Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija

Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (531)

?
Pitanje #1575322. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
drago mi je da ste se oslobodili straha "iz stomaka", ali mislim da Vam je preostala završna bitka sa depresijom čiji verni pratioci nesanica, "suicidalne misli" i novi strahovi (od ludila i gubita kontrole) još nisu isterani, pa vam predlažem da sa svojim psihijatrom napravite novu strategiju lečenja. Probleme sa želucem ćete rešavati lekovima za želudac, a psihičke tegobe ipak lekovima za njih i to prema savetu lekara.
Unapred i ja Vama zahvaljujem na poslušanom savetu.
Srdačno
?
Pitanje #1558420. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Mislim da je lek koji Vam je propisan (sertralin mu je ime napisano malim slovima u zagradi ispod fabričkog imena koje ste napisali) dobra kao podloga za primarni tip terapije socijalno fobičnog ponašanja koje ste opisali, a to je kognitivno bihejvoralna terapija. Ona se sastoji u radu na iracionalnim negativnim uverenjima o sebi sopstvenim postupcima u prisustvu drugih ljudi, kojima osoba zaplašuje sebe. Takva kombinacija daje najbolje efekte, a ne promena leka.
Srdačno
?
Pitanje #1557120. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
mislim da pregled krvne slike nije baš jedina i najadekvatnija dijagnostička metoda utvrđivanja telesnih i psihičkih uzroka vašeg stanja, koje možda nije shvaćeno onako kako biste vi to želeli. Predlažem da zatražite pregled interniste koji bi učinio pregled EKGa i evetualno hormona tiroidne žlezde i ono što bi on procenio da je potrebno. Paralelno možete potražiti i pregled psihijatra sa kojim biste porazgovarali o lošim mislima i tipičnom "šta ako" stilu razmišljanja povezanim sa povečanom osetljivošću, napetošću i strepnjom. Psihijatar će shodno svojoj proceni sa svoje strane dati svoj predlog za terapiju, koju naravno treba uskladiti i mišljenjem interniste.
Srdačno
?
Pitanje #1548620. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
da sam mislio da je do Vaš problem, to bih i napisao. Ja ustvari nisam ni pominjao da postoji neki problem, već da se radi o promeni dnevne rutine zbog bolesti i da će se verovatno sve vratiti na staro, kada se i mladić vrati u uobičajni dnevni ritam i navike. Razumeo sam Vas da svesno želite da prekinete da nesvesno grešite, što mislim da je sjajan preokret i da će prijati deci. Želim vam puno svesnih uspeha.
Srdačno
?
Pitanje #1537118. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Obzirom da ste me Vašim pitanjem motivisali da uradim staističke proračune iz uzorka od 1101 adolescenta, mogu Vam reći sledeće. Prvo, između samih polova postoji statistički značajna razlika u ispoljavanju religioznosti, odnosno adolescentkinje su značajno religioznije od svojih vršnjka, ali nema razlike u stepenu traumatizacije. Drugo, unutar muškog pola, postoji značajna povezanost između strogog i surovog vaspitavanja i nižeg stepena religioznosti (ako vam nešto znači p=0.44), a unutar ženskog pola takve povezanosti nema. Da ste postavili još neka pitanja imao bih solidan materijal i da napišem rad. Naravno treba imati na umu da su ovo podaci iz moje baze, da se radi o adolescentima, a da putem interneta možete dodatno tragati i za i mišljenjima drugih istraživača.
Pozdrav
?
Pitanje #1533618. 11. 2008.

