Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija

Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (531)

?
Pitanje #4220113. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Teško je pretpostaviti o čemu se tačno radi sa ovako malo podataka i uz "očaj" roditelja (pridavanje ogromnog značaja školskim postignućima) uz višesatno mrcvarenje od koga bi se većini dece bilo šta drugo radilo osim što bi im se učilo) . U ovom slučaju, naravno da je potrebno da se posavetujete sa školskim psihologom i pedagogom. Razloga za nemotivisanost u učenju može biti više, od individualnih (specifični problem usvajanja školskih veština, poremećaj pažnje, depresivnost itd) , preko relacionih (neracionalan i neprimeren pritisak roditelja) pa do porodičnih (stabilizator bračne i porodične disfunkcionalnosti roditelja) .
Pozdrav
?
Pitanje #4214112. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Cenjena i meni veoma draga koleginica dr biljana pirgić koliko znam radi kao privatni dečji psihijatar (a ne psiholog) u beogradu i njena poslednja pozicija za koju ja znam je bila načelnik odeljenja adolescentne psihijatrije kbc dragiša mišović, pa vas upućujem da se tamo obratite i raspoitate o njenom sadašnjem ranom mestu.
Pozdrav
?
Pitanje #418529. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Iz vašeg pisma može se naslutiti da vaš sin ima problem sa pažnjom i hiperaktivnošću (adhd) pa vas molim da o tome nešto više pročitate na ovom sajtu (meni "zdravlje dece") , ali i da uzmete uput za pregled kod dečjeg psihijatra koji bi objektivno sagledao ponašanje deteta. Na klinici za zaštitu mentalnog zdravlja razvijamo i neurofidbek metodu dijagnostikovanja, diferencijalnog dijagnostikovanja (razlikovanja od drugih poremećaja) i terapije poremećaja pažnje, ali naravno da i u drugim centrima postoje edukovani stručnjaci koji mogu pomoći.
Pozdrav
?
Pitanje #417688. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Elektivni mutizam se leči kroz bihejvioralnu terapiju i rad sa celom porodicom (oba roditelje, odnosno staratelji) su obavezni saradnici i učesnici terapijskog procesa, jer ukoliko je dete normalne inteligencije, obično način komunikacije u porodici značajno utiče na način komunikacije koje dete ispoljava u porodici i van nje.
Pozdrav
?
Pitanje #416197. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Deca su po svojoj prirodi istraživači i to veoma kreativni. Odrastanjem, istraživanje zameni rutina a kreativnost utuvljeni stavovi ("isprani mozgovi") . Upravo te dve dečije osobine daju im prednost da mnogo jednostavnije savlađuju strahove od odraslih, a samo odrasli mogu pomoći deci da se nekih strahova veoma teško oslobode. Deca izmišljaju strašljive priče, igraju "opasne" igrice na kompjuteru, zastrašuju se, ali onda postaju i heroji koji pobeđuju demone. Ja u svojoj praksi deci pomažem da svoje strahove pobeđuju pretvarajući se u mašti u heroje kojima ti strahovi ne mogu ništa kada se pojave, jer se ona (deca) tad automatski pretvaraju u razarače tih čudovišta ili njihovi krotitelji koji ih pretvaraju u pitome mace uz pomoć čarobnih reči ili čarobnih oružja. Sa druge strane, više zajedničke igre sa decom, zajedničko gledanje tv ili igranje igrica sa decom, roditeljima otvara "carski put" u psihologiju svog deteta a istovremeno im se omogućava da detetu tog trenutka pomognu u razumevanju novih situacija i brzom rasplašivanju. Nažalost, realnost je da roditelji mnogo više brinu o hrani, odeći, izgledu i svim mogućim opasnostima koje vrebaju po njihovo dete, a psihološki i emocionalni razvoj deteta prepuštaju dobrim delom bakama dekama, vaspitačicama, psiholozima i slično.
?
Pitanje #412863. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Radi se o boljenju koje sa sobom nosi određenu naslednu predisponiranost, koja se ne mora nikada ispoljiti. Nije uputno da zbog bolesti svekrve, svoju decu stavite pod lupu i svako neuobičajeno ponašanje tumašite kao znak nasledne bolesti. To nije fer prema deci niti im može biti od koristi. Naprotiv. Međutim, ponašanje kao što je dugotrajna izolacija, samoposmatranje pred ogledalom uz čudne komentare o promeni svog izgleda ili izgleda drugih ljudi, pojava "fiks" ideja neusklađenih sa vršnjačkom grupom u kojoj se nalazi, opisivanja čudnih vidnih ili slušnih osećaja, odsutnost, znedostupnost, ponašanje kao da je u svom svetu, vođenje razgovora sa samom sobom, davanje značaja neutralnim postupcima i pojavama kakve oni nemaju, dugotrajna i uporna nesanica, su samo deo repertoara ponašanja koji mogi biti znak postojanja psihičkog poremećaja. Važno je razumeti da poremećaj obuhvata niz navedenih simpotma, dok postojanje jednog izolovanog retko ima bitnog značaja.
Pozdrav
?
Pitanje #4086029. 9. 2009.

