Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija

Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (531)

?
Pitanje #101691. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, verujem da je promena dijagnoze sa F82 na F83 znak ublažavanja dijagnostikovanog problema. Sa godinu dana dete je pre svega motorno a ne intelektualno biće, ali je moguće sagledati i te klice intelektualnog razvoja na tom uzrastu. Ipak dominantna oblast sagledavanja je motorika, a za vaše dete najvažniji lekari su dečji fizijatar i dečji neurolog, a ne dečji psihijatar. Ukoliko ste iz Niša, preporučujem da vaše dete svakako pregleda docentkinja Lidija Dimitrijević kao vrhunski profesionalac u oblasti dečje fizijatrije. Srdačno
?
Pitanje #912710. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, na osnovu vašeg pitanja smatram da je potrebno obaviti konsultaciju sa dečjim psihijatrom koji će pregledati devojčicu, ali i video snimke koje ćete napraviti u trenucima kada se to socijalno neprikladno ponašanje pojavi. Dilema je da li se radi o naučenom neprikladnom socijalnom ponašanju (svako ponašanje se može naučiti i odučiti) ili o nemogućnosti da razume šta je u određenoj socijalnoj situaciji prikladno, a šta ne, u skladu sa uzrastom i kognitivnim, emocionalnim i socijalnim potencijalima.
?
Pitanje #912310. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nijedna oblast u organizovanom ponašanju dece nije tako važna u proceni detetovog temperamenta, stepenu samostalnosti, pravljenju kompromisa i razumevanju tuđih prava, kao što je to slučaj sa sportom. U sportu deca pokazuju svoje sklonosti, ali što je još važnije, bavljenjem sportom menja, oplemenjuje i razvija psihoimotorne sposobnosti. Bilo bi jednostavno kada bi u cilju psihomotornog razvoja povučenu i nesigurnu decu gurnuli u kolektivni sport koji bi bio idealan za razvoj interakcijskih sposobnosti, a nepažljivu i brzopletu decu u individualne sportove gde bi se oslanjala na sebe i sopstvenu pažnju i spretnost. Međutim, obično ona prva postanu nezainteresovana jer neuspeh u grupi izgleda mnogo veći nego individualno, a ovim drugima postaje monotono. I jedni i drugi iz istih razloga gube motivaciju da istraju. Predlažem da ne pravite čvrstu odluku o jednom sportu, ili kolektivnom ili individualnom, već da devojčica prema nekom svom afinitetu proceni koja bi to recimo 3 sporta želela da trenira, a da je vi motivišete da istraje u bavljenju onim za koji se odluči. Preteran je stav da pogrešan izbor može napraviti psihike i fizičke probleme. To se može odnositi na izbor sporta koji naprave roditelji za dete i vrše pritisak da dete istraje u sportu koji roditelj ceni, ali ne i dete. Deca retko mogu da pogreše u tome kojim bi sportom trebalo da se bave.
?
Pitanje #91089. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, verujem da se radi o šiframa koje opisuju tegobe koje ste izneli svojm lekaru, a koji je trebao da napiše dijagnoze i punim nazivom a ne samo šifrom poremećaja, i uz to da vam pruži informacije koje se tiču napisanih dijagnoza. Prva se odnosi na somatske tegobe, verovatno vezane za smetnje koje ste naveli u prvoj rečenici, a druga za smetnje u oblasti seksualnog ponašanja.
?
Pitanje #89777. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
U slučajevima nasilnog ponašanja i nesardnje osobe da dobrovoljno ode na lekarski pregled, obaveštava se policija i služba hitne pomoći, uz čiju asistenciju se osoba odvodi na pregled. Svakako, ukoliko smatrate da možete svojim uticajem pomoći da se važem sinu pruži psihijatrijska pomoć, taj uticaj iskoristite onda kada je otpor najmanji. Ukoliko živi sa majkom koja je obolela od alkoholizma, pomoć j svakako potrebna i njemu, ali i njoj. Ukoliko njih dvoje jedno drugom utiču na razvoj bilo kakvih simptoma, pitanje je kakva je korist pomoći samo jednom? U centrima za socijalnmi rad imaju iskustva sa ovakvim teškim porodičnim situacijama i verujem da uz njihovu aktivanu timsku saradnju i uključenje drugih institucija (psihijatra, porodičnog savetnika, policije, suda) ponašanje članova porodice može biti značajno drugačije.