Poštovani doktore, možda sam bila previše sebična u nekom trenutku i nisam

Poštovani doktore,
možda sam bila previše sebična u nekom trenutku i nisam primetila šta se sa mojim detetom dešava, ali poslednjih desetak dana ne mogu ni da jedem, ni da spavam koliko se brinem. U stvari, primetila sam ja, ali mene niko ne želi da sasluša, jer svi misle da ja preterujem i bez razloga izmišljam raznorazne situacije kako bih skrenula pažnju na sebe. Naime, moj mladji sin je napunio pet godina pre 3 meseca. Dete zdravo, pravo ne previše bolesno, dete kao i svako drugo. Možda malo više razmažen (i moji i roditelji mog supruga su po malo za to krivi) ali ništa toliko strašno i ništa što se otrglo kontroli. Ide u vrtić već godinu dana, to mu veoma teško pada, naročito spavanje. Vaspitačice se nikada nisu žalile na njega, lepo ručka, sluša ih i igra se sa ostalom decom (malo više sa devojčicama, ali ništa zabrinjavajuće) Poslednjih mesec-mesec i po dana dete se skroz promenilo. Povukao se u sebe, preokupacija su mu crtani filmovi, u stanju je da po ceo dan ne izadje iz sobe da nas vidi ili se pomazi sa nama što je ranije mnogo voleo. Sada i kada ga pozovemo da dodje malo kod nas ili mi sednemo pored njega da se igramo, on se odmah ljuti, slaže neku tužnu facu i moli nas da ga ostavimo da nastavi da gleda crtaće. Ranije se uvek zaleti kada dodjem s posla, zagrli me i poljubi, sada dok ga ne pozovem da izadje iz sobe on se i ne seti da se javi. Nije to slučaj samo sa mnom, tako se ponaša prema svima, jednostavno kao da je ljut na sve nas. Bojim se da nije možda ljubomora u pitanju, jer ipak nas stariji sin dobija mnogo više od njega. Stvarno sam u šoku poslednjih dana, pokušavala sam da to stanje dovedem u vezu sa Varičelom koju je preležao pre jedno četiri nedelje, ne znam da li to uopšte i može da ima bilo kakve veze sa tim. Danas sam ga vodila kod pedijatra, radila mu i krvnu sliku koja je u principu u redu, sem malo lošijeg rezultata hemoglobina. Doktorka mi je preporučila da ga odvedem kod dečijeg psihijatra da čujemo i njegovo mišljenje, delovala je zabrinuto, ali mi ništa nije rekla. Iskreno se nadam da je ovo samo jedna prolazna faza i da će sa mojim sinom biti sve ok.
Unapred Vam hvala na odgovoru.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
posmatrajući hronologiju događaja i izmenu ponašanja, verujem da ste Vi u pravu dovodeći izmenu ponašanja sa bolovanjem od Varičele, ali u kontekstu promene životnih okolnosti (izostanak iz vrtića, kućna "izolacija", pasivnost, zabavljanje crtaćima itd.). Vraćanju u uobičajenim dnevnim aktivnostima verujem da će uticati ponovo i na ponovno vraćanje uobičajenom ponašanju. Srdačno
?
Pitanje #1533218. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Prvo, savetujem da se raspitate koja je to čarobna formula koju vaspitačice primenjuju u obdaništu. Obično je odgovoran sadržan u jasnim pravilima i predvidivom i odgovornom ponašanju odraslih. Drugo, i ja bih voleo znati kao je moguće da u atmosefri porodične zategnutosti, mamine nervoze i nezadovoljstva, postojanja negativnih uticaja dete može biti nasmejano? I kada bi bilo, verovatno bi neko pomislio da je za dečjeg psihjatra jer se neadekvatno ponaša obzirom na okolnosti u kojima živi. Da bi dete bilo nasmejano, trebate je zasmejati, a da bi ste je spasili štetnih uticaja potebno je da sprečite izlaganje deteta njima. Možda ne zvuči komplikovano, ali izgleda da je to teško za vas u okolnostima u kojima i Vi živite.
?
Pitanje #1522917. 11. 2008.

Poštovani, mama sam dva decaka od 4 i 2 godine i trenutno

Poštovani,
mama sam dva decaka od 4 i 2 godine i trenutno sam u drugom stanju. Već par dana imam problem sa mladjim detetom koje odbija da jede . Ujutro, kada se probudi popije toplu čokoladu i posle sat vremena doručkuje, recimo za užinu da pojede neki voćni jogurt ili puding, ali kada dodje vreme ručku, bez obzira što ogladni u medjuvremenu, sedne za sto, vidi šta je u tanjiru , kaže "bljak" i to je kraj...Nikakve priče, ubedjivanje, ne pomažu. U stanju je da pije samo vodu , (jer ne želim da mu dam sokove, niti nešto što bi ga zavaralo), ne dajem mu grickalice, neće voće, odbija čak i ono što je ranije bez problema jeo. Osećam da isteruje svoj inat. Znam da dete ne možete naterati da jede, ali ne znam kako da ga ubedim, on tvrdoglavo odbija hranu.
