Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija
Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Lekari iz ove oblasti
Svi odgovori (531)
?
Pitanje #101691. 9. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, verujem da je promena dijagnoze sa F82 na F83 znak ublažavanja dijagnostikovanog problema. Sa godinu dana dete je pre svega motorno a ne intelektualno biće, ali je moguće sagledati i te klice intelektualnog razvoja na tom uzrastu. Ipak dominantna oblast sagledavanja je motorika, a za vaše dete najvažniji lekari su dečji fizijatar i dečji neurolog, a ne dečji psihijatar. Ukoliko ste iz Niša, preporučujem da vaše dete svakako pregleda docentkinja Lidija Dimitrijević kao vrhunski profesionalac u oblasti dečje fizijatrije. Srdačno
?
Pitanje #912710. 8. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani, na osnovu vašeg pitanja smatram da je potrebno obaviti konsultaciju sa dečjim psihijatrom koji će pregledati devojčicu, ali i video snimke koje ćete napraviti u trenucima kada se to socijalno neprikladno ponašanje pojavi. Dilema je da li se radi o naučenom neprikladnom socijalnom ponašanju (svako ponašanje se može naučiti i odučiti) ili o nemogućnosti da razume šta je u određenoj socijalnoj situaciji prikladno, a šta ne, u skladu sa uzrastom i kognitivnim, emocionalnim i socijalnim potencijalima.
?
Pitanje #912310. 8. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Nijedna oblast u organizovanom ponašanju dece nije tako važna u proceni detetovog temperamenta, stepenu samostalnosti, pravljenju kompromisa i razumevanju tuđih prava, kao što je to slučaj sa sportom. U sportu deca pokazuju svoje sklonosti, ali što je još važnije, bavljenjem sportom menja, oplemenjuje i razvija psihoimotorne sposobnosti. Bilo bi jednostavno kada bi u cilju psihomotornog razvoja povučenu i nesigurnu decu gurnuli u kolektivni sport koji bi bio idealan za razvoj interakcijskih sposobnosti, a nepažljivu i brzopletu decu u individualne sportove gde bi se oslanjala na sebe i sopstvenu pažnju i spretnost. Međutim, obično ona prva postanu nezainteresovana jer neuspeh u grupi izgleda mnogo veći nego individualno, a ovim drugima postaje monotono. I jedni i drugi iz istih razloga gube motivaciju da istraju. Predlažem da ne pravite čvrstu odluku o jednom sportu, ili kolektivnom ili individualnom, već da devojčica prema nekom svom afinitetu proceni koja bi to recimo 3 sporta želela da trenira, a da je vi motivišete da istraje u bavljenju onim za koji se odluči. Preteran je stav da pogrešan izbor može napraviti psihike i fizičke probleme. To se može odnositi na izbor sporta koji naprave roditelji za dete i vrše pritisak da dete istraje u sportu koji roditelj ceni, ali ne i dete. Deca retko mogu da pogreše u tome kojim bi sportom trebalo da se bave.
?
Pitanje #91089. 8. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani, verujem da se radi o šiframa koje opisuju tegobe koje ste izneli svojm lekaru, a koji je trebao da napiše dijagnoze i punim nazivom a ne samo šifrom poremećaja, i uz to da vam pruži informacije koje se tiču napisanih dijagnoza. Prva se odnosi na somatske tegobe, verovatno vezane za smetnje koje ste naveli u prvoj rečenici, a druga za smetnje u oblasti seksualnog ponašanja.
?
Pitanje #89777. 8. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
U slučajevima nasilnog ponašanja i nesardnje osobe da dobrovoljno ode na lekarski pregled, obaveštava se policija i služba hitne pomoći, uz čiju asistenciju se osoba odvodi na pregled. Svakako, ukoliko smatrate da možete svojim uticajem pomoći da se važem sinu pruži psihijatrijska pomoć, taj uticaj iskoristite onda kada je otpor najmanji. Ukoliko živi sa majkom koja je obolela od alkoholizma, pomoć j svakako potrebna i njemu, ali i njoj. Ukoliko njih dvoje jedno drugom utiču na razvoj bilo kakvih simptoma, pitanje je kakva je korist pomoći samo jednom? U centrima za socijalnmi rad imaju iskustva sa ovakvim teškim porodičnim situacijama i verujem da uz njihovu aktivanu timsku saradnju i uključenje drugih institucija (psihijatra, porodičnog savetnika, policije, suda) ponašanje članova porodice može biti značajno drugačije.