Imam sina od osam godina, koji ide u drugi razred o. Škole.

Imam sina od osam godina, koji ide u drugi razred o. Škole. Moj problem je što više ne znam kako da rešim problem sa njegovim ponašanjem. Kada ga neko pipne ili udari, on im vrati udarac odmah, a ako nije u prilici da to učini odmah, onda sačeka i nekoliko dana, pa ih izudara. Verbalna komunikacija mu je loša, teško se izražava, nikako ne zna da se svađa ili da se opravda (učiteljica ga i ne sluša) , stalno je on kriv, što verovatno i jeste istina, pa ispoljava agresivnost prema ostaloj deci. Slabije i manje od sebe nikada ne dira, nego ih brani. Voli da ide u školu i socijalno je dete, nije povučen u sebe. Odlicno spava, lepo jede, samostalan je i pedantan. Od malena ga učim da pokaže sve vrste emocija u porodici, što i radi. Domaće zadatke radi, ponekad zaboravi neki zadatak, ali smo to rešili tako što sam mu rekla da zapiše šta ima za domaći. Od početka prvog razreda pa i drugog je na času miran i pažljiv. Kada nešto zna javi se da i to kaže. Impulsivan je i žuri i kada radi kontrolne zadatke i kada radi domaći, samo što pre da završi da može da se igra i slično. Stalno mu pričam o odnosima među ljudima, pitam ga za mišljenje i šta bi on uradio da je u određenim situacijama u koje on dovodi decu kada ih povredi udaranjem. Ima mlađeg šestogodišnjeg brata, koji je suprotnost njegovom karakteru i slažu se dobro. Razmišljam da odem kod nekog psihijatra, ali živimo u malom gradu. Živimo kao većina porodica normalno. Otac mu je posvećen i dobro se slažu. I suprug i ja se dobro slažemo. Svi provodimo solidno vreme zajedno. Inače od malena je takvog karaktera. Mi ga zovemo "daj" i "još" i retko je zadovoljan dobijenim, i ako jeste, onda je to kratkog vremena. Nije ljubomoran, zavidan, čak i ne zna šta to znači, nije sebičan. Kako da mu pomognem da smiri agresiju i bes? Probala sam da ga kaznim, ali ni kazna ni nagrada nemaju nikakvog efekta. Ne voli nešto preterano da se mazi, ali mi ga i mazimo i ljubimo. Možda ne zna da se uklopi sa ostalom decom ili neće da ga prihvate (pošto ih je napadao u prvom razredu, pa im je učiteljica rekla da se ne druže sa njim) , a on ne zna da im priđe. Ima fizičku energiju i retko kaže ne mogu, umoran sam, kada je u pitanju trčanje, vožnja biciklom, košarka, fudbal, što naravno voli da igra sa drugom decom ili sa tatom kada nema druge dece. Neće ili nije siguran da hoće nešto od sportova da trenira. Nekada se dobro koncetriše na nešto, naravno što ga interesuje, a na ono što ga ne zanima teško se koncetriše. Kako da kontaktiram nekog dečijeg psihijatra?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Ukoliko nemate dečjeg psihijatra u mestu stanovanja svakako da možete sa konsultacijama početi kod školskog psihologa (koji ga može i psihološki testirati) , a pogotovo sa logopedom koji će sa svoje strane proceniti u kojoj meri je potreban logopedski tretman dečaku sa teškoćama verbalnog (ali i neverbalnog) izražavanja. Do dečjeg psihijatra možete doći sa uputom izabranog pedijatra.
Pozdrav
?
Pitanje #4078529. 9. 2009.