?
Pitanje #88174. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana Marija, savetujem vam da u konsultaciji sa dr Milićevićem potražite dečjeg psihijatra na Klinici za psihijatriju i neurologiju za decu i omladinu u dr Subotića, gde je inače i dr Milićević konsultant. Odlaganje od 16 dana je zaista dug period i potrebno je detetu pomoći da povrati uobičajen fiziološki ritam pražnjenja.
?
Pitanje #87232. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, žao mi je što nisam uspeo da vam odgovorim do datuma koji ste naveli i nadam se da ipak odogovor ne dolazi kasno. Vaše pitanja je bilo i još uvek je tema ogromnog istraživanja koje je pokrenuto nakon pada Čaušeskovog režima u Rumuniji odakle su deca zatečena u sirotištima širom Rumunije bila prebaena u Veliku Britaniju i tamo dalje data u hraniteljske porodice i na usvajanje, ali pod budnim okom socijalnih službi i naučnika iz oblsti dečje psihijatrije i psihologije. Problemi koji se javljaju kod dece koja odrastaju u domovima za nezbrinutu decu spadaju u domene poremećaja privrženosti (\"attachment disorders\", možete potražiti na internetu) i odnose se na razvijanje sposobnosti stvaranja dubokih i čvrstihemocionalnih veza, doživljaja sigurnosti, prihvaćenosti i poverenja u kontaktu sa drugim osobama. To je toliko važna oblast u razvojnoj psihologiji da su se istraživači pitali gde je i da lil postoji granica kada ta sposobnost biva trajno narušena. Odgovor su ponudila deca iz Rumunije, čije prćenje je pokazalo da usvojenje i prekid deprivirajućeg odustva sigurne osobe pre pete godine nosi potencijalno dobru prognozu u oporavku privrženosti, dok kasnija usvajanja sve manje ublažavaju trag deprivacije stalne figure privrženosti. Srdačno
?
Pitanje #860430. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Često prekrštanje laktova vas čini zabrinutim i pitate se da li to ukazuje na nešto ozbiljno? Ne bih nikako želeo da učinim apsurdnim vaše pitanje, ali mi se čini da bi mnogi vaše pitanje smatrali preozbiljnim i bili bi srećni da sa svojom decom imaju makar takve probleme i dileme. Prekrštene ruke u laktovima u tumačenju neverbalne komunikacije karakteriše zatvorenost, odbrambenost, želju neotpočinjanjem ili prekidom komunikacije. Međutim, uvek imate mogućnosti da otvorite verbalnu komunikaciju zainteresonvanošću za neke neutralne teme do intimnih, nego da se zabrinete tumačenjem gestova koje koriste skoro svi ljudi uključujući i vas.
?
Pitanje #851529. 7. 2008.

Poštovani dr Stankoviću, imam sina koji u avgustu puni 3 godine i

Poštovani dr Stankoviću, imam sina koji u avgustu puni 3 godine i još nije progovorio, ali se intezivno služi nekim svojim jezikom uz sporadičnu upotrebu naučenih reči, koje izgovara „prljavo“ i nepravilno, i čiji se fond ne uvećava već novousvojene reči stalno potiskuju stare. Suprug i ja smo kašnjenje u govoru prepoznali kao problem pre godinu dana kada smo ga odveli u savetovalište Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora. Tamo je obavljen jedan traljav pregled od strane tima koji čine dečiji psiholog, logoped i još par specijalista (kažem traljav jer sam kasnije imala priliku da vidim kako izgleda jedno temeljno i sveobuhvatno psihološko testiranje deteta tog uzrasta). Dijagnoza je bila razvojna disfazija sa preporukom da dete podhitno krene sa svakodnevnim jednočasovnim vežbama uz upotrebu Ksafa aparata. Pošto su nas uznemirili raznim teorijama o ostalim aspektima detetovog razvoja i njihovoj sprezi sa razvojem govora i tražili od nas da uradimo obimne laboratorijske analize krvi, mokraće i stolice, uputili su nas na pregled kod neuropsihijatra. Neuropsihijatar nije ni pogledala dete već je sve vreme vršila pritisak na supruga i mene da postojeće laboratorijske analize, čiji su nalazi bili uredni, proširimo analizom urina, koja se radi samo u Norveškoj. Povod za tolike pretrage je bilo to što je dete kao novorođeno dobilo neonatalnu sepsu, a do 11. meseca je bio alergičan na proteine kravljeg mleka. Ta alergija je u