Pitajte doktoraSve oblasti
Sve oblasti – pitajte doktora
Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 96491 pitanja iz svih oblasti.
Da zakažete pregled pozovite 063 687 460
Svi odgovori (96491)
?
Pitanje #15480Odgovoreno 21. 11. 2008.
Saša VojinovSpecijalista urologije
Posledice su infekcija i povremeno krvarenje. Moguća je samo operacija (razbijanje kamena) kroz mokraćni kanal, a prostata da se ostavi, obzirom na godine. Time će se tegobe ublažiti ili čak nestati ,a kamen se u perspektivi može ponovo javiti.
dr Vojinov
dr Vojinov
?
Pitanje #15560Odgovoreno 21. 11. 2008.
Saša VojinovSpecijalista urologije
Zahteva samo da uzima što više tečnosti, pa nakon toga nećete imati ni kristale u mokraći od kojih nastaje kamenje u bubregu. Ostalo sve u potpunosti uredu. Nastavite da budete trudni.
dr Vojinov
dr Vojinov
?
Pitanje #15554Odgovoreno 21. 11. 2008.
Rezultati su sasvim o.k., ali ako imate problema ili se ne osećate dobro javite se svom lekaru i ako imate uredne uradjene lab. analize.
?
Pitanje #15562Odgovoreno 21. 11. 2008.
Čim su vrednosti trombocita ispod 100 potrebno je uzeti uzorak kostne srži. Ukoliko se pokaže da je kostna srž zdrava može se postaviti dijagnoza ITP.
Lečenje zaista nije potrebno ukoliko nemate krvarenja. Ali ste u istinu blizu granice kada je terapija potrebna.Ta granica i jeste 30 trombocita. Ono što Vi treba da znate je da prepoznate pojavu krvarenja po koži ukoliko se ono javi. Redovno kontrolišite krvnu sliku i ukoliko broj ručno brojenih trombocita padne ispod 30 terapiju treba uvesti odmah.
?
Pitanje #15420Odgovoreno 21. 11. 2008.
Nikola VukašinovićSpecijalista neurologije
Poštovani,
terapijskom priprenom u vidu tbl.Mydocalm 3x1 (i osnovna terapija) uz rehabilitacioni tretman. Ako ne pomaže, nakon 15/ak dana, javite se preporučiću Vam neki drugi lek.
Pozdrav
terapijskom priprenom u vidu tbl.Mydocalm 3x1 (i osnovna terapija) uz rehabilitacioni tretman. Ako ne pomaže, nakon 15/ak dana, javite se preporučiću Vam neki drugi lek.
Pozdrav
?
Pitanje #15426Odgovoreno 21. 11. 2008.
Nikola VukašinovićSpecijalista neurologije
Poštovani,
nalaz je potpuno uredan ili u skladu sa starosnom dobi pacijenta.
Pozdrav
nalaz je potpuno uredan ili u skladu sa starosnom dobi pacijenta.
Pozdrav
?
Pitanje #15447Odgovoreno 21. 11. 2008.
Nikola VukašinovićSpecijalista neurologije
Poštovana/i,
nema direktne veze, bilo je nekih uporednih studija, ali bez većeg značaja.
Pozdrav
nema direktne veze, bilo je nekih uporednih studija, ali bez većeg značaja.
Pozdrav
?
Pitanje #15449Odgovoreno 21. 11. 2008.
Nikola VukašinovićSpecijalista neurologije
Poštovana,
verovatno možete dobiti CD, jer se to obično daje uz nalaz ili kopirati ako je ostalo u bolnici.
Pozdrav
verovatno možete dobiti CD, jer se to obično daje uz nalaz ili kopirati ako je ostalo u bolnici.
Pozdrav
?
Pitanje #15451Odgovoreno 21. 11. 2008.
Nikola VukašinovićSpecijalista neurologije
Poštovana,
uradite CT LS kičme (L4,L5 i L5, S1) ili MR LS kičme i EMNG nogu. Do tada izbegavajte dizanje tereta, koristite tbl.Movalis 7,5mg 2x1, tbl.Mydocalm 3x1. Javite se sa nalazima.
Pozdrav
uradite CT LS kičme (L4,L5 i L5, S1) ili MR LS kičme i EMNG nogu. Do tada izbegavajte dizanje tereta, koristite tbl.Movalis 7,5mg 2x1, tbl.Mydocalm 3x1. Javite se sa nalazima.
