govori drugačije i verujem da se veoma neprijatno osećate. Niste pomenuli da li je postojao neki događaj ili problem koji biste mogli povezati sa početkom smetnji, ali nije isključeno da je neki spoljašnji ili unutrašnji konflikt isprovocirao početak smetnji. Samim tim, ukoliko biste razrešili taj potencijalni konflikt (koga ne morate aktuelno ni biti svesni) uz pomoć terapeuta, mogli biste bolje kontrolisati eventualno buduće pojavljivanje ovih i sličnih smetnji.
Zaista je interesantno da Vas pitanje staro ovoliko godina jos uvek muci,a li cu ipak pokusati da na njega odgovorim. Dakle, dijagnoza emocionalne neyrelosti ne daje se na osnovu izgleda, vec na osnovu opseznije procene, u okviru koje postoji i obracanje paznje na elemente samopovredjivanja ili tetovaze, koji se smatraju jednim od znakova nize emocionalne zrelosti. Ne samo kada je u pitanju regrutacija, vec i mi u svakodnevnoj klinickoj praksi pitamo pacijente sa li imaju tetovaze, ili oziljke od samopovredjivanja, kao dosta vazan dijagnosticki znak. Smatra se da emocionalno zrela osoba ima u vidu da su to oziljci i tetovaze koje ostaju zauvek, pa se teze odlucuje za takvu vrstu "obelezavanja", odnosno, sami znaci samopovredjivanja ukazuju na visoku napetost koja trazi ventil kroz secenje ziletom ili drugim ostrim predmetima ili gorenje zarom cigarete, a sve to ukazuje u najmanju ruku na elemente izvesne psihicke nestabilnosti. Naravno da je moguce da ste od vremena samonanosenja tih povreda imali dovoljno dug period da sazrete i da budete emocionalno zreli, u skladu sa svojom dobnom grupom, cak i o vreme Vase regrutacije, a posebno dalje tokom zivota, ali su oziljci ipak ostali kao Vase vecito obelezje koje je mozda tada nepravedno prevagnulo u stranu postavljane dijagnoze. Zasto je u dijagnozi stajalo /12 ne znam, jer nikada nisam radila u vojnoj ustanovi i smatram da su to oznake koje su specificno vezane za njihovu klasifikaciju vojnika (jer takve oznake u zvanicnoj klasifikaciji ne postoje), ali moje iskustvo sa ljudima koji su mi pokazivali dokumentaciju ponetu iz vojske je da je kod regrutacije ova kategorija emocionalne nezrelosti vrlo siroko shvacena i da se u nju smestaju sve potencijalne psihicke smetnje, zbog kojih nadlezni smatraju da je sposobnost za sluzenje vojnog roka ogranicena. To bi ustvari trebalo da bude mera zastite i za samog regruta koji mozda nije u stanju da sa lakocom podnese proces adaptacije na zahteve vojnog roka, kao i mera opreza u odnosu na moguce incidentne situacije do kojih bi moglo doci na terenu psihicki posebno osetljive licnosti. Kako god bilo, smatram da je ono sto je zaista vazno kako se Vi sada osecate i cinjenica da se tokom zivota svako od nas menja, pa cak i ako smatrate da Vam je ovakvim rasporedom ucinjena nepravda, nastojte da Vas to vise ne opterecuje jer je, nadam se, dalji tok vaseg zivota pokazao da ste zreli i adekvatni. Pozdrav.
Na sajtu Stetoskopa sam uspeo da nađem članke koji se tiču isključivo
Na sajtu Stetoskopa sam uspeo da nađem članke koji se tiču isključivo prerane ejakulacije. Ja imam suprotan problem - skoro nikad ne mogu da ejakuliram tokom odnosa. Fizički je sve u redu, jer kada masturbiram, nikada nemam problema. Međutim, tokom odnosa uspeo sam da ejakuliram samo nekoliko puta i to samo ako duže vreme ne masturbiram. Inače, seksualno sam aktivan oko godinu i po dana, doduše, nemam redovan seks. Imam 22 godine. Ja imam utisak da je problem u tome što moj glans nije dovoljno osetljiv na stimulacije, što je možda posledica masturbacije (masturbiram jednom do dva puta dnevno). Da li je problem psihološke prirode?
