Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija
Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Lekari iz ove oblasti
Svi odgovori (531)
?
Pitanje #3207321. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani, izgleda da je mladić naučio da je vreme za ishranu = vreme za zabavu, a kada se zabavljate nemate vremena da gledate u tanjir i kašiku, jer to ni u bioskopu niko ne radi. Dakle vreme za jelo je vreme za jelo i ne traje dok se predstava ne završi. Drugi, veći problem je ako se obostrano glupirate, ucenjujete, ubeđujete, a onda ga (zbog straha da ne ostane gladan!?) nahranite i sve što ste rekli pogazite kao osoba koja ono što govori ustvari i ne misli. Ako je išta odo svega ovoga tačno, potrebno je da prestane, da se bitka oko ishrane ne bi prenela na neke druge aspekte ponašanja (ako već i nije) . Ima puno mogućnosti kako da ponovo uspostavite ravnotežu u hijerarhiji, da mu pomognete da nauči novo ponašanje a da e ošteti samopouzdanje. Moj predlog je da ga motivišete. Dakle, recite mu da ako ga vi hranite hranite ("što se radi bebama, a što se ne radi velikim dečacima") vi ćete se i u drugim situacijama ponašati prema njemu kao da je beba. Ako pristane nastavite da ga hranite. A ako se bude ponašao kao veliki dečak onda će dobiti ono što veliki dečaci smeju (a onda mu kažete da ćete ga voditi npr. U park da se igra sa nekom njegovom omiljenom igrom koja za velike dečake) . I tako, pustite mašti na volji što se tiče motivacionih signala, i na kraju, morate i da uradite to što obećate. Pozdrav
?
Pitanje #3204121. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani, nagovori roditelje da ga odvedu lekaru adolescentnom psihijatru, jer se radi o problemu koji neće proći savetovanjem i kritikom. Pozdrav
?
Pitanje #3177117. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani, odlazak u jaslice sa godinu dana je uvek nužnost a ne normalna sredina! Oni koji imaju mogućnosti da decu odgajaju do druge godine uz pomoć jedne stalne osobe pored majke ne trebaju da žure sa "socijalizacijom" deteta tamo gde se deca bore da emocionalno (ponekad i fizički) prežive. Na visok nivo stresa ne može ostati netaknut ni imuni sistem koji bronhitisima možda signalizira da budete odlučniji u pravljenju pauze. Nije samo to potrebno njemu, već verovatno i osobolju vrtića i detetu jer se zbog premora odnos može svesti na međusobno neverbalno odbacivanje i zadovoljstvo kada nisu zajedno. Naravno, potrebno je i pedijatrijski sagledati uzroke bronhitisa i uopšte osetljivosti deteta (pogotovo na sastojke hrane i opšte alergene) koji takođe mogu imati efekte i na ponašanje koliko i na disanje. Pozdrav
?
Pitanje #3169216. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani, naravno da je faza. Pogoršanja su najčešća početkom nedelje posle vikenda sa roditeljima i bakama i dekama koji maze i paze, dok u vrtiću takve bliskosti nema jer ima puno dece. Vi se raspitajte kod vaspitačice i drugih roditelja kako su druga deca prevazišla taj period i navikavanje i šta je bilo najefikasnije. Pozdrav
?
Pitanje #3166916. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
o problemu koji se zove bulimija nervoza ( bulimia nervosa) možete se upoznati preko kvalitetnih internet stranica ukoliko ukucate ključne reči. Kako mnogi savremeni stručnjaci gledaju na bulimiju kao bolest zavisnosti (slično pušenju, alkoholizmu, narkomaniji) samoizlečenja su retka bez pomoći stručnjaka koji znaju da se bore sa podmuklim neprijateljem. Dakle, potrebno je potražiti takvog stručnjaka. Dobra vest je da je izlečenje verovatno kada postoji motivacija za lečenjem kao i pomoć stručnjaka a pre svih prijatelja i porodice.
Pozdrav
o problemu koji se zove bulimija nervoza ( bulimia nervosa) možete se upoznati preko kvalitetnih internet stranica ukoliko ukucate ključne reči. Kako mnogi savremeni stručnjaci gledaju na bulimiju kao bolest zavisnosti (slično pušenju, alkoholizmu, narkomaniji) samoizlečenja su retka bez pomoći stručnjaka koji znaju da se bore sa podmuklim neprijateljem. Dakle, potrebno je potražiti takvog stručnjaka. Dobra vest je da je izlečenje verovatno kada postoji motivacija za lečenjem kao i pomoć stručnjaka a pre svih prijatelja i porodice.
