Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija
Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Lekari iz ove oblasti
Svi odgovori (531)
?
Pitanje #4220113. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
Teško je pretpostaviti o čemu se tačno radi sa ovako malo podataka i uz "očaj" roditelja (pridavanje ogromnog značaja školskim postignućima) uz višesatno mrcvarenje od koga bi se većini dece bilo šta drugo radilo osim što bi im se učilo) . U ovom slučaju, naravno da je potrebno da se posavetujete sa školskim psihologom i pedagogom. Razloga za nemotivisanost u učenju može biti više, od individualnih (specifični problem usvajanja školskih veština, poremećaj pažnje, depresivnost itd) , preko relacionih (neracionalan i neprimeren pritisak roditelja) pa do porodičnih (stabilizator bračne i porodične disfunkcionalnosti roditelja) .
Pozdrav
Teško je pretpostaviti o čemu se tačno radi sa ovako malo podataka i uz "očaj" roditelja (pridavanje ogromnog značaja školskim postignućima) uz višesatno mrcvarenje od koga bi se većini dece bilo šta drugo radilo osim što bi im se učilo) . U ovom slučaju, naravno da je potrebno da se posavetujete sa školskim psihologom i pedagogom. Razloga za nemotivisanost u učenju može biti više, od individualnih (specifični problem usvajanja školskih veština, poremećaj pažnje, depresivnost itd) , preko relacionih (neracionalan i neprimeren pritisak roditelja) pa do porodičnih (stabilizator bračne i porodične disfunkcionalnosti roditelja) .
Pozdrav
?
Pitanje #4214112. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Cenjena i meni veoma draga koleginica dr biljana pirgić koliko znam radi kao privatni dečji psihijatar (a ne psiholog) u beogradu i njena poslednja pozicija za koju ja znam je bila načelnik odeljenja adolescentne psihijatrije kbc dragiša mišović, pa vas upućujem da se tamo obratite i raspoitate o njenom sadašnjem ranom mestu.
Pozdrav
Cenjena i meni veoma draga koleginica dr biljana pirgić koliko znam radi kao privatni dečji psihijatar (a ne psiholog) u beogradu i njena poslednja pozicija za koju ja znam je bila načelnik odeljenja adolescentne psihijatrije kbc dragiša mišović, pa vas upućujem da se tamo obratite i raspoitate o njenom sadašnjem ranom mestu.
Pozdrav
?
Pitanje #418529. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Iz vašeg pisma može se naslutiti da vaš sin ima problem sa pažnjom i hiperaktivnošću (adhd) pa vas molim da o tome nešto više pročitate na ovom sajtu (meni "zdravlje dece") , ali i da uzmete uput za pregled kod dečjeg psihijatra koji bi objektivno sagledao ponašanje deteta. Na klinici za zaštitu mentalnog zdravlja razvijamo i neurofidbek metodu dijagnostikovanja, diferencijalnog dijagnostikovanja (razlikovanja od drugih poremećaja) i terapije poremećaja pažnje, ali naravno da i u drugim centrima postoje edukovani stručnjaci koji mogu pomoći.
Pozdrav
Iz vašeg pisma može se naslutiti da vaš sin ima problem sa pažnjom i hiperaktivnošću (adhd) pa vas molim da o tome nešto više pročitate na ovom sajtu (meni "zdravlje dece") , ali i da uzmete uput za pregled kod dečjeg psihijatra koji bi objektivno sagledao ponašanje deteta. Na klinici za zaštitu mentalnog zdravlja razvijamo i neurofidbek metodu dijagnostikovanja, diferencijalnog dijagnostikovanja (razlikovanja od drugih poremećaja) i terapije poremećaja pažnje, ali naravno da i u drugim centrima postoje edukovani stručnjaci koji mogu pomoći.
Pozdrav
?
Pitanje #417688. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Elektivni mutizam se leči kroz bihejvioralnu terapiju i rad sa celom porodicom (oba roditelje, odnosno staratelji) su obavezni saradnici i učesnici terapijskog procesa, jer ukoliko je dete normalne inteligencije, obično način komunikacije u porodici značajno utiče na način komunikacije koje dete ispoljava u porodici i van nje.
