Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija

Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (531)

?
Pitanje #541813. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Više puta sam pročitao pitanje i nisam uspeo da razumem rečenicu da "bacanje izmeta nastaje možda čak i posle 1h". ali imajući u vidu sve što ste napisali ja sam shvatio da devojčica ima tvrdu stolicu, da se jako napinje, a da izbacivanje izmeta nastupa nekada tek nakon sat vremena i da je u tom periodu veoma nervozna. Ukoliko dete ne pokazuje izmene u ponašanju van perioda koji se odnosi na pripremu za defekaciju i samu defekaciju, sasvim je očekivano da će i svojim ponašanjem pokazai nezadovoljstvo zbog neprijatnosti koju doživljava. Zbog toga predlažem da se javite pedijatru sa kojim se možete posavetovati kako devojčici ublažiti smetnje koje pravi tvrda stolica, pre svega prilagođavanjem ishrane, korišćenjem siruapa (Portalak, po uputstvu pedijatra). Tek ukoliko se ponašanje koje ste opisali bude javljalo nevezano za defekaciju, ima smisla konsultovati dečjeg neurologa, pa i psihijatra. Srdačan pozdrav
?
Pitanje #539612. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, bilo bi veoma jednostavno kda bi se raspoloženje ljudi procenjivalo na osnovu boje kojom crtaju. Psiholozi bi onda ostali bez posla, jer bi svako o svakom znao kako se oseća kada crta crno, oblči crveno, nepodnosi žuto. Ukoliko je to satavni deo neke šire slike neraspoloženja i pada socijalnih aktivnosti i poremećaja spavanja, hranjenja, igre,  onda se može razmišljati i mudrovati šta je sa devojčicom. Ovako, postavlja se pitanje da li je vaspitačica primetila neke ozbiljnije promene u ponašanju, ili je to samo preozbiljno shvaćena simbolika. Srdačno
?
Pitanje #52659. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Neurofidbek nije procedura indikovana u tretmanu buntovnog ponašanja, pogotovo ako se ono ispoljava selektivno, u kućnom okruženju. Dakle, zaboravite neurofidbek, a predalažem da počnete sa pregovorima o poštovanju kućnog reda (kao i poštovanju školskog reda i pravila), kao i konsekvecama kršenja istog. Naravno, treba imati na umu da poštovanje pravila i ličnosti podrazumeva da oni koji traže poštovanje se ponašanju na način kojim se to poštovanje zadobija. Srdačno

?
Pitanje #51096. 5. 2008.

