Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraPsihijatrijske bolesti

Psihijatrijske bolesti – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 2366 pitanja iz oblasti Psihijatrijske bolesti.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (2366)

?
Pitanje #5332314. 2. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Na zalost, nisam dobro shvatila u cemu je problem, osim evidentiranja da se ne osecate dobro, da imate nervozu, nesanicu. Mogu vam reci da se morate javiti psihijatru zbog psihoterapije, jer ocigledno vam medikamaentozna terapija nije dovoljna, a mozda je treba i promeniti


dr dkrasic
Pozdrav
?
Pitanje #5323913. 2. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Odgovor da li se radi o srcu ili pomenutoj dijagnozi vam ne mogu dati ovako i na osnovu onog sto ste mi rekli. Kardiolog mora da vam da odgovor na to i lekar koji vas vec vodi. Sigurno je da imate emotivnu osetljivost i nestabilnost i sklonost strahovima i sigurno je da oni doprinose odredjenom srcanom radu. Ali da li ima i neceg drugog zaista se ne usudjujem da odgovorim bez uvida u med. Dokumentaciju

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #5318812. 2. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Problem nesanice je kompleksan. San zavisi od mnogobrojnih faktora. Mozete uraditi eeg snimanje mozga, uciniti promene u rezimu zivota i ishrane, posetiti psihijatra i sigurno cete iy korak u korak doci do resenja problema sna


dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #5310311. 2. 2010.

Postovanje, imam 27 godina i jos uvek sebe smatram nezrelom osobom. Jos

Postovanje, imam 27 godina i jos uvek sebe smatram nezrelom osobom. Jos kao tinejdzer pokazivao sam znakove aksioznosti, cesto sam imao neke svoje fantazije koje sam opravdavao kao da su normalne, iz cista mira sam poceo da pricam sam sa sobom dok bi kako je vreme prolazilo to preraslo u pravu diskusiju. Nekoliko godina unazad nalazim sagovornika u sebi, to mi dodje kao neki izduvni ventil, bez toga nemogu da funkcionisem iako sam pokusao ali nevredi. Problem se javio kad sam poceo da se otudjujem u drustvu, zatvaram u sebe sa prvim tinejdzerskim danima ponasao sam se kao neki penzioner a ne mladic koji je pun zivota. Imao sam detinjstvo kakvo se samo pozeleti moze i kad se danas osvrnem na taj period shvatam koliko sam propustio u ovih 10 prethodnih godina dok su drugovi poceli da izlaze u nocni zivot i ulaze u prve ljubavne veze ja sam ostao u svom svetu nezapazen, povucen bez neke volje da me to otrezni iz moje letargije. Postavio sam neki "zid", da li iz straha ili neceg drugog vise ni sam neznam ali osecam posledice toga itekako. Roditelji nisu puno marili zbog toga jer im je obrazovanje bilo na prvom mestu, medjutim i tu sam zakazao verovatno sto sam osecao potrebu za druzenjem koje nisam doziveo u pravom smislu pa se nisam dovoljno posvetio i obrazovanju. Iako sam apsolvent na fakultetu ja i dalje zivim u svom svetu, nekako to nestavljam u prvi plan jer sam skroz dezorjentisan, vec duze vreme nista neucim i nikako da se pomerim sa mrtve tacke, da ne govorim o vezama za koje nemogu da se pohvalim sa svojih 27 godina. Previse se ustrucavam u tom smislu, stalno razmisljam unapred sta cu imati od toga, kako ce neko reagovati na mene, koliko cu se izblamirati, sta ce to meni u zivotu a sa druge strane sam svestan da je sve to normalno i da jednog dana zelim da se skrasim kao da zivim u proslosti i buducnosti a nikako u sadasnjosti, samo zavaravam sebe i necinim nista po tom pitanju. Samo jednom sam bio kod psihologa ali mi ni to nije pomoglo da se urazumim. Da li to mozda ima veze sa ciljevima u zivotu odnosno da li ja lutam u svom zivotu, imam utisak kao da nekad ni sam neznam sta hocu, secem granu na kojoj sedim ali to neznaci da sam nesiguran i neodgovoran vec jednostavno nemogu da nadjem pravi put da se izbavim iz toga. Kako sam stariji sve mi je teze, osecam da zivot prolazi pored mene ali isto tako da je to jedan mali korak za mene ali veliki za ceo moj zivot, izvinjavam se sto neke stvari posmatram iz filozofske perspektive. Jedino sto znam jeste da mi lekovi nece pomoci ako imate neko drugo resenje za moj problem bilo bi mi od velike pomoci, inace ovo je moje prvo obracanje psihijatru. Hvala na razumevanju.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Sigurnost i samopouzdanjue su veoma vazni za dobro funkcionisanje. Oni se sticu kroz socijalno bivstvovanje, i to najpre u primarnoj porodici a potom kroz vrsnjacko komuniciranje i interaktivno uklapanjenegde pored toga su znacajni i urodjeni socijalni potencijali i emotivni kapaciteti koje posedujemo. I naravno rad na sebi koji je neophodan da bismo dosli do rezultata. Posustali ste u prvom zahtevnijem periodu adolescencije i negde izolacijom ucinili sebe nespretnijim i jos nesmelijim. U nemanju ogledanja sa drugima poceli ste i sebe losije da prepoznajete, tako da ste usli u psihoemocionalni krizu ili vec stanje iz koga ne umete izaci, bar ne sami. Neophodno je se javite strucnom licu i krenete sa psihoterapijskim radom jer, videcete, kako cete u pazl svog zivota ugraditi ono sto fali i krenuti dalje. Odlazak psihijatru ne znaci i psihicku bolest, zapamtite!


dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #527978. 2. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Smatram da bi trebalo da o svemu ovome porazgovarate sa doktorkom koja leci vaseg sina. Postoji lek koji menja rivotril i iz iste je grupe lekova. Sigurna sam da cete se razumeti i dogovoriti. Sto se tice promene antidepresiva, verovatno da je procena doktorke da je tako potrebno. Alventa je antidepresiv sa nesto drugacijim dejstvom od seoxata (deluje vise preko noradrenalina kao i preko serotonina) . Najbolji orjentir je psihicko stanje vaseg sina

dr d, krasic
Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460