Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija
Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Lekari iz ove oblasti
Svi odgovori (531)
?
Pitanje #214739. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, predlažem vam da potražite sistemskog porodičnog terapeuta u mestu gde živite koji bi radio sa porodicom, i dečjeg psihijatra koji bi razgovarao sa dečakom individualno. Porodice u kojima postoji "crna ovca" (stariji sin) i "beli vitez" (mlađi), ne moraju odmah da budu sagledane kao difunkcionalne, već jednostavno kao nesnalažljive u fazi u kojoj se nalaze (dva adolescenta), a gde roditelji nisu sigurni kako treba da se ophode prema adolescentu (o čemu treba da razgovaraju sa kvalifikovanim stručnjakom). Sa druge strane, činjenica da promena ponašanja datira od pre 6 meseci je važan znak da sa adolescentom treba porazgovarati o njegovim osećanjima i raspoloženju i da li uopšte ima sa kim da razgovara o tome. Srdačno
?
Pitanje #214689. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, iz mog skromnog iskustva vam mogu reći da kada postoji ovako opisana situacija (gde se majka i ćerka svađaju kao dve sestre), onda često postoji problem u roditeljskim odnosima ili ako je samohrana majka u pitanju onda postoji spoljašnja kontrola i nesamostalnost majke u obavljanju roditeljstva. Pošto ja nemam načina da utičem na ponašanje bilo koga sem vašeg, mogu predložiti da se sestri obratite kao bespomoćnom detetu i kažete joj da pošto ne može bolje, nastavi da se ponaša kao vršnjakinja svog deteta a da ćete vi da se raspitate šta treba u takvim situacijama činiti. Time se (na paradoksalan način) menja pozicija upravljanja ponašanjem, jer osobi kada se kaže da namerno čini (odigrava) svoje neprimereno ponašanje ona istovremeno svesno počinje da upravlja njime, pa se najčešće dešava da to prestane da čini jer onda to više nije "nesvesno" već itekako svesno ponašanje. Srdačno
?
Pitanje #214408. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana Ivana, mucanje na uzrastu od dve i po godine jeste najčešće prolazna pojava i prethodi skoku u napredovanju govora. Međutim, obzirm da se stanje održava od septembra, predlažem da potražite još jedno mišljenje logopeda (drugog). Deca koja rastu u bilingvalnoj i multilingvalnoj sredini savladaju jezike i gramatički ih odvoje posle četvrte godine (do tada mogu da ih mešaju i to čine), ali učenje jezika nema primarno veze sa motornom funkcijom izgovaranja reči, mada ukoliko je pritisak na govrni aparat veliki onda to može biti primarni problem (što vi negirate). Dakle, najverovatnije prolazni problem, oko koga se treba konsultovati kada se održava. Srdačno
?
Pitanje #214018. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, pošto vaš sin ima lekara u Palmotićevoj, a pretpostavljam da jedan od muškaraca (dr Rudić ili dr Vidojević), predlažem da se upravo sa njim i dogovorite o pristupu svim problemima a ima ih više i moguće ih je pristupom odvojiti. Tikovi koji su po opisu kompleksni i kombinovani (motorni i glasovni, što odgovara Gil de la Tourette sindromu), nije uobičajeno da se javljaju noću pa treba treba razjasniti šta je to što se javlja noću, tako da terapija haloperidolom može imati uticaj na smanjenje tikova, ali ne i na dešavanja koja mogu imati veze sa epilepsijom. Drugi problem jeste problem privrženosati i uspostavljanja emocionalnih odnosa sa , a treći naučeno ponašanje kojim se zadovoljavaju sopstvene potrebe (a koje ste opisali kao histerisanje). Kombinacija ovih problema jeste razlog da se svako potrudi da učini sve što može da bi se zbirno trpnja umanjila (trpnja dečaka, i svih čalnova porodice). Za tikove možete i preko interneta potražiti tzv. HRT program (ključne reči: Habit Reversal Training), za problem privrženosti i ponašanja indikovani su relaksacija, trening kontrole besa i trening empatije i sl. Eventualno povećanje terapije ili uključivanje još nekog leka ćete dogovoriti sa lekarom. Srdačno
?
Pitanje #211525. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, potpuno ste u pravu da je ponekad ljudi posežu ka nanošenju fizičkog bola sebi da bi smanjili duševnu bol, jer fizički bol izaziva lučenje supstanci tzv. endorfina u mozgu, sličnih morfijumu, koje deluju stvarajući doživljaj neosetljivosti. To naješće čine veoma usamljene osobe koje su preživele niz traumatičnih iskustava, gde im samopovređivanje ustvari predstavlja neku vrstu samoterapije bez znanja i umeća da se problemi reše na mnogo prihvatljiviji i bezbedniji način ili traženjem tuđe pomoći. Očigledno je da ste sazreli i da mnogo odgovornije razmišljate o svom telu i zdravlju, pa je svakako korisno da potražte konsultaciju, pa i psihoterapijski tretman kako bi ste se oslobodili štetne navike i naučili drugačije načine izlaska na kraj sa stresom i problemima. Srdačno
?