Veoma je moguće da Vaš problem ima elemente psihološke blokade, ukoliko se u toku seksualnog odnosa, koji ne uspevate da okončate ejakulacijom, bavite drugim problemima ili temama, a niste dovoljno fokusirani na sam taj čin. Bilo bi očekivano da nemate takvih problema kada ostvarujete seksualni odnos sa devojkom do koje Vam je stalo i koja za Vas predstavlja emotivno značajniju osobu. Možda ste tokom masturbacije usredsređeni na svoje fantazme pa zato tada nema problema, a ako tokom seksualnog odnosa sa pertnerkom Vaše misli lutaju, i to može biti jedan od razloga za odlaganje ili nemogućnost ejakulacije. Ima muškaraca koji, tokom čitavog svog seksualnog staža imaju probleme ovakvog tipa, kao što ima i žena koje tokom svog seksualno aktivnog života retko ili nikad ne doživljavaju orgazam iako ne postoje organski razlozi. Obično je u osnovi ovakvog problema psihološka inhibicija koja potiče iz strukture njihove ličnosti. Za sada je dobro da ovaj problem posmatrate kao prolaznu poteškoću, a ne kao početak problema koji će Vas pratiti ceo život. Ne verujem da je masturbacija dovela da manje osetljivosti glansa, ali bih ipak preporučila da masturbaciju ređe koristite kao kanal zadovoljenja seksualnog nagona, već i samim tim što je i Vama jasno da je seksualni odnos uspešniji kada ne snižavate nivo seksualne potrebe na taj način. Kada Vaš seksualni život bude postao redovniji, verovatno ćete i imati manje potrebe za masturbiranjem, pa će se problem ublažiti ili izgubiti.
Postovani, o problemima Vaseg oca do sada niste pisali meni vec verovatno dr.Oliveri Zikic, kako sam mogla da prepoznam pretrazujuci sadrzaje pisama. Problematika i jeste bliza psihijatru nego psihologu, pa Vas molim da se za konsultacije o farmakoloskom dejstvu lekova ili upotrebljivosti i efektima odredjenih laboratorijskih metoda ipak javite njoj. Sto se tice klinicke slike koje opisujete, veoma je slicna smetnjama koje nastaju usled psihoorganskog sindroma koji se moze konstatovati ne samo preko CT-a ili magnetne rezonance, vec i preko neuropsiholoske dijagnostike (koju moze izvrsiti psiholog u specijalizovanoj ustanovi) i utvrditi da li su se njegove ukupne sposobnosti umanjile u odnosu na nekadasnje tj, u odnosu na potencijale. To moze i biti, ali ne i iskljucivo, posledica dugogodisnjeg alkoholizma. Psihoorganski deficit se odrazava na globalno funkcionisanje koje je znacajno losije, sa smanjenom kriticnoscu, promenama i smetnjama u pamcenju, dezorganizovanim regresivnim ponasanjem i dr. Bilo bi dobro da se od strane neuropsihologa konstatuje stvarno stanje, medjutim, ukoliko je rec o psihoorganskim smetnjama, u najvecem broju slucajeva skoro da nema mogucnosti znacajnijeg popravljanja stanja, vec se, naprotiv, sa godinama ocekuje izvesna progresija smetnji, odnosno pogorsanje simptoma. Pozdrav
Imam 30 godina i pre 3 godine operisala sam fibroadenom dojke. Nakon toga,
Imam 30 godina i pre 3 godine operisala sam fibroadenom dojke. Nakon toga, u meni se sve promenilo, izgubila sam neke svoje životne radosti. Kada odlazim kod lekara, pa čak i kod lekara opšte prakse, imam utisak kao da odlazim na neko strašno mesto gde će mi svašta raditi. Od tada nisam otišla na kontrolu u vezi izvršene operacije. U poslednje vreme nemam interesovanja da sredim svoj fizički izgled, poput odlaska kod frizera i slično. Zatim nemam želju da sebi kupujem nove stvari, pa čak i one neophodnije. Na primer prošle godine roditelji su mi dali novac za rođendan da sebi kupim cipele, ali ja to nisam uradila iz neobjašnjivog razloga, kao iz nekog inata. Da napomenem, i to da sam udata i imam ćerku od 5 godina, i da sam u poslednje vreme jako nezainteresovana za intimne odnose sa suprugom. Interesuje me da li je meni potrebna pomoć stručnjaka i gde da se obratim za pomoć?
