Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraPsihijatrijske bolesti

Psihijatrijske bolesti – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 2366 pitanja iz oblasti Psihijatrijske bolesti.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (2366)

?
Pitanje #5633314. 3. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Normalno je da se tako osecate i mislite posle teske bolesti i smrti bliske osobe. To sto se osamljujete, lako iznervirate i nikome ne verujete moze biti objasnjivo na vise nacina. Da li ste ljuti, razocarani u odnosu na okolinu, nezadovoljni njihovim odnosom ili je u pitanju upotreba trave koja hoce da izazove te simptome, posle duze upotrebe, zaista nisam sigurna, jer je ovo malo podataka o vama


dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #5615712. 3. 2010.

Postovanje, hvala na odgovoru (pitanje broj #53103) iako se nisam pridrzavao saveta

Postovanje, hvala na odgovoru (pitanje broj #53103) iako se nisam pridrzavao saveta jer smatram da mi netreba psihoterapija kao ni lekovi u resavanju mog problema, mozda sam delovao malo vise deprimirujuce ali ne i ocajno! Ne krivim druge za svoje stanje, jednostavno se nisam izborio sa svojim strahovima koji u stvari i jesu iracionalni ali ne znam iz kojih razloga im pridajem nekakav znacaj. Sve se skupilo u meni i opteretilo mi je psihu koja me stalno podseca na isto ali se uvek iskontrolisem i vracam u normalu. Previse razmisljam o nebitnim stavrima dok za one koje su mi bitne uvek imam neki izgovor koji ne opravdava moje postupke. Svestan sam u potpunosti da je problem u meni zato sam sa vama saglasan kad kazete da je rad na sebi veoma bitan kao i pozitivno razmisljanje. Problem se javlja zbog emocionalne iscrpljenosti usled toga sto iziskuje ucestali umor cak kad i nista ne radim, lako klonem, nemam motivaciju, dekoncentrisan sam, jednostavno bez energije da nesto ucinim. Pored svega toga uspevam da ostanem pozitivan sto drugi obicno pogresno protumace pa gledaju sa negativne strane jer ako se ne smejem i nekomuniciram na nacin kako bi se ocekivalo onda me drugacije i gledaju. Moje pitanje glasi: mislite li da sam mozda lenj i ne odgovoran prema sebi i zivotu ili ne umem da razjasnim bitno od ne bitnog jer se bojim suocavanja sa realnoscu imajuci u vidu da mi neide ni na privatnom ni na poslovnom planu, iskreno nesto se i ne trudim jer veci deo odluka mi se obilo o glavu, uglavnom me to nije ispunjavalo a ono sto bi trebalo ne mogu da procenim koliko mi je vazno u zivotu. Slozicete se, zivot je lep ali treba znati ziveti! Jos jednom hvala na razumevanju.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Priznajem, zivot je lep. Ali se niko nije naucen rodio, znanje se stice, a, a ono je nasa sigurnost! Radite na sebi, inace vi puno mislite, dobro znate, ali malo delate! Kazete, ne ide vam dobro, a ja mislim, jer ste odabrali tako, stoga ne menjate nista, ponavljajuci sve na uvek isti nacin!

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #5612012. 3. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Problem je u neadekvatnom razmisljenju i sklonosti ka analogiji i generalizaciji, sto su greske u misljenju. Imam utisak da ste neraspolozeni i da shodno tome jeste prijemcivi za lose informacije kojima potkrepljujete takvo neraspolozenje. Trebalo bi otici strucnjaku i popricati o tome i zapoceti, najverovatnije sa antidepresivnom terapijom, a mozda i ne, jer nekada razzovor bude dovoljan za zaceljivanje strahova


dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #5611112. 3. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Nisam sigurna da se radi o homoseksualnoj potrebi ili o prisilnoj misli takvog sadrzaja koja vas opseda i uvodi u strahove, napetost i uznemirenje. Hocu reci, da ovim putem mogu pogresiti, tako da je najbolje da odete lekaru koji ce vam pomoci da izadjete iz problema.

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #5610712. 3. 2010.

