Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraSve oblasti

Sve oblasti – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 96538 pitanja iz svih oblasti.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (96538)

?
Pitanje #33875Odgovoreno 15. 7. 2009.

Pre pet godina imala sam problema sa peticom gore levo, zahvatio je

Pre pet godina imala sam problema sa peticom gore levo, zahvatio je veliki karijes, zub je bio popravljen i stavljena je velika crna plomba. Međutim, delom zbog moje nebrige kao i loše urađenog posla oko plombiranja, ispod te plombe krenuo je kvar, koji sam pre par dana popravila. Zubar mi je rekao da je kvar jako dubok, da je došao do živca ali da ga nije zahvatio te neće biti potrebno vađenje živca, ali da mi ništa ne garantuje da mene taj zub nakon zatvaranja plombom neće zaboleti a ako se to desi, moraće da dođe do vađenja živca. Moje pitanje se odnosi na to da li postoji išta što bih mogla da uradim kao  prevenciju od vađenja nerva iz tog zuba (sem redovne dentalne higijene)?
Nepoznat lekarLekar
Zakažite
Poštovana,
Za konkretan slučaj koji opisujete stomatolog je već preduzeo sve neophodne mere i ništa drugo po tom pitanju vi ne možete da učinite. Ukoliko osetite spontan bol u predelu tog zuba, trebalo bi što pre da se javite stomatologu, sigurna sam da Vam je to već objasnio. Budite revnosniji po pitanju higijene kako biste zaštitili ostale zube i taj isti zub u budućnosti.
dr Aleksandra Skundrić
Pozdrav
?
Pitanje #33905Odgovoreno 15. 7. 2009.
Nepoznat lekarLekar
Zakažite
Poštovana,
Odgovor na oba Vaša pitanja je potvrdan. Za bezube vilice pribegava se većem broju implantata, najčešće 4-6 za gornju vilicu, a zatim se nakon određenog vremena implantati opterećuju krunama ili " navkakama". Ovakav rad je srazmerno finansijski zahtevan i luksuzan i zato, nažalost, još uvek ne predstavlja rutinski način zbrinjavanja bezubosti.
dr. Aleksandra Skundrić
Pozdrav.
?
Pitanje #33618Odgovoreno 15. 7. 2009.
Zoran Perišić
Zoran PerišićProfesor doktor Specijalista kardiologije
Zakažite
Poštovana,
Varijacije krvnog pritiska je veoma teško kontrolisati, vrlo često se skokovi pritiska ne mogu objasniti vidljivim razlogom. U takvim situacijama treba isključiti sve druge razloge za hipertenziju (bubrezi, nadbubrežna žlezda) pa onda uraditi holter krvnog pritiska da se vidi koji su delovi dana kritični. Lekovi deluju različito dugo a postoji veliki izbor lekova na tržištu, pa ne bi trebao biti problem da vam vaš doktor reši pritisak.
Pozdrav
?
Pitanje #33601Odgovoreno 14. 7. 2009.

Poštovani doktore, Vaši savjeti (oko 23.01.09) su mi pomogli u savlađivanju vriske