Postovani, Moja devojcica ima 17 meseci i jos uvek ne hoda samostalno,

Postovani, Moja devojcica ima 17 meseci i jos uvek ne hoda samostalno, a cini mi se da ume, ali se plasi. Puzi od 12. meseca, otprilike u isto vreme je pocela i da hoda pridrzavajuci se uz komade namestaja, sada hoda pridrzavajuci me za prst, ali kada se ostavi bez oslonca ona se ili ukoci i place ili jednostavno nastavi da puzi. Od nedavno (oko 20ak dana) ona pravi po nekoliko samostalnih koraka, obicno kada je stimulisem nekom igrom, pa ona zaboravi da u stvari nema oslonac. Bez obzira sto je mi bodrimo kad to uradi, njoj to ne predstavlja nista znacajno i jednostavno problem razdaljine resava puzanjem. Nije imala nikakav ozbiljniji pad (bar ne da ja znam), ali je inace strasno obazriva, pazljivo seda, ustaje, trazi oslonac. Da napomenem da je od rodjenja imala blagi tortikolis koji je primecen tek sa 5 meseci, da smo radile vezbice i da je na kontroli sa 13 meseci ustanovljeno da ga vise nema. U toku tih poseta fizijatru dobili smo i vezbice za stimulaciju puzanja (pre nego sto je propuzala) ali fizijatar nije ustanovio nista ''cudno'' u razvoju njene motorike. Ja to njeno odbijanje da samostalno hoda povezujem jos sa jednom stvari. Naime sa 12 meseci krenula je u jasle na koje se tesko privikla. Ja sam se u pocetku tesila da je to zato sto ne hoda a ostala deca hodaju, pa joj je tesko. Medjutim ona je i sada mirna jedino kad sedi kod vaspitacice u krilu i posmatra sta se desava, kad joj deca prilaze ona place. Tako ona tih 6-7 sati uglavnom presedi, uz povremene izuzetke. Kada se svi zajedno druzimo a decom nasih prijatelja ili kada je u parkicu, ona deluje sasvim druzeljubivo, sasvim normalno reaguje na drugu decu. Pretpostavljam da to i zato je mama tada uz nju. Moje pitanje je da li ovakvo ponasanje (u vrticu) moze uticati na njen psihicki i socijalni razvoj? I kao je osloboditi tog straha za koji i ne znam odakle potice? Takodje vas molim i da mi, ukoliko mislite da je potrebno, preporucite nekog decijeg psihijatra/psihologa u Beogradu. Unapred hvala!
Poštovana, izgleda da je motorni i socijalni razvoj vašeg deteta sasvim u redu. ali je, kao što ste i vi primetili, emocionalni razvoj ometan strahom i povezan sa prostorom u obdaništu. Reklo bi se da je pitanje dana kada će se osamostaliti u hodu, ali je ne treba na to forsirati dok se sama ne oseti sigurnom da to učini. Svakako joj je potrebno pomoći da se oslobodi straha u obdaništu, za šta je potrebno napraviti plan koji će uključivati podršku i vaspitačica. Na uzrastu na kome je vaša devojčica, strahovi se značajno brže
prevazilaze nego u starijoj dobi i prolaznog su karaktera jer su deca kreativna i radoznala i suočavaju se sa strahovima i tako ih ne održavaju. Sedenje kod vaspitačica im neće u tome pomoći. Predlažem da u Beogradu potražite Dr Nenada Rudića u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj.
Srdačno
?
Pitanje #51066. 5. 2008.
Draga Tina, sa 12 godina pokazuješ veliku odgovornost prema svom zdravlju.Od svih ozbiljnih pregleda koje su imala, nisi mi napisala da ti je učinjeno E.E.G. snimanje. Ovo snimanje je bezbolno i neophodno je da bi se kompletirali pregledi koji su neophodni. Zbog toga ti savetujem da ponovo odeš kod lekara, ali ukoliko je moguće kod dečjeg neurologa, a ne neurologa za odrasle i ispričaš ovo što si meni napisala,
pogotovo za padanje u nesvest, trešenje tela i ruku. Uredan CT ne mora da znači da ti nemaš ili čak izmišljaš tegobe. "Psihološka baza" uvek prati telesne tegobe, jer je sasvim prirodno da se ljudi zabrinu kada sumnjaju u dobro zdravlje.
?
Pitanje #50384. 5. 2008.
Poštovani , crni podočnjaci oko očiju (haloi) i crvene beonjače se često viđaju kod osoba koje imaju alergijsku (atopisku) kosntituciju i izloženi su dejstvu alergena. Sa druge strane, takvi simptomi mogu postojati i kod osba sa tegobama u varenju i radu creva. Predlažem vam da posetite internistu alergologa, imunologa i gastroenterologa (ako imate tegoba sa varenjem) koji bi proverio mogućnost postojanja alergije. Srdačno
?
Pitanje #50324. 5. 2008.
