Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraDečija i adolescentna psihijatrija

Dečija i adolescentna psihijatrija – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 531 pitanja iz oblasti Dečija i adolescentna psihijatrija.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (531)

?
Pitanje #4624522. 11. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Pošto ne vidim pitanje, prokomentarisaću ponašanje. Dakle, ovakve (preventivne) reakcije su svakako naučene. Na tom uzrastu deca uče dominantno po principima nagrade i kazne. Dakle. Ukoliko vi svaki put kada ona pusti suzu krenete sa utehom, to će za nju biti dodatni podstrek za pojačanjem takvog ponašanja i koristiće ga u svakoj situaciji gde procini da joj je potrebno. Sa druge strane, ukoliko je imala i neko traumatsko iskustvo, onda će procena opasnosti biti značajno nerealnija. Dakle, potrebno je prekinuti naučeni lanac postupaka makar u jednoj karici. Pošto ona neće menjati svoje ponašanje, potrebno je da roditelji menjaju svoje.
Pozdrav
?
Pitanje #4616521. 11. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Biti zaljublejn nije kažnjivo, a ni štetno. Ali u ovom slučaju, nije pametno baš slediti svoja osećanja do kraja, jer za tog dečaka mogu iskrsnuti veliki problemi zbog zavođenja maloletnice, a za tebe ukoliko bi se drugi uključili u vaš odnos, a što je i njihova obaveza. Ustvari, sa 13 godina je rano i prilično komplikovano započinjati ljubavni život jer ni telo ni psiha nisu spremni za tako jaka osećanja, a za seks pogotovo. Ni njegovo društvo ne obećava fino ponašanje, jer obično važi da sa kim si takav si
Pozdrav
?
Pitanje #4615621. 11. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Deca na uzrastu od 3 godine jedva da razumeju razliku pojmova biti živ i biti mrtav, tako da nema svrhe posebno rpipremati dete za "najgore" čime je možete samo uplašiti a ne pripremiti. Takođe, za dete je važno da ima makar jednu stabilnu, sigurnu i emocionalno toplu figuru pored sebe, kako bi se normalno emocionalno i ponašajno razvijalo.
Pozdrav
?
Pitanje #4571716. 11. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Dodirivanje genitalija u uzrastu od 4 godine nije nikakav poremećaj niti je to masturbacija kako je shvataju odrasli. Svakako da je potrebno da se konsultujete sa psihologom jer problemi u ponašanju dece jesu najčešće naučena ponašanja, a problemi odvijanja od roditelja (pre svih nezaposlene, uplašene i neraspoložene) majke, na terenu sličnog temperamenta roditeljskom (plašljivost, uzdržanost) , predstavljaju polje psihološkog uticaja gde se očekuje najviše rada na promenama ustaljenih obrazaca vaspitavanja
Pozdrav
?
Pitanje #4540013. 11. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Radi se najverovatnije o epizodama mesečarenja, ali je ispravnije zaista prvo učiniti eeg snimanje (nema zračenja) pa tek onda donositi zaključke, a prvenstveno je važno napraviti konsultaciju sa lekarom o dnevnim aktivnostima deteta, režimu ishrane i uzimanja napitaka, kao i naravno bezbednosti tokom eventualno sledećih mesečarenja.
?
Pitanje #444204. 11. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Naravno da može. Ali radi se o problemu koji može biti efikasno rešiv ukoliko osim psihoterapijske pomoći uvedete i konkretnu pomoć neke osobe od poverenja bliske i detetu, koja bi vas odmenila tokom hranjenja i bila dobar (potkrepljujuć) model da i vi nastavite bez anksioznosti da negujete i pomažete detetu tokom hranjenja. Sa 20 eseci deca su već uveliko eksperti u samostalnom hranjenju što je još jedna prednost i olakšavajuća okolnost.
Pozdrav
?
Pitanje #444113. 11. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Dakle, vi uočavate nekoliko problema u ponašanju. Prvo, usvajanje školskih veština, talenat za jezike (što ne mora biti problem, ali toliko vremena provedenog uz tv može biti problem socijalizacije, porodičnih relacija, pa i možda aspekt fascinacije, a što potkrepljuje i činjenica da se teško uklapa sa vršnjacima) , treče, levorukost nije nikakav znak psihomotorne dezorganizaciej, ali ukrštena lateralizovanost ili razlika između genetski predodređene i upotrebne lateralizovanosti mogu biti problem u organizaciji motorne, jezičke i kognitivne aktivnosti. Na kraju, postoji i problem sa ishranom, koji može biti i psihološkog porekla. Problemi koje ste napomenuli predstavljaju polje rada defektologa, ali ukoliko ste u mogućnosti da dobijete uput za dečjeg psihijatra, svakako prvo potražite konsultaciju sa njim, jer nije suvišno napraviti diferencijaciju između nekoliko stanja koja mogu imati sličan opis ali sasvim različit razlog nastanka, tok i terapiju (od socioedukativne zanemarenosti preko disleksije, dispraksije, pa sve do stanja koje se zove aspergerov sindro o čemu možete pročitati na internetu i uporediti koliko ima sličnosti sa ponašanjem vašeg deteta i o tome razgovarati sa pomenutim stručnjacima) .
Pozdrav
?
Pitanje #4410631. 10. 2009.