Nije redak slučaj da ljudi posle ili u toku težih i teških bolesti izgube nekadašnji entuzijazam, želju za velikim delom aktivnosti koje su im nekada pričinjavale zadovoljstvo, odnosno da opterećenje bolešću, koliko god ono bilo svesno savladavano, počne da dominira njihovom svakodnevicom. Fokusiranje na bolest svakako znači da veliki deo energije odlazi na strahove vezane za to kako će se tok bolesti dalje razvijati, kakve su realne prognoze u Vašem konkretnom slučaju, šta ako Vam se nešto desi, a niste u stanju da dete izvedete na put... i ko zna još koje dileme. Nauka i praksa dokazuju da su volja za životom, pozitivna energija u odnosu na događaje, ma kako nam oni teško pali, i optimističan pogled na budućnost, ekstremno značajni faktori u produženju životnog veka i kvaliteta toka bolesti, pa neka Vam to bude početna tema za razmišljanje. Zdravstvena intervencija koju ste imali, i Vama je jasno, trebalo bi da bude završetak te neprijatne epizode Vašeg života i ne mora da ima posledice ili recidive u budućnosti. Naravno da imate razloga za život, i to, naravno lep i ispunjen zadovoljstvom jer ukoliko to nije, a sami doprinosite da ga činite sumornim i praznim (ne samo za sebe, već i za članove svoje porodice), onda to svakako nije ono što biste želeli. I zbog Vašeg deteta je veoma značajno da se "vratite k sebi" jer će joj Vaša energija i volja za životom biti uzor kasnije u životu, budući da se deca ugledaju na svoje osnovne modele za identifikaciju - roditelje, i to pre svega, roditelje istog pola. Nastojte da se voljno otrgnete od razmišljanja koja Vas čine nesrećnom i odnose Vam energiju, da najpre pokušate da sami donesete odluku o tome da poboljšate kvalitet svog života pozitivnim promenama - poklanjanjem više pažnje sebi, suprugu, da nalazite zadovoljstvo u rekreativnim aktivnostima ili bilo čemu što Vas čini opuštenijom i zadovoljnom. Ukoliko shvatite da sami nemate dovoljno snage da to uradite, javite se psihologu ili psihijatru jer će stručna podrška sigurno pomoći da se osećate bolje i unesete više energije u svoj život. Jako ste mladi, pred Vama je još mnogo raznovrsnih mogućnosti na koje ste u svom depresivnom raspoloženju i zaboravili ili Vam izgledaju daleko, nezanimljivo ili nerealno. Kada budete počeli drugačije da se osećate, videćete da će i Vaš pogled na svet i budućnost biti realno ružičastiji.
Već duže vreme imam strah od bolnice. Pre dve godine mama mi
Već duže vreme imam strah od bolnice. Pre dve godine mama mi je imala operaciju i ja sam je videla na intenzivnoj nezi i tada sam pala u nesvest. Sada ako treba da idem kod lekara strašno se uznemirim i imam vrtoglavice. To mi se još dešava i kada se nađem u velikoj gužvi. Počinje jakom vrućinom, onda kao da mi trne celo telo i naravno vrtoglavica. Kako da pomognem sebi?