Da li da pustim da prodje ova faza inata i pravim mu stalno samo ono što voli , (a to se sada svelo samo na suvu hranu) ili da ga pustim da gladuje (to je savet doktorke) pa kad ogladni da se nadam da će pojesi to što je za ručak? Osećam da sam upala u vrzino kolo.. Što se više borim oko hrane to on više odbija , a ja sam očajnija.
Drugo pitanje odnosi se na starijeg sina, s kojim u principu nemam problema, ali me jako ljuti kad ga opomenem da nešto ne radi , čak i 2, 3 puta , a onda kad se okrenem on mora to sto je zamislio, iako sam zabranila, da izvede. Ako ga pitam da li je čuo o čemu sam pričala, on na fantastične načine pokusava da skrene temu i izbegne odgovor. Da li je to negde svojsveno istraživačkom duhu dece ili je stvar neke nediscipline? Kako ga naučiti da posluša? Da li on na taj način, možda, pokušava da skrene pažnju na sebe.
Hvala unapred
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
ishrana je proces od biološke važnosti za organizam i nagon za ishranom i životom je suviše značajna kategorija da bi je Priroda prepustila učenju. Dakle, ne radi se o skretanju pažnje, ali ako već mislite da mu pažnja nedostaje, onda je pružite ne vezujući je isključivo za ishranu. Drugim rečima kada se roditelji ne bi preterano mešali u ritmove ishrane dece, odnosno samo ih pratili, deca najverovatnije ne bi imala poremećaje ishrane (osim ako ne razviju zavisnost od šećera). Deca koja su sklona poremećajima ishrane obično malo jedu od rođenja, sporo i loše sisaju, često povraćaju, kasno počinju sa uzimanjem čvrste hrane. Takav odnos dece prema hrani može imati velikog uticaja na plašljive majke koje se boje da dete neće napredovati ukoliko ne jede onoliko koliko one smatraju da treba, na nestrpljive majke, na depresivne i preterano krute majke, na majke koje su naučile da se ljubav pokazuje nuđenjem hrane. Ukoliko postoji takav nesklad između prirode deteta i ponašanje majki, najverovatnije će se razviti začarani krug koji pominjete. Na pritiske, deca odgovaraju još većim odbijanjem. Odbijanje ili probiranje hrane postaje tada centralna tema u porodici. Vi možete sami proceneti da li ovo što sam napisao ima veze sa vašom situacijom, ali važan znak je da problemi obično nestaju kada neko drugi preuzme brigu oko ishrane deteta, pa vam preporučujem da potražite pomoć supruga i roditelja, nekog dostupnog člana familije ili već osobe koje bi vam pomogla u brizi oko dece, pogotovo što se nalazite i u drugom stanju. Ne postoji dovoljno dobar recept da li nešto treba pojačati ili oslabiti, jer smatram da začarani krug treba prekinuti. Jedino na taj način se ponašanje i odnos prema hrani može promeniti, a samim tim bi se sprečilo i zarazno prenošenje takvih obrazaca i na druge oblasti ponašanja.
Srdačno
?
Pitanje #1508715. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Apsolutno ništa, jer dečak ne pokazuje nikakav razvojni problem, ali ne mogu reći da ne naslućujem dva problematična uverenja kod vas. Prvi, strah o poremećaja identiteta (po principu "nešto mi je mnogo ženstven", na šta se kalemi strah od kasnijeg homoseksualizma), kao i insistiranje na striktnom odvajanju polnih odevnih karakteristika (po principu ("plavo za muško, roze za žensko"), dovode do čudnih roditeljskih ponašanja, koje suprotno očekivanom, obično izazovu učvršćivanje ponašanja koja im nisu poželjna kod njihove dece. Ono što trebate da uradite je da detetu omogućite da se bezbedno igra i istražuje, u šta ne spada obuvanje maminih cipela, pogotovo ne ako imaju štiklu. Sve ostalo (što spada u domen dečije radoznalosti i igre) detetu omogućava da što više obogaćuje svoje iskustvo.
?