?
Pitanje #88174. 8. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana Marija, savetujem vam da u konsultaciji sa dr Milićevićem potražite dečjeg psihijatra na Klinici za psihijatriju i neurologiju za decu i omladinu u dr Subotića, gde je inače i dr Milićević konsultant. Odlaganje od 16 dana je zaista dug period i potrebno je detetu pomoći da povrati uobičajen fiziološki ritam pražnjenja.
?
Pitanje #87232. 8. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, žao mi je što nisam uspeo da vam odgovorim do datuma koji ste naveli i nadam se da ipak odogovor ne dolazi kasno. Vaše pitanja je bilo i još uvek je tema ogromnog istraživanja koje je pokrenuto nakon pada Čaušeskovog režima u Rumuniji odakle su deca zatečena u sirotištima širom Rumunije bila prebaena u Veliku Britaniju i tamo dalje data u hraniteljske porodice i na usvajanje, ali pod budnim okom socijalnih službi i naučnika iz oblsti dečje psihijatrije i psihologije. Problemi koji se javljaju kod dece koja odrastaju u domovima za nezbrinutu decu spadaju u domene poremećaja privrženosti (\"attachment disorders\", možete potražiti na internetu) i odnose se na razvijanje sposobnosti stvaranja dubokih i čvrstihemocionalnih veza, doživljaja sigurnosti, prihvaćenosti i poverenja u kontaktu sa drugim osobama. To je toliko važna oblast u razvojnoj psihologiji da su se istraživači pitali gde je i da lil postoji granica kada ta sposobnost biva trajno narušena. Odgovor su ponudila deca iz Rumunije, čije prćenje je pokazalo da usvojenje i prekid deprivirajućeg odustva sigurne osobe pre pete godine nosi potencijalno dobru prognozu u oporavku privrženosti, dok kasnija usvajanja sve manje ublažavaju trag deprivacije stalne figure privrženosti. Srdačno
?
Pitanje #860430. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Često prekrštanje laktova vas čini zabrinutim i pitate se da li to ukazuje na nešto ozbiljno? Ne bih nikako želeo da učinim apsurdnim vaše pitanje, ali mi se čini da bi mnogi vaše pitanje smatrali preozbiljnim i bili bi srećni da sa svojom decom imaju makar takve probleme i dileme. Prekrštene ruke u laktovima u tumačenju neverbalne komunikacije karakteriše zatvorenost, odbrambenost, želju neotpočinjanjem ili prekidom komunikacije. Međutim, uvek imate mogućnosti da otvorite verbalnu komunikaciju zainteresonvanošću za neke neutralne teme do intimnih, nego da se zabrinete tumačenjem gestova koje koriste skoro svi ljudi uključujući i vas.
?
Pitanje #851529. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, čitajući vaše pitanje, stekao sam utisak da pored nezadovoljstva, muke i želje za vrištanjem zbog izmenjenog razvoja govora vašeg deteta i njegovog ponašanja, imate doživljaj nezadovoljstva zbog \"traljavog\" pregleda deteta i odonosa stručnjaka prema vama i vašem detetu. Siguran sam da taj utisak ne mora da ostane i da se može ispraviti korektnim pregledom. Lično, imam odlično iskustvo sa stručnjacima iz Instituta, pogotovo sa dr Milijanom Selaković sa kojom se konsultujem. Preporučena analiza u Oslu odnosi se na pretragu metabolita glutena (gliadorfina i njegovih frakcija) koji potiče iz pšenice i kazeina (kazeomorfina) koji potiče iz mleka. Takođe, vrše se i dodatne korisne analize kojima se na direktan i indirektan način ukazuje na eventualno postojanje tzv. sindroma \"propustljivog creva\", povezanog često sa kandidijazom creva i različitim dizbiozama creva, što sve skupa složenim mehanizmima značajno može uticati na poremećen i izmenjen psihomotorni i socijalni razvoj deteta koji ne mora biti isključivo vezan za autizam. U pravu ste da se radi o analizama koje su skupe i da se radi prvenstveno o alternativnoj dijagnostičkoj proceduri, ali iz iskustva sa mojim malim pacijentima, konkretno to \"Norveško\" ispitivanje je veoma korisno jer pomaže u terapijskom procesu koji često podrazumeva uvođenje detoksikacionih dijeta koje bi bile štetne ukoliko za njihovo uvođenje ne bi bilo