Poštovani doktore,
Vaši savjeti (oko 23.01.09) su mi pomogli u savlađivanju vriske mog mlađeg dječaka. Vrištanje je startovalo sa navršenom godinom dječaka, pa je usledilo, udaranje glavom, pa ujedanje i grebanje. Pola godine smo se mi (ja i suprug) mučili da sve to saniramo. Da nepričam o našim zdravstvenim problemima koje smo stekli sa dječakovom vriskom. Kažem sanirali smo to uz trampu, stalno sam ga izvodila napolje, al bogami ljutila sam se da na mom licu vidi da nisam srećna, stojički podnosila ugrize i svašta nešto. Zbog njegovog ponašanja ljudi su nas počeli izbjegavati. Sad mali moj problemčić, začepi uši pa počne da vrišti, pa nekoliko puta začepi prstićima, pa izvadi prstiće, mi mu skrenemo pažnju, tako što ga opomenemo stavimo mu u ruke nešto, te on zaboravi, pa opet. Sada je on 18 mjeseci i stekao je navike, kad se jede (on sjedi i čeka), kažem mu da ide u krevetac (čim vidi pidžamu na sebi i čuje rječi on sam ide u sobu), stani da te obujem, peremo ruke i sl. Saradnja je na nivou a sobzirom na sve poteškoće, disciplinovala sam oba dječaka za ono što je korisno. Mi ih podižemo bez ičije pomoći, suprug kad dođe sa posla oni se njemu obraduju, al nikad neće zaplakati kad on ide iz kuće koliko će plakati kad ja krenem. Tako da se ja uvjek vješto iskradem. Stariji dječak ima 2 godine  i 8 mjeseci. On pored dječačkih stvari voli jedno ćebe i plišanu macu. Voli mačke, a ja ih ne volim po kući, onda smo te prave mace zamjenili ovom krpenom i on je jako zadovoljan. Nigde bez ćebeta i mace. Koliko smo ih puta ja i suprug sušili fenom ili napolju sjedi ispod strika i čeka da se osuši. Sad za sad nema problema neke vrste, ja Vas pitam za jedan savjet. Naime, mi se spremamo za mjesec dana na put u našu maticu. Let će sa presedanjima trajati 29 sati. Kako sa djecom u avionu, kao puno plaču zbog pritiska? Kako sa tim pritiskom se izboriti? Naravno nosi se i ćebe, maca i nove igračkice. Kad malo bolje razmislim jedan dan patnje sa djecom je ništa naspram onih šest mjeseci vrištanja.
Hvala za bilo koji savjet i svako dobro.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Čestitam za ono što ste postigli. Putovanje od 29 sati će biti iscrpljujuće i za odrasle a kamo li za klince. Srećom, posade su pripremljene za takve eventualnosti, a i avioni za duge distance su širokotrupni i imaju dosta prostora za kretanje. Ja nisam stručan za pojašnjavanje uslova tokom leta, ali promene pritiska koje se osećaju unutar putničke kabine nisu česta pojava i regulisane su automatskim elektronskim uređajima. Mnogi roditelji se odlučuju da pred ovakvim iskušenjem deci daju tabletice za putovanje, koje imaju dvostruki efekat, smanjuju aktivnost i osetljivost (čak deluju i uspavljujuće), a sa druge strane smanjuju rizik od mučnine i povraćanja. Kod nas se daju dramine ili dimigal ( dimenhydrinat). Radi se o prilično bezbednim preparatima, a deci od 2-5 godina se daju jedna četvrtina do jedna polovina pola sata pre puta na 6-8 sati. Naravno, savetujem Vam da se pre davanja tabletica konsultujete sa lekarom koji prati vašu decu a koji će dati završnu reč o predlogu.
Pozdrav
?
Pitanje #33455Odgovoreno 14. 7. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Savetujem Vam da se javite dečjem psihijatru zbog kompleksnosti opisa. Treba sagledati više dimenzija, pre svega spontano ponašanje dečaka u budnom stanju (da li je emocionalno funkcionisanje preko dana i dnevna motorna aktivnost u vezi sa problemo blokiranja paničnog emocionalnog i motornog ispoljavanja noću). Takođe, potrebno je sagledati u kakvoj je vezi noćno mokrenje sa noćnim strahom, odnosno da li se radi o povezanim pojavama ili ste vi pomogli da se napravi potpuno novi refleksni odgovor. Na kraju potrebno je da se uradi EEG snimanje u toku spavanja kako bi se i objektivno sagledalo električno funkconisanje mozga tokom spavanja.
Pozdrav
?
Pitanje #33549Odgovoreno 14. 7. 2009.