Imam sina koji ima 7 godina. Ima jako čvrst san ali u

Imam sina koji ima 7 godina. Ima jako čvrst san ali u toku sna škripi zubima i  to se dešava već 2-3 godine. U zadnje vrijeme je baš učestalo. Vodili smo ga kod doktora opšte prakse ali je rekao da ne zna za tu pojavu. Ne primjećujemo da ima psihičke smetnje, djeluje nam psihički jako stabilan, odličan je u školi i trenira džudo.
Kada je išao na sistematski pregled doktor je rekao da bi trebao da operiše krajnike jer su jako uvećani. Inače nije bolešljiv pa se dvoumimo za operaciju ali interesuje nas da li je možda to povezano sa škripanjem zubima.
Pisali smo pedijatrima i oni su rekli da posjetimo školskog ili kliničkog psihijatra.
 
 
Nije nam jasno zašto se to dešava i niko nam nije mogao dati informaciju o tome. Da li je potrebno da vodimo dijete psihijatru?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Škrgutanje zubima tokom spavanja ili bruksizam nije dovoljno razjašnjena pojava, ali je nekako uvreženo mišljenje da to ima veze sa psihološkim događanjima. Međutim, pokazalo se da mnogo više ima veze sa razvojem dveju vilica i formiranjem zagrižaja, pa je pre svakog psihologiziranja potrebno konsultovati dečjeg stomatologa. Sa druge strane, sigurnost, odličan uspeh, treniranje borilačke veštine nisu dovoljan garant da se dete subjektivno oseća zadovoljno i relaksirano, pogotovo ako svojim ponašanjem i uspesima u školi i sportu ne zadovoljava svoje potrebe već potrebe okoline.
?
Pitanje #4389429. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Naravno da ne treba da je kaznite. Istraživanje i pokazivanje "zabranjenih" delova tela je sastavni deo odrastanaj i u različitim fazama se različito ispoljva, u detinjstvu kao zadovoljstvo kroz igru, u adolescenciji kao igra zbog zadovoljstva. Ako vi budete insistirli na kazni i razgovru po svaku cenu, ne znači da će dete na to pristati svojevoljno ili razumeti šta baš želite. Najbolje je da detetu ukažete da su grudi, vagina i anus delovi teela koje drugi ne trebaju da dodiruju bez njene dozvole jer su to intimni delovi tela, kao što ni ona ne treba da dodiruje tuđe određene delove tela koji pripadaju samo njima. Ako se tako nešto dogodi treba da kažu "ne" i da o tome ispričaju roditeljima. Ovim se na ovom uzrastu određuju granice u ponašanju, a i zloupotreba deteteta od strane drugih.
Pozdrav
?
Pitanje #4388529. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Zanimljivo je kako to da postavljate pitanje o sinu koji nema psiholoških problema (/već samo normalnu emocionalnu reakciju na uzbuđenje koju imamo svi, deca nešto malo izraženije) , a ne postavljate pitanje o sinu koji ima psiholoških problema? Ja bih se zapitao šta učiniti da starije detet bude sretnije i zadovljnije, pa makar mu se i znojili dlanovi, nego razmišljati o pomoći dečaku kome se znoje dlanovi a sretan je i zadovoljan. Možda bi stariji bio sretniji kada bi ste vi svoju brigu drugačije preusmerili?
Pozdrav
?
Pitanje #4375528. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Prelazak iz prepuberteta u pubertet često sa sobom nosi prelazak iz jednog ponašajnog modela u drugi, ali pre nego što se sve svali na pubertet, proverite u školi sa razrednim starešinom i psihologom kakva su njihova zapažanja i u kojoj mri se devojčica uklapa u vršnjačku grupu i njohove obrasce ponašanja. A što se tiče vaših "kazni" one su preterane (neodmerene) i nemotivišuće, a "ne rade" jer nije pogođen prioritet od interesa.
Pozdrav
?
Pitanje #4359827. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Ne znam šta podrazumevate pod "histerisanjem bez razloga", ali ukoliko dete nema poremećeno ponašanje izazvano psihijatrijskim poremećajem, a takvi poremećaji se ne ispoljavaju samo u prisustvu brata ili samo u kući, onda se najverovatnije radi o naučenom ponašanju.
Dakle, onda ga treba naučiti ponašanju bez "histerisanja", a o tome možete čitati u meniju "zdravlje dece" gde su tekstovi o vaspitavanju dece.
?
Pitanje #4359027. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Interesantno je kako odrasli ljudi zaboravljaju svoje detinjstvo i negiraju potrebu dece da imaju tajne i ne hvale se svojim lošim rezultatima. Kada je u pitanju škola, zato postoje "otvorena vrata" roditeljski sastanci, a i roditelji bez policijskih metoda mogu naslutiti da li je detetu potrebna konkretna pomoć a ne podrška po tipu "meni sve možeš (i moraš) da kažeš"
Pozdrav
?
Pitanje #4321723. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
U slučaju autizma, analize koje ste uradili su od velike pomoći u razumevanju problema sa kojim se dete suočava kao i za dalje smernice u terapiji. Hiperbarična komora je korisna iz najmanje dva razloga, prvi važniji jer povećanje oncetracije kiseonika značajno utiče na regulisanje crevne flore uništavanjem aerobnih) štetnih) bakterija u crevima, a kratkoročni efekat ima na poboljšanje oksigenacije mozga. Međutim, svakako da je pre toga potrebno da se posavetujete sa lekarom koji prati vaše dete (pretpostavljam da je u pitanju dr milijana selaković) i da isključivo sa njom u dogovoru dete uključujete u dalji tretman bilo kojom od alternativnih metoda. U terapiji autizma postoji mnoštvo predloženih intervencija, ali što jednom detetu može koristit drugome može štetiti i zato je najbolje ne lutati od jednog do drugog metoda samo zato štio je nekome koristilo, već ako već imate pouzdanog lekara, sa njim se trebate i konsultovati.
Pozdrav
?
Pitanje #4286620. 10. 2009.