Pozdrav
?
Pitanje #15459Odgovoreno 21. 11. 2008.
Nikola VukašinovićSpecijalista neurologije
Poštovana,
postoji više lekova za MS čiji je zadatak proredjivanje pogoršanja. Nijedan je ne leči u potpunosti, već pomaže u smislu simptomatske terapije. Korisna je i fizikalna terapija. Sve to u dogovoru sa nadležnim neurologom.
Pozdrav
postoji više lekova za MS čiji je zadatak proredjivanje pogoršanja. Nijedan je ne leči u potpunosti, već pomaže u smislu simptomatske terapije. Korisna je i fizikalna terapija. Sve to u dogovoru sa nadležnim neurologom.
Pozdrav
?
Pitanje #15481Odgovoreno 21. 11. 2008.
Srđan PešićProf. dr
Pa pitanje je jako komplikovano. Moguće je da se javi alergija na brufen i da simptomi izgledaju upravo onako kako ste Vi opisali. Morate da znate da ukoliko ima alergiju na Brufen da će je imati i na druge lekove za skidanje temperature, što može da bude dosta komplikovano. Jedno ovakovo pojavljivanje simptoma, medjutim, ne mora ništa da znači. Često takve simptome može da izazove i sama infekcija, virusi i bakterije i da oni nisu uopšte od leka. Jedini način da se to sazna je da se lek ponovo da. Ukoliko živite u većem gradu posavetujte se sa pedijatrom. Generalno se detetu ništa mnogo strašno neće desiti, ali je potrebno da se bude blizu bolnice ili ambulante da bi se dala antialergijska terapija. Ja bih mu dao polovinu doze u vreme kad nije bolestan i pratio šta će se desiti. Najsigurniji način da se ispita da li je lek izazva alergiju jeste da se ispitaju alergije na lekove koje se rade skoro u svakoj bolje opremljenoj laboratoriji u velikim gradovima.
?
Pitanje #15234Odgovoreno 21. 11. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
ako sam Vam pomogao kako to da još uvek njena najbolja drugarica ima najveću moć, a da se Vi i dalje tiho i mirno povlačite i uz tuđu poMOĆ vraćate? Nemate podršku, sami ste na svetu. Neko bi rekao da vi MOĆ stičete izražavajući nemoć!? Tada Vam izgleda najviše pomažu. Ali u slučaju Vaše partnerke takva taktika izgleda neće proći i potrebno je da pokažete i svoju stranu koja zna da se bori i drugačije za ono do čega Vam je stalo. Ne kažem da treba da se ponašate loše kao njena drugarica, već da razmislite koja su se Vaša drugačija ponašanja dopala Vašoj partnerki u vreme kada je slušala i Vaše mišljenje i želje.
Srdačno još jednom
ako sam Vam pomogao kako to da još uvek njena najbolja drugarica ima najveću moć, a da se Vi i dalje tiho i mirno povlačite i uz tuđu poMOĆ vraćate? Nemate podršku, sami ste na svetu. Neko bi rekao da vi MOĆ stičete izražavajući nemoć!? Tada Vam izgleda najviše pomažu. Ali u slučaju Vaše partnerke takva taktika izgleda neće proći i potrebno je da pokažete i svoju stranu koja zna da se bori i drugačije za ono do čega Vam je stalo. Ne kažem da treba da se ponašate loše kao njena drugarica, već da razmislite koja su se Vaša drugačija ponašanja dopala Vašoj partnerki u vreme kada je slušala i Vaše mišljenje i želje.
Srdačno još jednom
?
Pitanje #15323Odgovoreno 21. 11. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
nisam stručnjak za bolesti zavisnosti, niti pravim veliku razliku između rekreativnog uzimanja, zloupotrebe ili hroničnog uzimanja droga, iako je pomenuti stručnjaci prave, jer me prvenstveno zanima kakav uticaj takvo ponašanje ima na relacije sa drugim osobama, nego na samu osobu. Ukoliko konzumiranje trave ili droga remeti odnose (a najčešće remeti jer se život malo po malo svodi na planiranje nabavke i korišćenje )ili jasno utiče na dinamiku nekog odnosa u onda je i štetna, bez obzira da li ostavlja štetan uticaj na samog konzumenta (a retko ne ostavlja). Imajući u vidu da se i psiholog verujem da Vam neće biti teško da sami sebi odgovorite kakava je Vaša uloga u toj partnerskoj relaciji i šta činite za sebe i vezu ostajući ili izlazeći iz nje?