Poštovani, Imam 31 godinu, nisam u braku al živim sa momkom već

Poštovani,
Imam 31 godinu, nisam u braku al živim sa momkom već četiri godine, a u vezi smo 9 godina. Imali smo sasvim normalnu i lepu vezu sve dok ja nisam ostala u drugom stanju pre dve godine, što se nije ostvarilo jer sam imala spontani pobačaj zbog nerviranja jer on to nije mogao da prihvati, nije bio spreman zbog finansijskih a i drugih razloga njegove nezrelosti. Posle toga mi nije dozvolio da odem od njega, a i mislim da je ljubav učinila svoje tako da smo uspeli nekako to da prebrodimo, ja više manje. Jednostavno se pravdao time da nije bio spreman i da u životu želi da imamo porodicu. Nastavili smo zajednički život u početku je bilo veoma teško, za mene, njemu ne znam kako je bilo jer je on čovek koji svaku brigu u sebi odbrine, mislim da je užasno patio a nikad nije rekao, sad je prošlo. Naš odnos se vratio na staro tj. lepo! Ali on još uvek ne priča ni o deci ni o braku, na moje pitanje kad će biti spreman on odgovara da jeste spreman, al ja primećujem njegov gard kad je to u pitanju, njegov odnos sa mnom je napet kad dođemo do tih tema i on kao da počinje da bude sa mnom neprijatelj, i kao da se vraćamo na situaciju kad sam bila u drugom stanju, on postaje neki drugi čovek kod koga se pojavljuje odbojnost prema meni, tj. verovatno prema braku, deci! Mislim da on vuče iz svoje porodice neke traume, gde se i nalazi sam koren njegovog problema, ali kako ja da se u svemu tome postavim? U pitanju je velika ljubav zbog koje sam se trudila, pokušavala sam i da odem ali svaki put sam se i vraćala, zato što sam osećala da ljubav postoji, i dalje sam sigurna da je to tako! Ali na koji način da pokušam da rešim ovaj ogroman problem! Šta vi mislite?
Pozdrav
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Prema Vašem opisu ja mogu pretpostaviti da Vaš partner ima određene stavove (predrasude) i strahove u odnosu na brak i ono što on nosi i da mu daje značenje koje se ne poklapa sa vašim. Njegov "javni program" (ono što govori) prema Vama je "ja sam spreman", ali njegovi postupci govore "nisam spreman za to". Drugim rečima kao da je njegova poruka Vama: "ako me voliš nemoj me uvlačiti u brak, jer se u braku događaju grozne stvari i ja mogu biti grozan čovek". Naravno, ovo su sve pretpstavke, ali o njima svakako možete i trebate razgovarati sa svojim partnerom, čak i pokazati mu vaše pitanje i moj odgovor. Dok ne saznate njegove stavove nije dobro davati ni savete, pogotovo to ja ne bih radio jer i ne znam šta želite da rešite. Ako je to brak i deca sa čovekom koji ima predrasude, onda morate prvo poraditi na predrasudama, da se njegovi strahovi i predrasude ne bi obistinili.
Pozdrav
?
Pitanje #33796Odgovoreno 14. 7. 2009.

Sa suprugom sam u braku 9 godina, i stekla sam utisak da

Sa suprugom sam u braku 9 godina, i stekla sam utisak da je seksualno nezainteresovan. Pokušala sam razgovarati sa njim, on to odbija iako ima normalnu erekciju. Opravdava mi se da je u klimaksu (kako je došao do toga ne znam). Inače, on ima 46 godina, pa me interesuje kada kod muškaraca nastupa klimakterijum? I da li je normalno da se u tom periodu gubi želja za seksualnim kontaktima? Sve mu smeta, svaki moj dodir, pa i poljubac za laku noć. Prođe i po 2 do 3 meseca, a da se ništa ne promeni. Pokušala sam sve i nisam našla načina da ga zainteresujem.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Za seksologe bi bilo interesantno da sagledaju šta ste "sve" pokušali da bi ste zainteresovali supruga, jer pokušati "sve" u praksi često krije nekoliko varijanti blagog preuzimanja inicijative, promena veša i na kraju odustajanje uz tu čuvenu ali netačnu konstataciju "sve sam pokušao/la". Međutim, za porodičnog terapeuta seksualno mrtvilo u vezi je uvek suspektno na depresivnost jednog partnera, neki somatski problem (bolest), pojačane  stresne okolnosti, ali i emocionalno udaljenje partnera iz raznoraznih razloga. Muški klimakterijum je uzrok nedostatka seksualne želje isto onoliko koliko i glavobolja kod žena. Dakle, radi se više o mitu nego o činjenici. Zbog svega, mislim da bi sa suprugom bilo mnogo korisnije porazgovarati o zadovoljstvu u Vašoj relaciji i načinima povećanja bliskosti, nego ga ljubiti za laku noć.
Pozdrav
?
Pitanje #33697Odgovoreno 14. 7. 2009.

