Stetoskop
Stetoskop
Pitajte doktoraSve oblasti

Sve oblasti – pitajte doktora

Postavite pitanje o simptomima, dijagnozi ili terapiji. Odgovor lekara je potpuno besplatan. Već 96529 pitanja iz svih oblasti.

Da zakažete pregled pozovite 063 687 460

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Svi odgovori (96529)

?
Pitanje #29323Odgovoreno 3. 6. 2009.
Jelena Vojinović
Jelena VojinovićSpecijalista pedijatrije
Zakažite
Poštovani,
nažalost potrebno je mnogo prostora za detaljno objašnjenje ali se u principu primenjuju slične mere kao i kod odraslih koji pate od vena uz povremene kontrole vaskularnog hirurga
Pozdrav
?
Pitanje #30442Odgovoreno 3. 6. 2009.

Poštovani, Moj sin ima 23 meseca, zdravo i napredno dete. Već par

Poštovani,
Moj sin ima 23 meseca, zdravo i napredno dete. Već par meseci posle rođenja počeo je da burno reaguje kada ga otac drži, nosi i plače, a smiri se čim ga ja uzmem u naručje. S početka sam mislila da je još mali i da je to zbog toga, ali se do dana današnjeg ništa bitno nije izmenilo. Kada je krenuo u vrtić pre par meseci stanje se pogoršalo jer ga je otac vodio u vrtić pa se i zbog toga ljutio na njega. On jednostavno veći deo dana uopšte neće da se igra sa njim, neće da ga tata presvlači, neće da ga on hrani, neće sa njim da se igra, samo mama. Pošto zna da priča često govori "beži tata", "neće tatu", i tome slično. Otac mora maltene da dubi na trepavicama da bi se on igrao sa njim. Ono što želim da naglasim je sledeće: kad ja nisam tu, kad odem na posao ili bilo gde, njih dvojica se super slažu, ali čim ja dodjem sve se vraća na staro. Mi smo inače u d obrom i normalnom braku, bez većih nesuglasica i moj muž je stvarno ok, tako da ne mogu reći da je on nešto loše uradio, osim što ga je on vodio na privikavanje u vrtić pa ga mali od tad dodatno ne goduje. Meni je sve to jako naporno, jer mali hoće samo sa mnom i celo to stanje mi već predugo traje. Nisam od onih majki koje su previše vezale sina za sebe, naprotiv otac od rodjenja učestvuje u svemu, ali je to maltene na silu jer kao što rekoh naš sin se buni. Ima nekih stvari koje zajedno rade kao što su na primer večernje kupanje, ili kad "vozi" tatin auto, ali i tu je često vuci potegni! Ja pokušavam da ga sa ocem ostavljam samim što češće, da bi se zbližili, ali nema nekih rezultata. Na primer, sa mojim bratom bi i na mesec otišao i sve hoće sa njim, ali sa tatom ne! Meni to baš nije normalno, i zato me zanima šta može da bude razlog tome i kako da se postavimo i suprug i ja.
Veliko hvala.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
u razvojnoj fazi u kojoj se nalazi vaš sin veoma je bitno da vi kao majka budete sigurna baza od koje će se on sa poverenjem odvajati i ostvarivati kontakte sa drugim sigurnim osobama. Stoga, kada ste vi u prisutni potrudite se da sa detotom provoedete kvalitetno vreme, jer simbolično lepljenje deteta za vas ukazuje da od vas traži da ne bežite od njega. Sa druge strane da bi vaš suprug ne može nadomsetiti vas kada ste vi prisutni i dete ga u tim trenucima može posmatrati kao uljeza koji ometa da se v aš kontakt sa detetom ostvari, što ometa stvaranje adekvatne privrženosti sa ocem. Dakle, ne trudite se da osamostaleite dete više od onoga na šta je ono u ovom trenutku spremno, već napravite neke izmene u sopstvanom odnosu prema detetu kada ste vi prisutni, a ono će se sa tatom istraživati svoj odnos sa sigurnošću da on neće smetati, zbog čega i tata neće morati da dubi na trepavica i izigrava cirkuzanta jer mu se to u budućnosti neće nikako dobrim vratiti pogotovo kada treba da ima ulogu oca sa autoritetom i uticajem na svoje dete.
Pozdrav
?
Pitanje #29987Odgovoreno 3. 6. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
ono u čemu 99% roditelja koji prijave problem sa svojim pubertetlijom i adolescentom greši su rešenja koja primenjuju u rešavanju onog što oni označe problemom u ponašanju dece. Onda rešenja postanu veći problem od problema jer neminovno prvo dovode do smanjenja međusobne bliskosti i gubitka nadzora, što sa svoje strane još više utiče da onio pojačaju svoja ponašanja (i rešenja). Osim što trebate da se preispitate da li ste i u čemu promenili taktiku dogovaranja sa svojim sinom i u čemu se ona razlikuje od vremena kada je on imao 10 godina, predlažem da pre nego što nastavti da ga paušalno upozoravate na loše ljude, pozovete to njegovo društvo kući, napravite im neku zakusku i predstavite se kao "cool" roditelji koji žele da bolje upoznaju društvo svog sina. Tada će vam se i ta dece predstaviti u svom najboljem svetlu pa će te i videti sa kim se vaš sin zaista druži, a imaćete i argumete ukoliko zaista postoji razloga da mu ukazujete na pogrešan izbor.
Pozdrav
?
Pitanje #29810Odgovoreno 3. 6. 2009.