Postoje metode kojima samostalno, ili uz pomoć terapeuta, može da se "vežba" ponašanje u situacijama koje Vas uznemiravaju, kako biste kada stvarno budete u takvoj situaciji, doživeli okolnosti kao "već viđene". Ukoliko to hoćete da pokušate ne uključujući psihologa/psihijatra, pokušajte sa jednostavnim vežbama relaksacije kada osetite uznemirenje, odnosno, pokušajte da za sebe odvojite nekoliko minuta, udobno sednete/legnete i nastojite da potpuno opustivši svoje telo stvorite u glavi predstavu izuzetno prijatnog mesta ili situacije koja bi Vam, kada uvežbate, za veoma kratko vreme mogla povratiti pribranost. Takođe, vežbe "zamišljanja" uznemirujuće situacije, koje biste prekidali čim osetite pojačavanja napetosti, ali ponavljali uporno više dana sve dok se prag uznemirenosti polako ne počne pomerati, a intenzitet spuštati, nisu loše za početak. Kada postoji otpor prema pojedinim mestima ili institucijama, nije loše da odete u Vašu zdravstvenu ustanovu i kad nemate zakazan pregled, da biste sebi umanjili uznemirenje privikavanjem na mesto i okolnosti. Kada se nešto češće viđa ili o tome misli, trebalo bi da nivo uzbuđenja generalno opada. Takođe možete vežbati zamišljanje sebe u gužvi, i kao što sam već rekla, prekidati to zamišljanje kada osetite značajnu neprijatnost. Te vežbe zamišljanja kasnije se nastavljaju vežbanjem uživo, namernim ulaskom najpre u manju, a postepeno u sve veću gužvu, kako biste se oslobodili neprijatnog osećaja. Nije loše ako u svemu tome imate podršku neke bliske osobe koja će sa Vama prolaziti kroz to i objektivno moći da zapazi i kada Vaše uznemirenje značajno raste i kako napredujete u svojim vežbema, ili da se javite terapeutu koji će Vam dati detaljne instrukcije o ovim i mnogim drugim metodama kojima se mogu sanirati ovakve smetnje, a zatim povremeno pratiti Vaš napredak.
U borbi protiv stresa i anksioznosti imam problem da pobegnem od crnih misli,
U borbi protiv stresa i anksioznosti imam problem da pobegnem od crnih misli, odnosno da promenim tok misli koji pojačava anksioznost, koja opet šalje crne misli i tako u začarani krug. Molim Vas da mi preporučite neku tehniku skretanja pažnje i kontrole misli koja mi može pomoći. Drugo pitanje je vezano za fizičku aktivnost. Da li fizička aktivnost može da pojača otpornost na stres - naravno u dužem vremenskom periodu? I da li je pri akutnom stresu u poslednjoj fazi stresa - iscrpljenosti preporučljiva pojačana fizička aktivnost koja ubrzava metabolizam? Ili je preporučljivo mirovanje, tečnost, posebna ishrana?
Niste mi naznačili o kakvom se stresu radi, odnosno od čega to nastojite da se odbranite, ali simptomi o kojima govorite ukazuju pre svega na depresivnost. Ukoliko samo nastojite da "skrenete pažnju" od bolne teme, bojim se da to neće trajnije da reši Vaš problem, jer će on ostati nerešen, a same tehnike skretanja misli će ga privremeno potisnuti, što ne znači da on vremenom neće postati još ozbiljniji i teže rešiv. Ne predlažem "tehnike za skretanje pažnje" već manje ili više konkretno bavljenje problemom koji Vas muči, što biste, ukoliko smatrate da ne možete sami, uspešno mogli da izvedete u saradnji sa psihologom, koji bi Vam pomogao u sagledavanju, analizi i drugačijem pristupu problemu ukoliko on sam po sebi nije lako rešiv. Za savladavanje bihevioralnih tehnika nije moguće dati instant savet ovim putem, već je za to potreban koliko-toliko kontinuiran rad sa terapeutom. Kada je prisutan stres ili krizno stanje, fizička kondicija je izuzetno važna, pa ukoliko je imate, lakše ćete prebroditi postojeće probleme. Umereno fizičko vežbanje - rekreativnosti preporučuju se uvek, naravno, u skladu sa trenutnim fizičkim mogućnostima onoga koji problem ima, ali se lagane i postepeno intenzivnije fizičke aktvnosti preporučuju u terapijske svrhe čak i kako bi se iscrpljenost prevazišla. Na primer, desetominutna lagana šetnja verovatno će biti prihvatljiva i osobi koja je fizički dosta slaba i iscrpljenja, ali je deo uvodne aktivnosti koja će se kroz, recimo, nedelju dana, produžiti za još pet minuta, da bi se postepeno kroz više nedelja ustalila kao neopterećujuća i organizmu potrebna aktivnost koja je blagotvorna i na psihološkom planu.