Poštovana dr. Marija, Hvala Vam, što ste mi odgovorili na moje prvo

Poštovana dr. Marija,
Hvala Vam, što ste mi odgovorili na moje prvo pitanje. Sada Vam dostavljam podatke koje ste mi tražili. Porođaj majke, pri rođenju sestre (1975 god.) tekao je na sledeći nacin. Dete je rođeno u zdravstvoj ustanovi, u predviđenom terminu, šest dana pre porođaja pukao je vodenjak. Kako je položaj ploda bio nizak nije se mogao raditi carski rez pa je nastavak porođaja tekao nasilno. Dete je izlazilo karlično. Bukvalno, nasilnim vučenjem ploda iz majke koje je počelo kasno uveče, završeno je u jutarnjim časovima a majka nije bila u svesnom stanju. Dete je rođeno TT 4500 gr/ 57 cm. Odmah je zaplakalo (tako je navedeno u izveštaju). Po rođenju, odmah je ustanovljena žutica koja nije lečena jer su je smatrali fiziološkom žuticom. Trajala je pola godine. Po izlasku iz bolnice, prvih mesec dana, dete ne uzima hranu redovno i ne ponaša se kao novorođenče. Ne plače i ne sisa. Posle mesec dana starosti, počinje dugo i monotono da plače. U vreme žutice a i kasnije često se javlja visoka telesna temperatura koja je stalno prati nekada i 41 stepen C. Nakon toga, u Institutu u Beogradu gde je upućena na inicijativu majke, uspostavljena je dijagnoza cerebralna paraliza. Po rečima tadašnjih lekara (dr. Marjanović) cerebralna paraliza je uzrokokvana teškim porođajem. Drugo bolesno dete, treći porođaj, 1981. god. Takođe je bio u terminu normalan. Karlična prezentacija porođaja. Porođaj opet nasilan i bukvalno izvlačenje deteta koje je trajalo 5h. Dete je zaplakalo, TT na rođenju 3500gr/53cm. BCG nije primila zbog produžene novorođenačke žutice a nije lečena. Dete normalno napreduje. Od trećeg meseca života, majka primećuje da dete slabije napreduje, mlitavo je i ne drži glavu. Od tada je leči od zapaljenja srednjeg uha i opet na inicijativu majke dolazi u Beograd na institut za majku i dete, gde dr. Marjanović u sedmom mesecu starosti deteta uspostavlja dijagnozu cerebralne paralize. Uzrokovana po mišljenju lekara teškim porođajem i ne adekvatnim i ne blagovremenim lečenjem žutice koja je bila praćena visokom temperaturom do 41 stepen C. Što se tice bolesti brata i sestre moje majke nisam uspela da dođem do precizne dijagnoze i uzroka bolesti. Mišićna distrofija. Nijedno od njih dvoje nažalost, nije u životu. Nikada ranije u porodicama mojih roditelja nije bilo nikakvih bolesti. Bolest brata i sestre moje majke, kako sam već rekla, javila se u 14. i 15. god. Njihovog života. Pre toga, nikakvih zdravstvenih problema nisu imali. Jednostavno, kao osnovci osetili su malaksalost, usporenu fizičku aktivnost i hod na prstima. Nakon toga, bolest je napredovala. Pokušali su operacijama tetiva da vrate funkcije nogu. Nije uspelo. Ostatak života su proveli u invalidskim kolicima. Smrt je nastupila relativno rano. Blokadom plućnog krila u oba slučaja. Mogu Vam još reći, da moja majka potiče iz porodice u kojoj je bilo sedmoro dece. Ostala deca su zdrava. Sada su porodični ljudi koji imaju zdravo potomstvo, decu i unučad. Bolesni brat moje majke je iza sebe ostavio zdravog sina. Oprostite mi, što je moje pitanje postalo ovako opširno.
Hvala Vam. Srdačan pozdrav!
Poštovana,
Cerebralna paraliza može biti uzrokovana različitim faktorima. Cerebralna paraliza koja je posledica komplikacija porođaja nema naslednu osnovu. Adekvatno vođenje trudnoće i porođaja su najbolje mere prevencije ove potencijalne komplikacije porođaja.

