Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija

Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (531)

?
Pitanje #3960816. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Pa mislim da veći problem mogu da budu vaše reakcije nego stid, koji je složena emocija i ispoljenija je kod socijalno senzibilnije dece. Takvoj deci treba malo više vremena da se osete bezbedno i nema nikakve koristi od odvođenja u drugu sobu i prevaspitavanja "na licu mesta". Dete će se više "osloboditi" kada se oseti sigurnimda mu je tu negde i sigurna baza kojoj uvek može da se vrati. Ako ta baza nije sigurna, onda se od nje često ne odvaa i spremno je da se odregne i isztaživanja i igre samo da bi bilo bezbedno. Na sigurnosti poradite više kući, ali ne traženjem od deteta da se oseća sigurno i opušteno već stvaranjem takve atmosfvere.
Pozdrav
?
Pitanje #3955916. 9. 2009.

Imam blizance sin i kcerka od 16 g. Obadvoje su zdravi i

Imam blizance sin i kcerka od 16 g. Obadvoje su zdravi i idu 3 razred srednje skole. Ali su sad poceli problemi. Kcerka se pocela zaliti na strah da gubi kontrolu nemoze da prati nastavu misli da ce se onesvijestiti i to je proganja. Otisle smo doktoru i nakon duzeg razgovora dijagnoza je f41. 0. Pocela se lijeciti i ici redovno na kntrole. Pije asentra lijek ali malo joj je bolje. A sin je poceo sa nekim ponavljajucim ritualima za koje sam mislila da su sala ali se ispostavilo mnogo ozbiljnije. Kad spomenem da ide doktoru on kaze da nije bolestan i nema potrebe da ide. Stalno je prao ruke i sve isprska oko sebe, pali i gasi svjetlo, lupa vratima vise puta kad ih zatvara, kad se oblaci olrece pantalone ili majcu, stalno staje na ivice tepiha, mislim da nekim redoslijedom hoda po kuci. Sve to jacim intenzitetom. Sad se stalno udara pesnicama po licu i stegnima naizmjenicno. To mi jako smeta i zao mi je da od tako ljiepog momka izgleda kao izluda. Najgore je sto to smeta ukucanima (djed, baba, otac) stalno galame pa mi to jos bude gore. Sad je poceo izvoditi i pred drugovima i u skoli. Meni ga je zao ali vidim da nemoze protiv sebe. Kad pokusam da razgovaramo on samo cuti. Nakraju sam ga uvjerila i otisli smo kod psihijatra. Njemu je isto dala saentru. Pije vec 2 mj. Ali nista na bolje. Ja kao majka i sama sam imala nikakav zivot zivim za njih dvoje ali jako patim sto imaju ove probleme i zelim da im pomognem da nastave normalno da zive. Molim vas za dobar savjet i dali ce moci da se povrate u normalan zivot. Unapred hvala. Zabrinuta majka
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Savetujem da potražite (sistemskog) porodičnog terapeuta i ta kao porodica odete na razgovor (tata da ne izostaje) . Biće interesantno čuti šta je prvo počelo, njihovi ili vaši ("nikakav život") problemi, njihova ritualna ponašanja ili tatina vika koja izluđuje? Time se otvaraju pitanja i šta prvo treba rešavati, uzrok ili posledicu
Pozdrav
?
Pitanje #3933014. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Izgleda da je vaš sin vaspitao vas a ne vi njega. Redosled nagrađivanja i kažnjavanja je vrlo jednostavan. Nagrada se daje nakon obavljene obaveze, po dogovoru (očekivana) ili kao iznenađenje (potkrepljenje radi podsticanja na željeno ponašanje) . Primena izostavljanja nagrade, se primenjuje kada se obaveza ne ispuni kao i kazna (konsekvenca) ukoliko je ponašanje štetno za dete ili porodicu (to može biti uskraćivanje zadovoljstva pa i privremeno (sa merom) oduzimanje stvari i privilegija) ,
Pozdrav
?
Pitanje #3922913. 9. 2009.