Institutu ocenjena kao mogući uzrok zastoja u razvoju govora, a tražena analiza urina je trebalo da utvrdi da li se u organizmu ipak odvija neki alergijski proces (iako je dete tada već uveliko pilo Kravicu i jelo sve mlečne proizvode). Mi smo se malo informisali o tim neuobičajenim i preskupim analizama koje se rade po laboratorijama van zemlje i zaključili da je većina tih teorija o mogućim uzročnicima bolesti još uvek u sferi nagađanja i da na taj način uglavnom pokušavaju da objasne i izleče autizam. S obzirom na sve to, odbili smo da ulazimo u takvu vrstu dijagnostike i napravili dogovor sa Institutom da dovedemo dete na desetak vežbi nakon čega bi njihov terapeut dao program za dalji rad logopedu, koga smo angažovali u mestu u kome živimo.“Vežbe” su bile totalni fijasko jer je dete od prvog dana, bez ikakvog upoznavanja i privikavanja moralo da sedi nepoznatoj osobi u krilu i plakao je do iznemoglosti, a ja sam sve to morala da slušam stojeći ispred vrata kabineta. Na kraju smo umesto programa dobili istraumirano dete koje se i dan danas prestravi kad uđemo u neku zgradu čije stepenište podseća na stepenište Instituta. Program nismo dobili jer “terapeut nije stigao da upozna dete – plakao je i nije hteo da sarađuje”! Logoped koga smo angažovali u mestu u kome živimo je bila jedna divna i strpljiva žena, koju je dete rado posećivalo, ali posle 3 meseca smo sporazumno odložili vežbe do daljnjeg dok još malo ne sazri jer nikako nije uspela da ga navede da bar malo sarađuje i nikakvog pomaka nije bilo. U međuvremenu smo dete odveli u drugo savetovalište na psihološko testiranje i kod logopeda i dobili mišljenje da je sa ostalim aspektima razvoja deteta apsolutno sve u redu i da je na nivou očekivanom za njegov uzrast, a logoped je potvrdio dijagnozu razvojne disfazije uz preporuku da sa vežbama ne počinjemo pre 3. godine i to dinamikom 2 x nedeljno. Time smo zatvorili krug i vratili se na početak, na mišljenje koje smo u startu dobili od bolnickog logopeda, pa nezadovoljni odgovorom potražili mišljenje Instituta itd. Kakvo je vaše mišljenje o svemu ovome i kako da se ponašamo prema detetu? Do sada smo praktikovali da ga ne prekidamo kada nekad i po pola sata bez prekida priča na tom nerazumljivom jeziju sa igračkama, sam sa sobom i sa nama ili da to činimo blago, odvlačeći mu pažnju na nešto drugo. Nikad ga nismo prisiljavali da ponavlja reči za nama i uopšte se odnosimo prema njemu sa mnogo strpljenja i razumevanja iako nam nekada dođe da vrištimo od muke slušajući to blebetanje, kreštanje, pištanje, vrištanje i ostalo poigravanje sa glasom. Odaziva se na svoje ime, pokaznim gestom se intezivno služi, verbalne naloge jako slabo izvršava, nekad odreaguje tako da je jasno da je razumeo šta je rečeno, čak iako se ne obratimo direktno njemu. Inače, on je jedno nasmejano i veselo dete, voli da se igra sa decom, čak i starija deca ga rado prihvataju i igraju se sa njim iako ne priča i on sam deluje kao da mu to uopšte ne smeta. Zdrav je, ima dobar apetit, regulisan san i početkom leta je prestao da nosi pelene i prihvatio nošu bez problema. Hvala unapred na odgovoru.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, čitajući vaše pitanje, stekao sam utisak da pored nezadovoljstva, muke i želje za vrištanjem zbog izmenjenog razvoja govora vašeg deteta i njegovog ponašanja, imate doživljaj nezadovoljstva zbog \"traljavog\" pregleda deteta i odonosa stručnjaka prema vama i vašem detetu. Siguran sam da taj utisak ne mora da ostane i da se može ispraviti korektnim pregledom. Lično, imam odlično iskustvo sa stručnjacima iz Instituta, pogotovo sa dr Milijanom Selaković sa kojom se konsultujem. Preporučena analiza u Oslu odnosi se na pretragu metabolita glutena (gliadorfina i njegovih frakcija) koji potiče iz pšenice i kazeina (kazeomorfina) koji potiče iz mleka. Takođe, vrše se i dodatne korisne analize kojima se na direktan i indirektan način ukazuje na eventualno postojanje tzv. sindroma \"propustljivog creva\", povezanog često sa