Situacija je drugačija kada je u pitanju mišićna distrofija i molim Vas da moj odgovor prihvatite sa rezervom jer je nemoguće utvrditi od kog su tačno oblika ove bolesti bolovali brat i sestra vaše majke.
Najčešći oblici ove bolesti su mišićna distrofija dišenovog i mišićna distrofija bekerovog tipa. I jedna i druga su uzrokovane mutacijama u genu za distrofin koji se nalazi na x hromozomu. Žene imaju dva, a muškarci jedan x hromozom. Zbog toga najčešće oboljevaju muškarci, a samo izuzetno žene. Žene su najčešće klinički zdravi nosioci mutacije na ovom genu. Oboleli muškarci svim svojim ćerkama prenose mutirani gen i nijednom svom sinu. Zbog toga su sinovi obolelih muškaraca zdravi. Kako bi ste otklonili sumnju da ste nosilac mutacija odgovornih za nastanak ove dve distrofije, mogli biste se povrgnuti testiranju koje je dostupno u većem broju laboratorija u Beogradu (npr. Institut za majku i dete na novom beogradu).
Pozdrav
?
Pitanje #33675Odgovoreno 14. 7. 2009.
Poštovana,
Što se ukupnog broja leukocita tiče sve tri vrednosti su u granicama normale, prema tome bez brige. Povećan relativan br limfocita može da znači neku akutnu virusnu infekciju ili ukoliko se radi o graničnim vrednostima ništa zabrinjavajuće. (ako nije problem pošaljite mi sve rezultate koji su na laboratorijskom izveštaju i odgovorite mi zašto ste tri puta davali krv).
Pozdrav
?
Pitanje #33755Odgovoreno 14. 7. 2009.
Milena Velojić-Golubović
Milena Velojić-GolubovićSpecijalista interne medicine
Zakažite
Poštovani,
Verovatno se radilo o nodusu desnog lobusa štitaste žlezde zbog čega je on i odstranjen. Vrednosti hormona su pre intervencije bile potpuno normalne. Obično je jedan režanj dovoljan da proizvede dovoljne količine hormona i nije potrebna terapija. Prekontrolišite FT4 i TSH. Što se tiče nalaza operisanog lobusa mnogo je bitniji patohistološki pregled koji je sigurno zatražen nakon operacije.
ass. Dr milena velojić golubović
Pozdrav
?
Pitanje #33751Odgovoreno 14. 7. 2009.
Milena Velojić-Golubović
Milena Velojić-GolubovićSpecijalista interne medicine
Zakažite
Poštovana,
Vrednosti polnih hormona i hormona hipofize koji ih kontrolišu određuju se najmanje tri puta u toku menstrualnog ciklusa, na početku, do sedmog dana, na sredini i pri kraju ciklusa.
ass. dr. Milena Velojić Golubović.
Pozdrav
?
Pitanje #33795Odgovoreno 14. 7. 2009.
Milena Velojić-Golubović
Milena Velojić-GolubovićSpecijalista interne medicine
Zakažite
Poštovana,
Povišene vrednosti prolaktina su najčešće posledica mikro adenoma hipofize, ali i uzimanja nekih lekova, sedativa i klometola (reglan) pre svega. Buđenje sigurno nije razlog za ovakve vrednosti.
asss. dr. Milena Velojić Golubović
Pozdrav.
?
Pitanje #33752Odgovoreno 14. 7. 2009.
Milorad Jerkan
Milorad JerkanSpecijalista sportske medicine
Zakažite
Poštovani,
Sportsko srce je i pored brojnih postojećih znanja fenomen nedovoljno istražen, kako u anatomskom i funkcionalnom smislu, tako i sa aspekta njegovog odnosa prema zdravlju. Ono često podrazumeva sivu zonu između zdravlja i bolesti, dakle područje nepoznato i podložno različitim tumačenjima, a dokaz da je to tako su iznenadne smrti sportista koje se često dešavaju.
Definiše se kao skup morfoloških i funkcionalnih karakteristika srca koje se razvijaju tokom vremena pod uticajem sportskog treninga. Odlikuje se povećanjem srca u celini, sa povećanjem njegovih šupljina i debljine srčanog mišića, kao i povećanjem ekonomičnosti srčanog rada u miru i u uslovima fizičkog opterećenja sa proširivanjem njegovih maksimalnih funkcionalnih kapaciteta.