Moj sin ima 8 godina, zdravo je dete i zivi u porodici

Moj sin ima 8 godina, zdravo je dete i zivi u porodici u kojoj vladaju harmonicni odnosi. Problem je u tome sto nocu ima strasne more i suprug i ja ne znamo kako da se ponasamo u takvim situacijama jer ne mozemo da ga smirimo to traje po 5 minuta pokusavamo da ga tihim tonom smirimo, ali bezuspesno, onda ga malo prodrmamo da se razbudi ili ga odvedemo u kupatilo da ga umijemo ili ga pronosamo. Na primer pocne da place i uglavnom ne razumno govori, ponekad razumemo kao da se svadja sa drugovima sa kojima se svakodnevno igra, ponekad vice mama, mama ili nekog drugog zove od clanova porodice, osecam da je pun nekog straha i neretko se desava da kada se smiri i razbudi ide u wc da mokri i nikada se ne seca sta je sanjao. To se ponekada svakodnevno desava, a ponekad prodje i nekoliko nedelja da nista ne sanja. Ne znam u cemu je problem u skoli je jako prihvacen, ima jako dobru uciteljicu koja je jako dobar pedagog tako da ne smatram da ima neki problem kad nije pod mojom kontrolom jer sam ja non stop sa njim van skole, tako da bih primetila da ima strah od necega ili nekoga. Dosta je hiperaktivan, i nema nigde mira, moram da dodam i da je jedinac i da je mazen i pazen u porodici. Jedino sto je problem kod njega sto voli dosta da jede ima 43 kg i stalno ga opominjem za slatkise, i odredjujem mu kolicinu hrane. Mozda je glupo sto to pominjem ali zaista ne znam sta bi moglo da bude razlog takvih nocnih mori, jer smatram da ima zdravo detinjstvo. Molim vas pokusajte da mi objasnite u cemu je problem, da li je to cesta pojava kod dece, i kako da reagujemo u takvim situacijama, jer to traje vec duzi period ne znam tacno koliko preko dve godine? Unapred hvala!!!!!
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Ne radi se o noćnim morama (košmarnim snovima) već o noćnom strahu. Da je ovo prvo sećao bi se sna koji ga je uplašio i uopšte drugačije bi se ponašao. Pošto se radi o noćnim strahova, dakle nasumičnoj aktivaciji moždanih centara koji proizvode snažne emocionalne a i motorne reakcije, potrebno je pre bilo kakvog terapijskog delovanja uraditi eeg snimanje u toku budnosg stanja ispavanja. Drugi podatak da dečak ima višak kilograma (niste mi napisali koliko je visok pa ne mogu proceniti koliki je bmi) , kao i da j "hiperaktiva" uz pojačano uzimanje slatkiša ("kalorijske bombe") je svakako veoma bitan i potrebno je takvo ponašanje svakako promeniti i omogućiti dečaku drugačiji izbor hrane. O noćnim strahovima (pavor nocturnus) možete se dodatno informisati putem interneta

Pozdrav
?
Pitanje #3897110. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Kao prvo predlažem da se obratite dečjem psihijatru koji će sagledati o kakvom se tiku radi (verovatno kombinovanom motornom i vokalnom) što zahteva stručno praćenje i pomoć i davanje saveta kojim vežbama to prevazići. Takva deca su voma emocionalno osetljiva, ali i najčešće senzorno nadražljiva (reaguju na mnoštvo spoljašnjih draži) pa su im potrebne umirujuće a ne uzbudljive aktivnosti i sportovi. Kao drugo, veoma su muzikalni (to treba proveriti u slučaju vašeg sina) i možda mu omogućiti da na taj način kanališe napetost.
Pozdrav
?
Pitanje #388949. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Neposlušnost, rotivljenje i prkos nisu isto što i kiperaktivnost. Od dvogodišnjeg deteta može se očekivati ponašanje koje nije otvoren negativizam već istraživanje šta je dozvoljenoa šta ne, i šta se nagrađuje a šta ne. Ovo prvo retko kada može da se nauči isključivo pričanjem detetu, već deca na tom uzrastu mnogo lakše i brže usvajaju drugi put učenja, odnosno kakve konsekvence njihovo ponašanje proizvodi u okolini. Ako je histerisanje prouzrokovalo češće po dete pozitivne konsekvence ono će takvo ponašanje sve češće i ponavljati. Samo je potrebno sagledati šta prethodi takvom ponašanju, šta čini dete, šta čine roditelji i ko je "pobedio". Ako se žele promene u ponašanju deteta moraju se promeniti i elementi jednačine, odnosno ponašanje pre svega okoline i konsekvence. Pročitatjte tekstove u meniju zdravlje dece koji se tiču vaspitanbja deteta.
Pozdrav
?
Pitanje #387357. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Spavanje je biološki regulisana pojava, tako da i kada se ne shvati ozbiljno ona se događa. Po pitanju noćnog mokrenja, u njenom uzrastu bi svakako prvo trebalo povesti računa o koliini vode koja se pije u toku večernjih sati i pražnjenju bešike pre spavanja. Trening mokraćne bešike je moguć ali pre toga probajte prvo sa smanjenjem (nikako ukidanjem) uzimanja većih količina tečnosti pre spavanja i ranijim pranjem zuba (deca obično posle toga piju dosta vode- javite se ukoliko u toku sledećih dana ne bude bitnijih promena
Pozdrav
?
Pitanje #386186. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Baravno da mogu. Panični napadi ometaju funkcionalnost u kratkom vremenskom periodu a uz par trikova se mogu u potpunosti dovesti pod kontrolu i bez lekova. Ukoliko se paničnim napadima pridružuje i strah od napuštanja sigurnih mesta i sigurnih ljudi onda je potrebna pomoć u kraćem vremenskom periodu.
Pozdrav
?
Pitanje #385635. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Ukoliko dete nema problema u razvoju (zaostajanje, disharmoničnost) , ono u najvećem broju slučajeva do četvrte ovlada kontrolom pražnjnja i stvori osnovne navike o higijeni. U vašem sluaju mislim da upravo vaš strah pomažete da se navike ne steknu odnosno da se održavaju. Kao prvo, nemate jasnu strategiju kako da obučite dete (to pokazuje nedoslednost u pristupu) . Raspitajte se kako su drugi roditelji rešili probleme sa svojom decom. Zatim, ukoliko stavljate dete na nošu i ono na to pristaje, trebate znati da je najbolje vreme za to dvadesetak minuta nakon obroka jer se tada javlja refleks pražnjenja. Ako već čitate pričice, pročitajte joj pričicu "miško ukakanko", koja ima edukativni smisao (kreativni centar) . Na kraju, odlučite se dokle vaše dete treba da nosi pampersice koje asociraju na značajno mlađi uzrast. Kada ih u kući više ne bude, onda ih više nećete ni stavljati niti će ona računati na njih.