nisam stručnjak za bolesti zavisnosti, niti pravim veliku razliku između rekreativnog uzimanja, zloupotrebe ili hroničnog uzimanja droga, iako je pomenuti stručnjaci prave, jer me prvenstveno zanima kakav uticaj takvo ponašanje ima na relacije sa drugim osobama, nego na samu osobu. Ukoliko konzumiranje trave ili droga remeti odnose (a najčešće remeti jer se život malo po malo svodi na planiranje nabavke i korišćenje )ili jasno utiče na dinamiku nekog odnosa u onda je i štetna, bez obzira da li ostavlja štetan uticaj na samog konzumenta (a retko ne ostavlja). Imajući u vidu da se i psiholog verujem da Vam neće biti teško da sami sebi odgovorite kakava je Vaša uloga u toj partnerskoj relaciji i šta činite za sebe i vezu ostajući ili izlazeći iz nje?
?
Pitanje #15215Odgovoreno 21. 11. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
napisali ste mi da je Vaš partner potpunosti svestan štetnosti, ali da je u velikoj zabludi u vezi svog problema. Bojim se da nije moguće biti istovremeno svestan i u zabludi oko iste stvari. Mislim da upravo i Vi možete upasti u istu zamku i da ste ustvari svesni da mu vi ne možete pomoći, ali dovodite sebe u zablududa mu možete pomoći "da ozbiljnije razmisli" (mada ne vidim da ste napisali da on uopšte razmišlja) o problemu. Naravno, takve zamke su moguće kada emocije diktiraju ponašanje. Emocije mogu i da zamagle razum i u vezi činjenica da se ne radi o momak, već o odraslom čoveku od 39 g. čija profesija podrazumeva da donosi odluke o zdravlju drugih ljudi, a pri tom je nemotivisan da leči sopstvenu bolest za koju zna da je štetna i po njega i po odnos sa Vama. Kada je zloupotreba droga u pitanju, a zavisnost od njihovog dejstva se lako stvara, tu nema kompromisa. Svaka pomoć podrazumeva prestanak konzumiranja i uvođenje u program prevencije koju sprovode stručnjaci za lečenje bolesti zavisnosti i sistemski porodični terapeuti za bolesti zavisnosti, tako da Vam preporučujem da se sa njima posvetujete bez čekanja da se motivacija pojavi sama od sebe, jer se najčešće to ne dešava.
napisali ste mi da je Vaš partner potpunosti svestan štetnosti, ali da je u velikoj zabludi u vezi svog problema. Bojim se da nije moguće biti istovremeno svestan i u zabludi oko iste stvari. Mislim da upravo i Vi možete upasti u istu zamku i da ste ustvari svesni da mu vi ne možete pomoći, ali dovodite sebe u zablududa mu možete pomoći "da ozbiljnije razmisli" (mada ne vidim da ste napisali da on uopšte razmišlja) o problemu. Naravno, takve zamke su moguće kada emocije diktiraju ponašanje. Emocije mogu i da zamagle razum i u vezi činjenica da se ne radi o momak, već o odraslom čoveku od 39 g. čija profesija podrazumeva da donosi odluke o zdravlju drugih ljudi, a pri tom je nemotivisan da leči sopstvenu bolest za koju zna da je štetna i po njega i po odnos sa Vama. Kada je zloupotreba droga u pitanju, a zavisnost od njihovog dejstva se lako stvara, tu nema kompromisa. Svaka pomoć podrazumeva prestanak konzumiranja i uvođenje u program prevencije koju sprovode stručnjaci za lečenje bolesti zavisnosti i sistemski porodični terapeuti za bolesti zavisnosti, tako da Vam preporučujem da se sa njima posvetujete bez čekanja da se motivacija pojavi sama od sebe, jer se najčešće to ne dešava.
?