Pitanje je za dečjeg psihologa. Moj mlađi sin, koji je rođen u

Pitanje je za dečjeg psihologa. Moj mlađi sin, koji je rođen u februaru 2001. God. U poslednjih par nedelja ima neverovatan strah od odlaska u školu. Problem je krenuo kada je devojčica iz razreda ispričala neke strašne priče o događajima 'iza škole'. Od tada počinju problemi - strah, plač pred odlazak u školu, povraćanje ili povišena temperatura ujutru, a zatim u toku dana, ako ostane kod kuće dete bude potpuno zdravo. . . U početku, prvih par dana nismo u postunosti sagledali veličinu problema, mislili smo da je u pitanju prehlada, pa je on tako razdražljiv. Posle par dana, smo krenuli sa pričama. . Ali sve je to uzalud. Kada pričamo suprug i ja sa njim, sve on razume i prihvata, ali kada treba da krene u školu-problem. Idemo za vreme odmora, upoznali smo ga sa školskim policajcem, čekamo ga posle škole. . . Vikendom ej sve u redu, do nedelje uveče, kada počinje panika, buđenje u toku noći, plač, a opet u ponedelajk ujutru povraćanje i nevoljan odlazak u školu. Domaće zadatke redovno i samoinicijativno radi, čak i danima kada ne ide u školu, zove drugare i sve odradi kao da planira sutra da ide. Pritom bez problema odlazi u muzičku školu (sviraklavir) i na treninge (atletika) , samo je odlazak u redovnu školu problem. Mali je veoma emotivno dete i možda je na njega uticalo i to što je suprugu pre 4 meseca dijagnostikovana multipla skleroza. Mali zna da je tata bolestan jer se u kući uvek otvoreno priča o svemu. Svako drugo veče tata daje sebi injekcije, deca to gledaju, prosto mislili smo da je bolje tako 'javno' nego da slučajno nalete na tatu koji sam sebi daje injekciju i tek onda dožive šok, jer to nije nešto što će trajati par dana - tata će do kraja života primati datu terapiju. Mali ide u treći razred, odličan je učenik, ali ima (po mojim kriterijumima) izuzetno strogog učitelja (ne mislim da je problem u učitelju, jer je treću godinu kod njega u razredu, ovo je više napomena) . Za ovih par nedelja od kada traje sve to, mali je smršao, smanjen je apetit. Inače se sasvim normalno ponaša u toku dana i vikendom, druži se sa dečicom, igra igrice na kompjuteru. . . Sve ono što je radio i ranije. Mi više nemamo ideju šta da radimo i šta da pričamo. Stariji sin (deca su jako vezana i jako se vole) je takođe uključen u sve to, provodi male odmore sa njim i velike kada mi nismo u mogućnosti da dođemo u školu. Molim vas za neki savet, jer, ponavljam, više nemam ideju kako da reagujemo. Svaka noć i svako jutro je agonija. Hvala!
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Ne ulazeći ni u jednu srugu okolnost koja je mogla da dovede do opisanog straha, usmerićemo se na ponuđeni sadržaj, odnosno strašljive informacije koje je dečak dobio od drugarice i način na koji se strah održava i učvršćuje. Ukoliko je izvor straha informacija, bez ličnog traumatskog iskustva onda se radi o strahu niskog inteziteta, ali da je zbog drugog izvora neprijatnosti (strog učitelj) došlo da instrumentalizacije straha, odnosno pojavio se razlog zbog koga može izbeći primarnu neprijatnost. Da odgovor ne bi bio komplikovaniji od problema, savetujem da potražite pomoć dečjeg psihologa ili psihijatra koji bi radio sa dečakom po principima bihejvioralne terapije, što će vrlo brzo dovesti do rešenja problema. Sa vama svakako treba obaviti savetovanje da svojim ponašanjem ne održavte strah koji najleakše postaje instrument za izbegavanje neprijatnosti.