Pozdrav
?
Pitanje #385335. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Nije svaka neuobičajenost u ponašanju odmah znak i nenormalnosti, kao što nije ni svaka neupodljivost siguran znak normalnosti. Danas adolescenti komuniciraju sa svojim vršnjacima koristeči pretežno kompjuter kao glavnog posrednika. To im umnogome olakšava stvari jer u isto vreme mogu biti u kontaktu sa mnogo osoba itd. Zabrinjavajuće može biti ako je povlačenje praćeno i drugim promenama u ponašanju, ali i razvijanje nekog oblika zavisnosti nije zanemarljivo (mislim na video igrice i sl.)
Pozdrav
?
Pitanje #383783. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Biće onih koji će reći da je faza i onih koji će reći da je naučeno ponašanje. Kao sistemičar i bihejviorista svako ponašanje posmatram kao kombinaciju temperamenta i konsekvencu iskustva, modelovanja i učenja. Pošto se na temperament ne može bitno uticati psihološkim intervencijama, preostaje da se adekvatnim podučavanjem dete nauči samostalnosti i civilizovanom ponašanju. Previše plača, povlačenje iz igre (pasivizacija i izbegavanje neprijatnosti) mogu biti naučena ponašanja ukoliko je dete dobijalo potkrepljenje (nagradu) u vidu utehe ili pažnje ili čak oslobađanje od obaveza i dostizanje cilja uz pomoć drugih kada je god to radilo. Tako preterano brižni roditelji nauče dete da ono postane nestamostalno jer ga "čuvaju i spašavaju" od duševnih patnji, često do te mere da ono postane toliko osetljivo da nikakvu neprijatnost više ne može da toleriše, pre svega u njihovom prisustvu. Dakle, pomoć u osamostaljivanju deteta je ključno u normalnom socijalnom, a pre svega emocionalnom razvoju i kontroli ponašanja. Predlažem da krenete od spavanja i plakanja. Svaka pomoć je dobrodošla. Raspitajte se i kako su drugi roitelji izlazili na kraj sa takvim ponašanjima.
Pozdrav
?
Pitanje #3799731. 8. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Uočavam da sa stanjem svog deteta dovodite u vezu 3 pojave: odsustvo oca, trogodišnji boravak u bolnici i priuštenost materijalnih stvari. Prva i posledanja, reklo bi se da imaju više veze sa vama nego sa njegovim strahovima, ali to je moja slobodna procena jer ne razumem čemu insistiranje da se neko privoli roditeljstvu kada toj osobi to očigledno ne polazi za rukom niti pišete da je detet na tome insistiralo (samo vi) , predlažem da se zbog očigledn traumatskog iskustva i realne ugroženosti tokom bolovanja deteta, obrtite bihejvioralnom terapeutu (psihologu ili psihijatru) koji će sa detetom raditi na umanjenju strahova, ali ne od smrti već od bolesti. Strahovi od smrti se ne leče jer su realni (ne možete nikoga uveriti da neće umreti kada to nije istina) , a to više nije dete već adolescent koji malo bolje razume da li su ljudi besmrtni ili ne.
Pozdrav
?
Pitanje #3782728. 8. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Predlažem da posetite dečjeg psihijatra. Na odeljenju na kojem radim, razvili smo metod objektivnije procene poremećaja pažnje, kognitivnih funkcija i emocionalnog reagovanja putem neurofeedback aparata, pa tako na prilično jednostavan način, osim kliničke procene putem merenja fizioloških funkcija možemo jasnije razlikovati da li se radi o slabosti kontrole emocija, afekta ili pažnje. Ne savetujem vam nikakvo korišćenje lekova na svoju ruku bez konsultacije lekara, jer ono što jednima koristi drugima šteti ako procena nije dobra. U terapiji adhd razvijamo pristup u kome je uzimanje lekova samo jedan (i to samo kada je nužan) od pristupa. Ukoliko ne možete dobiti uput za kliniku za zaštitu mentalnog zdravlja unišu (a mi smo za sada jedina klinika u srbiju sa tim dijagnostičkim i terapijskim pristupom) nije ništa manje vredno potražiti pomoć i u drugim centrima gde postoji d. Psihijatar. Ukoliko je "malo zakačio" (?) taj sindrom, onda se trebate konsultovtim šta sa onim "velikim ostatkom" i od čega potiče zabrinutost za njega (od ponašanja deteta ili od vaše procene) .