Pitanje #15200Odgovoreno 21. 11. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
niste nimalo konfuzni, naprotiv, skoro da sam imao jasnu sliku u svesti o sekvenci koju ste opisali sa neurologom. Da se radi o filmu imali bi smo glumačku ekipu od 3 glavna glumca i epizodiste. Zaplet je jasan, a sada ću vam izdvojiti opis jednog aktera koga vi akcentirate kao nosica zapleta, a to je gospođa mama. Opis: "sve je na njenim plećima. Ali...neće da prihvati neke dobronamerne sugestije od svojih najbližih da mora da promeni svoj preterano zaštitnički odnos...ona uvek, a naravno i sada shvata sve kao "napad" na njenu ćerku...uvek joj je važnija ambalaža od suštine." Dakle, imamo jedan čvrst karakterni lik, uz dva lako lomljiva, ćerku (sa lomljivim karakterom i diskus hernijom) i lekara (neurologa, uvređenog jer nema moć nad pacijentom). U pravu ste da u ovoj situaciji trebaju psihijatrijski "trikovi", a oni nisu nimalo komplikovani, jer u suštini treba činiti suprotno od onoga što ne funkcioniše. Ključna stvar je tzv. "pridruživanje" (stvaranje prostora za ispoljavanje uticaja), koje se sastoji od čestitanja na izdržljivosti obema, i majci i ćerki, pa čak i čuđenju na neverovatnom strpljenju u iščekivanju da će se izlečenje samo dogoditi (dakle potrebno je preformulisati sve one reči koje su ustvari odbijale majku da dozvoli da se ćerki pruži pomoć, jer kao što rekoste, majke ko majke, mogu imati strahove, a neke mogu imati i preterane strahove da se stvari još više ne pogoršaju). Nakon pridruživanja sledi akcija. Zvučaće paradoksalno, ali vi kao rođak moćete da zatražite pomoć od mame (baš nje), da "izdrži još malo i napravi", iako znate da je već mnogo toga učinila, "još jedan dodatan i veliki napor i pokuša da ubedi ćerku da je potrebno da ponovo započne lečenje". Možete čak izraziti nevericu da će uspeti (dajući joj prostora da se dodatno iskaže kao zaštitnik). Nadam se da će vam ovaj odgovor dati još ideja. Takođe, uvek umesto neurologa možete pozvati psihijatra koji bi procenio da li je problem dublji od ponavljajuće porodične "igre", a neurolog će svakako biti deo "filmske" ekipe kada započne lečenje.
Srdačno
niste nimalo konfuzni, naprotiv, skoro da sam imao jasnu sliku u svesti o sekvenci koju ste opisali sa neurologom. Da se radi o filmu imali bi smo glumačku ekipu od 3 glavna glumca i epizodiste. Zaplet je jasan, a sada ću vam izdvojiti opis jednog aktera koga vi akcentirate kao nosica zapleta, a to je gospođa mama. Opis: "sve je na njenim plećima. Ali...neće da prihvati neke dobronamerne sugestije od svojih najbližih da mora da promeni svoj preterano zaštitnički odnos...ona uvek, a naravno i sada shvata sve kao "napad" na njenu ćerku...uvek joj je važnija ambalaža od suštine." Dakle, imamo jedan čvrst karakterni lik, uz dva lako lomljiva, ćerku (sa lomljivim karakterom i diskus hernijom) i lekara (neurologa, uvređenog jer nema moć nad pacijentom). U pravu ste da u ovoj situaciji trebaju psihijatrijski "trikovi", a oni nisu nimalo komplikovani, jer u suštini treba činiti suprotno od onoga što ne funkcioniše. Ključna stvar je tzv. "pridruživanje" (stvaranje prostora za ispoljavanje uticaja), koje se sastoji od čestitanja na izdržljivosti obema, i majci i ćerki, pa čak i čuđenju na neverovatnom strpljenju u iščekivanju da će se izlečenje samo dogoditi (dakle potrebno je preformulisati sve one reči koje su ustvari odbijale majku da dozvoli da se ćerki pruži pomoć, jer kao što rekoste, majke ko majke, mogu imati strahove, a neke mogu imati i preterane strahove da se stvari još više ne pogoršaju). Nakon pridruživanja sledi akcija. Zvučaće paradoksalno, ali vi kao rođak moćete da zatražite pomoć od mame (baš nje), da "izdrži još malo i napravi", iako znate da je već mnogo toga učinila, "još jedan dodatan i veliki napor i pokuša da ubedi ćerku da je potrebno da ponovo započne lečenje". Možete čak izraziti nevericu da će uspeti (dajući joj prostora da se dodatno iskaže kao zaštitnik). Nadam se da će vam ovaj odgovor dati još ideja. Takođe, uvek umesto neurologa možete pozvati psihijatra koji bi procenio da li je problem dublji od ponavljajuće porodične "igre", a neurolog će svakako biti deo "filmske" ekipe kada započne lečenje.