kandidijazom creva i različitim dizbiozama creva, što sve skupa složenim mehanizmima značajno može uticati na poremećen i izmenjen psihomotorni i socijalni razvoj deteta koji ne mora biti isključivo vezan za autizam. U pravu ste da se radi o analizama koje su skupe i da se radi prvenstveno o alternativnoj dijagnostičkoj proceduri, ali iz iskustva sa mojim malim pacijentima, konkretno to \"Norveško\" ispitivanje je veoma korisno jer pomaže u terapijskom procesu koji često podrazumeva uvođenje detoksikacionih dijeta koje bi bile štetne ukoliko za njihovo uvođenje ne bi bilo razloga. Logopedski i defektološki tretman su presudni za stimulaciju razvoja govora, ali ukoliko dete nema pažnju ili ne razume šta se od njega traži i očekuje, onda su male šanse i da ona bude uspešna, čak i sa najstrukturisanijim metodama kao što je primenjena bihejvioralna analiza i Loovasov metod. Moje iskustvo govori da je nakon dobre dijagnostike i uvođenja adekvatne terapije (detoksikaciono-suplementarne, uz dijetu i eventualno medikamente) potrebno između 3-6 meseci nakon kojih dete biva sposobno da se uključi u kontinuirani i efektivni stimulativni program rada sa logopedom. Verujem, na osnovu opisa kojeg ste dali, da se radi o razvojnoj disfaziji i da autizam nije po sredi, ali bez obzira detetu i vama treba omogućiti da što pre dobijete adekvatnu stručnu pomoć, zbog čega vam savetujem da ne odustajete od kontakta sa lekarom koji će vam dati sve potrebne informacije o razlozima dijagnostike i terapijskim planovima. Srdačno
?
Pitanje #826423. 7. 2008.

Postovani dr Stankovicu, najljubaznije molim za savet u vezi moje kceri po

Postovani dr Stankovicu, najljubaznije molim za savet u vezi moje kceri po pitanju nesanice. Kcer je u aprilu og napinila 14 god. Sa 6 god. posla je u skolu, sada je zavrsila 8. OS i 6. Nize muzicke sa svim peticama, cak je redovno isla svake godine na takmicenje u NMS. Napominjem da je rodjena kao HIPER SENZITIVNA beba i bila na redovnim kontrolama sve do polaska u skolu . Doktorka je rekla da je sve u redu a da se javimo u slucaju da iskrsne problem. Problem je bio u 5/om razredu, pojavili se tikovi/zmirkanje i to tvrdo stiskanje ociju, zatim cimanje glavom u stranu i posle toga /nazvali smo MULJANJE STOMAKA. Bila je kod svoje doktorke na dug razgovor a i svi ukucani su bili ukljuceni da se to iskoreni. Mirni razgovori, sala cak i na njen racun, tako da je to postepeno iscezlo. Zadnje 2 godine bilo je sve u redu. SADA imamo problem NE MOZE DA SPAVA, zaspi kada svane i moze da spava do 15/16 h. Problem je nastao oko prijemnog ispita za srednju skolu. Sa pripremama je pocela na vreme i super se spremila. Tremu nije imala sve do vece pred prijemni kada su /nazovi drigarice pocele sa bombaedovanjem mob porukama> da posalje na 20 adresa..... a ako ne bice je nesreca 2 dana i svasta jos. Kada sam to primetila porazgovarale smo i zakljucile da je to ljubomora i spletka a da ona nema sta da brine jer se super spremila sa namerom da upise gimnaziju. Na vreme se istusirala i legla da spava. Tada pocinju more... Na levo, na desno, na stomak, mama dodji i pricaj mi nesto iz detinjstva. Zatim baka da dodje da joj prica kako je ona upisala srednju i kako je bilo, kako se prvi put zaljubila. Kada je to prevrsilo meru, izgrdila sam je i naredila da spava, popila je caj od maticnjaka i mislila sam da spava. KADA SAM USLA U SOBU ONA SEDI PORED PROZORA I KAZE DA MOZE ODMAH DA IDE NA PRIJEMNI JER JE SASVIM ODMORNA. To je bilo u 04 h. Uspela sam da je uspavam i otspavala je oko 3 sata. Ustala i spremila se za skolu, popola caj /nana,majc,dusica i kamilica sa medom i limunom i pojela 1 keksic. Ispit je prosao, matematika odlicno, srpski malo slabije, ali sve u svemu odlicno. E, onda stresovi sta ce kako ce da upise, ovaj ovde onaj tamo, ali je lepo spavala, vesela i imala veliki osecaj olaksanja. Cim je predala listu zelja , zatrazila je da ide kuci na planinu, a razredna ce joj javiti sta je bilo a i ima komp pa moze i tu da sw informise. Upisala