Poštovana doktorko, ja sam, čini mi se, u bezizlaznoj situaciji. Počev od

Poštovana doktorko, ja sam, čini mi se, u bezizlaznoj situaciji. Počev od 1990. Godine bila sam pod stresom i opterećenjem zbog toga što sam kao, tada žena od 30-ak godina, podizala dete sama, dok je moj muž kao novinar dolazio i odlazio na ratišta, bio zarobljavan, a pri tome, brigu oko svega (psihološka, matrijalna i egzistencijalna briga za porodicu) bila je isključivo moja. . . Naravno, briga i za njega. Njegovi i moji roditelji mi nni u čemu nisu pomagali, samo su se brinuli za njega. . . Ja sam već tad a osećala da posustajem, ali sam želela još jedno dete i rodila ga 93. Godine. . . Posle toga, gotovo isto. . . Demonstracije, bombardovanje (akumulacija dečjeg straha) , otac na lokacijama sa vojskom. . . Njegovo direktno učestvovanje u 5-om oktobru. . Da skratim, iskljuciva posvecenost poslu od strane supruga, roditelji koji ocekuju moju pomoć, nikad pri ruci, a suprug, koji nikad nije bio član nijedne stranke, sada je ostao bez posla, zbog čega ne možemo da plaćamo kredit za sta, ostajemo bez krova nad glavom, podstanari smo (sa 50 godina i fakultetskim diplomama u beogradu!!!!) . A moj problem, moja depresija,. . . Cini mi se kad bih bila zdrava, lakše bih se izborila sa osećajem da sam svih ovih godina za džabe radila (nema više moje kuhinje, moje terase,. . 9. Muž mi je odavno išao na živce. . . Trpela sam (reći ćete glupost) jer su sinovi bili u pubertetu, mislila sam. . . Treba im otac. . Ali ni oni nisu u njemu videli uzora. . Kako kad čoveka treba opominjati da se tušira. . A onda neće jer sam ja rekla i sl. . . (njegova majka kaže da su to posledica njegovog posla) . Možda, ali ako mu ponovo treba socijalizacija, onda za tako nešto postoje stručnjaci. . . . Već početkom 2001. Godine počeli su napadi panike. . . Kod mene. . . . Neko mi je dao lorazepam od 2, 5 mg 3 *dnevno (sada kažem užas) , ali tada sam se tresla bez leka. . . Užasna anksioznost (neposredan povod je bilo prevrtanje kolima starijeg sina i muža) tek posle 2 godine, a sve vreme sam isla i na psihoter. Preporučen mi je prvo zoloft, a kasnije seroxat od 20 mg, kako bih se oslobodila sedativa. . . Onda se stariji sin teko razboleo (sa strasnim prognozama) , sve je dobro proslo, ali ja sam ponovo od 2mg dnevno (dotle sam stigla u smanjenju lorazepama) opet počela da pije ujutru i uveče 2mg. Posle toga više nisam išla na terapiju, jer vise nisam imala para. . . Sa lekovima sam po potrebi (seroxat. . . Pola tablete dnevno. . . A lorazepam je ostao na istom) . . Nikome od prijatelja ili rodbine, kome sam se obracala za pomoc da se odviknem od ovog zla, nije bilo stalo. U stvari, ja sam sada sasvim normalna. . . (ali sa lekovima,) i njima nije jasno i ne veruju da mi išta fali. . . A ja mislim da bih umrla ako nesto od ovoga ne bih popila. . . Ono što je najgore, bojim se za svoj intelekt, radnu sposobnost. . . Deci sam u svim njihovim problemima i dalje i otac i majka. Stariji sin je na koledžu (dobio je sportsku stipendiju, ali mislim da ima problem u komunikaciji sa devojkama. . . Stid ili sl) . Mladji je dobar u školi i takođe perspektivan u sportu. . Za sve što su postigli. Zasluge moj muž deli sa mnom, a za greške krivi men. . . Rođena sam za savetovalište (mužu sam pomagala da se leči i od alkohola) , ali gde. . . Kako da se oslobodim lorazepama. Spremna sam na sve muke. . . A seroxat ako ne pijem 3 dana, kao da imam uključene elektrode u glavi. . Pre 2 godine sam naglo izgubila menses: istovremeni problrmi i mobing na poslu, kao i smrt u porodici, ali sam se pitala da li je možda to moglo da se desi i zbog lekova. . . Da li postoji način? Volela bih da moje pitanje prokomentariše i psiholog. . . Mnogoo sam se mučila oko toga kako decu da izolujem od problema. . . Mnogo vam hvala. . Svaki odgovor će mi mnogo značiti. . . Verujem da mi samo zahvaljujući seroxatu i, naravno, činjenici da deca imaju budućnost, nije palo na pamet da. . . Me nema. . . .
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Zaista puno stresova i problema, teskoca i prepreka, borbe i iscrpljivanj. Sada ste tu sa bilansom koji u konacnom rezultatu nije negativan, deca su dobro, suprug je takav kakav je, na vama je sada, kada su deca odrasla, sta cete sa njim, ostati ili ne u zajednici. Sve dok imate nerazresene dileme vi necete biti mirni i zadovoljni. Dobro razmislite sta hocete, sta mozete, organizujte svoj zivot, koliko je moguce, da vam odgovara. Ispunite vreme, pricinite sebi neko zadovoljstvo, nije sve tako crno. Kao da jednostavno ne mozete ziveti bez opipljivih problema. Sto se tice lekova, jako ih dugo uzimate i teskoce kod odvikavanja morate imati. Morate odluciti, hocete li stati sa tim, naci dobru motivaciju ili ne, a vece motivacije od svoje dece i same sebe nemate!


dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #5585510. 3. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Mozete uzeti lek t. Largactil ujutru i jednu uvece, ali bi bilo najbolje da se dogovorite sa njegovim lekarom uz sugestiju upotrebe ovog leka. Ne zbog opreza, vec korektnosti i njegovog uvida kao i pracenja kombinacije sa drugim lekovima. Inace se sam lek moze kombinovati i sa lorazepamom po potrebi i sa flormidalom


dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #557929. 3. 2010.

Za psihologa postovani moja majka ima 78 godina i od pre dve

Za psihologa postovani moja majka ima 78 godina i od pre dve godine pocinje da se povlaci u sebe i sve cesce odlazi kod lekara. Zivi sama na 5 minuta od nas (cerka, unuka, zet) , ima prijateljice sa kojima se redovno druzi, jedna je i njenoj zgradi. Dobrog je zdravlja, to su rekli svi lekari kod kojih je bila, a sve smo ih obisli, jedino od nedavno pije terapiju za blago poviseni krvni pritisak. U poslednjih godinu dana sve cesce prica o smrti. Sve promene zdravstvenog stanja shvata tragicno i sve su one predznak neke smrtonosne bolesti. I svaki put obidjemo sve lekare, uradimo sve analize i tek se onda nakratko smiri i tako do nove "bolesti". Posto joj niko ne veruje, kako ona kaze, pocela je da izbegava prijateljice koje joj prebaciju da stalno ide kod raznih lekara, mene isto tako, jer nemam vise snage i ne zelim da idem sa njom, jedino se raspituje za unuku od 10 godina i trazi njeno drustvo. Njena lekarka je u nekoliko navrata u poslednje vreme odbila da joj da upute kao neosnovane. Sta da radim? Ne pomaze razgovor, nasi cesti zajednicki odlasci na koncerte i pozorisne predstave, da ne odlazimo kod nje nikada ne bi svratila kod nas iako smo na 5 minuta na njenom putu za prodavnicu. Ne smem ni da pomenem psihologa jer znam reakciju. Sa nama je svadljiva, svojeglava, depresivna, prica o smrti i da ce u dom, a sa prvom komsinicom i ostalom rodbinom (brat i snahe) nasmejana je i ljubazna. Ja sam joj jedina cerka, zivim u skladnom braku, dobrog smo imovnog stanja. Ona zivi u novom stanu, koji je kupila uz nasu pomoc, ima solidnu penziju i pomazemo je na svaki nacin. Hvala na strpljenju i odgovoru!
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Vasa mama ima sadrzaje psihickog zivota ljudi u godinama, sa vecom posvecenoscu sebi i vecim ocekivanjem od okoline i to najblizih, zbog osecaja prolaska zivota, stoga neraspolozenja, ocekivanja neprijatnih desavanja. Gubitak nade i ocekivanja boljeg sutra posustaje i dolazi do depresivnog ispoljavanja, koje uvek prati i ljutnja, cesto i bes. Te emocije se najlakse usmeravaju ka najblizima i oblikovane su razlicitim ponasanjima, otpora, pasivnosti, negativizma. Morate razgovarati sa njom, objasniti svoje obaveze, mogucnosti, vasu potrebu da vam se nadje, zaposlite je malo oko deteta. Postavite po koji zahtev da biste je aktivirali i motivisali.

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #557268. 3. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Sto se tice flunisana nece biti problema, a sto se tice xanaxa moracete postepeno smanjivati dozu leka, ali je to neophodno uraditi jer ce vremenom biti sve teze

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #556378. 3. 2010.

Postovani, imam milion pitanja, ali potrudicu se da skratim koliko je moguce.

