Prof. dr sci. med. Olivera Žikić

Prof. dr sci. med. Olivera Žikić
Psihijatrija
Prof. dr Olivera Žikić se dominantno bavi anksioznim poremećajima i depresijama. Ima zvanje kognitivno bihejvioralnog psihoterapeuta. Jedan je od osnivača Srpskog udruženja kognitivno bihejvioralnih terapeuta, ujedno je i edukator / supervizor u okviru edukacije ove asocijacije.
Zakažite pregled
Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.
Zatražite termin onlineO lekaru
Prof. dr Olivera Žikić je specijalista psihijatrije i psihoterapeut. Svoje profesionalno radno iskustvo stekla je radom u privatnoj i državnoj praksi u Nišu.
Uže oblasti interesovanja prof. dr Žikić su:
- anksiozni poremećaji,
- depresija,
- poremećaji raspoloženja (afektivni poremećaji),
- bipolarni poremećaj.
Prof. dr Žikić Ima zvanje kognitivno bihejvioralnog psihoterapeuta. Jedan je od osnivača Srpskog udruženja kognitivno bihejvioralnih terapeuta, ujedno je i edukator i supervizor u okviru edukacije ove asocijacije.
Autor je preko 70 naučnih publikacija, redovno se usavršava na seminarima i kongresima u zemlji i inostranstvu.
Pregled kod prof. dr Olivere Žikić možete zakazati putem sajta Stetoskop.info ili pozivom na 063/687-447.
Ordinacije
Radno iskustvo
Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja, Niš
Šef odseka za neuroze.
Katedra za psihijatriju, Medicinski fakultet u Nišu
Profesor.
Zavod za mentalno zdravlje Kliničkog centra Niš
Psihijatar.
Obrazovanje
Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu
(1983–1989) Osnovne studije.
Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu
(1993–1998) Specijalizacija iz psihijatrije.
Članstva
Srpsko udruženje kognitivno bihejvioralnih terapeuta
Jedan od osnivača.
Evropska asocijacija bihejvioralno kognitivnih terapeuta
Član glavnog odbora.
Svetska asocijasija psihijatara
Član.
Ocene i iskustva
Još uvek nema ocena.
Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Strah od smrti i ludila – nedovoljno lečeni poremećaji
Iako živimo u eri neuronauke, u kojoj pomoću specijalnih aparata za skeniranje dolazimo do značajnih podataka o radu i strukturi ljudskog mozga, kod nas je psihička bolest još uvek tabu tema i nešto što znači sram i obeleženost. Posledica takvog stava je, naravno, pogubna za sve one koji imaju psihičke tegobe, obzirom da se kasno ili uopšte ne jave lekaru psihijatru, te njihova bolest progredira, odnosno, komplikuje se i usložnjava.
Prof. dr sci. med. Olivera Žikić

Kognitivno bihejvioralna terapija depresije
Kognitivno bihejvioralna psihoterapija je vrsta tretmana gde se depresivnim pacijentima pomaže u rešavanju tegoba bez upotrebe leka. Može se primeniti kod svih oblika depresije i predstavlja tz. psihoterapijsku metodu izbora za tretman ove bolesti. To znači da se od svih poznatih psihoterijskih metoda tokom kliničkog rada i istraživanja pokazala kao metoda koja najefikasnije uklanja depresivnu simptomatologiju.
Prof. dr sci. med. Olivera Žikić
Svi odgovori doktora (192)
Da li mi možete predložiti nekoga ko se bavi efikasnim lečenjem agorafobije?
Da li mi možete predložiti nekoga ko se bavi efikasnim lečenjem agorafobije? Sumnjam da imam agorafobiju. Ne želim da tvrdim da je u pitanju to, odnosno taj poremećaj, ali, u svakom slučaju ima naznaka tog poremećaja. Imam 29 godina i znam da sam "jaka" ličnost duboko u sebi. Zašto mi se onda ovo dogadja? Da li bi možda mogao da Vam pošaljem jedno pismo u kome ću detaljno opisati svoje tegobe, a zauzvrat od Vas dobijem odgovor koji bi mi možda sve promenio?
Poštovani,
Naravno da možete da mi napišete pismo sa opisom Vaših tegoba i rado ću Vam odgovoriti. Medjutim, ono što sam mnogo puta do sada naglasila, kada se radi o psihičkim tegobama, najadekvatnija procena je kada psihijatar pregleda pacijenta uživo, jer konačna dijagnoza ne zavisi samo od navedenih tegoba već i drugih pokazatelja. Takodje, iako mislite da ste objasnili sve tegobe, uvek postoje dodatna pitanja koja su psihijatru neophodna za procenu stanja i razlikovanje odredjenih boleti. Ako imate agorafobiju, terapija je uspešna u viskom procentu i može biti samo lekovima, samo psihoterapijom ili kombinovanjem ove dve metode.
Ukoliko želite da pronadjete stručnjake koji se bave psihičkim poremećajima, to možete učiniti ovde.
Poštovana,
Iako se obe supstance znatno brže eliminišu iz organizma, napravite pauzu od najmanje mesec dana. Preporučujem Vam da ako planirate da zatrudnite, posetite ginekologa i uradite kompletnu analizu krvi.