Srdačno
?
Pitanje #15438Odgovoreno 21. 11. 2008.
Srđan PešićProf. dr
Što se rupuruta tiče nema tu baš puno opasnosti. On je antacid koji deluje potpuno lokalno u lumenu želuca. Slabo se ili nikako ne resorbuje, pa su mu i neželjena dejstva slaba. Nekoliko tableta dnevno se mogu uzimati u toku dugog vremena. Mislim da ste mislili na blokatore protonske pumpe. Nekoliko lekova ima na našem tržištu i moram priznati da su medjusobno veoma slični. Nabrojaću ih po starosti, pa ako Vam nešto znači moguće je da ovi najnoviji imaju nešto bolja svojstva. Od starijih ka novijim: omeprazol, pantoprazol, lansoprazol. Ovo su njihova generička imerna, neregistrovana ista u celom svetu. U našoj zemlji ih ima pod različitim imenima. Omeprazol (Losec, Loseprazol, Nuclosina, Omeprazol, Omeprol, Omezol), pantoprazol (Controloc), lansoprazol (Amarin, Lanzul, Lasoprol).
?
Pitanje #15178Odgovoreno 20. 11. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovani,
seks spada u jednu od 4 kardinalne karike partnerskog odnosa i najkasnije se gasi u hroničnim bračnim krizama, i to sa razlogom, jer je najčešći način smanjenja tenzije u partnerskom odnosu (naravno kada prođe faza zaljubljenosti u kojoj tenzija postoji zbog strasti a ne zbog skučene komunikacije, lojalnosti prema porodici porekla, stiskanja paste po sredini, i sl.). E sad, probleme koje vi navodite u seksualnom životu, grubo se mogu odvojiti na problem frekvencije seksualnih odnosa i na problem seksualne komunikacije, a oba mogu biti u vezi sa stepenom seksualne želje. Pozvaću se na moje istraživanje sa starijim adolescentima (dakle seksualno najspremnijoj kategoriji), u kome je skoro svaki četvrti muškarac ukazao da bi više puta dnevno želeo da ima seksualne odnose ako bi partnerka uvek bila na raspolaganju. Takavu seksualnu želju imala je tek svaka sedma adolescentkinja, odnosno najveći broj adolescentkinja ima želju za seksualnim odnosima 3-5 puta nedeljno, dok najveći broj muškaraca bi to želelo svakoga dana. Dakle, polne razlike u seksualnoj želji su značajno različite, a problem može nastati kada su kod partnera te razlike i individualno naglašenije. Pošto se radi o nagonskoj potrebi, može se govoriti i u terminima kao što su seksualna glad i sitost. Kada se zadovoljni seksualni apetit, osoba je onda seksualno sita, a ako se jede više od onoga što se želi (deca to rade da bi mame bile srećne) onda se može govoriti o presićenosti (pa deca počnu da odbijaju hranu). A ako zamislimo kako bi izgledala osoba koja je sita seksa, pitam se da li bi isto izgledala kao osoba sita hrane, nezainteresovana da jede, jede samo ono što najviše voli, samo proba, bez krupnih zalogaja, nelagodno se oseća. A ako sve to vratimo u kontekst slike ponašanja vaše žene, onda može biti jasnije dali se radi o gladi, sitosti i presićenosti. Dakle, ne radi se o bolesti, niti o problemu u bilo kome od vas dvoje, već možda o neusaglašenosti želja, o čemu treba otovoreno razgovarati. Ukoliko dozvolite supruzi da seksualno ogladni, možda budete iznenađeni drugačijim pristupom.