Poštovani doktore, moja ćerka ima 9 godina i beskrajno je volim. Razlog

Poštovani doktore, moja ćerka ima 9 godina i beskrajno je volim. Razlog što vam se obraćam je ogromna briga koja me mori već jako dugo, a to je da li je grubost, ponekad i surovost prema drugarima, prilična ne zainteresovanost za ulaganje napora da se nešto nauči, "ne uključivanje " mozga, povučenost, osećaj odbačenosti od sredine, svesno ili ne prećutkivanje da se nešto ne afirmativno po nju dogodilo, spremnost da se podnese kazna, trapavost u verbalnom izražavanju. . . Posledica našeg lošeg vaspitanja ili neki zdravstveni poremećaj???. . . Odakle da krenem? Od sebe ili nje? Kome da se obratim? Lepa je i na prvi pogled i na kraće staze ostavlja utisak dobre, lepe i pametne devojčice, a onda, ne znam zašto, dođe do promene. Postane odbojna, drska i gruba. Ponekad, moram priznati, u tim trenucima, prepoznajem sebe onakvu kakvu me je ona videla u nekom mom nastupu ljutnje. Bumerang efekat. . Koliko god to bilo strašno, razumljivo mi je i sebe smatram odgovornom, ali stanja koja se okidaju, opet ne znam kako, sa promenjenim pogledom, gde ona zahteva nešto od mene, tetke, drugarice uporno, a pri tome nema šanse da se zadovolji, jer što god da se uradi tada za nju nije dobro i njeno maltretiranje se nastavlja. Nešto sllično dešavalo se i dok je bila beba. Ni godinu dana nije imala, kad bi se probudila noću u histeričnom plaču. To što bi u trenu bila u mojim rukama i što bih je ja sasvim nežno mazila i najlepše govorila, ništa nije pomagalo. Ona bi sve, besno i jako plačeći, odbijala. Kao da ne prepoznaje ni mene ni ništa oko sebe. Trajalo bi to 10-15 minuta, a onda bi se smirila i sve bi opet bilo uredu. Kada je malo odrasla, ti napadi se više nisu dešavali noću, već preko dana obično kada bi bila umorna, bar se meni tako čini. Na primer, bacila bi igračku zahtevajući da joj je dodam, a kada bi joj je ja pružila ona bi besnela odbijajući da je uzme, a kada bi je ja ponovo spustila, besnela je tražeći da joj je dodam. . . Čista pat pozicija, začarani krug iz koga bi izlazile tako što bi je izudarala po guzi. Ona bi se tada zalepila za mene stalno ponavljajući da će biti dobra. . . Kada bi prošlo neko vreme, smirile bi se i ona i ja i sve bi opet bilo ok. Do sledeće takve situacije. A one na moju veliku žalost, se u malo izmenjenom obliku ponavljaju i dan danas. I dalje nemam dovoljno pameti, a ni svega ostalog da na to odgovorim na pravi način, da smirim i nju i sebe, jer za mene su to strašni potresi. Moram reći još i to da živimo sa mojim mužem, njenim ocem, koga ona mnogo voli i koji nju voli najviše na svetu. Često zbog posla nije kod kuće, tako da sam ja glavni i za mnoge stvari jedini operativac u kući. Ja sam ta koja joj je u potpunosti posvećena. Sve moje vreme slobodno, kad