Poštovani
Flunirin je lek koji spada u grupu antidepresiva. Oni se ne mogu uzimati kao recimo benzodiazepini – po potrebi ili tek kad nam je loše. Njihovo dejstvo nastaje tek nakon 14 dana i ako se ne uzimaju na propisan način - a to znači – svakodnevno i u adekvatnoj dozi neće ispoljiti očekivano dejstvo ili će ono biti samo blago i delimično, te neće da otkloni u potpunosti tegobe. Znači Flunirin treba pravilno uzimati svakodnevno, a u zavisnosti od čega bolujete će se odrediti dužina tretmana. Recimo, za prvu epizodu depresije je godinu dana, stim što se na početku doze povećavaju a zatim smanjuju. Flormidal je iz grupe benzodiazepina – hipnotika. Tačnije rečeno, služi za lečenje poremećaja sna. Ono što treba znati je da ga ne treba dugo primenjivati (desetak do maksimalno dvadesetak dana), a da se onda ako i dalje postoji nesanica, ona razrešava na drugi način. Ovaj lek se ne mora uzimati redovno, možemo ga koristiti samo u slučaju da imamo teškoću u uspavljivanju. Medjutim, treba ga uzimati samo na osnovu procene Vašeg stanja zdravlja od strane psihijatra, jer za različite pacijente peporuke mogu biti drugačije.
Čitajući o anksioznosti zainteresovao sam se za kognitivno bihejvioralnu terapiju. Međutim, količina
Čitajući o anksioznosti zainteresovao sam se za kognitivno bihejvioralnu terapiju. Međutim, količina materijala koju sam našao na internetu o ovoj temi je dosta škrta i približno ista. Zato me interesuje da li možete da mi preporušite neku literatura gde je ova tema dublje obrađena.
Poštovani,
Ako ste pretraživali podatke na internetu na našem jeziku, tada zaista ima veoma malo podataka. Medjutim, ako znate engleski i u pretraživaču ukucate ključne reči „cognitive behavior therapy" naći ćete veliki broj stranica o ovoj temi. Što se tiče domaćih knjiga - za sada je najpogodnija za opštu populaciju knjiga Prof. dr Jezdimira Zdravkovića pod nazivom „Tumačenje neuroza" gde se daju jako dobri opisi samih anksioznih poremećaja i metoda bihejvioralno kognitivne terapije. Na engleskom jeziku imate jako veliki broj stručnih knjiga, ali i knjiga samopomoći poput jako popularne „Mind over Mood", „Overcoming anxiety" i sl. Ako ste profesionalno zainteresovani za ovu psihoterapijsku metodu, u Nišu se organizuje četvorogodišnja edukacija iz ovog psihoterapijskog pravca http://www.srabct.org.yu .
Poštovana,
Razlozi zbog kojih još uvek nisi imala momka mogu biti veoma različiti. Postoje osobe koje su od uvek povučene, ne druže se i ne izlaze mnogo i zbog toga nemaju mnogo mogućnosti da nadju partnera. Može da se desi da imaš veoma visoke zahteve i da ni jedan nije dovoljno dobar za tebe. Svako za tebe ima neku manu koja je nepremostiva. Takodje, može da se desi da imaš i strahove od počinjanja bliskijih relacija. Čest uzrok da se mlada osoba ne upušta u neku vezu je i to što nema samopouzdanja i poverenja u sebe i u svoje kvalitete, što je nesigurna u svoje sposobnosti, misli da su svi drugi bolji od nje i zbog toga ne ulazi u socijalne relacije sa suprotnim polom, pa čak i izbegava bilo koje situacije koje bi mogle da dovedu do toga. Razlog mogu da budu i strogi roditelji koji jednostavno ne dozvoljavaju bilo kakvu vezu, kao i recimo da su neki drugi motivi preči no zabavljanje (recimo škola, sport, muzika i sl). Ponekad, osoba jednostavno nema potrebe za tim.
Šta raditi u takvoj situaciji, zavisi od osnovnog razloga zbog koga je problem nastao. Ako, recimo, nemamo dovoljno samopouzdanja, potrebno je proći asertivni trening. Ako imamo socijalne strahove onda je potrebna psihoterapija i eventualno lekovi. Ako nemamo veštinu komunikacije sa drugim osobama, mogao bi da pomogne trening socijalnih veština itd. U najvećem broju slučajeva sa ovakvim problemom, nije potrebno ništa posebno uratiti što se tiče psihijatrijske terapije, već samo da osoba malo promeni navike, više izlazi, pošalje po koji signal da joj se neko svidja, nasmeje se, započne neutralan razgovor i sl. Ako pokažemo da smo zainteresovani, da nismo odbojni, da smo otvoreni za prijateljski razgovor, lakšeće nam prići i eto šanse da to poznanstvo eventualno krene i u drugom pravcu. Sa veštinom nalaženja partnera niko nije rodjen - priroda nam da samo potrebu, a način na koji dolazimo do partnera se najčešće izgradjuje tokom života. Šta raditi - to će te sami najbolje spoznati. Jedino što nije dobro je da ne pokušavate ništa jer bez Vaše aktivnosti neće ni biti rezultata.