Nije redak slučaj da se i kod mladih i zdravh ljudi pojavi problem prerane ejakulacije, posebno kada je opšti nivo energije visok, a u situacijama snažnog seksualnog uzbuđenja. Nastojte da u situacijama seksualne predigre svoje misli, koliko god je to moguće, usmerite na neku neutralnu temu kako biste suzbili preterano narastanje uzbuđenja i prebrzo završavanje potencijalnog uživanja. Kada Vaši seksualni odnosi postanu redovniji i mogućnost kontrole ritma seksualne igre bolja, regulisaće se i ovaj problem, koji je velikim delom i povezan i sa seksualnim neiskustvom, ali i snažnim seksualnim potrebama.
Postovana, Vase obimno pismo izuzteno slikovito i jasno je odslikalo istoriju Vaseg braka, koji je dosao u dosta kompleksnu fazu. Ocigledno je da ste velikim delom i sami zasluzni za ovo do cega je sada doslo, iako Vasa namera nije bila da dovedete do razaranja bracne zajednice. Pogresni model komunikacije odvijao se i uvlacio u Vase odnose godinama, pa se ni izmene na bolje ne mogu ocekivati kao instant resenje, vec ce za eventualni pozitivni pomak takodje trebati vise vremena. Vas suprug je u jednom trenutku braka izgleda odlucio da ne zeli vise da se trudi da popravi nezadovoljavajuce odnose i sadasnje ponasanje je posledica takve odluke, ali ne znaci da je doneo odluku i da brak prekine. Zato, ukoliko imate zaista jaku resenost da brak odrzite, trebalo bi da dovoljno dosledno i dovoljno uporno negujete bolje obrasce partnerskog komuniciranja, kako bi njemu postalo jasno da je to novi pristup (koji nije samo Vas trenutni hir) i da ce mu buducnost sa Vama biti bolja nego prethodne godine kada se osecao zapostavljenim i inferiornim. To podrazumeva da i dalje radite na sebi i da ga povremeno i iznenadjujete pozitivnim promenama u svom izgledu, da negujete bliskost u odnosima - da se interesujete za njegov posao, prijatelje, eventualne probleme, da mu konacno pruzite podrsku sa manje ustezanja i opreznosti; da u intimnim odnosima budete sa njim predani i posveceni i da pokusate da odgovorite njegovim potrebama (jer ako svoje potrebe podmiruje uz vas, manja je verovatnoca da ce mu biti potrebno bilo koja zena sa strane); da mu otvorenije pokazujete (ne samo govorite, vec neverbalno porucujete) da Vam je stalo do njega i da Vam je potreban. Dozvolite mu da se bar u nekim oblastima Vaseg zivota oseca superiornim, kao sto ste sami zakljuciti to mu je sigurno potrebno. Posto ste mu do sada davali punu slobodu kretanja bez nepotrebnih pitanja, bilo bi previse nametljivo da sad pocnete da ga kontrolisete i ispitujete, ali je moguce da se cesce njemu pridruzujete kad negde ide ili bar da se izjasnite da biste voleli da budete zajedno umesto da ide u "muski provod", a da u tim momentima i sebi i njemu napravite prijatnu atmosferu koja ce ga i sledeci put prelomiti da bude sa Vama usmeto da trazi oduska van kuce. On tek sad treba da u Vama prepozna osobu u koju se nekada zaljubio, ali posto to ne ocekuje i misli da je ta osoba zauvek nestala, trebace mu vremena da vidi ponovo promene koje cinite u cilju odrzanja braka. U ovom trenutku nije najvaznije da li je razlog za vase nastojanje da brak odrzite