Poštovani, problem je ponašanje moje devojčice koja ima 4g. Odkako je krenula

Poštovani,
problem je ponašanje moje devojčice koja ima 4g. Odkako je krenula u vrtić (pre god dana) njeno ponašanje je sve gore i gore. Inače je i pre vrtića bila jako živahna i prkosna ali sada je jako bezobrazna. Počela je da se pljuje, tuče, psuje, vaspitačica nije htela da je vodi na ekskurziju zbog toga. Kući je još gora. Kad je pitam zašto to radi, kaže "zato što mi se smeju". Imam osećaj da se ona u vrtiću tako ponaša jer konstantno želi da bude u centru pažnje neshvatajući da to nije dobro. Ja sam već otupela od pričanja ali ona jednostavno ne sluša. Izbegavam da je tučem iako nekad stvarno dobije po guzi ali onda je sve još gore. Kad je kaznim ostajanjem u sobi u stanju je sat vremena da vrišti iako ne sme sama da izađe iz sobe, dok ja ne uđem i ne kažem joj da može da izađe. Onda joj pokušavam objasniti da to nije lepo i zašto nije lepo ali sve to traje 5min i opet po starom. Inače je jako inteligentna ali to pokazuje samo u momentima kada ona želi i koji jako kratko traju. Pažnja joj je kratkotrajna, ništa je ne zanima, ceo dan samo trči, ruši, svadja se. Često kad je pitam nešto ona odgovara nešto što nema veze s tim, tipa "jel znaš da nije lepo to i to" ona odgovara "vidi ptice napolju" i sl. Ona tačno isprobava moje granice a ja sam nemoćna u tome jer na kraju sve bude kako ona hoće jer izluđuje ukućane zbog tog vrištanja i histerisanja. U tim momentima ništa ne pomaže, ni razgovor ni dogovor ni batine. Kako da reagujem u tim situacijama koje su veoma česte tokom dana? Voli vodu jako, pa je pustim pola sata, sat dnevno da se igra s vodom ali to je jedino što nju smiruje i u čemu se ona nalazi. Ne želim da je druga deca ismevaju ili izbegavaju zbog tog ponašanja ili da ima problema danas, sutra u školi. Svesna sam da je to najveća moja greška jer nisam provodila dovoljno vremena uz nju jer sam studirala. Želim da joj se posvetim skroz sada ali ne znam kako da ispravim sve to. Molim vas da mi date konkretan savet kako se ponašati sa takvim detetom.
Hvala vam puno i veliki pozdrav.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
konkretan savet ne može stati u par rečenica, pa vas upućujem na tekstove "kako izaći na kraj sa detetovom ljutnjom" "time out" "deca i ujedanje" i slične koji se nalaze na stetoskop-u a koje možete naći u meniju "zdravlje dece".
Pozdrav

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460