Sa noćno mokrenje predstavlja veliki stres za adolescenta. Ukoliko se ne radi o primarnoj enurezi, kako mi nazivamo umokravanje bez prethodno suvog perioda, a koje nastaje najčešće zbog problema sa anatomijom mokraćnih puteva, onda se radi o tzv.sekundarnoj enurezi koja se javlja nakon dužeg "suvog" perioda od nekoliko meseci i usvojenih higijenskih navika . Razlog zbog kojih se javlja ovaj drugi oblik noćnog mokrenja u 16 godina, obično više nije povezan sa samim noćnim mokrenjem, koje se kao simptom odvojilo od svog primarnog uzroka. Primena Minirina je korisna, ali efikasna samo dok se lek primenjuje. Značajno bolje rezultate daje primena bihejvioralnih intervencija, prvenstveno korišćenje "pi-pi" alarma koji omogućava buđenje čim prva kap namokri senzor. To je uspešan metod stvaranja uslovnog refleksa između mokraćne bešike i mozga koji se budi kada god je mokraćna bešika puna. Savetujem vam da potražite stručnjaka u vašem mestu stanovanja koji je upoznat sa primenom ovog metoda lečanja noćnog mokrenja i koji razume koliko je adolescentu sa ovim problemom teško da se sa njim nosi. Srdačno
?
Pitanje #490830. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Neuobičajenosti u ponašanju ne znače i automatski postojanje nekakvog poremećaja. Roditeljska zabrinutost je obično vezana za poremećaj  identiteta i poremećaj seksualne orijentacije. Međutim, još je uobičajenije da  roditelji ne primećuju kada je je dete postalo pubertetlija, a kada adolescent. To može stvoriti konfuziju u odnosu sa detetom.  Neki roditelji idu tako daleko da imaju  uverenje da ukoliko im se detet druži sa devojčicama ima sigurne veze sa homoseksualnošću, bez obzira što im se sinovi generalno loše snalaze u druženju sa dečacima. Zanemaruje se jedna velika nelogičnost, a to je da homoseksualnost pretpostavlja privlačenje i prilaženje osob istoga pola, a ne bežanje od njih. Sa druge strane, iz iskustva znam da deca sa nekim telesnim problemom (npr. sferocitoza u njegovom slučaju), bivaju generalno prezaštićena pa često ne razviju sposobnosti socijalnih interakcija kao i njihovi vršnjaci jer su obično bili isključeni iz grupnih interakcija koje su mogle da dovedu do pogoršanja bolesti (objektivno ili po proceni roditelja), te otuda i nešto izraženije kašnjenje u sticanju samostalnosti (otuda možda i njegov komentar da jedva čeka da mu izvade slezinu pa da se smiri. Rekao bih da je mislio u stvari da se roditelji smire). U tim slučajevima, osamostaljivanje i podrška u tome doprinosi boljoj adaptaciji u vršnjačkim odnosima, a i boljim odnosima sa roditeljima. Predlažem da porazgovarate sa školskim psihologom ili dečjim psihijatrom u vašem gradu o tome šta je za mladića njegovog uzrasta očekivano ponašanje, a šta je očekivano ponašanje roditelja. Sferocitoza tome nije apsolutna prepreka, a što treba provieriti sa pedijatrom hematologom.
?
Pitanje #475126. 4. 2008.
Pokušaću da ti ponudim priču neko objašnjenje zašto neke druge osobe imaju malo prijatelja i ćute u prisustvu drugih, ali ću i pokušati da te navedem na razmišljanje o sebi kao pričljivoj i druželjubivoj osobi. Ukoliko isključimo ćutanje zbog nepoverenja prema drugim osobama za koje se misli da
smišljaju zlo, zatim ćutanje kao instrument za iskorišćavanjenje tuđih ustiju i radne snage, i ćutanje kao model mudrologa koji je imitacija ponašanja neke uspešne ali ćutljive osobe, na kraju nam ostaje ćutanje kao reakcija STRAHA u prisustvu drugih ljudi. Ukoliko je tvoj govor i ponašanje naišao na smeh drugih (koji si ti shvatio negativno), sasvim je razumljivo da ćeš se uzdržavati od sličnog pričanja, jer niko ne voli da bude iznova neuspešan. Ali obično postoji hiljadu načina da neko stekne uverenje zašto se neko drugi nasmejao. Pa tako, najčešće umesto da stekne utisak da mu je svaka reč i rečenica odisala mudrušću i znanjem, obično se tuđi gest smeha protumači kao dokaz neadekvatnosti i neprihvatanja. Ukoliko si sebe pronašao u ovim primerima, dve su stvari koje treba menjati. Prvo, UVERENJA o druženju. Čemu služi druženje, i koja ponašanja i razgovori mu ne služe? Drugo, treba vežbati odbranu svojih prava na način da se kaže šta se misli i oseća, a da se ne ugroze prava i osećanja drugih. To se zove asertivnost. Ona se uči i pomaže osobi da ne bude toleranatna kada je to na njenu štetu i agresivna kada je to na tuđu štetu. Dakle, čojstvo i junaštvo. Priseti se kada si poslednji put uspeo da se suprotstaviš strahu od neuspeha i kada si ćutanje, a ne govor i osećanja potisnuo i kako si se zbog toga osećao. Ako si učnio nešto da se pripremiš za taj poduhvat, priseti se i toga. A ako ne
možeš da se setiš nijednog, onda razmisli šta bi mogao sve da učiniš za taj podvig. Pozdrav
?
Pitanje #44404. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