Pitanje #1506714. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Dokazano je da se kod najmanje 15% autistične dece (lično mislim da se radi o znatno većem procentu) radi o autističnom sindromu (postojanju autističnog ponašanja zbog nekog drugog poremećaja kog je moguće otkriti) a ne o pravom autizmu (kome još uvek ne znamo pravi uzrok). Kako stvari stoje, kod određenog broja dece sa autizmom treba prvenstveno lečiti creva. Zbog te činjenice važno je boriti se za svako autistično dete svim raspoložovim medicinskim dijagnostičkim i terapijskim instrumentima. Lično, veoma se zalažem da deca budu dobro klinički i dijagnostički sagledana (kandidijaza creva, crevna dizbioza, glutenska i kazeinska intoksikacija, alergije na hranu, dizbalans teških metala i itd.). Ukoliko se ovim analizama otkrije (a najčešće se otkrije) šta konkretno detetu ometa senzornu i uopšte kognitivnu i socijalnu integraciju, a samim tim i socijalizaciju, razvoj komunikacije i smanjnje stereotipnih, ponavljajućih, skučenih i neuobičajnih aktivnosti, onda se i lečenjem može postići rezultat. Dakle, predlažem da se dete ne uvodi na dijetu "na slepo", već da se sagleda od strane lekara dečjeg psihijatra (ukoliko ste bliže Beogradu možete se javiti dr Milijani Selaković na Klinici za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora), a ako ste bliže Nišu možete se javiti i meni. Nakon započinjanja adekvatne dijetetske i suplementarne terapije, svakako da je paralelno potrebno i uključiti dete u logopedski i defektološki tretman, ali i i tu treba znati da najbolje rezultate množete očekivati tek nakon detoksikacionog perioda (3-6 meseci), kao i da dete treba da bude uključeno u rad sa specijalizovanim stručnjakom koji zna principe rada primenjene bihejvioralne analize (ABA metod). Ima još mnogo toga, ali ćete više infeormacija svakako dobiti od stručnjaka kojima se obratite. Srdačno
?
Pitanje #1499014. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Dobro sprovedena psihoterapijska procedura kognitivno bihejvioralnim pristupom (individualno) ili sistemsko porodičnom terapijom (sa partnerom) su se pokazale veoma efikasnom u terapiji anksioznih stanja i depresivnosti sa povoljnim rezultatima tokom 20 seansi. Ako ste vi išli na psihoterapiju tokom poslednjih 7 meseci makar jednom nedeljno onda ste mogli imati oko 28 seansi, što je više nego dovoljno da svoje emocionalno stanje značajno popravite odnosno da vi kontrolišete anksioznost a ne ona vas. To isto važi i za lekove u koje izgleda više verujete nego u sebe, iako njihovo dejstvo ipak u mnogome zavisi od vas. Dakle i anksioznost i lekovi i lekar se oslanjaju na vas i dok im vi ostavljate prostor na oni vode vas, a ne vi njih, verujem da ćete se propitivata gde se izgubilo poverenje u sebe. Možda možete početi od popunjavanja praznog popodneva, jer ako nemate potrebu za odmorom posle posla, preporučujem da napravite spisak stvari koje želite da uradite, a niste do sada, i raspored šta ćete i koje aktivnosti uraditi u toku sledeće dve nedelje u toku popodneva. Preteći napad panike se veoma lako kontroliše jer je povezan sa disanjem i dokazano je da ako samo zatvorite usta i dišete isključivo na nos, ne možete razviti paničan napad. Tu je još mnogo mogućih intervencija sa kojima se možete naoružati protiv napada panike, a vezani su za kontrolu disanja. Dakle, predlažem da nešto promenite, način života, način lečenja ili lekara, ili možda sve zajedno
?
Pitanje #1498013. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Anksioznost i strah (nisu isti pojmovi) uvek proizvode promenu u emocionalnom i motornom funkcionisanju, kao i promene u radu organa pod kontrolom autonomnog nervnog sistema i hormonskih žlezda. Promene i problemi koju mogu nastati najčešće se tiču remećenja funkcionisanja organa, a a ne u smislu oštećenja samog organa.
?
Pitanje #1487312. 11. 2008.

