Poštovanje, živim u kući sa mužem, dvije djevojčice od 23 i 8

Poštovanje, živim u kući sa mužem, dvije djevojčice od 23 i 8 mjeseci i svekrvom. Svekrva ima odvojen stan u našoj zajedničkoj kući ali smo mi najveći dio vremena zajedno. Naravno, ja sam se na to manje-više navikla, ali na neke stvari ne mogu. Na primjer, ujutro u 6 sati uđe da vidi jesmo li ustali, iako mi uglavnom ustajemo prije nje, zbog beba, uvečer u 23 sata uđe da vidi jesmo li legli i zašto nismo ako nismo, svakih pola sata uđe da vidi šta radimo, ako nismo u njenom stanu. Objedujemo uvijek zajedno, radimo poslove oko kuće itd. Ne može da gleda da su vrata bilo koje sobe zatvorena pa makar bila i u wc-u ona ne zatvara vrata. Jedna doktorica s kojom smo muž i ja razgovarali nam je rekla da se najvjerovatnije radi o nekom poremećaju ličnosti. Probali smo se odseliti, međutim kad smo to uradili na nekoliko mjeseci bilo je još gore zato što nas je još više "uhodila" preko komšija i sl. S druge strane, često mi pričuva djecu, povremeno skuha nešto, naročito kad muž i ja mnogo radimo u bašti i oko životinja, i meni je jako stalo do nje i da bude dobro. Kad se ona loše osjeća ja po dva- tri dana isto budem loše jer nekako nam imputira da je loše zbog nas. Muž kaže da je uvijek bila takva i da je on uvijek mislio da zaista jeste kriv za njenu nesreću, ali ona samo odjednom bude dobro. I kao da ništa nije bilo. Osim svega ovoga nekako na ljude gleda s nepovjerenjem, čak je i za mene rekla da sam joj dirala lične stvari kad sam se udala. I tako dalje. . . Moje pitanje je kako bih ja mogla da prestanem da se nerviram zbog tih njenih ispada jer nema šanse očigledno da se ona promijeni, a i svaki razgovor je loše završio. Te nije ona luda, te nećemo je poslati u ludnicu. . . Ne mogu da shvatim odakle toliki strah od najrođenijih i najbliskijih ljudi, odakle tolika potreba za kontrolom i kako da se tome odupremo? Kako da joj pomognem, kako da pomognem sebi? Kako da se postavim, šta da očekujem? U jednom je trenutku divna u drugom samo pocrni u licu i počne nam nizašto držati prodike. Onda opet sve ok. Ne mogu da se prilagodim i ne znam kako da se prilagodim. Šta da uradim? Hvala mnogo.