To je latinski termin za glavobolju. Leči se shodno uzroku koji izaziva glavobolju zbog ega se opisuje i više tipova gavobočja. Terapija je usmerena ka otklanjanju uzroka koji provociraju glavobolju. Glavobolje kojima se bave psihijatri su tzv. psihogene glavobolje, kada ne postoji detektabilan telesni uzrok, ali postoji jak unutrašnji emoionalni konflikt ili kada glavobolja ima funkciju regulatora nekog interpersonalnog odnosa.

?
Pitanje #43302. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Psihoze spadaju u grupu razvojno nesprecihičnih duševnih poremećaja, što znači da se mogu pojaviti u svim uzrasnim dobima, pa i dečjem. Ranije su autizam i poremećaji iz autističnog spektra bili posmatrani kao infantilna psihoza, ali se danas taj naziv više ne koristi, već u psihotične poremećaje dečjeg uzrasta spadaju svi oni psihotični poremećaji koji se javljaju i kod odraslih, ali sa karakterističnom ispoljavanjem i sadržajima svojstvenim dečjem uzrastu. Vreme javljanja, tok, dužina trajanja psihotične epizode, efikasnost terapije, svakako određuju i ishod bolesti, ali se nikako ne može tvrditi da pojava psihoze u dečjem uzrastu po pravilu ima hroničan tok i lošu prognozu, odnosno trajan ishod. Upravo je u dečjem uzrastu tzv. terapijski "prozor" širom otvoren, pa je i razloga za optimizam mnogo više nego kada su u pitanju odrasle osobe.

?
Pitanje #42631. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovani, preparat koji vas interesuje spada više u grupu dijetetskih  dodataka (suplemenata) neko klasičnih lekova. U svakom slučaju naziva se  nootropnim preparatom, dakle onim "koji deluje na um".

Deluje povećanjem  protoka krvi u mozgu i iskorišćevanjem kiseonika, poboljšava funkciju  neurotransmitera acetilholina zbog čega se kod dece koriste za stimulaciju  sazrevanja nervnih ćelija, uglavnom kod dece sa usporenim psihomotornim  razvojem , pervazivnim poremećajima razvoja ili zastojem u razvoju govora  i usvajanja školskih veština (pre svih disleksije). Kod odraslih se  koristi u sprečavanju kognitvnih oštećenja kod različitih stanja hipoksije mozga (starenje, alkoholizam, Alchajmerov demencija, ishemijski inzult  itd).

Nije zabeležena toksičnost, ali se savetuje opreznost u kombinaciji  sa drugim lekovima, pogotovo psihostimulansima (Concerta). Obično  roditelji ne primećuju nikakve efekte sve dok se ne primene visoke doze,  ali su istraživanja pokazala da niže doze na duži rok imaju istovetne  efekte kao i visoke doze.

Preporučuje se u obliku sirupa, kapsula i  tableta 2-3 puta dnevno uz određivanje doze od strane lekara.

?
Pitanje #42621. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovani, već je bilo nekoliko pitanja sličnih vašem pa vas molim da  pogledate meni sa odgovorima iz dečje psihijatrije. Kombinacija motornih i  glasovnog tika je uvek stanje koje zahteva pregled stručnjaka iz oblasti  dečje psihijatrije, jer takva kombinacija visoko koincidira sa stanjem  koje se naziva Gill de la Tourette sindrom (možete potražiti na internetu)  i koji zahteva aktivan terapijski pristup. Takođe, potrebno je uraditi i  dopunska ispitivanja i psihoedukaciju roditelja koja ne podrazumeva puko  ignosrisanje ponašanja deteta, već i aktivnu pomoć u interakciji, ali i  prilagođavanju okruženja (familijarnog, komšijskog, vršnjačkog, školskog  itd.) na ponašanje dečaka. Srdačno

?
Pitanje #417426. 3. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovani, pitanje koje ste mi postavili izlazi iz domena medicine i psihijatrije i spada u oblast socijalnih pitanja. U načpj državi zu tom pogledu postoje dva odvojena resorna ministarstva )zdravlja i socijalnih pitanja). Ono što znam je da se u Nišu to Dom za decu bez roditeljskog staranja, a u Beogradu dom u Zvečanskoj ulici. Sva ostala pitanja možete postaviti u vačem Centru za socijalni rad gde sam siguran da ćete dobiti adekvatne odgovore. Srdačno