zeljenu skolu, i lepo spavala, sem sto je zahtevala da ne ide rano na spavanje 12, 01, 02h. Ustajala je oko 10 ili 11h. Ima drustvo. Medjutim, zadnjih 15 dana nema sna. To su prava mucenja da zaspi. Kaze da hoce da spava ali joj nesto ne dozvoljava. Sta nisam probala i nista. Sada je to postalo opsesija/ kako da zaspi. Pridrema, uhvati je na kratko san i budna. Dugi razgovori, pricanje, citanje, muzika, cajevi, bedoxin. Samo mi govori> Vodi me kod neke bake da mi prebaje. Sigurna sam da cu tada spavati. Gospodine doktore, pomozite mi molim Vas, pretvara noc u dan i obratno. Sve znam da je bila opterecena, ali kako ovo da resim, daleko sam od naseg lekara a kako da cekam do kraja avgusta poremetice se.... Ps. Pocetkom maja je dobila prvu periodu, druga je dosla 30. juna, sada bi trebalo da dobije trecu ovih dana. Najtoplije Vas pozdravljam i molim za savet. Hvala.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, opšte je poznato da je psihogena nesanica praćena i strahom od nesanice koji povećava budnost i dalje pojačaa nesanicu. Takođe, i njena neanica i vaša zabrinustost može uticti na obostrano razbuđivanje. Dok ne odete kod LEKARA, predlažem da preduzmete neke mere u borbi protiv nesanice. Prvo, potrebno je da prekinete sa dugim razgovorima (jer ko priča ili sluša, ne spava), upotrebu čajeva (imaju sastojke koji razbuđuju), čitanje i muziku (jer to ne uspavljuje svakog), bedoksin (jer nema stvaran, već placebo efekat, a njegovo uzimanjemože stvoriti utisak da ni lekovi ne deluju). Takođe, kupanje i gledanje TV-a nije za svakog relaksirajuće. Jedino što možete reći i savetovati ćerku je da i ne mora da spava, već da je noć vreme za odmor i da ležanje zatvorenih očiju. Ono što se događa noću, u velikoj meri zavisi od onoga što se događa danju, a u šta spadaju i događanja van kuće i druženje. Lekove, ako su potrebni, treba da propiše lekar i treba ga potražiti što pre, obzirom da i vaša devojčica traži pomoć (makar i od vračara).
?
Pitanje #818922. 7. 2008.

Poštovani doktore, imam dečeka od 2 godine i 8 meseci i veliki

Poštovani doktore, imam dečeka od 2 godine i 8 meseci i veliki problem sa njegovim jelom, i osećam se velikim delom kriva za to. Naime, on još uvek ne guta čvrstu hranu kako treba, samo je sažveće, isisa iz nje sok i ispljune. Sa tečnom hranom nema nikakvih problema, mleko i keks na flašicu, ali jako gusto, "Čokolino" i to punu kašikicu, voćni jogurt, smiksanu hranu jede bez problema. Ja sam mu dugo miksala ili skroz gnječila hranu i mislim da je ovde koren problema. Nismo ga vodili kod lekara specijaliste ORL zato što doktorica pedijatar, koja dete prati od rođenja, kaže da za to nema nikakve potrebe i da on nema nikakvu fizičku prepreku već je sve samo stvar navike i da on samo koristi moju veliku slabost orema njemu (rodila sam ga u 35-oj godini posle 4.godine čekanja!) U prilog tome ide i činjenica daje on sa 13 meseci već jeo samo tek-tek zgnječenu hranu, sredinu hleba sa paštetom i sl., sve dok nije dobio jaku upalu grla i kašalj, usled čega je jako povraćao šlajm, pa smo mi kao roditelji verovatno tu pogrešili, i da bi dete išta jelo ponovo mu počeli miksati hranu. Inače je vrlo bistro dete, jako živo,mesto ga ne drži ni minutu, voli da crta, gleda crtane filmove,čisto govori i ima fond reči koji prevazilazi njegov uzrast (tako kaže pedijatar!). Sve u svemu sve je dobro osim jela. Napominjem da on uopšte ima slab apetit i to od rođenja, ali sad me već sve ovo jako brine, pogotovo što je za 7 meseci dobio samo 0,5kg (ali je porastao 6 cm) i što neće da guta ili se boji da guta, ne znam. Mi smo ga pokušali stimulisati na razne načine i pohvalama, nagradama, kaznama i ucenama (npr.ako ne progutaš nema gledanja Majstor Boba i sl.), ali sve to rezultira time da on pojede nekoliko zalogaja (sažvaće i proguta), silom i onda se, ponekad, sam natera na povraćanje. Ne znamo više šta da radimo. Izvinjavam se ako sam malo preopširna i misli su mi zbrkane, to je zbog straha. Unapred Vam hvala na odgovoru!