Srdačno
seks spada u jednu od 4 kardinalne karike partnerskog odnosa i najkasnije se gasi u hroničnim bračnim krizama, i to sa razlogom, jer je najčešći način smanjenja tenzije u partnerskom odnosu (naravno kada prođe faza zaljubljenosti u kojoj tenzija postoji zbog strasti a ne zbog skučene komunikacije, lojalnosti prema porodici porekla, stiskanja paste po sredini, i sl.). E sad, probleme koje vi navodite u seksualnom životu, grubo se mogu odvojiti na problem frekvencije seksualnih odnosa i na problem seksualne komunikacije, a oba mogu biti u vezi sa stepenom seksualne želje. Pozvaću se na moje istraživanje sa starijim adolescentima (dakle seksualno najspremnijoj kategoriji), u kome je skoro svaki četvrti muškarac ukazao da bi više puta dnevno želeo da ima seksualne odnose ako bi partnerka uvek bila na raspolaganju. Takavu seksualnu želju imala je tek svaka sedma adolescentkinja, odnosno najveći broj adolescentkinja ima želju za seksualnim odnosima 3-5 puta nedeljno, dok najveći broj muškaraca bi to želelo svakoga dana. Dakle, polne razlike u seksualnoj želji su značajno različite, a problem može nastati kada su kod partnera te razlike i individualno naglašenije. Pošto se radi o nagonskoj potrebi, može se govoriti i u terminima kao što su seksualna glad i sitost. Kada se zadovoljni seksualni apetit, osoba je onda seksualno sita, a ako se jede više od onoga što se želi (deca to rade da bi mame bile srećne) onda se može govoriti o presićenosti (pa deca počnu da odbijaju hranu). A ako zamislimo kako bi izgledala osoba koja je sita seksa, pitam se da li bi isto izgledala kao osoba sita hrane, nezainteresovana da jede, jede samo ono što najviše voli, samo proba, bez krupnih zalogaja, nelagodno se oseća. A ako sve to vratimo u kontekst slike ponašanja vaše žene, onda može biti jasnije dali se radi o gladi, sitosti i presićenosti. Dakle, ne radi se o bolesti, niti o problemu u bilo kome od vas dvoje, već možda o neusaglašenosti želja, o čemu treba otovoreno razgovarati. Ukoliko dozvolite supruzi da seksualno ogladni, možda budete iznenađeni drugačijim pristupom.
Srdačno
?
Pitanje #15229Odgovoreno 20. 11. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
ishrana je proces od biološke važnosti za organizam i nagon za ishranom i životom je suviše značajna kategorija da bi je Priroda prepustila učenju. Dakle, ne radi se o skretanju pažnje, ali ako već mislite da mu pažnja nedostaje, onda je pružite ne vezujući je isključivo za ishranu. Drugim rečima kada se roditelji ne bi preterano mešali u ritmove ishrane dece, odnosno samo ih pratili, deca najverovatnije ne bi imala poremećaje ishrane (osim ako ne razviju zavisnost od šećera). Deca koja su sklona poremećajima ishrane obično malo jedu od rođenja, sporo i loše sisaju, često povraćaju, kasno počinju sa uzimanjem čvrste hrane. Takav odnos dece prema hrani može imati velikog uticaja na plašljive majke koje se boje da dete neće napredovati ukoliko ne jede onoliko koliko one smatraju da treba, na nestrpljive majke, na depresivne i preterano krute majke, na majke koje su naučile da se ljubav pokazuje nuđenjem hrane. Ukoliko postoji takav nesklad između prirode deteta i ponašanje majki, najverovatnije će se razviti začarani krug koji pominjete. Na pritiske, deca odgovaraju još većim odbijanjem. Odbijanje ili probiranje hrane postaje tada centralna tema u porodici. Vi možete sami proceneti da li ovo što sam napisao ima veze sa vašom situacijom, ali važan znak je da problemi obično nestaju kada neko drugi preuzme brigu oko ishrane deteta, pa vam preporučujem da potražite pomoć supruga i roditelja, nekog dostupnog člana familije ili već osobe koje bi vam pomogla u brizi oko dece, pogotovo što se nalazite i u drugom stanju. Ne postoji dovoljno dobar recept da li nešto treba pojačati ili oslabiti, jer smatram da začarani krug treba prekinuti. Jedino na taj način se ponašanje i odnos prema hrani može promeniti, a samim tim bi se sprečilo i zarazno prenošenje takvih obrazaca i na druge oblasti ponašanja.
