Depresija i njeno lečenje

<div style="text-align: justify;">Zosto depresijata bi bila pricina za smrt, neli se lekuva uspesno so novite lekovi anti depresivi.</div>

<div style="text-align: justify;">Cesto povezujemo depresiju sa losim raspolozenjem a to je stvarno teska bolest koja kada uzme maha totalno onesposobi coveka da normalno funkcionise. Problem je da se bolest pravovremeno dijagnostira i da se krene sa pravom terapijom. <br /> </div>

<div style="text-align: justify;">Citajuci vase stranice odlucila sam se da vam se javim mozda nekome i pomogne! Moja depresija je pocela sa, kad zaspim i probudim se uhvati me panika i strah tako da upalim sva svjetla i drhtim cijelim tijelom kao prut skuham caj i setam stanom dok ne prestane. Isla sam redovno dokotoru nepopsihatru gdje sam jedan dan u tjednu odlazilana terapiju razgovora ali nisam htijela piti lijekove da ne postanem ovisna, kad idem na posao uvjek idem za nekim tako se osjecam sigurna ali neznam od koga mi prijeti nesto. Dolazo rastava braka, prije toga u djetinstvu tata mi je postao alkoholicar agresivni gdje je fizicki napadao mamu. Ja sam to gledala i tresla se. Imam jedno dijete i radila sam sama sam sve morala da budem zensko i musko. Jedinica sam ali u tolikoj mjeri nisam razmazena, jer sam imala tesko djetinstvo ne znajuci za to, dolazi rat u bih odlazim u dalmaciju kao izbjeglica sa djetom. I tu borba za zivot, ali ustavari najbitnije je sto nisam smijela ici ojesice nikuda uvjek je moralo biti netko sa autom da odem inace ne idem to jepocelo l982 god, da skratim nisam iz szana izasla 13 godina. Nisam se smijela olupati, nisam podnosila da mi itko doje odmah mi je neka panika zlo, nerevoza osim moje kcerke, bilo mi je sve jedno kako izgledam bezdusna nista ne osjecam prazna ali volim zivot. Udebljala sam se 13o kg, nisam mogla ustati od visokog ttlaka, hotna me vozila i tek tad sam uzela pravu terapiju. Do tada sam sama pila apaurine kao bonbone i postala ovisnik. Moj doktor kojemu nemogu nikad zaboraviti negovu pomoc i razumjevanje sve od l982 god. Izasla sam iz bolnice ali izlazak iz kuce isto je nastao malodusnost strah i panika. Najbolje sam se osjecala navece tad sam radila po stanu i kuhala za sutra. Po treci put me hitna vozi jer ne mogu istati od kauca, na neoropshijatriju, gdje otajem 3 mjeseca na lijecenju jer nisam htijela da idem kuci. Uz medecinsku pomoc i divnog doktora metar po metar sam isla svaki dan i tako uspjela da predjem prvi put nakon 13 godina 2o metara po zemlji na otvorenom prostoru. Imala sam sa kcerkom jednu svadju jer sam bila protiv njene udaje za osobu koju ne pozna, iotisla je sa njim mene ostavila. I to mi je dalo snage da kazem da meni ne treba nitko kao prije dao mi je moj ponos i prkos da krenem dalje, sad sam druga osoba idem sama gdje god hocu i sad se pitam kako sam ja to mogla dozvoliti da 13 godina, najbolji godina u svom zivotu budem zatvorena i propustim mnogo lijepi zivitnih dogadjaja ja sam rodena 1956, i sa zivim samo kako meni odgovara i mislim na sebe ali i na druge, i ako sam jako osjecajna i milostiva, pelemenita osoba. Nadam se da ce netko procitati ovu moju depresivnu sudbinu i danas pijem jedan seroksat i po potrebi lexsaurin. Zdravo se hranim i smrsavila sam 4o kg. Ako je netko u slicnoj situaciji. Imaj vjere u sebe i to ti mozes i sam postici budi ponosan na sebe i voli sebe. Jer doktor pomaze 5o% a ti drugih 5o% hvala za ove vase stranice.</div>