Pozdrav
?
Pitanje #4076329. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Najverevotnije se radi o jakom strahu da ne pogreši i bude kažnjenjen ukorom, porekim pogledom, ružnim komentarom, odbacivanjem i sl, a stanje se stručno zove elektivni ili selektivni mutizam odnosno selektivno korišćenje govora i ponašanja u zavisnosti od okolnosti i inteziteta straha. Pa radije ne želi ništa da kaže nego da kaže i obruka se. Kako se ovakvo ponašanje uči, najčešće u veoma zahtevnom i nepotkrepljujućem porodičnom okruženju predlažem da potražite konsultativni pregled kod dečjeg psihijatra i psihologa koji rade i porodično savetovanje.
Pozdrav
?
Pitanje #4049125. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Svakako je potrebno da se zbog takve uzdržanosti (inhibiranosti) i osetljivosti na ponašanje drugih osoba iz okruženja posavetujete sa psihologom iz vrtića. Ukoliko je razvoj govra u skladu sa njenim uzrastom, a ona govor upotrebljava samo kada je manje uplašena ili u okruženju sigurnih ljudi onda ima povoda za konsultacijom i sa dečjim psihijatrom kako bi se na vreme reagovalo u prevenciji ustavljivanja takvih strašljivih reakcija. Sa druge strane d. Psihijatar može sagledati i mogućnost postojanja i drugih razloga za takvo ponašanje, a koje u krajnjoj liniji može biti i prolazna faza.
Pozdrav
?
Pitanje #4026623. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Da li je disleksija ili nije u krajnjoj liniji nije ni važno pre nego što vašoj kćeri ne bude omogućen detaljan defektološki pregled organizacije psihomotorike i razvojne praksije i kvalitetno pedagoško testiranje (najbolje kod kliničkog pedagoga kakvih ima u beogradu i nišu u institutu i klinici za mentalno zdravlje. To učinite bez oklevanja jer deca sa normalnom inteligencijem i smetnjama kao što su dispraksija, disleksija, diskalkulija, dizgrafija i dizortografija, mogu zbog tih smetnji u značajnoj meri biti u inferiornijem položaju na vršnjake ukoliko se putem pedagoških "by pass" intervencija ti problemi ne dovodu pod kontrolu.
Pozdrav
?
Pitanje #4010022. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Kako ste opisali situaciju i pored moje nade da ste problem rešili moj razum govori da problemi još uvek traju, možda sa promenljivim intezitetom od ponedeljka do petka. Iako je ošte prisutna težnja da se nekom ponašanju otkrije uzrok, najčešće se zanemaruje skriveni put učenja nekog ponašanja. Taj skriveni put je reakcija okoline na događaj ili na ponašanje deteta koji može biti značajniji od samog događaja na dete. Krenimo redom. Nagrađivanje i kažnjavanje bez jasne predstave kako ih primenjivati, kada i zašto su gori od ne primenjivanja) . Ukoliko je dete imalo traumatsko iskustvo (možda reakciaj vaspitačice na njegovo pražnjenje, druge dece itd. U prostoriji) i sama prostorija, vaspitačica i deca mogu postati izvor straha, pa je potrebno postepeno razuslovljavanje a ne naglo preplavljivanje strahom. Promena vasptačice je vaša reakcija na njenu možda "nezainteresovanost" ali predlažem da prvo porazgovarate sa njom pokušate da je motivišete da promeni pristup i bude pomoć u smanjenju straha. Sa detetom umesto vođenja razgovora, treba napraviti plan "sigurnsoti", odnosno učenje postupaka ukoliko se pojavi neka neprijatnost, uz igranje te situacij po tipu "ajde ja ću kao biti vaspitačica a ti budi ti. . . " (i obrnuto) . Naravno pitajte za iskustvo drugih roditelja koji su uspešno rešili sličan problem.