Srdačno
ishrana je proces od biološke važnosti za organizam i nagon za ishranom i životom je suviše značajna kategorija da bi je Priroda prepustila učenju. Dakle, ne radi se o skretanju pažnje, ali ako već mislite da mu pažnja nedostaje, onda je pružite ne vezujući je isključivo za ishranu. Drugim rečima kada se roditelji ne bi preterano mešali u ritmove ishrane dece, odnosno samo ih pratili, deca najverovatnije ne bi imala poremećaje ishrane (osim ako ne razviju zavisnost od šećera). Deca koja su sklona poremećajima ishrane obično malo jedu od rođenja, sporo i loše sisaju, često povraćaju, kasno počinju sa uzimanjem čvrste hrane. Takav odnos dece prema hrani može imati velikog uticaja na plašljive majke koje se boje da dete neće napredovati ukoliko ne jede onoliko koliko one smatraju da treba, na nestrpljive majke, na depresivne i preterano krute majke, na majke koje su naučile da se ljubav pokazuje nuđenjem hrane. Ukoliko postoji takav nesklad između prirode deteta i ponašanje majki, najverovatnije će se razviti začarani krug koji pominjete. Na pritiske, deca odgovaraju još većim odbijanjem. Odbijanje ili probiranje hrane postaje tada centralna tema u porodici. Vi možete sami proceneti da li ovo što sam napisao ima veze sa vašom situacijom, ali važan znak je da problemi obično nestaju kada neko drugi preuzme brigu oko ishrane deteta, pa vam preporučujem da potražite pomoć supruga i roditelja, nekog dostupnog člana familije ili već osobe koje bi vam pomogla u brizi oko dece, pogotovo što se nalazite i u drugom stanju. Ne postoji dovoljno dobar recept da li nešto treba pojačati ili oslabiti, jer smatram da začarani krug treba prekinuti. Jedino na taj način se ponašanje i odnos prema hrani može promeniti, a samim tim bi se sprečilo i zarazno prenošenje takvih obrazaca i na druge oblasti ponašanja.
Srdačno
?
Pitanje #15351Odgovoreno 20. 11. 2008.
Milorad JerkanSpecijalista sportske medicine
Sportisti sa prolapsom mitralne valvule i sa normalnom regurgitacijom mogu učestvovati u sportu. Struktura normalne mitralne valvule u sportsko-medicinskoj praksi je beningnog karaktera i u ovakvim slučajevima je dozvoljena fizička aktivnost.
Morfologija prolapsa mitralne valvule, gde je strukturalna promena jasna (strukturalno izmenjeni zalistak sa karakterističnim zadebljanjem i elongacijom) i gde je evidentno prisutna sistolna protruzija u levoj pretkomori veliki je rizik za bavljenje sportom.
Sportska aktivnost se ne preporučuje kod: javljanja iznenadne sinkopalne krize koje za uzrok imaju aritmogeno poreklo, genetske predispozicije za iznenadnou smrt (bliži član porodice), pojave aritmije za vreme i posle vežbanja (tipa venrikularnih kompleksnih aritmija, kao i supraventrikularnih aritmija), pojave bilo kog vida mitralne regurgitacije.
Vaše dete može da se bavi rekreativno sportom. Plivanje je naporan sport (pripada intenzitetu umereno statičkih i visoko dinamičkih vežbi, koje mogu negativno da deluju na kardiovaskularni sistem) i lično savetujem da se dete opredeli za aerobne sportove, odnosno sportske aktivnosti u okviru nastave fizičkog vaspitanja kroz dozirano praćenje pulsa od strane specijaliste sportske medicine i kardiologa.
?
Pitanje #15371Odgovoreno 20. 11. 2008.
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Obzirom da ste me Vašim pitanjem motivisali da uradim staističke proračune iz uzorka od 1101 adolescenta, mogu Vam reći sledeće. Prvo, između samih polova postoji statistički značajna razlika u ispoljavanju religioznosti, odnosno adolescentkinje su značajno religioznije od svojih vršnjka, ali nema razlike u stepenu traumatizacije. Drugo, unutar muškog pola, postoji značajna povezanost između strogog i surovog vaspitavanja i nižeg stepena religioznosti (ako vam nešto znači p=0.44), a unutar ženskog pola takve povezanosti nema. Da ste postavili još neka pitanja imao bih solidan materijal i da napišem rad. Naravno treba imati na umu da su ovo podaci iz moje baze, da se radi o adolescentima, a da putem interneta možete dodatno tragati i za i mišljenjima drugih istraživača.
Pozdrav
Pozdrav