Pozdrav
?
Pitanje #3161515. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
poremećaj ponašanja i adha su dva odvojena poremećaja koja se mogu pojaviti i udruženo, ali o njima možete čitati preko interneta upravo na sajtu stetoskop u odeljku "zdravlje dece"
Pozdrav
poremećaj ponašanja i adha su dva odvojena poremećaja koja se mogu pojaviti i udruženo, ali o njima možete čitati preko interneta upravo na sajtu stetoskop u odeljku "zdravlje dece"
Pozdrav
?
Pitanje #3155414. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
odvajanje od sigurnog mesta i sigurnih ljudi, očekivanje prijemnog ispita i adaptacije na nove okolnosti, nisu okolnosti za koje smo spremni bez pripreme, a prolazna i kratkotrajna psihička kriza je češće pravilo nego izuzetak. Kako je odjednom došla, tako će odjednom i nestati čim se prođu okolnosti koje su je izazvale, a ti uvidiš da je odvajanje sastavni i potreban deo životnog ciklusa.
Pozdrav
?
Pitanje #3154414. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
odvajanje od sigurnog mesta i sigurnih ljudi, očekivanje prijemnog ispita i adaptacije na nove okolnosti, nisu okolnosti za koje smo spremni bez pripreme, a prolazna i kratkotrajna psihička kriza je češće pravilo nego izuzetak. Kako je odjednom došlo, tako će odjednom i nestati čim se prođu okolnosti koje su je izazvale, a ti uvidiš da je odvajanje sastavni i potreban deo životnog ciklusa.
Pozdrav
?
Pitanje #3150314. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
teško je reći da pred kraj fakulteta neko ne zna da uči. Jednostavno za to nema dokaza. Naprotiv. Naučeni strah od greške može stvoriti prisilu besomučnog ili preterenog ponavljanja neke aktivnosti čime se dobija psihološko olakšanje, što u konačnom zbiru nije neznanje učenja nego prisilno ponašanje. Pre nego potražite psihijatrijsku pomoć zbog straha i prislnog ponavljanja, predlažem da pokušate da učite sa nekim od kolega i ustanovite koja je to prava mera u efikasnom učenju koje omogućava i znanje i vreme za druge aktivnosti koje su važne za dvadesetpetogodišnjaka.
Pozdrav
?
Pitanje #3132211. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
sve što se nabroali ukazuje da imate posttraumatsko stresno reagovanje (ili ranije nazivana "traumatska neuroza") čemu možete čitati i na internetu ukoliko ukucate ptsd, a pojava prolaznih crvenila po kožu ukazuje na inače veliku osetljivost vas kao ličnosti. Srećom sve je više stručnjaka koji znaju kvalifikovano da se efikasno izbora sa ovim problemom (ptsd), pre svega specifičnim bihejvioralnim tehnikama (emdr - desenzitizacija pokretima očiju) zbog čega je i potrebno da potražite takvog stručnjaka (psihologa ili psihijatra). Ukoliko takvog stručnjaka nema u vašoj okolini posavetuje se sa onima koji su uključeni u pružanje psiholiške i psihijatrijske pomoći o drugim vidovma terapije, a prvenstveno je važno regulisati spavanje. Važno je ne prepustiti da "vreme zaleči rane".
Pozdrav
?
Pitanje #3125511. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
lekari (izgleda više njih) su vam rekli o čemu se radi. U pitanju je stres
Pozdrav
?
Pitanje #3121010. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
ne znam šta ti podrazumevaš pod "mantanjem"? Tu reč starije osobe često nejasno koriste da bi opisale blagu omaglicu, konfuznost i nestabilnost držanja, ali u tvom slučaju zaista ne mogu da nagađam niti da ti na osnovu nagađanja dajem bilo kakav savet, osim da proveriš krvnu sliku i odeš kod neurologa na pregled. Posle toga se javi ponovo ali se potrudi da ono što osećaš opišeš sa malo više preciznosti a manje upotrebom žargonskih reči.
Pozdrav
?