Pozdrav
?
Pitanje #4001821. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Pre nego što se krene sa lečenjem od strane d. Psihijatra, potrebno je da devojčice pregleda pedijatar nefrolog i izjasni se o stanju mokraćne bešike i mokrraćnih puteva, pogotovo ukoliko od rođenja nije bilo "suvih" perioda dužih od dva meseca. Kombinacija bihejvioralnih metoda (primarno, treningom mokraćne bešike) uz podršku lekovima (ako je neophodno) , ali i kontrolisanjem psiholoških riziko faktora, problem je jednostavno rešiv.
Pozdrav
?
Pitanje #3983418. 9. 2009.

Postovani, nadamo se da nam mozete pomoci. Problem koji imamo tice se

Postovani, nadamo se da nam mozete pomoci. Problem koji imamo tice se sestre koja ima 9 god. I ide u treci razred. Ima problema sa ucenjem, pamcenjem i uopste sa koncentracijom. Ona sada ide u treci razred a nije savladala sva slova ni brojeve. Samim tim citanje i pisanje su jako otezani skoro na nivou prvaka a racunanje i brojevi skoro nikako. Govor je veliki problem jer zna da izgovori cisto, ako se potrudi š, đ, ž, č, ć, ali u govoru u brzini nepravilno ili uopste ne koristi. Najvise nas brine to sto ne pokazuje skoro nikakve reakcije na bol i mnogo ga trpi, skoro vise i od odraslog coveka. Kada se povredi (padne ili je neko dete udari, pri cesljanju jako pocupa ili zubobolja) ne place i nista ne govori. Cak ce reci i da je ne boli, i retko joj se po licu vidi reakcija. Logika kod nje i ne postoji. No u igri sa drugom decom, nismo primetili da nesto kasni ili se razlikuje od druge dece cak se i na kompjuteru odlicno snalazi, sa mobilnim isto tako, jednom ili dva puta joj je dovoljno objasniti i sve pamti. Sve pesme na tv-u pamti i sve reklame. Do sada je isla kod logopeda i on tvrdi da je sve u redu, da samo treba da vezba, a ona vezba vec trecu godinu. Kod decijeg psihologa je sva testiranja za skolu prosla i do sada skolski psiholog nije nista prijavljivao da nije u redu. Uciteljica je veliki problem, o njoj necemo ni pricati. Jer kada god je pitamo za nju ona tvrdi da je sve uredu i da ona cak i ne tepa i cak joj daje petice za zadatke koji nisu dobri (vidi se da ih nije ni pogledala) . Jedino je uciteljica kod koje ide na privatne casove vec dve godine, rekla da sa njom nesto nije uredu i da bi smo trebali da posetimo strucnjaka jer kod nje logike nema i neke osnovne stvari je nemoguce nauciti. Problem je sto kada je posmatramo u nekim stvarima je sasvim normalna i normalno se razvija dok u drugim nikako. Ono sto nas interesuje je to, sta bi sa njom moglo biti i kojim strucnjacima da se obratimo. Unapred smo vam zahvani.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Vaše dete svakako zaslužuje strpljivi i temeljan pregled celokupne organizacije psihomotorike, sagledavanje postojanja specifičnih smetnji učenja, pažnje, motorike, ali i neke konsultativne preglede lekara specijalista orl, oftalmologa i dr. To se sve može organizovati ukoliko se javite u specijalizovanu ustanovu koja ima organizovanu službu dečje psihijatrije (beograd - institut u palmotićevoj 37, dr subitića 6, n. Sad, niš - klinika za zaštitu mentalnog zdravlja) .
Pozdrav
?
Pitanje #3975318. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Sada je punoletna, dakle mlada odrasla osoba koja može da se pobrine o svom psihičkom stanju i trzajima. Šta ste mogli vi ste uradili, a sada svojim daljim insistiranjem da pomažete možete samo još više da pojaćate trzajeve. Pomozite tako što ćete joj manje pomagati
Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460