Pitanje #209713. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, nije mi jasno da li vaša devojčica ide u "predškolsko" ili školu, niti mi je jasna vaša strategija "lečenja" straha. Ako je devojčica u predškolskom, a što je za njen uzrast adekvatno, onda smetnje mogu imati privremeni karakter ukoliko se smanji pritisak na njeno ponašanje. To podrazumeva da idete korak po korak i da joj prvo pomognete u savladavanju straha od odlaska bez nametanja bilo kakvih drugih zadataka koje ona treba da ispunu u predškolskom. Ona tamo treba da se pripremi i upozna sa onim što je čeka u školi a ne da se javlja, uči i piše domaće, jer možda još uvek nije spremna za to. Motorne, sposobnosti šake u tom uzrastu nisu iste kao kod sedmogodišnjeka i ako želite da detetu ogadite školu, potrebno je samo da insistirate na nečemu za šta dete nije spremno. Između šeste i sedme godine pa sve do punih osam godina deca imaju umni "skok" i treba ga prepoznati i nije u isto vreme kod svakog deteta. Sa druge strane, ukoliko devojčica ide u školu, situacija je još kritičnija jer prilagođavanje se može produžiti čak i do drugog polugođa drugog razreda, kada dete nije dovoljno umno i emocionalno spremno. Nju nije strah samo od odlaska u školu, već i od greške. Ali još uvek nije savladan prvi, a vi se uprežete da joj "izlečuite" i drugi. Jedno po jedno treba rešavati. Dok se ne ugasi prvi, ne treba se baviti drugim strahom. Dakle, ništa gore od lepih namera bez sagledavanja mogućnosti deteta i spremnosti da učini ono što mu je projektovano od ambicioznih roditelja. Strah će pobeći ako vi pomognete, ali i ostati i opstati, opet ako vi pomognete. Srdačno
?
Pitanje #208431. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, kada se dođe do psihijatra, retko ko ode bez dijagnoze. Međutim, sinuzitis ima prvenstvo i treba sa ORL lekarom raščlaniti da li sinizitis postoji ili ne. Srdačno
?
Pitanje #207941. 2. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, naravno da je potrebno. Potrebno je učiniti određene dijagnostičke pretrage, a ne nagađati. Vaspitačice nisu dijagnostičari, ali mogu napraviti jasnu razliku između uobičajenog i neubičajenog razvoja deteta i treba ih poslušati. Lekari nisu Bogovi (samo što nam je to teško da priznamo), pa često postoji surevnjivost kada treba reći "ja to ne znam potražite i drugo mišljenje", ali vi ga svakako potražite.
?
Pitanje #2074931. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Potražite tekst "Nesanica" dr Ljiljane Trajanović na ovom sajtu u meniju Psihologija Danas. Srdačno
?
Pitanje #2070731. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, opisana klinička slika zahteva detaljnije sagledavanje, možda i u bolničkim uslovima, gde bi se učinila dodatna EEG ispitivanja (nakon deprivacije spavanja, eventualno holter EEG), kao i magnetna rezonanca, ali i objektivno sagledalo ponašanje devojčice, kao i efekti eventualnog uvođenja terapije. Odeljenja osoposobljena za takvu dijagnostiku se nalaze u Beogradu (Klinika za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu, Institut za mentalno zdravlje), u Nišu (Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja) i N.Sadu. Srdačno
?
Pitanje #2069930. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, radi se o verovatno ružnoj navici, koja se najverovatnije održava nedoslednim vaspitnim pristupom (najčešće kada više osoba detetu govori kako da se ponaša, a govore različite stvari ili jedno govore a i sami se ne ponašaju tako) ili kada je takvo ponašanje deteta njemu omogućava "panju" od strane drugih osoba. O tome govori i činjenica da se u vrtiću drugačije ponaša. Predlažem da konsultujete psihologa koji bi trebao da uradi testiranje deteta i da vam konkretne predloge za dalje postupanje. Srdačno
?
Pitanje #2068830. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, za sadane postoji adekvatan protokol za kliničko detektovanje autizma u tako ranom periodu. Na tom uzrastu važnije je ustanoviti da li dete dobro vidi, čuje, i obaviti neurološki pregled nego tragati za dečjim psihijatrom. Srdačno
?