Poštovana,
S obzirom da sam ja specijalista psihijatar koji radi samo sa odraslim osobama, najbolje je da se obratite dečijem lekaru koji će Vam dati adekvatniji i stručniji odgovor na to pitanje. U dečijem periodu postoji niz specifičnih oboljenja koja se ne javljaju kod odreslih, ili, ako ih ima i kod odraslih, onda mogu biti sa savim drugačijim tegobama. Zato ima lekara koji se bave samo bolestima u dečijem uzrastu.
Identifikacija sa agresorom je pojam vezan za psihoanalitičku teoriju. Vezuje se za fazu Edipalnog kompleksa (oko 5.godine života), kada dete, osećajuci snažni erotski (incestuozni) naboj prema roditelju suprotnog pola, oseća takodje duboko neprijateljstvo prema roditelju istog pola. Npr., mali dečak oseća mrznju prema ocu koji "poseduje" majku i predstavlja prepreku u njegovom odnosu prema majci. Mržnja povlači za sobom i intenzivan strah jer njegov "rival", otac, budući da je stariji i očigledno moćniji, može da mu nanese povredu. Da bi prevazišao taj, ni malo prijatan, period, započinje proces "identifikacije sa agresorom" jer dečak oseća da će, identifikujući se sa ocem, potencijalnim agresorom, umanjiti mogućnost da bude lično povredjen. To je, u ovom periodu, normalno razvojno dogadjanje i ono prolazi sa Edipalnom fazom, a kao posledicu ima to što pojavno vidimo kao poistovećivanje dečaka sa ocem (koje možemo tumačiti i kao da je otac njegov "idol" ali se, naravno, ne vodimo psihoanalitičkom teorijom). Identifikacija sa agresorom se može javiti i u kasnijim životnim fazama, kada se čovek nadje u ugrožavajućim životnim okolnostima (realno ugrozavajućim ili kako ih on doživljava) pa identifikaciju sa onim koji ga ugrožava nesvesno bira kao način odbrane i izbor bezbednije pozicije. Npr. zatvorenici koji su bili unapredjivani u logorima da budu kontrolori svojim drugovima logorašima, često su pokazivali istu ili još veću surovost od svojih primarnih čuvara, upravo zbog identifikacije sa agresorom.
Poštovana,
Namera Vašeg partnera da udjete u brak bez tajni je zaista za svaku pohvalu, ali ponekad može biti i kontraproduktivna, kao što je slučaj sa Vašom vezom. Niko nije savršen pa ni Vaš partner, te kao i svi obični ljudi može da pogreši. Na Vama je da procenite da li je ta greška toliko velika da postaje neprihvatljiva za nastavak Vaše veze. Kada donosite odluku, uzmite u obzir i druge karakteristike Vašeg partnera i Vaše veze, kao i činjenicu da je nakon tog dogadjaja u prošlosti izabrao Vas kao osobu sa kojom je dalje gradio, kako kažete, “skoro savršenu” vezu. Treba da znate da su motivi za ulazak u seksualnu vezu kod muškaraca i žena nešto drugačiji – odnosno da muškarac veoma često ulazi u paralenu vezu samo zbog seksualnog iskustva, dok je ženama često potrebna i drugačija motivacija – najčešće povezana sa emocijama. Ono što je problem je što pri procenjivanju postupka drugih ljudi, te postupke sagledavamo iz svojih pozicija i kroz svoje (potencijalne) motive u takvoj situaciji, dok u realnosti oni mogu biti veoma prozaični. Ukoliko su Vaše psihičke reakcije toliko izražene da Vas remete u svakodnevnom životu i funkcionisanju, obratite se psihologu ili psihijatru koji ima zavrešenu edukaciju iz bračne/porodične psihoterapije koji će Vam na stručan način pomoći da prebrodite partnersku krizu.
Poštovana,
Kada dominiraju telesne tegobe, ono što je važno prvo uraditi je da se isključi postojanje telesne bolesti. Zato je potrebno da se najpre javite internisti koji će proveriti stanje vašeg kardiovaskularnog sistema i sistema za disanje. Ako je sve u redu sa Vašim telesnim zdravljem, onda to mogu biti simptomi psihičke bolesti. Da bi se procenilo o kojoj se tačno psihijatrijskoj bolesti radi, trebalo bi malo više podataka nego što ste dali u Vašem pismu a najvažnjije od svega – od čega se tačno bojite tokom napada straha. Ovaj opis bi mogao da odgovara eventualno noćnim paničnim atacima, ali i nekim drugim stanjima u psihijatriji. Ako se radi o paničnom poremećaju, to se rešava prilično uspešno lekovima i/ili psihoterapijom (kognitivno – bihejvioralna psihoterapija). Najbolje bi bilo da se obratite psihijatru koji će uraditi kompletnu procenu i predložiti adekvatnu pomoć.
Pitajte doktora
Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Prijavite se na Stetoskop Gazette
Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.