Pozdrav
Elektivni mutizam se leči kroz bihejvioralnu terapiju i rad sa celom porodicom (oba roditelje, odnosno staratelji) su obavezni saradnici i učesnici terapijskog procesa, jer ukoliko je dete normalne inteligencije, obično način komunikacije u porodici značajno utiče na način komunikacije koje dete ispoljava u porodici i van nje.
Pozdrav
?
Pitanje #416197. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Deca su po svojoj prirodi istraživači i to veoma kreativni. Odrastanjem, istraživanje zameni rutina a kreativnost utuvljeni stavovi ("isprani mozgovi") . Upravo te dve dečije osobine daju im prednost da mnogo jednostavnije savlađuju strahove od odraslih, a samo odrasli mogu pomoći deci da se nekih strahova veoma teško oslobode. Deca izmišljaju strašljive priče, igraju "opasne" igrice na kompjuteru, zastrašuju se, ali onda postaju i heroji koji pobeđuju demone. Ja u svojoj praksi deci pomažem da svoje strahove pobeđuju pretvarajući se u mašti u heroje kojima ti strahovi ne mogu ništa kada se pojave, jer se ona (deca) tad automatski pretvaraju u razarače tih čudovišta ili njihovi krotitelji koji ih pretvaraju u pitome mace uz pomoć čarobnih reči ili čarobnih oružja. Sa druge strane, više zajedničke igre sa decom, zajedničko gledanje tv ili igranje igrica sa decom, roditeljima otvara "carski put" u psihologiju svog deteta a istovremeno im se omogućava da detetu tog trenutka pomognu u razumevanju novih situacija i brzom rasplašivanju. Nažalost, realnost je da roditelji mnogo više brinu o hrani, odeći, izgledu i svim mogućim opasnostima koje vrebaju po njihovo dete, a psihološki i emocionalni razvoj deteta prepuštaju dobrim delom bakama dekama, vaspitačicama, psiholozima i slično.
Deca su po svojoj prirodi istraživači i to veoma kreativni. Odrastanjem, istraživanje zameni rutina a kreativnost utuvljeni stavovi ("isprani mozgovi") . Upravo te dve dečije osobine daju im prednost da mnogo jednostavnije savlađuju strahove od odraslih, a samo odrasli mogu pomoći deci da se nekih strahova veoma teško oslobode. Deca izmišljaju strašljive priče, igraju "opasne" igrice na kompjuteru, zastrašuju se, ali onda postaju i heroji koji pobeđuju demone. Ja u svojoj praksi deci pomažem da svoje strahove pobeđuju pretvarajući se u mašti u heroje kojima ti strahovi ne mogu ništa kada se pojave, jer se ona (deca) tad automatski pretvaraju u razarače tih čudovišta ili njihovi krotitelji koji ih pretvaraju u pitome mace uz pomoć čarobnih reči ili čarobnih oružja. Sa druge strane, više zajedničke igre sa decom, zajedničko gledanje tv ili igranje igrica sa decom, roditeljima otvara "carski put" u psihologiju svog deteta a istovremeno im se omogućava da detetu tog trenutka pomognu u razumevanju novih situacija i brzom rasplašivanju. Nažalost, realnost je da roditelji mnogo više brinu o hrani, odeći, izgledu i svim mogućim opasnostima koje vrebaju po njihovo dete, a psihološki i emocionalni razvoj deteta prepuštaju dobrim delom bakama dekama, vaspitačicama, psiholozima i slično.
?
Pitanje #415667. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
Predlažem da prvo razgovarate sa psihologom škole i posavetujete se da li je potrebno da se javite dečjem psihijatru. Takođe, preko interneta možete potražiti tekstove o adhd i odd smetnjam.
Pozdrav
Predlažem da prvo razgovarate sa psihologom škole i posavetujete se da li je potrebno da se javite dečjem psihijatru. Takođe, preko interneta možete potražiti tekstove o adhd i odd smetnjam.
Pozdrav
?
Pitanje #414796. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Predlažem da u takvim situacijama zatražite da vam ponivi šta ste rekli.
Pozdrav
Predlažem da u takvim situacijama zatražite da vam ponivi šta ste rekli.
Pozdrav
?