Pitanje #3113610. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
čiji je problem noćno mokrenje? Ćerkin i vaš ili samo njen? Ukoliko je samo njen vaš način sagledavanja vašeg odnosa u kome vi (vas dve) imate porblem sugeriše da psihološka separacija na dve individue nije napravljen. Vi za sebe kao osobu koja možda ima neki ginekološki problem ne govorite da "mi" (mislim na vas radmila i vašu ćerku) imate taj problem, ali kada vaša ćerka ima problem, onada ona nije osoba koja ima problem nego ga imate obe i govorite "mi" imamo problem. Ako nema dobre psihološke separacije i osamostaljivanja i simptomi koji se javljaju biće adekvatni uzrastu u kome se osoba i psihološki zaglavi. Da ste kod mene u ordinaciji pitao bih i da li spavate zajedno. Treće, ona nije više ni devojčica već adolescent kojoj noćno mokrenje, pogotovo na ekskurzijama može predstavljati prvorazredni stres. Minirin je koristan, ali dok se ne sagledaju individualni uzroci, bilo telesni (kod nefrologa), bilo psihološki i porodični, ne predlažem nikakvu terapiju već konsultaciju nefrologa i adolescentnog psihijatra. Pozdrav
?
Pitanje #310699. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
pa iz vašeg pisma ne vidim problem sa ishranom već konflikt sa sedmogodišnjom devojčicom od koga vi ne odustajete, a ni ona, pa makar i po cenu da zbog toga i slabije napreduje.
Pozdrav
?
Pitanje #310238. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Draga moja,
odgovor je ne ukoliko hrana ne predstavlja tvoj instrument borbe za samokontrolu, nezavisnost, čuvanje porodice od raspada uz pomoć štrajka glađu i ukoliko ti zbog toga nije prestao menstrualni ciklus. Sa druge strane, tvoj bodi mas indeks (body mass index bmi) ukazuje na neuhranjenost kojom ozbiljno možeš narušiti svoje zdravstveno stanje, zbog čega savetujm da zatražiš pregled lekara pedijatra i dečjeg psihijatra. Samo hrabro!
Pozdrav
?
Pitanje #308997. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
Naravno da možeš. Postoji pravilo da panični napad ne možeš dopiti ukoliko zatvoriš usta i dišeš isključivo na nos. Još je bolje zaustaviti disanje ili disati u papirnu kesu dok se iznenadni strah od katastrofe, gubitka kontrole, smrti i ludila ne povuku.
Pozdrav.
Naravno da možeš. Postoji pravilo da panični napad ne možeš dopiti ukoliko zatvoriš usta i dišeš isključivo na nos. Još je bolje zaustaviti disanje ili disati u papirnu kesu dok se iznenadni strah od katastrofe, gubitka kontrole, smrti i ludila ne povuku.
Pozdrav.
?
Pitanje #305373. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
zamislite sledeću situaciju. Adolescent traži od roditelja izlazak ili džeparac, ali se oni tome protive. On počinje da drami, optužuje za kontrolu i nedostatak autonomije, a oni žele da ga umire zagrljajem. Da li biste rekli da takav postupak roditelja može umiriti ili još više razludeti buntovnog adolescenta? Dakle, ne radi se o tome da li adolescenta treba pustiti ili ne kada on to traži (što je česta zamena teza), nego kakvu komunikaconu poruku roditelji šalju svojoj deci (razumem te - ne razumem te, primio sam k znanju - ignorišem to što govoroš) . Dakle komuniciramo na različitim nivoima koji moraju da budu usklađeni da ne bi došlo do ponašajnih problema. Sa mališanima je još komplikovanije ukoliko ne govore. Učimo ih da oni pravilno komuniciraju, a kada oni to pokušaju onda roditelji šalju čudne neverbalne poruke. Šta znači da ga grlite i umirujete kada ste ga prethodno frustrirali zabranom? Dakle opet nije važno da li to treba ili ne treba, već kako reagujete. Ono ne traži od vas umirenje, već jasanu i doslednu i verbalnu i neverbalnu poruku, može ili ne može. Ako je verbalno "to ne", to treba da prati i neverbalno (što grljenje svakako nije) u vidu ignorisanja daljih zahteva (dva minuta za njegov uzrast, čak i izlaskom iz prostorije pogotovo ukoliko počne predstava udaranja, što će pomoći bržem samosmirivanju) ili skretanjem pažnje na neku drugu aktivnost. To će izazvati kratkotrajnu patnju, ali će dete naučiti šta je dozvoljeno a šta nije, kako da se samo smiri kada je nešto zabranjeno i a što je najvažnije neće biti razluđeno duplim porukama.