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, niste preopširni, niti zbrkana. Međutim, nije mi dovoljno jasno šta želite da ja učinim za vas? Vi ste postavili pitanje, odgovorili na njega, a onda samu sebe (i mene zbunili) ponovnom dilemom. Imate vaš osećaj da ste mu stvarali određenu naviku u ishrani (trening jedenja izmiksirane hrane), zatim ste se uverili da on nema fizičkih smetnji ni prepreka u uzimanju čvrste hrane (već da nije naučio da je jede uz vašu preteranu brigu i zatitu), što tvrdi njegova pedijatrica, a onda sami ustvrdili da je osim u oshrani nema drugih problema, koje ste pokušali da rešite stimulisanjem nagradama, kaznama i uenama. Da li od mene očekujete da vam savetujem da nastavite i dalje da mu dajete izmiksiranu hranu i cuclu sa skoro 3 godine i da ga pored slabog apetiti kažnjavate i ucenjujete da bi više jeo a zatim povraćao? Verujem da ne i zato kažem da ste postavili pitanje i sami odogovorili. Moguće je da imate dilemu kako promeniti detetove navike u ishrani. Odmah ću vam reći da to nije lako, jer je ishrana važna oblast za opstanak jedinke, pa se stare naike sporo menjaju kada se jdnom ukorene. Dva su načina. Prvi je naglim rekidom osadašnjeg ponašanja (vašeg) i nestanka flašice i pasirane hrane, promena prostorije gde je jeo, mesta za stolom, pribora, tanjira, ali i drugačiji pristup detetu, sa mnogo više takta i relaksirajuće pripreme, da bi se izbegao očekivani protest i negodovoanje. Drugi je postepeno ukidanje jedne i uvođenje druge vrste hrane, ali je svakako komplikovaniji i zahteva mnogo taktiziranja. Ono što je poznato je da deca sa inače lošim apetitom od rođenja, sa probirljivošću i gadljivošću prema hrani (tzv. Faddy sy) mogu lakše razviti puno uslovnih refleksa gde se mnoge pojave u vezi ishrane postaju ignali za gubitak apetita jer su vezi sa neprijatnim iskustvom.
?
Pitanje #817722. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Cenjeni gospodine, lenje osobe se lako pretvaraju u vredne i zainteresovane ako im se "uključi pravo dugme", odnosno ako se motivišu da urade ono što se od njih traži. Potrebno je da tvoji roditelji naprave spisak bratovih želja, da procene koje su realne i i ostvarljive i da se sa bratom dogovore kojim će redosledom dobijati stvari koje su mu potrebne ukoliko ispuni svoje obaveze među kojima će biti i pravilno i razumljivo izgovaranje glasova i reči. Želje se ispunjavaju po zasluzi
?