razloga. Logopedski i defektološki tretman su presudni za stimulaciju razvoja govora, ali ukoliko dete nema pažnju ili ne razume šta se od njega traži i očekuje, onda su male šanse i da ona bude uspešna, čak i sa najstrukturisanijim metodama kao što je primenjena bihejvioralna analiza i Loovasov metod. Moje iskustvo govori da je nakon dobre dijagnostike i uvođenja adekvatne terapije (detoksikaciono-suplementarne, uz dijetu i eventualno medikamente) potrebno između 3-6 meseci nakon kojih dete biva sposobno da se uključi u kontinuirani i efektivni stimulativni program rada sa logopedom. Verujem, na osnovu opisa kojeg ste dali, da se radi o razvojnoj disfaziji i da autizam nije po sredi, ali bez obzira detetu i vama treba omogućiti da što pre dobijete adekvatnu stručnu pomoć, zbog čega vam savetujem da ne odustajete od kontakta sa lekarom koji će vam dati sve potrebne informacije o razlozima dijagnostike i terapijskim planovima. Srdačno
?
Pitanje #826423. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, opšte je poznato da je psihogena nesanica praćena i strahom od nesanice koji povećava budnost i dalje pojačaa nesanicu. Takođe, i njena neanica i vaša zabrinustost može uticti na obostrano razbuđivanje. Dok ne odete kod LEKARA, predlažem da preduzmete neke mere u borbi protiv nesanice. Prvo, potrebno je da prekinete sa dugim razgovorima (jer ko priča ili sluša, ne spava), upotrebu čajeva (imaju sastojke koji razbuđuju), čitanje i muziku (jer to ne uspavljuje svakog), bedoksin (jer nema stvaran, već placebo efekat, a njegovo uzimanjemože stvoriti utisak da ni lekovi ne deluju). Takođe, kupanje i gledanje TV-a nije za svakog relaksirajuće. Jedino što možete reći i savetovati ćerku je da i ne mora da spava, već da je noć vreme za odmor i da ležanje zatvorenih očiju. Ono što se događa noću, u velikoj meri zavisi od onoga što se događa danju, a u šta spadaju i događanja van kuće i druženje. Lekove, ako su potrebni, treba da propiše lekar i treba ga potražiti što pre, obzirom da i vaša devojčica traži pomoć (makar i od vračara).
?
Pitanje #818922. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, niste preopširni, niti zbrkana. Međutim, nije mi dovoljno jasno šta želite da ja učinim za vas? Vi ste postavili pitanje, odgovorili na njega, a onda samu sebe (i mene zbunili) ponovnom dilemom. Imate vaš osećaj da ste mu stvarali određenu naviku u ishrani (trening jedenja izmiksirane hrane), zatim ste se uverili da on nema fizičkih smetnji ni prepreka u uzimanju čvrste hrane (već da nije naučio da je jede uz vašu preteranu brigu i zatitu), što tvrdi njegova pedijatrica, a onda sami ustvrdili da je osim u oshrani nema drugih problema, koje ste pokušali da rešite stimulisanjem nagradama, kaznama i uenama. Da li od mene očekujete da vam savetujem da nastavite i dalje da mu dajete izmiksiranu hranu i cuclu sa skoro 3 godine i da ga pored slabog apetiti kažnjavate i ucenjujete da bi više jeo a zatim povraćao? Verujem da ne i zato kažem da ste postavili pitanje i sami odogovorili. Moguće je da imate dilemu kako promeniti detetove navike u ishrani. Odmah ću vam reći da to nije lako, jer je ishrana važna oblast za opstanak jedinke, pa se stare naike sporo menjaju kada se jdnom ukorene. Dva su načina. Prvi je naglim rekidom osadašnjeg ponašanja (vašeg) i nestanka flašice i pasirane hrane, promena prostorije gde je jeo, mesta za stolom, pribora, tanjira, ali i drugačiji pristup detetu, sa mnogo više takta i relaksirajuće pripreme, da bi se izbegao očekivani protest i negodovoanje. Drugi je postepeno ukidanje jedne i uvođenje druge vrste hrane, ali je svakako komplikovaniji i zahteva mnogo taktiziranja. Ono što je poznato je da deca sa inače lošim apetitom od rođenja, sa probirljivošću i gadljivošću prema hrani (tzv. Faddy sy) mogu lakše razviti puno uslovnih refleksa gde se mnoge pojave u vezi ishrane postaju ignali za gubitak apetita jer su vezi sa neprijatnim iskustvom.
