Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraagorafobija

agorafobija – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 6 pitanja na temu agorafobija.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (6)

?
Pitanje #13758628. 5. 2015.
Mislim da ne isključuje jedno drugo, mada bi na ovo pitanje preciznije odgovorio lekar psihijatar (ja sam po obrazovanju psiholog). Osoba može imati simptome depresije, a da istovremeno ima određene fobije pa i agorafobiju na primer. Fobije, kao vrste veoma izraženih i naglašenih strahova, nisu u koliziji sa deperesijom kao oblikom ponašanja koje podrazumeva snižene energetske potencijale ličnosti, odnosno neku vrstu autodestruktivnog ponašanja sa dominantnim osećanjem besmisla, apatije, osujećenja i sl.
?
Pitanje #13758228. 5. 2015.
Ne isključuje, naprotiv, sa depresijom kao bolesšću, često se kombinuju i razne vrste fobija. Činjenica je da je u osnovi i depresije i fobija strah dominantna emocija, samo što se kod depresija strahovi potiskuju, a kod fobija oni se pretrano manifestuju. Javite se psihijatru ili psihoterapeutu na razgovor.
?
Pitanje #142934. 11. 2008.

Da li je štetan lek Rivotril od 2 mg, ako pije duže

Da li je štetan lek Rivotril od 2 mg, ako pije duže od 5 godina? Koristim ga za agorafobiju (paniku)! Ako je štetan, koja je zamena za njega? Da li postoji još neki način lečenja agorafobije, pored ovog medikamentima?

Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite

Poštovana,

Smatram da morate prestati sa uzimanjem navedenog leka, jer ako nije dao pozitivne rezultate u lečenju 5 godina, naravno da nije dobar za problem koji imate. Agorafobija se leči na drugi način, te se obratite psihijatru u mestu.


?
Pitanje #91112. 6. 2007.

Imam 22 godine i agorofobiju. Pre godinu dana sam primetila kod sebe

Imam 22 godine i agorofobiju. Pre godinu dana sam primetila kod sebe simptome straha, strah je nastajao ničim izazvan, na ulici, u prevozu, na kraju i kod kuće. Simptomi su mi se javili u Beogradu, gde sam studirala. Inače nisam iz Beograda i jako mi je teško palo odvajanje od kuće i porodice. Iako su u Beogradu bili svi moji prijatelji, ja sam bila usamljena. Sve više sam se zatvarala u sebe i jedina svetla tačka bio mi je fakultet. Nikome nisam govorila o svom problemu tj. o napadu straha. Taj panični napad obično je trajao nepuni minit, a meni se činio kao večnost. Manifestovao se lupanjem srca, znojenjem dlanova, osećajem bespomoćnosti, ko da ću pasti u nesvest. Problem je uočila moja drugarica i tako je krug onih koji znaju šta mi se dešava počeo da se širi. Moji roditelji su dosli u Beograd po mene i vratili me kući gde sam uz njihovu podrsku započela lečenje. Psihijatar je dijagnostikovao da imam panične atake udružene sa agorofobijom. Pored medikamentozne terapije redovno sam odlazila kod psihologa. Moje lečenje traje već deset meseci. Sada sam mnogo bolje, ponovo funkcionišem sama i prošla me je kriza, ali muči me to što mi je lekar preporučio da ostavim lekove, a ja se plašim da će bez njih moje tegobe ponovo početi. Saznala sam i to da je taj moj poremećaj recidivirajući i da se nikada ne zna da li ću i kada ponovo imati probleme. Da li postoji neko trajno rešenje za moj problem i da li je tačno da je hipnoza idealan oblik terapije za fobična stanja?

Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Poštovana,


Tačno je to da se Vaše stanje može vratiti i to najčešće nakon nekog stresnog perioda, nakon teže iscrpljenosti (recimo, zbog obimnog rada, teže prehlade itd.), ako uzimate psihostimulativne preparate (kafa u velikoj dozi, energetska pića, neke droge poput marihuane, LSD itd.). Medjutim, ako lekove uzimate u propisanoj dozi i dovoljno dugo (po protokolu godinu dana), rizik od nove epizode se značajno smanjuje jer će se pozitivne promene u mozgu učvrstiti. Da bi se dobro stanje što duže održalo, u velikoj meri pomaže i bihejvioralno kognitivna terapija jer Vas uči kako ćete da držite strahove pod kontrolom, a u slučaju da pokušaju da se ponovo jave, kako ćete ih zaustaviti. Ono što treba da znate je da postoji verovatnoća da nikada više nemate probleme koje ste imali, te ne treba živeti u stalnom isčekivanju jer upravo to doprinosi da se Vaše tegobe vrate. Ako ipak primetite u nekom trenutku da strahovi ponovo dolaze, ono što je najvažnije je da se odmah javite lekaru i sprečite da se osećate onoliko loše kao predhodni put. Što pre započnete novu terapiju (ukoliko bude potrebna) to će se tegobe brže i lakše povući i opet ćete živeti normalno.