Pitanje #806819. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Od treće godine deca pokazuje elemente masturbatorne aktivnosti, ali kao što sam više puta odgovorio, ne radi se o masturbaciji sa seksualnom konotacijom, već ima isključivo za cilj dobijanje zadovoljstva putem dodirivanja osetljivih telesnih regija (slično kao i čačkanje nosa ili češanje drugih delova tela). Infantilna masturbacija može biti ispoljena dodirivanjem genitalija, blagim udaranjem, trljanjem o ruku, predmete i igračke. Ono što roditelji mogu učiniti je da decu uče da takvo ponašanje nije u redu pred drugim ljudima u dnevnoj sobi ili na ulici, na sličan način kao što im ukazuju na ponašanje prilikom čačkanja nosa i sl. Potrebno j više godina da deca shvate razliku između ponašanja koje spada u privatnost i ponašanja koje se ispoljava u javnosti. U šestoj godini, većina dece se uglavnom pridržava porodičnim pravilima. Zabrinjavajuća masturbacija kod predškolaca karakteriše se zapostavljanjem drugih aktivnosti karakterističnih za uzrast u korist masturbacije. Najvažnije je imati na umu da seksualne aktivnosti karakteristične za odrasle ne spada u normalno ponašanje dece, i treba istražiti da li je dete bilo svedok seksualne aktivnosti odraslih (najčešće preko pornografske literature ili filmova). Najređe, ali možda i najvažnije, neuvremenjena seksalnost dece može biti posledica i seksualnog zlostavljanja, što svakakao zahteva uključenje stručnjaka. Srdačno
?
Pitanje #792416. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nisi mi napisala šta želiš da ti odgovorim. Ako pretpostavim da bi pitanje moglo biti: "Kako da prevaziđem ovu svoju osobinu", moj odgovor bi bio - upornim vežbanjem. Kako si naučila ponašanje da je obratiti se prvi po nečemu opsano, neprikladno, neprihvatljivo? Odgovor ne mora biti lako uočljiv, ali se o tome možeš pitati, a pogotovo čiji su stavovi najviše uticali da ih i ti prihvatiš kao pavilo. Ali ako želiš da se oslobodiš te navike, potrebno je da hrabro počneš da vežbaš novu. Kao i svaki početak, biće teško i trapavo, ali ne moraš početi sama, ako već imaš puno drugarica u školi, koje možeš pozajmiti i van škole. Što više budeš vežbala, bićeš i sve spretnija.
?
Pitanje #792216. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, bihejvioralna pravila kažu da u tim trenucima ne trebate sa njom da vodite nikakave tazgovore, niti da komentarišete njene izjave. Ukoliko to radite ne treba biti duže od jednog minuta i jedini komentar koji ćete ponavljati je da je vreme za spavanje. Ukoliko tvrdi da ne zna da zaspi, kažite joj da se ne trudi da zaspi već da leži i odmara (jer je vreme za odmor i spavanje)- Pričanje i pevanje nekoga uspavljuju, ali je logično i da razbuđuju što je suprotno od željenog ponašanja. Ono što ponekad uspeva, daje nadu da će svakog sledećeg puta uspeti (zato smo i sujeverna bića koja igraju loto i razne prognoze). Treba i voditi računa o dnevnom spavanju koje ne bi trebalo da bude duže od 3 sata. Srdačan pozdrav
?
Pitanje #776513. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, pregled dečijeg psihologa je koristan ali ne i dovoljan pregled deteta. Potrebno je da dete pregleda dečji psihijatar da bi isključio probleme koji mogu biti nepsihološke prirode. Savetujem vam da kontaktirate dr. Leonhard Thun-Hohenstein iz Salzburga, (Christian Doppler Klinik, Tel. +43-662-4483 4511, e-mail: [email protected]) koji će vas informisati kom dečjem psihijatru možete da se obratite u gradu u kome živite. Najverovatnije se radi o hroničnom tik poremećaju, a lekar će vam dati informacije i naučiti dečaka elementima tzv. terapijskog HRT programa za tretman tikova. Srdačno
?
Pitanje #767411. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, bilo je više ovakvih pitanja pa vas molim da pogledate po arhivi odgovora. Infantilna masturbacija, predškolska masturbacija, ukoliko je dete uopšte upražnjava ne spadaju u nikakve seksualne poremećaje jer nemaju seksualnu konotaciju, odnosno nisu praećni seksualnim fantazmima. Ali pošto se radi o vema važnom aktu (tzv. apetitivno ponašanje) koje će od adolescencije biti veoma značajan svaka grubost, neodmerenost i kažnjavanje mogu ostaviti posledice na kasnije seksualno ponašanje u smislu redukacije interesovanja, oklevanja i strahova vezanih za seksualnu aktivnost. Zato, predlažem da prvo sagledate nekoliko stvari. Treba isključiti postojanje preveremenog puberteta, što je i na drugačiji način vidljivo i malo verovatno. Drugo, sagledati da li je postojala mogućnost da je dete bilo ili jeste u kontaktu sa nekakvim pornografskim materijalom putem filmova, mobilnih telefona. Treće, da li je usamljena i nasekirana ličnim ili porodičnim okolnostima, što može pogodovati traženju samostimulativne aktivnosti. Na kraju proširte ovaj odgovor i odgovorima iz arhive gde je bilo još konkretnih saveta. Srdačno
?