?
Pitanje #817722. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Cenjeni gospodine, lenje osobe se lako pretvaraju u vredne i zainteresovane ako im se "uključi pravo dugme", odnosno ako se motivišu da urade ono što se od njih traži. Potrebno je da tvoji roditelji naprave spisak bratovih želja, da procene koje su realne i i ostvarljive i da se sa bratom dogovore kojim će redosledom dobijati stvari koje su mu potrebne ukoliko ispuni svoje obaveze među kojima će biti i pravilno i razumljivo izgovaranje glasova i reči. Želje se ispunjavaju po zasluzi
?
Pitanje #806819. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Od treće godine deca pokazuje elemente masturbatorne aktivnosti, ali kao što sam više puta odgovorio, ne radi se o masturbaciji sa seksualnom konotacijom, već ima isključivo za cilj dobijanje zadovoljstva putem dodirivanja osetljivih telesnih regija (slično kao i čačkanje nosa ili češanje drugih delova tela). Infantilna masturbacija može biti ispoljena dodirivanjem genitalija, blagim udaranjem, trljanjem o ruku, predmete i igračke. Ono što roditelji mogu učiniti je da decu uče da takvo ponašanje nije u redu pred drugim ljudima u dnevnoj sobi ili na ulici, na sličan način kao što im ukazuju na ponašanje prilikom čačkanja nosa i sl. Potrebno j više godina da deca shvate razliku između ponašanja koje spada u privatnost i ponašanja koje se ispoljava u javnosti. U šestoj godini, većina dece se uglavnom pridržava porodičnim pravilima. Zabrinjavajuća masturbacija kod predškolaca karakteriše se zapostavljanjem drugih aktivnosti karakterističnih za uzrast u korist masturbacije. Najvažnije je imati na umu da seksualne aktivnosti karakteristične za odrasle ne spada u normalno ponašanje dece, i treba istražiti da li je dete bilo svedok seksualne aktivnosti odraslih (najčešće preko pornografske literature ili filmova). Najređe, ali možda i najvažnije, neuvremenjena seksalnost dece može biti posledica i seksualnog zlostavljanja, što svakakao zahteva uključenje stručnjaka. Srdačno
?
Pitanje #802818. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, dobrodošli ste svakog radnog dana od 8-14.30 sem srede od 14-20.30. na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja, Odeljenje za dečju i adolescentnu psihijatriju. Srdačno
?
Pitanje #792416. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Nisi mi napisala šta želiš da ti odgovorim. Ako pretpostavim da bi pitanje moglo biti: "Kako da prevaziđem ovu svoju osobinu", moj odgovor bi bio - upornim vežbanjem. Kako si naučila ponašanje da je obratiti se prvi po nečemu opsano, neprikladno, neprihvatljivo? Odgovor ne mora biti lako uočljiv, ali se o tome možeš pitati, a pogotovo čiji su stavovi najviše uticali da ih i ti prihvatiš kao pavilo. Ali ako želiš da se oslobodiš te navike, potrebno je da hrabro počneš da vežbaš novu. Kao i svaki početak, biće teško i trapavo, ali ne moraš početi sama, ako već imaš puno drugarica u školi, koje možeš pozajmiti i van škole. Što više budeš vežbala, bićeš i sve spretnija.
?
