razvod – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 9 pitanja na temu razvod.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Svi odgovori (9)
Radi se o mojoj supruzi. Skoro smo 25 godina u braku, a
U braku sam 8 godina. Zabavljali smo se 6 godina. Imamo dva
Savetujem Vam da prihvatite predlog supruga da posetite bračnog savetnika jer to može biti i dobar put da kompetentno lice proceni i psihičko stanje Vašeg supruga koji možda na indirektan način od Vas traži pomoć da mu pomognete da ode kod stručnjaka.
Pozdrav
Hoćete li ostati u braku ili ne, je uglavnom Vaša odluka koju ćete svakako doneti sami. Pre nego li odlučite da napravite konačnu odluku, pročitajte još jednom svoje pismo i razmislite o tome šta Vas nervira kod Vaše žene, šta Vam smeta? To što radi ili što po ceo dan nije kod kuće? To što vi ne radite? Šta Vas sprečava da budete sa njom i podsetite se lepih stvari? Brak je dvosmerna relacija, interakcija između dvoje ljudi, uzimanje i davanje ne samo uzimanje. Nemate razloga za žurbu, razmislite o razvodu, da ne bi rešenje postalo veći problem od samog problema. Naravno blagotvorno bi bilo i da porazgovarate sa suprugom, a možete i zajedno otići u bračno savetovalište da uz stručnu pomoć prevaziđete aktuelnu situaciju.
Pozdrav
Prirodno je da volite svoju decu i da razmišljate o tome na koji način bi prebrodili promene koje bi neminovno nastale ukoliko biste se razveli. Međutim, deca nisu i ne treba da budu deo partnerskog odnosa, pa samim tim nisu ni razlog zbog koga treba po svaku cenu čuvati brak. Naprotiv, stavljajući decu između vas dvoje, neželeći da ih "uvlačite" u vaš bračni odnos i opterećujete odgovornošću koja nikako njima ne pripada. Iz Vašeg pisma stičem utisak da ste razrešili ličnu dilemu po pitanju emocionalne privrženosti i bliskosti, mislim da bi najlogičniji sled bio da sa suprugom otvoreno razgovarate, jer prećutkivanjem, nepriznavanjem, čekanjem da ona preduzme nešto nećete uticati na kvalitet komunikacije, koja je, verujte, veoma značajna i onda kada partneri donose odluku o razvodu. Naime, roditeljska odgovornost, kada se donose teške odluke, upravo je u tome da se razdvoji partnerski sukob i nemogućnost ostajanja u ovom odnosu, od roditeljstva koje je zajedničko i treba tako da ostane bez obzira na promenjene životne okolnosti. Ukoliko još uvek niste spremni da inicirate otvoren razgovor sa suprugom, predlažem odlazak u bračno savetovalište, ukoliko postoji u Vašem gradu.
Pozdrav
Imam utisak da sa suprugom koju više, kako kažete, ne volite, niste napravili bilo kakvu vrstu pripreme ili dogovora, kao što bi bilo očekivano za ljude koji su već više od četvrt veka zajedno i trebalo bi da se dobro poznaju. Ukoliko je Vaša supruga protiv razvoda, verovatno ipak postoji neki način ili preko neke njoj bliske osobe, da se porazgovara ili učini spremnijom da razume da zajednički život uz mržnju nije ni za nju dobar. Ni Vi, rekla bih, niste postupili najtaktičnije, i stvorili ste situaciju kakva se desila, da i Vaša nova izabranica bude u situaciji da joj bude nelagodno. Pokušajte da razmislite ko bi bila osoba od autoriteta za nju, da sa njom ljudski i razumno porazgovara i da joj ukaže na sve okolnosti, što će možda ublažiti posledice dosadašnjih neprijatnosti. Ovakva situacija ne može se prekratiti po kratkom postupku, a da ne donese neprijatnosti i teškoće.
Rekla bih da ni Vaš partner nema mnogo uticaja na vaspitanje svoje kćerke, a još manje Vi s obzirom da ste godinama prikriveni, što je posledica njegove odluke (ili pristajanja na odluku bivše supruge). Nije mi jasno zašto nije bivšoj supruzi smeo da kaže da ste u njegovom životu, pa ona je ipak bivša? Uostalom, verovatno njihova komunikacija i ne podrazumeva posebnu otvorenost i saradnju, posebno kad kažete da dete i ne poznaje njegovu rodbinu. To, naravno, nije dobro za dete koje izgrađuje svoj identitet i kroz porodične korene, ali mislim da nije na Vama da o tome posebno brinete već je to prevashodno na dogovoru roditelja, ukoliko je on uopšte moguć. Što se prikrivanja Vašeg postojanja tiče, iz Vašeg pisma shvatam da niste time zadovoljni. Ukoliko Vas on voli i prihvata, nije prihvatljivo da Vas na ovaj način obezvređuje. Ukoliko se plaši posledica obelodanjivanja činjenice da ima partnerku, kako će se tek boriti i zalagati za Vas u životu, kada budu neke krizne situacije (a njih u svačijem životu ima) došle na red? Za Vas je veoma važno pitanje njegove neodlučnosti po pitanju sledećeg koraka u vezi. Za svaku vezu su od izuzetnog značaja poverenje, poštovanje i jasna komunikacija. Nisam sigurna koliko ovih elemenata ima u Vašoj vezi, a izgleda da je on taj koji sam donosi značajne odluke za Vašu zajedničku budućnost. Bilo bi značajno da mu stavite do znanja da je dogovor važna komponenta partnerske veze i da o bitnim pitanjima treba da se dogovarate i postavite neke razumne, okvirne planove. Ovako ste u veoma neizvesnoj vezi gde se Vi vrlo malo pitate, iako je Vasa budućnost deo te zajedničke priče. Ukoliko sada shvatate da nema dogovora i da je Vaše učešće u donošenju odluka nedovoljno ili beznačajno, zapitajte se da li je to nešto što želite u braku i uopšte u nastavku svog života. Zanimljivo je što njegova bivša supruga sama odlučuje o pitanju njihovog zajedničkog deteta, a sada on preuzima ulogu jedinog zaduženog za odluke u Vašoj zajedničkoj vezi! Ni jedno ni drugo nisu dobro i funkcionalno rešenje. Vaše, a pogotovu njegove godine, daju dobru osnovu za zrelu vezu i brak, a čekanje samo po sebi neće doneti nikakve posebne promene. Ukoliko je on čovek koji se boji novog vezivanja zbog eventualnog lošeg prvog iskustva, teško da će samo odlaganje doneti neku promenu u Vašem odnosu. Potrebno je da on prepozna problem, ukoliko postoji u njemu, i poželjno da se uz eventualnu stručnu pomoć problem razreši.