Pitanje #413625. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Žao mi je, ali nisam u poziciji da preporučujem lekare iz privatnog sektora. Mene možete potražiti na klinici za zaštitu mentalnog zdravlja u nišu svakog radnog dana prepodne i sredom popodne, na odeljenju za dečju i adolescentnu psihijatriju.
Pozdrav
Žao mi je, ali nisam u poziciji da preporučujem lekare iz privatnog sektora. Mene možete potražiti na klinici za zaštitu mentalnog zdravlja u nišu svakog radnog dana prepodne i sredom popodne, na odeljenju za dečju i adolescentnu psihijatriju.
Pozdrav
?
Pitanje #412863. 10. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Radi se o boljenju koje sa sobom nosi određenu naslednu predisponiranost, koja se ne mora nikada ispoljiti. Nije uputno da zbog bolesti svekrve, svoju decu stavite pod lupu i svako neuobičajeno ponašanje tumašite kao znak nasledne bolesti. To nije fer prema deci niti im može biti od koristi. Naprotiv. Međutim, ponašanje kao što je dugotrajna izolacija, samoposmatranje pred ogledalom uz čudne komentare o promeni svog izgleda ili izgleda drugih ljudi, pojava "fiks" ideja neusklađenih sa vršnjačkom grupom u kojoj se nalazi, opisivanja čudnih vidnih ili slušnih osećaja, odsutnost, znedostupnost, ponašanje kao da je u svom svetu, vođenje razgovora sa samom sobom, davanje značaja neutralnim postupcima i pojavama kakve oni nemaju, dugotrajna i uporna nesanica, su samo deo repertoara ponašanja koji mogi biti znak postojanja psihičkog poremećaja. Važno je razumeti da poremećaj obuhvata niz navedenih simpotma, dok postojanje jednog izolovanog retko ima bitnog značaja.
Pozdrav
Radi se o boljenju koje sa sobom nosi određenu naslednu predisponiranost, koja se ne mora nikada ispoljiti. Nije uputno da zbog bolesti svekrve, svoju decu stavite pod lupu i svako neuobičajeno ponašanje tumašite kao znak nasledne bolesti. To nije fer prema deci niti im može biti od koristi. Naprotiv. Međutim, ponašanje kao što je dugotrajna izolacija, samoposmatranje pred ogledalom uz čudne komentare o promeni svog izgleda ili izgleda drugih ljudi, pojava "fiks" ideja neusklađenih sa vršnjačkom grupom u kojoj se nalazi, opisivanja čudnih vidnih ili slušnih osećaja, odsutnost, znedostupnost, ponašanje kao da je u svom svetu, vođenje razgovora sa samom sobom, davanje značaja neutralnim postupcima i pojavama kakve oni nemaju, dugotrajna i uporna nesanica, su samo deo repertoara ponašanja koji mogi biti znak postojanja psihičkog poremećaja. Važno je razumeti da poremećaj obuhvata niz navedenih simpotma, dok postojanje jednog izolovanog retko ima bitnog značaja.
Pozdrav
?
Pitanje #4086029. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Ukoliko nemate dečjeg psihijatra u mestu stanovanja svakako da možete sa konsultacijama početi kod školskog psihologa (koji ga može i psihološki testirati) , a pogotovo sa logopedom koji će sa svoje strane proceniti u kojoj meri je potreban logopedski tretman dečaku sa teškoćama verbalnog (ali i neverbalnog) izražavanja. Do dečjeg psihijatra možete doći sa uputom izabranog pedijatra.
Pozdrav
Ukoliko nemate dečjeg psihijatra u mestu stanovanja svakako da možete sa konsultacijama početi kod školskog psihologa (koji ga može i psihološki testirati) , a pogotovo sa logopedom koji će sa svoje strane proceniti u kojoj meri je potreban logopedski tretman dečaku sa teškoćama verbalnog (ali i neverbalnog) izražavanja. Do dečjeg psihijatra možete doći sa uputom izabranog pedijatra.
Pozdrav
?