Pitanje #74918. 7. 2008.

Moje mladje musko dete koje ima 3 godine i 4 meseca (stariji

Moje mladje musko dete koje ima 3 godine i 4 meseca (stariji ima 6 godina) je boravilo u jaslicama do pocetka ovog meseca (2 1,5 dana). Sada je presao u vrtic za stariju decu u koji ide i njegov stariji brat. Medjutim, mesec ili dva pre prelaska u vrtic on je u jaslicama poceo da pravi velike probleme - da se baca, skida go, grize vaspitacicu, ne da deci da spavaju...sve te probleme nije pravio u prethodnom periodu. Kod kuce takve stvari nije radio. Kada sam uzela godisnji primetila sam da i kod kuce u prepodnevnim casovima, kada mu kazem da nesto uradi on (kao iz neke navike) pocne da mi se suprotavlja, pocne da se dere, baca i skida go (kao da je neki ritual ili predstava). Mislim da je to upravo to sto je poceo da radi i u vrticu. Ja sam mu rekla da to nije lepo da radi, da nije dobar i da ja to ne volim. Skrenula sam mu paznju na njegove oziljke od padova (jer je jako opterecen svojim ranicama) i polako smo se obukli. U velikom vrticu je pred spavanje opet poceo sa istim ritualom, da se glupira, skida, grize...Ne znam kako je stekao tu naviku i sta ga ustvari nagoni da to radi...Kao da neki bes iz njega izlazi a ja ne znam sta je uzrok...da li se plasi da mu stariji brat ne uzme paznju. Stariji sin je jako tolerantan i trpi sve njegove hirove, ali mu se i suprotstavi vrlo retko. Mladji, kao da zna i zeli i moze da bude glavni svugde...kao da ne priznaje nikakav autoritet. Vaspitacice u starijem vrticu su mi rekle da budem strpljiva i da cemo mu te navike polako izbaciti, ali ja strepim i sramote me je i plasim se da ja negde gresim. Inace zivimo u istoj kuci sa muzevljevom majkom, ocem i sestrom i sve su oci uprte u mene i u to kako sam tako razmazila dete...osecam se kao glavni krivac za sve nevolje. Hvala na savetu i objektivnosti.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Predlažem da na ¨Stetoskopu¨ potražite moje tekstove: ¨Ujedanje, Grebanje...¨; ¨Kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom¨; ¨Tajm aut...¨. Takođe, iz ovog kratkog pisma koje ste napisali, vidim da se radi o naučenom ponašanju (pokušavate da ga ignorišete, on je još gori, pa ga grlite, on se smiri, što je sistem "što gore ponašanje to veća bliskost sa mamom"), koje može ugroziti i emocionalnu bliskost sa vama i doživljaj sigurnosti u odnosu sa drugima. Dakle, tekstovi i hitna konsultacija sa dečjim psihologom ili psihijatrom sa kojim ćete napraviti strategiju ojačavanja unutrašnje inhibicije nekontrolisanog ponašanja i učvršćivanjem vašeg autoriteta (koji se izgubio) i strategije učenja kontrole adaptivnih obrazaca ponašanja od spolja (kako reagovati kada dete ispolji nedolično i ugrožavajuće ponašanje). Srdačno
?
Pitanje #74016. 7. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Kod lekara ste bili. Zadatak lekara je da proceni koji su mogući uzroci u zastoju razvoja govora i da organizuje stimulaciju razvoja govora. Sa četiri godine deca vladaju jezikom koji su načila. Imaju bogat rečnik i skoro savršeno koriste gramatiku. Stoga, neophodno je da što pre potražite logopeda koji će raditi na stimulaciji govora vašeg sina, a lekar će pratiti i procenjivati da li je potrebno obaviti dodatne analize ili uključuti i druge vidove terapije. Srdačno

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460