Pozdrav
?
Pitanje #3780228. 8. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Za sada nije otkriven gen za aspergerov sindrom. Nisu otkriveni ni drugi uzroci koji dovode do pojave aspergerovog sindroma, ali ima dosta pretpostavki o mogućim uzrocima. Po pitanju genetike spekuliše se da ona ima određenog uticaja jer je jasno da se aspergerov sindrom javlja u familijama i da se ispoljava u veoma blagoj ili klinički izraženoj formi, ali nasleđivanje nije u potpunosti naučno sagledano i ne postoji neka tačna i validna statistika o tome.
Pozdrav
?
Pitanje #3779628. 8. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Nisam najbolje razumeo vaše pitanje. Od čega da se dete smiri kada niste napisali da je uznemireno, već samo "puno" informacija i utisaka? Razumeo sam da imeta utisak da noću spava manje nego što očekujete, ali ste i naveli neke druge detalje koje ukazuje da dete nema poremećaj pažnje i hiperaktivnost, već da možda ima manju potrebu za spavanjem usled snažne dnevne senzorne stimulacije. Ipak, kombinacija sa slabom ishrano i na tako malom uzrastu zahteva jedan konsultativni pregled od strane dečjeg psihijatra (ne psihologa) kako biste najpre vi odstranili sumnje da se radi o nekakvom poremećaju. B kompleks može da pomogne da se dete smiri ali i uznemiri ako se detetu daje bez prethodne kosultacije sa lekarom.
Pozdrav
?
Pitanje #3773527. 8. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Svi se nečega boje i sa 8 i sa 18 i 88 godina. Strah od mraka je univerzalni strah i u većoj ili manjoj meri i određenim okolnostima, velika većina ljudi ispoljava taj strah u podnošljivom ili nepodnošljivom intenzitetu. Zato što je povezan sa razvojem i opstankom ljudske vrste koja nekada nije živela u komfornim stanovima već u pećinama savana i prašuma. Da li otići kod lekara zbog tog straha? Svakako ako te ometa u svakodnevnom funkcionisanj, ali pre toga možeš i ti nešto da učiniš za sebe. Pošto je duša nerazdvojna od tela, ti podsticanjem razvoja tela, možeš poomoći i duši. Bavljenje nekim sportom kojim se jača telo će te možda osnažiti da se suočiš sa "nemanima" iz mraka. Druženje sa vršnjacima koji nemaju slične strahove takođe, a pogotovo ne izbegavanje druženja "kada padne mrak". Uspostavljanje emocionalne veze je najdelotvornije u pobeđivanju strahova, a razmišljanje o zapošljenju, budućoj profesiji i eventualnom studiranju to još više pojačava. Ako ništa od ovoga ne uspe, onda sa stručnjakom možeš poraditi na rasplašivanju pravljenjem detaljnog plana tzv. "desenzitizacije i preplavljivanja".
Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460