Pitanje #4078529. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Ne ulazeći ni u jednu srugu okolnost koja je mogla da dovede do opisanog straha, usmerićemo se na ponuđeni sadržaj, odnosno strašljive informacije koje je dečak dobio od drugarice i način na koji se strah održava i učvršćuje. Ukoliko je izvor straha informacija, bez ličnog traumatskog iskustva onda se radi o strahu niskog inteziteta, ali da je zbog drugog izvora neprijatnosti (strog učitelj) došlo da instrumentalizacije straha, odnosno pojavio se razlog zbog koga može izbeći primarnu neprijatnost. Da odgovor ne bi bio komplikovaniji od problema, savetujem da potražite pomoć dečjeg psihologa ili psihijatra koji bi radio sa dečakom po principima bihejvioralne terapije, što će vrlo brzo dovesti do rešenja problema. Sa vama svakako treba obaviti savetovanje da svojim ponašanjem ne održavte strah koji najleakše postaje instrument za izbegavanje neprijatnosti.
Pozdrav
Ne ulazeći ni u jednu srugu okolnost koja je mogla da dovede do opisanog straha, usmerićemo se na ponuđeni sadržaj, odnosno strašljive informacije koje je dečak dobio od drugarice i način na koji se strah održava i učvršćuje. Ukoliko je izvor straha informacija, bez ličnog traumatskog iskustva onda se radi o strahu niskog inteziteta, ali da je zbog drugog izvora neprijatnosti (strog učitelj) došlo da instrumentalizacije straha, odnosno pojavio se razlog zbog koga može izbeći primarnu neprijatnost. Da odgovor ne bi bio komplikovaniji od problema, savetujem da potražite pomoć dečjeg psihologa ili psihijatra koji bi radio sa dečakom po principima bihejvioralne terapije, što će vrlo brzo dovesti do rešenja problema. Sa vama svakako treba obaviti savetovanje da svojim ponašanjem ne održavte strah koji najleakše postaje instrument za izbegavanje neprijatnosti.
Pozdrav
?
Pitanje #4076329. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Najverevotnije se radi o jakom strahu da ne pogreši i bude kažnjenjen ukorom, porekim pogledom, ružnim komentarom, odbacivanjem i sl, a stanje se stručno zove elektivni ili selektivni mutizam odnosno selektivno korišćenje govora i ponašanja u zavisnosti od okolnosti i inteziteta straha. Pa radije ne želi ništa da kaže nego da kaže i obruka se. Kako se ovakvo ponašanje uči, najčešće u veoma zahtevnom i nepotkrepljujućem porodičnom okruženju predlažem da potražite konsultativni pregled kod dečjeg psihijatra i psihologa koji rade i porodično savetovanje.
Pozdrav
Najverevotnije se radi o jakom strahu da ne pogreši i bude kažnjenjen ukorom, porekim pogledom, ružnim komentarom, odbacivanjem i sl, a stanje se stručno zove elektivni ili selektivni mutizam odnosno selektivno korišćenje govora i ponašanja u zavisnosti od okolnosti i inteziteta straha. Pa radije ne želi ništa da kaže nego da kaže i obruka se. Kako se ovakvo ponašanje uči, najčešće u veoma zahtevnom i nepotkrepljujućem porodičnom okruženju predlažem da potražite konsultativni pregled kod dečjeg psihijatra i psihologa koji rade i porodično savetovanje.
Pozdrav
?
Pitanje #4049125. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Svakako je potrebno da se zbog takve uzdržanosti (inhibiranosti) i osetljivosti na ponašanje drugih osoba iz okruženja posavetujete sa psihologom iz vrtića. Ukoliko je razvoj govra u skladu sa njenim uzrastom, a ona govor upotrebljava samo kada je manje uplašena ili u okruženju sigurnih ljudi onda ima povoda za konsultacijom i sa dečjim psihijatrom kako bi se na vreme reagovalo u prevenciji ustavljivanja takvih strašljivih reakcija. Sa druge strane d. Psihijatar može sagledati i mogućnost postojanja i drugih razloga za takvo ponašanje, a koje u krajnjoj liniji može biti i prolazna faza.
Pozdrav
Svakako je potrebno da se zbog takve uzdržanosti (inhibiranosti) i osetljivosti na ponašanje drugih osoba iz okruženja posavetujete sa psihologom iz vrtića. Ukoliko je razvoj govra u skladu sa njenim uzrastom, a ona govor upotrebljava samo kada je manje uplašena ili u okruženju sigurnih ljudi onda ima povoda za konsultacijom i sa dečjim psihijatrom kako bi se na vreme reagovalo u prevenciji ustavljivanja takvih strašljivih reakcija. Sa druge strane d. Psihijatar može sagledati i mogućnost postojanja i drugih razloga za takvo ponašanje, a koje u krajnjoj liniji može biti i prolazna faza.