?
Pitanje #417326. 3. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovana ujna, razvoj govora, grubo rečeno, ima 3 komponente: ekspresivnu (izgovaranje reči) receptivnu (razumevanje reči koje prati izvršavanje jednostavnih naloga) i adekvatna upotreba govora (pragmatika, pogotovo u socijalnom kontekstu). Granica kada se može reći da je razvoj govora poremećen je 18,5 meseci. Sa 20,5 meseci se očekuje da dete zna više fraza od dve reči tipa imenica, da prepoznaje desetak do petnaest slika (da ih imenuje) i da izvršava najjednostavnije naloge (uzmi, daj itd) uz tendenciju izvršavanja i dvosložnih naloga (odnesi, zatvori, donesi). I pored ovih kategorijalnih odrednica, ne sme se izgubiti iz vida da normalan (očekivan) razvoj govora ima i komponentu koja se naziva individualnost, a po najviše je zavistan od spoljašnje stimulacije i očuvanosti slušnog i govornog aparata. Jedan kontrolni logopedski pregled bi najverovatnije otklonio sve dileme u pogledu razvoja govora vašeg sestrića.

?
Pitanje #417226. 3. 2008.

Pocetkom decembra meseca 2007.god. nasem mladjem sinu, koji ima nepunih 9 godina,

Pocetkom decembra meseca 2007.god. nasem mladjem sinu, koji ima nepunih 9 godina, pojavili su se tikovi. U pocetku je samo zmirkao, a kasnije je uz zmirkanje dodao I zabacivanje glavom, levo-desno, kao da zabacijue kosu. U prvo vreme tikove glavom imao je nekoliko puta dnevno, ali su oni vremenom intenzivirani tako da su pocetkom januara meseca 2008.god. bili veoma ucestali i energicni, vise od deset puta u minutu. Dana 7. januara bili smo kod decijeg psihijatra koji mu je odredio terapiju ukljucivanja tableta Persen ( jedna tableta od 50 mg dnevno, u vecernjim casovima) i psihoreeduktivan i relaksacioni tretman kod logopeda. Nekoliko dana nakon ukljucivanja pomenute terapije tikovi su se skroz izgubili. To je trajalo oko mesec i po dana, a krajem februara meseca 2008.god. tikovi su se vratili, ponovo sa vrlo izrazenim zmirkanjem uz drmusanje glavom levo-desno. Ovog puta ti tikovi nisu dostigli intenzitet kao u prvom slucaju, ali su opet bili i energicni i ucestali i jos uve! k traju, s tim da nam se cini da su iz dana u dan sve slabiji. Terapiju nismo prekidali. Dana 16.03.2008.god. otisli smo kod istog lekara na kontrolu koji je umesto Persena preporucio koriscenje sirupa Eglonyl 2x 1 kafenu kasiku ( dete je tesko 22 kg) i nastavak sa vezbama reedukacije psihomotorike i relaksacije. Posto smo saznali da je sirup Eglonyl vrlo ozbiljan lek jer se koristi izmedju ostalog i za lecenje sizofrenije, interesuje nas da li postoje neke nus pojave koje bi mu mogle ugroziti zdravlje u nekom drugom smislu-stvaranje zavisnosti, pad koncentracije u ucenju, usporenost u kretanju ( trenira kosarku 3 x nedeljno) i dr. Mislimo da pravi uzrok zbog koga su nastali tikovi jos uvek nije pronadjen.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovani, obzirom da je dečak uključen u terapijsko praćenje kod dečjeg psihijatra i defektološki tretman, pokušati ću da informacijama premostim period do sledećeg susreta, kada ćete pomenute strzčnjake otvoreno pitati u vezi svih dilema koje imate o lečenju vašeg sina. Najustaljenija osobina tikaova je da se periodično pojačavaju i slabe sa i bez terapije. Uključivanje lekova ima za cilj da produži vreme do eventualne ponovne pojave tikova ili da umanji njihovo ispoljavanje kada se pojave. Mehanizam delovanja je unutrašnji (preko centara za kontrolu pokreta u mozgu) i spoljašnji (smanjivanjem tenzije u odnosima sa roditeljima koji obično vrše nekontrolisani pritisak da dete kontroliše pokrete, što najčešće samo trenutno otklanja tikove, a generalno ih još više pogoršava). Ono što ja savetujem roditeljima je da u svakom slučaju odustanu od zahteva da dete ne ispoljava tikove, jer taj zahtev uz nailazeću potrebu da to čine, stvara veliku unutrašnju napetost deteta. Posebno je važno da roditelji obrate pažnju kako se ponašaju u periodu kada dete ne ispoljava tikove (prema njemu ili jedno prema drugom). Sa druge strane, sa detetom koje ima 9 godina, mnogo toga se može raditi i individualno (elementi "HRT" programa). Svakako je od koristi reedukacija psihomotorike, pogotovo kod dece sa nezrelom motorikom i izmenjenom kontrolom pokreta. Zbog podataka koje ste vi napisali (iznenadni početak (da li posle nekog stanja sa povišenom temperaturom??), energičnost u ispoljavanju), predložio bih da se dečaku uradi bris grla i nosa i određivanje antistreptolizinskog titra (ASTO) zbog eventualno imunološke pozadine pojave tikova. Upotreba neuroleptika (ili antipsihotika, što je veoma nesrećan naziv za ovu grupu lekova jer se ne upotrebljavaju samo za psihoze i shizofrenjiju) je uobičajena praksa i u svetu, ali su doze koje se prepisuju u lečenju tikova značajno niže od onih koje se propisuju za shizofreniju i imaju za cilj da pomognu u kontroli pokreta, što je u lečenju shizofrenije nus pojava. Eglonil (sulpirid) spada u grupu veoma pouzdanih lekova koji se široko upotrebljavaju i u psihijatriji (dečjoj i adultnoj), pa i pedijatriji u lečenju različitih gastrointestinalnih smetnji. Srdačno