Imam 27 godina. U maju 2008 završila sam Ekonomski fakultet, a u

Imam 27 godina. U maju 2008 završila sam Ekonomski fakultet, a u julu sam dobila malo jači oblik anemije. Pijem ferum lek već 4 meseca i rezultati su dobri. Moj problem je sledeći : u julu sam se osećala katastrofalno i ponekad sam uzela jedan ili pola bromazepama od 3mg. Pila sam ga povremeno ali mi je pomogao kao mišićni relaksans. Budući da sam imala i vrtoglavice i teži udah vazduha ( verovatno zbog anemije) bromazepam mi je puno pomogao kada sam išla npr. na poslovne razgovore. Išla sam kod psihijatra da je pitam da li je štetno uzimati jedan dnevno bromazepam i objasnila joj zašto pijem. Dala mi je da pijem 1-1,5 mesec jedan bromazepam dnevno tj 1+0+0 i 2 x 1 beviplex, dok ne izlečim anemiju. jer sam osećala nesigurnost na ulici od blagog ljuljanja. Sada mi je krvna slika kažu odlična, ali pre ciklusa ja se osećam loše, glavobolja, nesigurnost... Pre 3 god. mi je umrla majka i to sam preživela bez ikakvog sredstva za smirenje.
Šta mislite, da li je štetno piti 1 bromazepam ujutru npr. 3 ili 4 meseca, pa polako smanjivati doze i prekinuti? Da li bromazep. može da mi ostavi neke štetne posledice, budući da sam pre anemije oduvek bila zdrava, te nisam imala potrebu da pijem bilo kakav lek? Napominjem da se psihički osećam dobro, zovu me stalno za posao budući da imam visok prosek, srećna sam u ljubavi samo me muči zdravlje i to što se ne osećam kao pre tj. ne osećam tu snagu. Mnogi mi kažu da je to odloženi stres i od fakulteta i drugih stresova.
Zamolila bih Vas da mi malo šire odgovorite na ova pitanja, jer je to meni za sada još nepoznata oblast. Hvala Vam unapred
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
ukoliko se psihički osećate dobro, a tako pišete, ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg biste nastavili terapiju bromazepamom, osim ukoliko se jedino sa njim osećate dobro. Sa druge strane, ako vam lek više nije potreban, moguće je da i zbog njega osećate nedostatak snage. Predlažem da se javite svom psihijatru i posavetujete se o daljoj terapiji u svetlu novih događanja (odlična krvna slika, dobro psihičko stanje, predmenstrualni sindrom, nedostatak snage). Vaše pitanje "da li mogu npr 3-4 meseca da pijem lek..." je razumljivo, ali odgovor nije univerzalan. Lek se pije onoliko dugo koliko je potrebno da bi se simptomi izgubili ili dok se ne pojave znaci nekog važnog štetnog uticaja. U vašem slučaju lek možda treba i isključiti, ali to treba učiniti osoba (vaš psihijatar) koja će vam preporučiti da to uradite bez štetnih posledica.
Srdačno
?
Pitanje #1482612. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
i devojčica od 2,5 godine ima pravo da reaguje na promene životnih okolnosti, a deca to čine najčešće kroz ponašanje i izmenu telesnih funkcija (ponekad vraćanjem korak unazad od onog što je naušeno i usvojeno), a psiholozi i psihijatri tada govore o "regresiji". Međutim, to je uglavnom teoretisanje koje ćemo preskočiti da biste mogli i nešto praktično da učinite. Ono što se verovatno izmenilo u ishrani je posledica ishrane u obdaništu i neuzimanja dovoljno tečnosti. Izmena konzistencije stolice i izmena oblika, kod deteta mogu stvoriti problem sa vršenjem nužde jer zbog bola deca mogu voljno da odložu, a onda stolica bude još tvrđa a vršenje nužde još bolnije. I tako u krug. Za sada kompot od šljiva i sirup Portalak tokom jedne nedelje nisu pokazali štetne efekte, već naprotiv uglavnom su uspostavili normlnu i redovnu defekaciju uobičajene konzistencije.
Srdačno
?