Pitanje #2062330. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poslušajte savet lekara jer se radi o prolaznoj pojavi, koja može zaista preći u naviku ako ne budete mogli da se obuzdate.
?
Pitanje #2059429. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, naravno da može imati veze, ali ne zbog "traume" od razvoda roditelja, već od mogućeg neuspostavljanja jasnih granica u ponašanju, novih pravila usklađenih sa aktuelnom situacijom i njegovim razvojem. Za svaki slučaj, konsultujte se i sa dečijim psihijatrom oko razlikovanja uticaja sredine i događaja i problema razvoja koji mogu biti vezani za dete (ADHD, poremećaj u vidu prkosa i protivljenja, juvenilni bipolarni poremćaj). Srdačno
?
Pitanje #2051329. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, ako ste vi takva osoba, onda niste depresivni. Ako trpite pritisak a ne vidite izlaz, onda stte bespomoćni, a to jeste drugi naziv za depresivnost. Pre nego što odete psihijatru, odgovorite sebi na pitanja: Ako niste takva osoba, šta ste onda drugačije radili onda kada ste se osaćali drugačije? Ukoliko trpite pritisak koji deluje na vaše raspoloženje, šta možete učiniti za vaše raspoloženje više nego drugi? Srdačno
?
Pitanje #2041628. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Ne čekajte sa odaskom kod logopeda.
?
Pitanje #2024626. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, ne raspoložaem informacijama koje vas interesuju. Autizam i autizmu slični poremećaji, obično nisu kratkotrajna stanja i ako nije obavljen pregled od strane dečjeg psihijatra ne može se govoriti o tome. Kratkotrajne akutne i subakutne promene ponašanja povezane sa drugim telesnim smetnjama, uzimanjem lekova, drugih supstanci ili spoljašnjim događajima mogu imati uticaj na ponašanje deteta. Predlažem da pitaje ponovite konultantu za oblast pedijatrija, ali bez uvodnog dela u kome mene podsećate na prethodno pitasnje, već da se skoncentrišete na aktuelnu situaciju i još jednom, jasnije preformulišete pitanja od značaja. Srdačno
?
Pitanje #2024326. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Nabavite knjigu "Kako da razgovarate sa svojom decom o seksu" od Lori Berkampa i Stivena Etkinsa
?
Pitanje #2021125. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Za uređenje sajta u potpunosti se slažem sa vama i pridružujem pohvalama. O tekstu prof. J.Toševskog nemam određen stav, jer lično ne volim metaforični jezik u kome se ljudsko ponašanje generalizuje isključivo po polu, i opet metaforično predstavlja kroz životinjeske epitete (tipa žena kučka, muškarac ovca ili džukela i sl. što mislim da je u redu ni rema životinjama) ili svođenje ponašanja na još jednostavnije oblike tipa hrane ili jednoćelijskog organizma. Takvi tekstovi mogu da objasne nešto, neki segment ponašanja neki obrazac nečijeg (ali ne svačijeg) ponašanja i sl, ali nedostatak im je generalizacija na sveobuhvatnost i nepostojanje dokaza jer iskustva mogu biti različita. Tekstovi prof. Toševskog su pre svega originalni i inspirativni za razmišljanje i dalje produbljivanje. Predlažem da ne tražite tumačenja iz druge ruke već da da preko redakcije "stetoskopa" zatražite njegovu kontakt email adresu i da mu se direktno obratite pitanjima. Srdačno
?
Pitanje #2012424. 1. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana gospođice sa interesantnim prezimenom, kada bih ti odgovorio na pitanje samo na osnovu tvog pisma, ne bih bio psihijatar, već vidovnjak. Ali to nisam, pa je velika šansa da bez više informacija pogrešim, a mala da pogodim, odnosno pomognem. Sve ukazuje da imaš problema sa roditeljima (svađaš se, voliš kada nisu kući), ali koji je adolescent zadovoljan svojim roditeljima? Roditelji najčešće svog adolescenta posmatraju kao dete, a adolescent bi želeo uvažavanje odrasle osobe (i prava koja idu sa tim). Postavlja se pitanje onda po čemu su tvoji roditelji baš toliko različiti od drugih, da bi se ti tako osećala? Sa druge strane, ako su roditelji prema tebi OK, a međusobom se ne slažu, da li to može biti razlog za sekiraciju i glavobolju? Na kraju, možda i nije bitno da ti neko "pročita misli" i rastumači zašto se ti osećaš tako kako se oćeša (/kao da drugi mogu bolje to da znaju od tebe?), već je bitno da odeš kod lekara i obaviš potrebne medicinske preglede zbog tegoba koje imaš, prvenstveno glavobolje, pa tek onda da mudrujemo i psihoanaliziramo. PozZz