?
Pitanje #389516. 3. 2008.

Postovani doktore, nas sin je pre par meseci napunio sest godina i

Postovani doktore, nas sin je pre par meseci napunio sest godina i ima problem sa kakenjem. On jednostavno moze da zadrzava stolicu i po nekoliko dana. Za to vreme se vise puta desi da uprlja ves i kada dodje iz vrtica ili spolja, trazi da ga okupam i presvucem i objasnjava da je morao da "trpi" jer se divno igrao i sl. Onda mu predlozimo da ode u toalet sto on obicno odbije "jer mu se vise ne kaki", a i ako pristane obicno nista ne uradi. Kada kod kuce primetimo da mu se kaki i podsetimo ga da ode u toalet on negira, ili kaze da je hteo da odgleda nesto i sve tako u krug. Citajuci Vas odgovor u vezi sa slicnim problemom, shvatam da sam nesto propustila u obuci, odnosno da nisam uspela, jer on ovaj problem ima od samog pocetka odvikavanja od pelena (kada je imao 2-2,5 god.). Sa piskenjem je bilo lako, odmah je prihvatio nosu i ubrzo se nocu budio kada mu se piski, ali je zato dugo posle prestanka koriscenja pelena kada vise ne moze da izdrzi i mora da kaki, trazio da mu stavimo pelenu. Jedno vreme (pre oko dve godine) je poceo nocu da piski u krevet, i to kada je moj muz zbog posla nekoliko meseci bio u drugom gradu. Kada se tata vratio, to je prestalo u roku od par nedelja. Ne kaznjavamo ga kada "trpi" (ali se ljutimo sto je isto neka kazna za njega), niti ga nagradjujemo kada kaki( samo smo zadovoljni), nego mu objasnjavamo da je to nesto normalno. On kaze da ga nista ne boli i da ne zna zasto to radi i mi mu verujemo. Vrlo je intelgentno,vedro dete, radoznalo i drustveno. U porodici nemamo problema, osim sto ponekad muz i ja imamo razlicit stav u pogledu odgajanja dece od njegovih roditelja sa kojima zivimo u zajednici. Mogla bih jos toga da napisem ali mislim da ste shvatili nas problem. Molim Vas da odgovorite na pitanje kako treba da se postavimo, sta mozemo i treba da uradimo ili moramo da potrazimo strucnu pomoc? Unapred hvala.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