Pitanje #1481211. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Vi ste izgleda rešeni da se odreknete depresije, ali ne i strahova. Antidepresivi kao ni svaki drugi lek apsolutno nemaju toliku kaloričnu vrednost da bi se neko ugojio pijući ih. Istina je da se ljudi goje od poremećaja balansa unosa i potrošnje kalorija iz hrane. Dakle, Seroxat, može pomoći u poravljanju raspoloženja, a bolje raspoloženje može pojačati apetit, koji je obično u depresiji oslabljen, tako da povećanje apetita ustvari može predstavljati vraćanje na neku optimalnu meru unosa hrane. Paralelno sa poboljšanjem raspoloženja, povećanjem apetita, pojačava se i voljna aktivnost, čime se ustvari pshofizičke funkcije vraćaju na optimum i stvara zdravi balans u organizmu između unosa i potrošnje. Dakle, posledice uzimanja leka u vašem slučaju mogu biti bolje raspoloženje, bolji apetit i volja ili, sa druge strane, malo bolje raspoloženje, malo više strahova i pojačana kontrola ishrane. Neko bi rekao da ovo drugo ne zvuči optimistično.
Srdačno
?
Pitanje #1479311. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
kardiolozi bi mogli precizno da vam kažu koliko ekstrasistola ("preskakanja") kardiološki zdrava osoba ima u toku dana, ali je sigurno da ih imamo i to ne spada u bolest, pogotovo što vam je i internistički nalaz uredan. Sa druge strane, u 6 napisanih rečenica 3 puta ste ste pominjali uzbuđenje, nervozu i jednom želudačnu kiselinu. Budući da osim neprijatnosti, nemate drugih tegoba pri pojavi ekstrasistole, ne treba je ni lečiti, jer svi lekovi protiv aritmija mogu imati i nepovoljn dejstva, pa ih stoga ne treba koristiti kod bezazlenih stanja, kod kojih je dokazano (obradom) da nema bolesti srca. Očigledno da preostaje da se borite protiv ljutog neprijatelja nervoze, najbolje promenom načina života. Iako je to najparadoksalniji savet koji se može dati (jer zašto bi neko živeo tako kako živi da može bolje i drugačije), on je ipak istinit. A kako to učiniti to može biti tema razgovora sa nekim profesionalcem, koji bi u prvo vreme mogao da proceni i da li je potrebna podrška nekim lekom za smanjenje nervoze. Paralelno, povećanje kondicije kroz neku fizičku aktivnost, siguran sam da bi se nekako uklopila u nove životne navike.
Srdačno
?
Pitanje #1475411. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Ne znam koliko imate godina, ali pošto pominjete učenje obratiću Vam se kao starijem adolescentu. Veliki broj ljudi ima osećaj da im različiti organi ne funkcionišu valjano, ali prilikom pregleda se ustanovi da je funkcija organa normalna. Strah koji se javlja, obično je veći što je organ "važniji", ali on nije posledica stvarnog postojanja bolesti, već od naučenih pogrešnih informacija da je svaki simptom ili nelagovdnost znak neke bolesti, što nije tačno. Sa druge strane, neki ljudi imaju snižen prag za bol ili stalno osluškuju rad svog tela pa bivaju prevareni sopstvenim otkrićima koja ne bi ni bila uočena da nije straha i specifičnog ponašanja. Sa druge strane, treba proveriti u kakvoj si kondiciji, jer strah u kombinaciji sa neaktivnošću često ima zta rezultat brzo zamaranje i lupanje srca. Da li treba ići kod doktora. Svakako, ali ne više u kod kardiologa, već možeš o strahovima porazgovarati sa psihijatrom.
Srdačan pozdrav
?
Pitanje #1467510. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Paničan strah od golubova je veoma dobro opisao čuveni prof. Pol Salkovski koji je imao pacijentkinju koja je od tog straha patila 50 godina, ali njeno ponašanje izbegavanja nije ozbiljno bilo shvaćeno, ali je bitno uticao na njen kvalitet života. Desenzitizacija i terapija preplavljivanjem u mašti i uživo (tako se zove bihejvioralna metoda lečenja straha) vrši se u visoko specijalizovanim ustanovama i to treba da čini edukovani bihejvioralno kognitivni terapeut koji poznaje principe rada sa decom. Važno je kako je strah nastao (traumatskim putem (verovatnije) ili putem pogrešne informacije(manje verovatno)). Ima teorija koje govore o tzv. simboličkom strahu, ali one aktuelno imaju smisla samo ako se govori u okolnostima prolongiranog stresa (po vašem opisu taj scenario je najmanje verovatan). Kako vi treba da se postavite prema sinu, vodite dnevnik i postepeno ga izlažete i pomažete mu da se relaksira treba da bude predmet savetovanja sa terapeutom.
Srdačno

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460