Najveće promene dimenzija srca daju sportovi kao što su biciklizam, plivanje, veslanje i vožnja kajaka. Za razliku od njih, sportovi kao što su trčanje i ronjenje imaju mali uticaj na dimenzije srca. Važno je spomenuti da 80% sportova daje promene i dijametra i debljine zida leve komore.
Morfološke, funkcionalne i elektrofiziološke promene karakteristične za sportsko srce:
Morfološke adaptacione promene karakteristične za sportsko srce su različite za različite tipove fizičkog opterećenja. Kod kontinuiranog dinamičkog vežbanja, koje karakterišu ritmičke izotoničke kontrakcije velikih mišićnih grupa, a čiji je rezultat vidljivo kretanje u prostoru, mišići se ponašaju kao mišićna pumpa, vraćajući krv u srce, najviše ga opterećujući volumenom krvi koja u njega pristiže (primeri ovakve fizičke aktivnosti bili bi trčanje, plivanje i vožnja bicikla). Najupadljiviji je nalaz povećanog volumena srca, sa posledičnim povećanjem debljine zida. Za razliku od dinamičkih sportova, statički sportovi koji se karakterišu produženim izometričkim mišićnim kontrakcijama visokog intenziteta, te ne dovode do vidljivog pomeranja tela, ali zato rezultuju znatnim povišenjem srednjeg arterijskog pritiska usled pritiska kontrahovanog mišića na zid krvnog suda i opterećuju srce pritiskom u cirkulatornom sistemu (primer: dizanje tegova). Rezultat ovoga je povećanje debljine srčanog zida i ono nije praćeno povećanjem dijametra srčanih šupljina. Važno je napomenuti da je usled ovoga kod dinamičkih sportova ukupni radni kapacitet organizma, u smislu izdržljivosti, znatno veći nego kod statičkih sportova koji predominantno razvijaju snagu pojedinih mišićnih grupa. Ovaj radni kapacitet organizma, ili aerobna sposobnost, meri se potrošnjom kiseonika pri maksimalnom naporu.
Elektrofiziološke promene karakteristične za sportsko srce podrazumevaju promene ritma srca, kao i promene provođenja, što se manifestuje promenama u ekg-u. Usporen srčani rad je prisutan kod preko polovine svih sportista koji treniraju dinamičke sportove. Zabeležena je frekvenca od čak 25 udara u minuti (normalna vrednost za zdravu sedentarnu populaciju je od 60 – 100 udara u minuti) . Takođe, kod sportista su uobičajene i neke vrste aritmija i blokovi u provođenju, koji se uglavnom gube tokom fizičke aktivnosti. Takođe, prekid treniranja ponekad vodi normalizaciji srčanog rada i nalaza u ekg-u. Osovina srca je često pomerena udesno, a i ukupna voltaža talasa na ekg – u je kod sportista veća.
S obzirom da je iznenadna srčana smrt u sportu veliki problem, veoma je važno da se otkriju zdravstveni poremećaji još na početku bavljenja fizičkom aktivnošću, jer se veliki broj tih poremećaja pogoršava tom aktivnošću, neki garantuju veoma loše sportske rezultate, a neki dovode do iznenadnih smrti. Kako su najčešći uzroci iznenadnih smrti kardiološkog porekla, važno je za sportske lekare da dobro poznaju karakteristike sportskog srca, te da prepoznaju eventualno maskirano oboljenje koje u sportu može imati fatalne posledice. Kao rešenje za sprečavanje mogućnosti iznenadnih smrti sportista nameće se sprovođenje obaveznih pregleda sportista, kako pre početka bavljenja sportom, tako i tokom perioda treniranja i takmičenja.

Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460