Pozdrav
?
Pitanje #304422. 6. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
u razvojnoj fazi u kojoj se nalazi vaš sin veoma je bitno da vi kao majka budete sigurna baza od koje će se on sa poverenjem odvajati i ostvarivati kontakte sa drugim sigurnim osobama. Stoga, kada ste vi u prisutni potrudite se da sa detotom provoedete kvalitetno vreme, jer simbolično lepljenje deteta za vas ukazuje da od vas traži da ne bežite od njega. Sa druge strane da bi vaš suprug ne može nadomsetiti vas kada ste vi prisutni i dete ga u tim trenucima može posmatrati kao uljeza koji ometa da se v aš kontakt sa detetom ostvari, što ometa stvaranje adekvatne privrženosti sa ocem. Dakle, ne trudite se da osamostaleite dete više od onoga na šta je ono u ovom trenutku spremno, već napravite neke izmene u sopstvanom odnosu prema detetu kada ste vi prisutni, a ono će se sa tatom istraživati svoj odnos sa sigurnošću da on neće smetati, zbog čega i tata neće morati da dubi na trepavica i izigrava cirkuzanta jer mu se to u budućnosti neće nikako dobrim vratiti pogotovo kada treba da ima ulogu oca sa autoritetom i uticajem na svoje dete.
Pozdrav
u razvojnoj fazi u kojoj se nalazi vaš sin veoma je bitno da vi kao majka budete sigurna baza od koje će se on sa poverenjem odvajati i ostvarivati kontakte sa drugim sigurnim osobama. Stoga, kada ste vi u prisutni potrudite se da sa detotom provoedete kvalitetno vreme, jer simbolično lepljenje deteta za vas ukazuje da od vas traži da ne bežite od njega. Sa druge strane da bi vaš suprug ne može nadomsetiti vas kada ste vi prisutni i dete ga u tim trenucima može posmatrati kao uljeza koji ometa da se v aš kontakt sa detetom ostvari, što ometa stvaranje adekvatne privrženosti sa ocem. Dakle, ne trudite se da osamostaleite dete više od onoga na šta je ono u ovom trenutku spremno, već napravite neke izmene u sopstvanom odnosu prema detetu kada ste vi prisutni, a ono će se sa tatom istraživati svoj odnos sa sigurnošću da on neće smetati, zbog čega i tata neće morati da dubi na trepavica i izigrava cirkuzanta jer mu se to u budućnosti neće nikako dobrim vratiti pogotovo kada treba da ima ulogu oca sa autoritetom i uticajem na svoje dete.
Pozdrav
?
Pitanje #3011128. 5. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
obratite se dečjoj službi instituta za mentalno zdravlje u Palmotićevoj ili službi dečje psihijatrije klinike za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u dr Subotića br. 6.
Pozdrav
obratite se dečjoj službi instituta za mentalno zdravlje u Palmotićevoj ili službi dečje psihijatrije klinike za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u dr Subotića br. 6.
Pozdrav
?
Pitanje #2998727. 5. 2009.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
ono u čemu 99% roditelja koji prijave problem sa svojim pubertetlijom i adolescentom greši su rešenja koja primenjuju u rešavanju onog što oni označe problemom u ponašanju dece. Onda rešenja postanu veći problem od problema jer neminovno prvo dovode do smanjenja međusobne bliskosti i gubitka nadzora, što sa svoje strane još više utiče da onio pojačaju svoja ponašanja (i rešenja). Osim što trebate da se preispitate da li ste i u čemu promenili taktiku dogovaranja sa svojim sinom i u čemu se ona razlikuje od vremena kada je on imao 10 godina, predlažem da pre nego što nastavti da ga paušalno upozoravate na loše ljude, pozovete to njegovo društvo kući, napravite im neku zakusku i predstavite se kao "cool" roditelji koji žele da bolje upoznaju društvo svog sina. Tada će vam se i ta dece predstaviti u svom najboljem svetlu pa će te i videti sa kim se vaš sin zaista druži, a imaćete i argumete ukoliko zaista postoji razloga da mu ukazujete na pogrešan izbor.
Pozdrav