Pozdrav
?
Pitanje #4033124. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
Potražite moj tekst deca koja kradu" u folderu "zdravlje dece". Javite se ukoliko je potreban neki dodatni komentar
Pozdrav
Potražite moj tekst deca koja kradu" u folderu "zdravlje dece". Javite se ukoliko je potreban neki dodatni komentar
Pozdrav
?
Pitanje #4026623. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
Da li je disleksija ili nije u krajnjoj liniji nije ni važno pre nego što vašoj kćeri ne bude omogućen detaljan defektološki pregled organizacije psihomotorike i razvojne praksije i kvalitetno pedagoško testiranje (najbolje kod kliničkog pedagoga kakvih ima u beogradu i nišu u institutu i klinici za mentalno zdravlje. To učinite bez oklevanja jer deca sa normalnom inteligencijem i smetnjama kao što su dispraksija, disleksija, diskalkulija, dizgrafija i dizortografija, mogu zbog tih smetnji u značajnoj meri biti u inferiornijem položaju na vršnjake ukoliko se putem pedagoških "by pass" intervencija ti problemi ne dovodu pod kontrolu.
Pozdrav
Da li je disleksija ili nije u krajnjoj liniji nije ni važno pre nego što vašoj kćeri ne bude omogućen detaljan defektološki pregled organizacije psihomotorike i razvojne praksije i kvalitetno pedagoško testiranje (najbolje kod kliničkog pedagoga kakvih ima u beogradu i nišu u institutu i klinici za mentalno zdravlje. To učinite bez oklevanja jer deca sa normalnom inteligencijem i smetnjama kao što su dispraksija, disleksija, diskalkulija, dizgrafija i dizortografija, mogu zbog tih smetnji u značajnoj meri biti u inferiornijem položaju na vršnjake ukoliko se putem pedagoških "by pass" intervencija ti problemi ne dovodu pod kontrolu.
Pozdrav
?
Pitanje #4010022. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Kako ste opisali situaciju i pored moje nade da ste problem rešili moj razum govori da problemi još uvek traju, možda sa promenljivim intezitetom od ponedeljka do petka. Iako je ošte prisutna težnja da se nekom ponašanju otkrije uzrok, najčešće se zanemaruje skriveni put učenja nekog ponašanja. Taj skriveni put je reakcija okoline na događaj ili na ponašanje deteta koji može biti značajniji od samog događaja na dete. Krenimo redom. Nagrađivanje i kažnjavanje bez jasne predstave kako ih primenjivati, kada i zašto su gori od ne primenjivanja) . Ukoliko je dete imalo traumatsko iskustvo (možda reakciaj vaspitačice na njegovo pražnjenje, druge dece itd. U prostoriji) i sama prostorija, vaspitačica i deca mogu postati izvor straha, pa je potrebno postepeno razuslovljavanje a ne naglo preplavljivanje strahom. Promena vasptačice je vaša reakcija na njenu možda "nezainteresovanost" ali predlažem da prvo porazgovarate sa njom pokušate da je motivišete da promeni pristup i bude pomoć u smanjenju straha. Sa detetom umesto vođenja razgovora, treba napraviti plan "sigurnsoti", odnosno učenje postupaka ukoliko se pojavi neka neprijatnost, uz igranje te situacij po tipu "ajde ja ću kao biti vaspitačica a ti budi ti. . . " (i obrnuto) . Naravno pitajte za iskustvo drugih roditelja koji su uspešno rešili sličan problem.