U stručnoj literaturi, problem koji ste opisali naziva se enkompreza (encompresis). Dakle preko interneta možete tražiti tekstove ukucavajući tu ključnu reč. Stičem utisak da se ne radi o organskom poremećaju, niti o disregulaciji prepoznavanja signala i organizovanja pražnjenja creva. Mislim da ste u pravu kada kažete da je najverovatnije u pitanju obuka, odnosno da vaš sin nije naučio samostalnu regulaciju pražnjenja creva. Dakle, potrebno je učenje, motivisanje da uspe (nagrada za učenje novog ponašanja, a ne za "kakanje") i konsekvence ukoliko u tome ne uspe (ukidanje privilegija i preuzimanje obaveza čišćenja). Obuka je jednostavna i sastoji se u davanju informacija šta se od njega očekuje, šta dobija i šta će mu biti ukinuto ukoliko ta očekivanja i obaveze ne ispuni. Refleks za pražnjenjem (gastrokolični refleks) se javlja nakon obroka i tada treba ukazati i dečaku da pokuša sa pražnjenjem, bez obzira da li mi se tada to radi ili ne. Motivacija se sastoji u pravljenju spiska njemu potrebnih stvari (u skladu sa njegovim uzrastom zbog učenja novog ponašanja), od kojih će dobiti prvu na listi ukoliko bude naučio šta se od njega očekuje (i to održao u budućnosti). Na kraju, mora znati i čega se sve mora odreći ukoliko se ne potrudi. Naravno, da bi ovaj metod uspeo, potrebna je apsolutna saglasnost i pomoć bez sabotiranja od strane svih ukućana, što može biti problem, ako granice uticaja roditelja i baka i deka nisu regulisane. U slučaju da se ne regulisanost dalje održava neophodno je potražiti savet stručnjaka koji bi eventualno sagledao i druge medicinske okolnosti koje mogu komplikovati usvajanje ove razvojne veštine. Srdačno

?
Pitanje #389416. 3. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovana, u vešem pismu ima dovoljno odgovora, da i nije potrebno da nešto posebno ja odgovoram. Međutim, da vi viditie te odogovore ne biste mi pisali pitanje. Šta vi i vaša svekrva činite za njega, sebe, supruga i porodicu ukoliko Vi nemate granice u ponašanju prema dečaku? Da li je takvo vaše ponašaanje amortizacija očeve strogosti i nedostatka bliskosti sa detetom, ili se vi možda bojite timkog rada sa ocem koji je i prema vama možda strog ili je on strog jer smatra da vi nemate autoritet nad detetom...? To vi bolje znate. U svakom slučaju, da bi dete povratilo ili steklo kontrolu nad svojim emocijama i ponašanjem ( i pored pameti), potrebno je da oba roditelje imaju bliskost sa detetetom, ali i neophodan autoritet. Roditeljski zadatak je da pomognu detetu da ovlada veštinama kontrole agresivnosti (na nenasilan način), jer će u suprotnom to učiniti škola i društvo, ali po znatno skupljoj ceni. Ako znate da dete ima pokvaren zub, bolestan organ, da li ćete dozvoliti da dete od pet godina odlučuje kada će se lečiti i da li će mu biti od pomoći da se u lečenju npr. karijesa prištedi. Vi mu najviše možete pomoći u motivisanju da reakcije ne bi bile burne, ali ne i poštedom od učenja kontrolisanog ponašanja, u čemu će umesto svekrve mnogo više pomoći otac u timskom radu sa vama. Uputstva o postupanju moćete naći na sajtu Stetoskop u meniju "moje zdravlje-zdravlje dece". Srdačan pozdrav

?
Pitanje #383413. 3. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovana , kada su u pitanju noćni strahovi, od koristi je surfovati po internetu, ali je još korisnije javiti se dečjem psihijatru ili neurolog i konsultovati se koje rutinske medicinske procedure treba učiniti da bi se napravila tačnija procena o čemu se radi. Prvenstveno treba uradiditi elektroencefalografski smimak (EEG) u budnom stanju, a pogotovo tokom spavanja. Sa druge strane, bitno je i prikupiti dovoljno informacija o dinamici javljanja epizoda noćnog straha i eventualno sličnim fenomenima u detinstvu roditelja, jer se često dolazi do podatka da je jedan ili čak oba roditelja imalo slične epizode koje su iščezle tokom razvoja. Dakle, prvo treba klinički jasno postaviti dijagnozu i isključiti druge probleme koji se mogu ispoljiti na sličan način, a onda i što pre predložiti specifičnu terapiju.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460