ljubav, strah, ponos ili sigurnost deteta, bitno je da ste spremni da ulozite napore da bitno popravite partnerski odnos. Ukratko, budite istrajni i nastojte da se Vas odnos iz dana u dan sve vise popravlja, ali je ishod, kao sto i sami znate, dosta neizvestan i zavisi od mnogih faktora pa i od kvaliteta paralelne veze koju je uspostavio. Ako podjete od toga da tajne veze imaju i mnostvo otezavajucih okolnosti i da vremenom i kod njih dolazi do zasicenja i problema koji nisu ni nalik na pocetnu ljubavnu euforiju, velika je verovatnoca da ce prave vrednosti Vaseg braka shvatiti kada se ta veza donekle "istrosi" i izadje iz faze "nove ljubavi". Smatram da se svakodnevnim citanjem njegovih poruka nepotrebno opterecujete i pravite sebi novu muku, odnosno da nije potrebno da direktno pratite njegovu ljubavnu aferu uz to strasno se nervirajuci. Pokusajte da ga povratite ne zato sto ima drugu vec zato sto ste uvideli svoje greske u braku i potreban Vam je. Ukoliko ga direktno suocite sa tim da znate za vezu, ili zovete suparnicu ili njenog eventualnog muza, dovescete ga u situaciju da mora direktno da prelomi i donese konacnu odluku o Vasem braku koju, ocigledno, jos nije doneo, a to moze biti veoma rizicno. Nastojte da unesete pozitivne promene u brak, a onda ce verovatno uzvratno i on popraviti neke stvari. Provodite vise kvalitetnog vremena zajedno, ucinite da se oseca potrebnim, zeljenim i sigurnim. Mnogo pozdrava, Prof.dr Bojana Dimitrijevic
Problem sa kojim ste se suocili je pravi test za Vasu emocionalnu ravnotezu, koja je, naravno poljuljana novonastalim i ne posebno prijatnim okolnostima. Najpre treba podsetiti da neki ljudi, posebno neposredno posle promocije na neke vise funkcije, vole da demonstriraju moc i da se ponasaju zapovednicki iz licne nesigurnosti, pa to moze da deluje veoma iritirajuce na druge kojima se (posebno kad je to sasvim nezasnovano) obracaju sa visine. Postoji mogucnost da se vasa "sefica" kroz neko vreme "vrati k sebi", mozda je ovo samo faza u njenom pokusaju trazenja profesionalnog identiteta, a mozda i bude takva nadalje. Bilo da je u pitanju privremen ili trajan iritirajuci stav, Vase ponasanje treba da pokaze da Vas ono ne pogadja, jer ce izgubiti smisao ukoliko ne pokazete da se osecate ponizenom (a cilj omalovazavajuceg ponasanja je da Vas ponizi, zar ne?). Dakle, ukoliko shvatite da je ponasanje vase sefice posledica njenih unutrasnjih problema i potrebe za trazenjem sigurnosti u profesionalnom miljeu, mozda ce Vas manje pogadjati. Mozda takodje sve to nije usmereno licno na Vas, vec generalno na sve one koji su joj na neki nacin podredjeni.Gledajte da svoj posao obavljate maksimalno dobro, ukoliko imate pretpostavku da bi Vam mogla nesto konkretno napakostiti osiguravajte se na primer obavestavajuci o svojim planovima i aktivnostima i sefa iznad nje (npr.kada postoji komunikacija preko maila, svaki poslovni mail se prosledi ne samo njoj vec i visem sefu) sa ne bi doslo do netacne interpretacije Vasih postupaka. Ako se postavite kao da ste jaki i sposobni da se suocite sa problemima kakvi god da su, ako ne pokazete da Vas to izbacuje iz koloseka i da cete se dosetiti