Reč disleksija nastala je iz grčke reči "dys" (što znači slab, loš, neprimeren) i reči "lexsis" (jezik, reči). Prema definiiciji, disleksija predstavlja poremećaj u usvajanju čitanja odnosno učenja i prepoznavanja slike slova i reči. Drugim rečima, osoba sa disleksijom ima teškoće da nauči prepozna grafičke simbole za čije memorijske slike je zadužena regija u moždanoj kori koja kod tih osoba nije dovoljno aktivirana. Neke disleksične osobe mogu čitati, ali ne mogu povezati ono što je pročitano sa značenjem, pa imaju velikih poteškoća u prepričavanju pročitanog. Glasno čitanje se karakteriše iskrivljivanjem, zamenama ili ispuštanjima glasova, sporošću i greškama u razumijevanju. Teškoće u dekodiranju pojedinih reči su neočekivane s obzirom na uzrast i ostale umne i akademske sposobnosti i nisu rezultat mentalne retardacije, edukativne zanemarenosti niti oštećenja vida sluha i sl. Uz problem čitanja, najčešće se nadovezuju i problemi pisanja svrstanih u dve grupe. U prvoj su to teškoće u oblikovanju, pravilnosti i organiziranosti slova i rukopisa. U drugoj su smetnje u samostalnom sastavljanju teksta (sastavljanju priče, opisa događaja, odgovora na pitanja, pisanja dužeg teksta u lektiri. Disleksija se sa sazrevanjem menja, a pogotovo uključivanjem stručne pomoći od logopeda, predagoga i defektologa. Bitno je znati da je deci sa disleksijom potrebna pomoć a ne kritika i da se radi o deficitu koji se može prevazići. Pogotovo treba imati na umu da su mnogi poznati ljudi disleksičari, uključujući pisce (Agata Kristi, Ernest Hemingvej, Mark Tven), glumce (Tom Kruz, Entoni Hopkins, Harison Ford), muzičare (Džon Lenon, Najdžel Kenedi) čiji je posao direktno povezan sa upotrebom grafičkih simbola.
Pitanje broj: #2773
POSTOVANI DOKTORE KAAV POREMECAJ JE DISLEKSIJA I KAKO SE MOZE PREPOZNATI DISLEKSICNO DIJETE.VELIKI POZDRAV
Odgovoreno: 03. 02. 2008.Reč disleksija nastala je iz grčke reči "dys" (što znači slab, loš, neprimeren) i reči "lexsis" (jezik, reči). Prema definiiciji, disleksija predstavlja poremećaj u usvajanju čitanja odnosno učenja i prepoznavanja slike slova i reči. Drugim rečima, osoba sa disleksijom ima teškoće da nauči prepozna grafičke simbole za čije memorijske slike je zadužena regija u moždanoj kori koja kod tih osoba nije dovoljno aktivirana. Neke disleksične osobe mogu čitati, ali ne mogu povezati ono što je pročitano sa značenjem, pa imaju velikih poteškoća u prepričavanju pročitanog. Glasno čitanje se karakteriše iskrivljivanjem, zamenama ili ispuštanjima glasova, sporošću i greškama u razumijevanju. Teškoće u dekodiranju pojedinih reči su neočekivane s obzirom na uzrast i ostale umne i akademske sposobnosti i nisu rezultat mentalne retardacije, edukativne zanemarenosti niti oštećenja vida sluha i sl. Uz problem čitanja, najčešće se nadovezuju i problemi pisanja svrstanih u dve grupe. U prvoj su to teškoće u oblikovanju, pravilnosti i organiziranosti slova i rukopisa. U drugoj su smetnje u samostalnom sastavljanju teksta (sastavljanju priče, opisa događaja, odgovora na pitanja, pisanja dužeg teksta u lektiri. Disleksija se sa sazrevanjem menja, a pogotovo uključivanjem stručne pomoći od logopeda, predagoga i defektologa. Bitno je znati da je deci sa disleksijom potrebna pomoć a ne kritika i da se radi o deficitu koji se može prevazići. Pogotovo treba imati na umu da su mnogi poznati ljudi disleksičari, uključujući pisce (Agata Kristi, Ernest Hemingvej, Mark Tven), glumce (Tom Kruz, Entoni Hopkins, Harison Ford), muzičare (Džon Lenon, Najdžel Kenedi) čiji je posao direktno povezan sa upotrebom grafičkih simbola.
Pregledajte odgovore po oblastima