?
Pitanje #49414. 4. 2007.

Da li mi možete predložiti nekoga ko se bavi efikasnim lečenjem agorafobije?

Da li mi možete predložiti nekoga ko se bavi efikasnim lečenjem agorafobije? Sumnjam da imam agorafobiju. Ne želim da tvrdim da je u pitanju to, odnosno taj poremećaj, ali, u svakom slučaju ima naznaka tog poremećaja. Imam 29 godina i znam da sam "jaka" ličnost duboko u sebi. Zašto mi se onda ovo dogadja? Da li bi možda mogao da Vam pošaljem jedno pismo u kome ću detaljno opisati svoje tegobe, a zauzvrat od Vas dobijem odgovor koji bi mi možda sve promenio? 

Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Poštovani,

Naravno da možete da mi napišete pismo sa opisom Vaših tegoba i rado ću Vam odgovoriti. Medjutim, ono što sam mnogo puta do sada naglasila, kada se radi o psihičkim tegobama, najadekvatnija procena je kada psihijatar pregleda pacijenta uživo, jer konačna dijagnoza ne zavisi samo od navedenih tegoba već i drugih pokazatelja. Takodje, iako mislite da ste objasnili sve tegobe, uvek postoje dodatna pitanja koja su psihijatru neophodna za procenu stanja i razlikovanje odredjenih boleti. Ako imate agorafobiju, terapija je uspešna u viskom procentu i može biti samo lekovima, samo psihoterapijom ili kombinovanjem ove dve metode.

Ukoliko želite da pronadjete stručnjake koji se bave psihičkim poremećajima, to možete učiniti ovde.

?
Pitanje #45811. 4. 2007.

Pre skoro godinu dana sam počela da imam simptome paničnih napada udruženih

Pre skoro godinu dana sam počela da imam simptome paničnih napada udruženih sa agorofobijom. To mi se desilo u Beogradu gde sam studirala. Nisam smela da idem sama u prevoz, niti sam smela da idem sama iz kuće, na kraju nisam smela sama da budem ni u kući jer sam se plašila. Manifestacija tog straha je jako udaranje srca, znojili su mi se dlanovi, gušenje, osećaj da ću pasti u nesvest. Obratila sam se psihijatru u Palmotićevoj, ali mi nisu mnogo pomogli. Onda sam se vratila kući i u mestu u kojem živim uz porodicu i momka otpočela lečenje. Posećivala sam psihologa i plus imala i medikamentoznu terapiju, pila sam Flunisan i Ksalol, koje mi je prepisao psihijatar. Sada mi se čini da je sve prošlo, funkcionišem sama i čini mi se da je sve gotovo kao pre, osim što ne smem da putujem daleko negde, ali informišući se o svom problemu saznala sam da može biti recidivirajućeg karaktera, a još je gore što sam se takoreći navukla na Ksalol, iako mi je rečeno da prestanem da ga uzimam, ja se plašim da ću u tom slučaju opet imati tegobe od pre. 


Panični napadi su veoma su teški onome ko ih doživljava, a onima sa kojima živite, ponekad neshvatljivi, pa su neretko skloni da obezvređuju Vaš doživljaj koji panični napad nosi. Vaši simptomi su dobro poznati svima onima koji se suočavaju sa problemom poput Vašeg, sa "strahom od straha", kako bismo mogli nazvati bojazan da do napada opet ne dođe. Mnogi pacijenti se produžavanjem medikamentozne terapije na neki način "štite" od potencijalnog ponavljanja smetnji. Terapiju bi trebalo ukidati postepeno, samim tim što i sami kažete da ste se "navukli" na Xalol. Zato je preporučljivo da se, u ovom procesu postepenog odvikavanja, redovno tokom nekog vremena javljate profesionalcu (psihijatru) koji će postepeno dozirati smanjivanje leka i/ili psihologu sa kojim ćete, kroz psihoterapiju, olakšavati napetost potenciranu novom i za vas zastrašujućom, situacijom, koja je vezana za dobrovoljno "odbacivanje" odbrambene terapije. Verujem da biste se bolje osećali kada biste živeli bez obaveze da svakodnevno mislite o terminima za uzimanje lekova i da biste, ukoliko se pokaže da su lekovi sada nepotrebni, osećali mnogo više samopouzdanja i ličnog zadovoljstva. Zar to nije dobar razlog da pokušate da se oslonite na sopstvene psihičke snage, umesto na lekove? Napominjem da je preporučljivo praćenje od strane stručnjaka za to vreme, kako biste taj krizni period lakše savladali.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460