Danas se cvekla smatra najkorisnijom i najlekovitijom povrtarskom kulturom koja se lako vari, u sebi sadrži najširu lepezu vitamina i minerala, i izuzetno je bogata belančevinama, mastima i ugljenim hidratima.
Od vitamina najprisutniji su vitamin B1, B2, C, kao i izuzetno redak vitamin u biljnim namirnicama B12. Crvena boja cvekle potiče od antocijana koji utiče na obnavljanje krvi, a dokazano je da ona spada u antikancerogene biljke.
Osnovu višestruke lekovitosti ove biljke čine sastojci betanin i betain koji podstiču razmenu materija, regulišu krvni pritisak, smanjuju holesterol, održavaju krvne sudove u dobrom stanju, podstiču rad jetre ali i leči prehladu.
Cvekla je izuzetno korisna u lečenju slabokrvnosti kod dece i mladih osoba, jer sadrži visok procenat gvožđa. Povoljno deluje i na rad creva i njihovu peristaltiku (pokretljivost) jer sadrži celulozu i pektin u izobilju. Ali, da bi se zadovoljile dnevne potrebe organizma za dragocenim vlaknima treba pojesti pet srednjih glavica cvekle.
Malo se zna da je lišće cvekle nalik spanaću pa se tako može i pripremati. Međutim, bez obzira na to što je cela biljka jestiva, lekovit je samo koren, koji se sakuplja u jesen i ostavlja u umereno toplim prostorijama, da ne bi promrzao. Ako se čuva na odgovarajući način, u svežini cvekle može da se uživa sve do sledećeg leta.
Sok od cvekle ima posebnu vrednost, jer je takođe delotvoran kod mnogih bolesti. Krepi i jača ceo organizam i deluje povoljno na njegov metabolizam. Najbolje je da se pije u kombinaciji sa medom, po pola čaše tri puta na dan. Soku može da se doda i kim, kao i rendani ren, čime se dobija poseban ukus.
Recept
Izrendati:
jednu svežu cveklu srednje veličine,
šargarepu (veličina po ukusu),
slatku jabuku - vrsta nije bitna.
U sve to dodati kašičicu meda i sok od jednog limuna.
Idealno je bilo ako bi dete ili trudnica sve to pojeli u toku dana, mada, bake su bile i zadovoljne ako se popije samo sok od ove smeše.