Pitanje #792216. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, bihejvioralna pravila kažu da u tim trenucima ne trebate sa njom da vodite nikakave tazgovore, niti da komentarišete njene izjave. Ukoliko to radite ne treba biti duže od jednog minuta i jedini komentar koji ćete ponavljati je da je vreme za spavanje. Ukoliko tvrdi da ne zna da zaspi, kažite joj da se ne trudi da zaspi već da leži i odmara (jer je vreme za odmor i spavanje)- Pričanje i pevanje nekoga uspavljuju, ali je logično i da razbuđuju što je suprotno od željenog ponašanja. Ono što ponekad uspeva, daje nadu da će svakog sledećeg puta uspeti (zato smo i sujeverna bića koja igraju loto i razne prognoze). Treba i voditi računa o dnevnom spavanju koje ne bi trebalo da bude duže od 3 sata. Srdačan pozdrav
?
Pitanje #776513. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani, pregled dečijeg psihologa je koristan ali ne i dovoljan pregled deteta. Potrebno je da dete pregleda dečji psihijatar da bi isključio probleme koji mogu biti nepsihološke prirode. Savetujem vam da kontaktirate dr. Leonhard Thun-Hohenstein iz Salzburga, (Christian Doppler Klinik, Tel. +43-662-4483 4511, e-mail: [email protected]) koji će vas informisati kom dečjem psihijatru možete da se obratite u gradu u kome živite. Najverovatnije se radi o hroničnom tik poremećaju, a lekar će vam dati informacije i naučiti dečaka elementima tzv. terapijskog HRT programa za tretman tikova. Srdačno
?
Pitanje #767411. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana, bilo je više ovakvih pitanja pa vas molim da pogledate po arhivi odgovora. Infantilna masturbacija, predškolska masturbacija, ukoliko je dete uopšte upražnjava ne spadaju u nikakve seksualne poremećaje jer nemaju seksualnu konotaciju, odnosno nisu praećni seksualnim fantazmima. Ali pošto se radi o vema važnom aktu (tzv. apetitivno ponašanje) koje će od adolescencije biti veoma značajan svaka grubost, neodmerenost i kažnjavanje mogu ostaviti posledice na kasnije seksualno ponašanje u smislu redukacije interesovanja, oklevanja i strahova vezanih za seksualnu aktivnost. Zato, predlažem da prvo sagledate nekoliko stvari. Treba isključiti postojanje preveremenog puberteta, što je i na drugačiji način vidljivo i malo verovatno. Drugo, sagledati da li je postojala mogućnost da je dete bilo ili jeste u kontaktu sa nekakvim pornografskim materijalom putem filmova, mobilnih telefona. Treće, da li je usamljena i nasekirana ličnim ili porodičnim okolnostima, što može pogodovati traženju samostimulativne aktivnosti. Na kraju proširte ovaj odgovor i odgovorima iz arhive gde je bilo još konkretnih saveta. Srdačno
?
Pitanje #74918. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Predlažem da na ¨Stetoskopu¨ potražite moje tekstove: ¨Ujedanje,
Grebanje...¨; ¨Kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom¨; ¨Tajm aut...¨.
Takođe, iz ovog kratkog pisma koje ste napisali, vidim da se radi o naučenom
ponašanju (pokušavate da ga ignorišete, on je još gori, pa ga grlite, on se
smiri, što je sistem "što gore ponašanje to veća bliskost sa mamom"), koje
može ugroziti i emocionalnu bliskost sa vama i doživljaj sigurnosti u odnosu
sa drugima. Dakle, tekstovi i hitna konsultacija sa dečjim psihologom ili
psihijatrom sa kojim ćete napraviti strategiju ojačavanja unutrašnje
inhibicije nekontrolisanog ponašanja i učvršćivanjem vašeg autoriteta (koji
se izgubio) i strategije učenja kontrole adaptivnih obrazaca ponašanja od
spolja (kako reagovati kada dete ispolji nedolično i ugrožavajuće
ponašanje). Srdačno
?
Pitanje #74016. 7. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Kod lekara ste bili. Zadatak lekara je da proceni koji su mogući uzroci u zastoju razvoja govora i da organizuje stimulaciju razvoja govora. Sa četiri godine deca vladaju jezikom koji su načila. Imaju bogat rečnik i skoro savršeno koriste gramatiku. Stoga, neophodno je da što pre potražite logopeda koji će raditi na stimulaciji govora vašeg sina, a lekar će pratiti i procenjivati da li je potrebno obaviti dodatne analize ili uključuti i druge vidove terapije. Srdačno