Pozdrav
Kako ste opisali situaciju i pored moje nade da ste problem rešili moj razum govori da problemi još uvek traju, možda sa promenljivim intezitetom od ponedeljka do petka. Iako je ošte prisutna težnja da se nekom ponašanju otkrije uzrok, najčešće se zanemaruje skriveni put učenja nekog ponašanja. Taj skriveni put je reakcija okoline na događaj ili na ponašanje deteta koji može biti značajniji od samog događaja na dete. Krenimo redom. Nagrađivanje i kažnjavanje bez jasne predstave kako ih primenjivati, kada i zašto su gori od ne primenjivanja) . Ukoliko je dete imalo traumatsko iskustvo (možda reakciaj vaspitačice na njegovo pražnjenje, druge dece itd. U prostoriji) i sama prostorija, vaspitačica i deca mogu postati izvor straha, pa je potrebno postepeno razuslovljavanje a ne naglo preplavljivanje strahom. Promena vasptačice je vaša reakcija na njenu možda "nezainteresovanost" ali predlažem da prvo porazgovarate sa njom pokušate da je motivišete da promeni pristup i bude pomoć u smanjenju straha. Sa detetom umesto vođenja razgovora, treba napraviti plan "sigurnsoti", odnosno učenje postupaka ukoliko se pojavi neka neprijatnost, uz igranje te situacij po tipu "ajde ja ću kao biti vaspitačica a ti budi ti. . . " (i obrnuto) . Naravno pitajte za iskustvo drugih roditelja koji su uspešno rešili sličan problem.
Pozdrav
?
Pitanje #4002021. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Savetujem da se javite dečjoj slu\bi na institutu u palmotićevoj ili dečjim psihijatrima u dr subotića 6.
Pozdrav
Savetujem da se javite dečjoj slu\bi na institutu u palmotićevoj ili dečjim psihijatrima u dr subotića 6.
Pozdrav
?
Pitanje #4001821. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Pre nego što se krene sa lečenjem od strane d. Psihijatra, potrebno je da devojčice pregleda pedijatar nefrolog i izjasni se o stanju mokraćne bešike i mokrraćnih puteva, pogotovo ukoliko od rođenja nije bilo "suvih" perioda dužih od dva meseca. Kombinacija bihejvioralnih metoda (primarno, treningom mokraćne bešike) uz podršku lekovima (ako je neophodno) , ali i kontrolisanjem psiholoških riziko faktora, problem je jednostavno rešiv.
Pozdrav
Pre nego što se krene sa lečenjem od strane d. Psihijatra, potrebno je da devojčice pregleda pedijatar nefrolog i izjasni se o stanju mokraćne bešike i mokrraćnih puteva, pogotovo ukoliko od rođenja nije bilo "suvih" perioda dužih od dva meseca. Kombinacija bihejvioralnih metoda (primarno, treningom mokraćne bešike) uz podršku lekovima (ako je neophodno) , ali i kontrolisanjem psiholoških riziko faktora, problem je jednostavno rešiv.
Pozdrav
?
Pitanje #3983418. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Vaše dete svakako zaslužuje strpljivi i temeljan pregled celokupne organizacije psihomotorike, sagledavanje postojanja specifičnih smetnji učenja, pažnje, motorike, ali i neke konsultativne preglede lekara specijalista orl, oftalmologa i dr. To se sve može organizovati ukoliko se javite u specijalizovanu ustanovu koja ima organizovanu službu dečje psihijatrije (beograd - institut u palmotićevoj 37, dr subitića 6, n. Sad, niš - klinika za zaštitu mentalnog zdravlja) .
Pozdrav
Vaše dete svakako zaslužuje strpljivi i temeljan pregled celokupne organizacije psihomotorike, sagledavanje postojanja specifičnih smetnji učenja, pažnje, motorike, ali i neke konsultativne preglede lekara specijalista orl, oftalmologa i dr. To se sve može organizovati ukoliko se javite u specijalizovanu ustanovu koja ima organizovanu službu dečje psihijatrije (beograd - institut u palmotićevoj 37, dr subitića 6, n. Sad, niš - klinika za zaštitu mentalnog zdravlja) .
Pozdrav
?
Pitanje #3975318. 9. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Sada je punoletna, dakle mlada odrasla osoba koja može da se pobrine o svom psihičkom stanju i trzajima. Šta ste mogli vi ste uradili, a sada svojim daljim insistiranjem da pomažete možete samo još više da pojaćate trzajeve. Pomozite tako što ćete joj manje pomagati
Pozdrav
Sada je punoletna, dakle mlada odrasla osoba koja može da se pobrine o svom psihičkom stanju i trzajima. Šta ste mogli vi ste uradili, a sada svojim daljim insistiranjem da pomažete možete samo još više da pojaćate trzajeve. Pomozite tako što ćete joj manje pomagati
Pozdrav