Postovani, imam milion pitanja, ali potrudicu se da skratim koliko je moguce. Imam 21 god, bolujem od hipotireoze, epilepsije, i jos dosta sitnih problema. . . Sa 17godina sam se razbolela od koksaki i adeno virusa, doktori nisu verovali da mi je lose, tako da nisu poceli sa lecenjem sve dok nisam hitno odvezena u hitnu, tada vec nisam mogla da hodam upala mozdane ovojnice itd, tad sam dobila epilepsiju. . . Dok sam posle toga isla na kontrole davali su mi laznu nadu da ni nemam epi nego da sam se samo jednom srusila zbog temperature, medjutim kada je doslo vreme da se smanjuje doza leka (lamictal) dobila sam 8 epi napada u toku noci i tada sam se jako razocarala jer mi to ogranicava zivot (voznja bicikla, izlasci, plivanje. . .) . . . Treba jos dugo da pijem taj lek dok se skroz ne povuce i ako se povuce epi, jer ima nade. . . Zbog svega toga sam morala dugo da mirujem, nisam nigde isla, od vitamina i mirovanja sam se ugojila, ali se to malo smirilo i jedva sam nekako pocela da setam, i td. . . Pola god kasnije decko mi je otisao u vojsku iznenada i tada se javio problem sa stitnom zlezdom i nisam mogla da ustanem dok se nije utvrdilo sta je. . . Ponovo sam pocela da normalno funkcionisem, posle jedne god sam imala abortus jer su rekli da je ogroman rizik da rodim. . . Tada sam se takodje razocarala u sve. Opet pola god kasnije su se desili ti epi napadi, posle cega sam bila toliko osamucena od bensedina koje su mi davali da se ne secam nicega. . . Znam samo da kad sam dosla sebi i ukljucila mozak videla sam da sam se ugojila vise od 20kg, i shvatila sam da sam tada dobila strah veliki da idem igde da ne bih pala, a i neka depresija me je uhvatila, sad ne mogu ni u ogledalo da se pogledam zbog te debljine, i koza mi je ispucala. . . Od svih tih naglih prekida aktivnosti imam cesto jake bolove u misicima zglobovima mada je to mozda i od psihickog stanja. . . Pre dva meseca mama mi je iznenada umrla i to me je dotuklo, jer sad nemam ni para moracu na silu da upisem fax koji ne volim da bih sto pre obezbedila novac i vodim racuna o dedi alkoholicaru tata nikad nije kuci, radi po ceo dan. . . Sama se borim sa svim a nigde ne nailazim na razumevanje okoline. . . Kada treba sebi da se posvetim, da nadjem snagu da pocnem da setam jer me onaj strah od pada i dalje drzi, ja se samo srucim u krevet i zaspim. . . Premorena budem od kucnih poslova. . . Razmisljam non stop kako da krenem sta da radim i prebukirana sam, rastrzana. . . . Nemam niciju pomoc. Ako ste shvatili ne mogu kod psihologa otici nisam u mogucnosti. . . Sustina je da se plasim i ljudi jer mi je u glavi samo da bi me bilo sramota ako bih pala il ako bi mi se slosilo. . . Toliko me uhvati neka panika kad neko dodje uhvati me vrtoglavica nesvestica preznojavam se. . . Popijem ponekad bromazepam da se malo smirim. . . Danju se premorim nocu ne mogu da zaspim, plasim se svega. . . I najgore je to sto nemam volju vise ni za sta, ne mogu da skupim snagu kao nekad da se borim, razocarana sam u sve u ceo zivot. . Kako da prebrodim to, kako da prihvatim sve lose i krenem dalje, na koji nacin da skupim snagu i nastavim borbu??? Oprostite na ovako dugom pisanju, ali zaista sam sto vise skratila. . /. Unapred zahvalna neizmerno
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Puno bolnih desavanja u vasem zivotu, puno oziljaka i tragova, koji su vas ucinili zaista onemocalom da dalju borbu. A ipak morate dalje i posle toliko borbi morate verovati da je ovo jos jedna i da ce to biti pobeda u zivotnom ratu. Jednom mora doci kraj i posle toga mora biti bolje. Sigurno je da imate psihijatra u mestu, obratite mu se, potebno je da vas neko saslusa, razume vas i pomogne. Mozda je potrebno, spreciti dalje emotivno iscrpljenje i podupreti se terapijom antidepresivima, koji su lekovi nadoknade onoga sto izgubimo iscrpljivanjem

dr d. Krasic
Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460