nisam na poslu, je njeno. Ne prisiljvam je ni na šta, ali zahtevam da kada nešto uzme da radi da to radi valjano bilo da uči, igra se sa drugaricama, priča, crta. . . Mnogo li je to? Govorim joj da ocene nisu važne, već znanje, sa željom da je rasteretim i fokusiram na ono što je bitno. Mislim da ću joj tako olakšati, a možda joj time samo otežavam. . . Kome se obratiti, a u novom sadu? Molim vas za mišljenje i unapred vam se zahvaljujem.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Predlažem da se javite dr jasminki marković, dečjem psihijatru u vašem kliničkom centru
Pozdrav
?
Pitanje #4269018. 10. 2009.

Dječak je star dve godine. Već nekoliko dana ima potrebu da se

Dječak je star dve godine. Već nekoliko dana ima potrebu da se ujeda, posebno u kasnim popodnevnim satima. Neće da se smiri dok ne ostvari namjeru. Ja kao majka najvise trpim, prvo se mazi, pa brzinom ostavi otisak svojih zubića. Poceo je i brata, koji ima 3 godine da ujeda, ali mu ovaj vraća istom mjerom, pa onda imam vrisku u duetu. Ovom malom gricku je drago kad se ujeda, iako ja pokazujem znakove ljutnje. Za sada ga opominjem i s obzirom na to da su mi ruke u masnicama od ugriza, ja sam pribjegla mjerama, da mu kad vidim da hoće da ugrize, u usta stavim čistu kuhinjsku krpu ili peškir i natjeram ga da stisne. On to uradi nekoliko puta, smiri se za to veče, ali sutradan opet. Ne znam da li ispravno postupam.
Možete li mi dati savjet, pošto gricko ne namerava da prestane.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Na ovom sajtu imate moj tekst "deca koja ujedaju" pa ga i potražite u meniju zdravlje dece. Ukoliko se detetu menja ponašanje, generalno popodne, treba obratiti pažnju na okolnosti u kojim se ponašanje pojavljuje, pa čak i na hranu koju dete uzima. Dakle, prvo tekst, a onda posmatranje okolnosti.
?
Pitanje #4249415. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
U uzrastu u kome se nalazi vaše dete izražavanje emocija nije suptilno, a često govor nije dovljno razvijen da bi dete ukazalo na svoje potrebe pre nego to pokaže kroz žestoku neverbalnu komunikaciju ili plač. Ali zato roditelji uz koje dete odrasta prate i uče način na koje dete komunicira sa njima i odgovara na njihovu komunikaciju sa sobom učeći na koji način im se možee obratiti da bi bilo zadovoljeno. Ukoliko roditelji iz raznoraznih razloga ne reaguju adekvatno (a razlozi mogu biti anksioznost, loša informisanost ("to je faza. . . Normalna je autoagresivnost. . . . Itf. ") , predrasude) , onda ni dete ne nauči da reaguje emocionalno i socijalno adekvatno. Svakako da trebate posetiti psihologa ili psihijatra koji su edukovani u oblasti pozitivne modifikacije ponašanja dece kako se loše navike ne bi ukorenile i pogoršale.
Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460