nacina da sacuvate svoj integritet, to ce i onima okoVas biti jasno.To naravno, nikako ne treba da bude bazirano na svadji ili agresiji prema osobi koja Vas iritira, vec ce Vase oruzje biti jos jace ukoliko pokazete mudrost, stabilnost i izdrzljivost, a pri tome efikasno izvrsavate svoje poslove. Recite sebi da cete raditi najbolje sto mozete i da necete dozvoliti da vas okolnosti iznerviraju, i tada ce inat biti Vas najbolji prijatelj. Ukoliko pokazete da stvarno ne mozete da radite u stresnim okolnostima, i drugima cete osloboditi put da izazivaju Vase mogucnosti podnosenja socijalnog pritiska. Ukoliko mislite da niste u stanju da ovo osmislite i izvedete sami, pomoc psihologa bi Vam mozda pomogla da lakse i doslednije naucite nove nacine ponasanja u stresnoj situaciji. S postovanjem, Prof.dr Bojana Dimitrijevic
Očigledno da su Vaši problemi rešivi, pa čak i iz dosadašnjih pregleda i kontakata imate konkretan predlog oblika terapijskog rada koji bi Vam odgovarao.
Imam jedan veliki problem, a to je prerana ejakulacija. Imam 17 godina
Imam jedan veliki problem, a to je prerana ejakulacija. Imam 17 godina (uskoro 18). Već nekoliko puta sam pokušao da imam seks sa devojkom. Međutim, već posle kratke predigre, taman kad treba da to obavimo, ja ejakuliram već posle par ulaza. U čemu je moj problem? Inače, sportista sam i ne bolujem ni od kakvih bolesti.
Vaš problem verovatno nije tako ozbijan kako Vam se čini, jer Vas verovatno i nedovoljno seskualno iskustvo čini napetijim i nervoznijim nego što ćete biti kada ga u narednim godinama steknete. Prevelika seksulana želja i posebno želja za konkretnom partnerkom mogu biti razlog prerane ejakulacije, koja Vas dovodi do neprijatnosti, stida i straha od sledećeg neuspeha. Ukoliko nastojite da prilikom vođenja ljubavi misli fokusirate na neku neutralnu temu koja bi donekle smanjila nivo Vašeg seksualnog uzbuđenja, mogli biste produžiti seksualni odnos. Takođe, ukoliko imate često i snažno izraženu seksualnu potrebu, masturbacija kraće vreme pre očekivanog seksualnog odnosa smanjila bi napetost i potrebu za brzim i snažnim seksualnim pražnjenjem, a Vas bi poštedela neprijatnosti i daljih dilema. Pretpostavljam da Vaša dobra sportska kondicija upravo pretpostavlja i visok energetski nivo pa i povišene seksualne potrebe, a da je ovakav problem samo posledica velikih seksualnih potencijala, a da ćete na ovaj način bar delimično rešiti postojeći problem bar dok ne uspostavite ritam redovnih seksualnih odnosa koji će pomoći u boljoj kontroli seksualne želje i realizacije odnosa.
Što se naslova Vašeg rada tiče, bolje je da ne bude "uticaj" jer je metodološki neispravno razmatrati pitanje kauzalnosti na malim uzorcima (koji su obično neminovnost u praktičnim radovima), već "Povezanost mentalnih sposobnosti i disgrafije", što zvuči umerenije i istinitije. Smatram da je izabrana tema već mnogo, mnogo prizemnija i da ima veoma dobrih mogućnosti da se napravi jasan i metodološki čist nacrt, i kao što sam već ponudila pomoći ću Vam u tome kada mi budete poslali globalni predlog nacrta. To nije dug posao i nemojte toliko brinuti oko nemogućnosti ovladavanja problemom.