podrška – pitajte doktora

Imam 22 godine i živim s roditeljima. Moje pitanje je kako da kažem ocu da mi fali podrške i makar malo ljubavi. Za praznike se rukujemo, a nije me zagrlio nikada, poljubio možda prije 2-3 godine isto za neki praznik, ali poljubac u vazduh. Imam brata i sestru, mlađi su oboje, ali sada ne shvataju koliko će se to odraziti poslije. Kad kažem da mi nije potreban novac da bih bila sretna, kaže, šuti. Mama je isto tako, vjerovatno poprimila od njega ponašanje, a još je bila siroče kao mala, pa nju puno ne krivim. Nekako mi u svemu tome fali ljubavi. Sad sam pronašla momka, ne smijem im reći jer bi mi zabranili. Iako sam jako uzorno dijete, imam izlaz do 23h, treća sam godina fakulteta, kako da im kažem, da sam porasla (s jedne strane da bi mi dopustili da gradim svoj život) i/ili da mi pruže nešto što bi mi ispunilo prazninu. Kako sam u vezi nešto više od godinu dana, prije toga nisam nikada imala ništa ozbiljno jer su se potrudili to raskrinkati, shvatila sam kako je lijep osjećaj kada te neko voli. Kako da im kažem da mi to fali s njihove strane? I da nijedan novac ne može kupiti ljubav? Pokušavala sam riječima da "zlatna riječ gvozdena vrata otvara", no prošlo je nezapaženo. Voljela bih da upoznaju mog momka, ali se plašim da će mi to pokvariti. Pristalica sam toga da treba poštovati roditelje, ali možete li mi reći mjeru?