Prof. dr Bojana Dimitrijević

Prof. dr Bojana Dimitrijević
Psihijatrija
Prof. dr Bojana Dimitrijević, redovni profesor Departmana za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu, na predmetima kliničke orijentacije.
Zakažite pregled
Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.
Zatražite termin onlineO lekaru
Prof. dr Bojana Dimitrijević, redovni profesor Departmana za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu, na predmetima kliničke orijentacije. Drži kurseve iz Uvoda u kliničku psihologiju, Psihodijagnostike, Psihodijagnostike dece, Neuropsihologije, Zaštite mentalnog zdravlja. Doktorirala je 2000.godine na Univerzitetu u Beogradu na temu „Psihodinamika agresivnosti delinkventnih narkomana“, a tematikom agresivnosti i socijalno devijantnih ponašanja bavila se kroz brojne naučne članke i dve naučne monografije. U svom istraživačkom radu bavila se i temama primenjene psihodijagnostike, forenzičke procene, ratnim psihotraumatizmom, rizičnim ponašanjima adolescenata, kao i brojnim aspektima primene kliničke psihologije, kao i zaštite i unapređenja menatalnog zdravlja u široj društvenoj zajednici.
Kao specijalista medicinske psihologije radila je više od 25 godina u ustanovama specijalizovane psihijatrijske zaštite, na poslovima psihodijagnostičke procene pacijenata svih uzrasta i najrazličitijih psihopatoloških kategorija. Kao sudski veštak, već oko 30 godina radi na poslovima forenzičke ekspertize kao samostalni veštak, član komisija u psihijatrijskim institucijama u Nišu i Beogradu i član sudsko-psihijatrijskih odbora Medicinskih fakulteta u Nišu i Kragujevcu. Koautor je udžbenika iz oblasti sudske psihijatrije i psihologije. Mentor je specijalizantima u okviru programa specijalizacije iz medicinske psihologije na Medicinskom fakultetu u Nišu i član komisije za polaganje specijalističkog ispita.
Osnivač je i supervizor Psihološkog savetovališta za studente na Univerzitetu u Nišu koji je velika organizacija na volonterskoj bazi i koji već više od deset godina pruža savetodavnu i psihoterapijski psihološku pomoć velikom broju mladih ljudi u rešavanju raznovrsnih emotivnih, porodičnih, adaptacionih i drugih problema. Takođe je edukator u mnogim temama vezanim za probleme adolescentnog perioda i širok spektar psihopatoloških entiteta.
Od 1993. godine učesnik je, koordinator i evaluator brojnih istraživačkih i aplikativnih projekata vladinih i nevladinih organizacija, posebno usmerenih na edukaciju i pomoć posebno vulnerabilnim populacionim grupama.
Radno iskustvo
Podaci o radnom iskustvu nisu uneti.
Obrazovanje
Podaci o obrazovanju nisu uneti.
Članstva
Podaci o članstvima nisu uneti.
Ocene i iskustva
Još uvek nema ocena.
Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Praznična depresija
Praznike, a posebno novogodišnje, očekujemo kao vreme za odmor, provod ili ostvarivanje dugo odlaganih susreta. Trebalo bi da to bude vreme opuštanja i prikupljanja snage za energican početak novog godišnjeg perioda. Za neke su praznici zaista vreme uživanja, a za druge samo gorke pilule očaja, razočaranja, tuge i izneverenih očekivanja. Kako pokazuju brojne psihološke studije, sve su češće i za sve više ljudi izvor stresa i okidač depresivnih osećanja, a sve manje dani ispunjeni zadovoljstvom, radošću i opuštanjem.
Prof. dr Bojana Dimitrijević

Narkomanija kod mladih
Zloupotreba droge je osobito karakteristična za moderno društvo. Droga se vise ne događa negde drugde i nekima drugima, ona je ovde među nama. Naglo raste broj uživalaca droga, naročito među mladima, među srednjoškolcima, pa i starijim osnovcima. Medicinski stručnjaci tvrde da nijedna droga nije bezopasna, napotiv, ostavlja teške posledice i po mentalno i po fizičko zdravlje.
Prof. dr Bojana Dimitrijević
Svi odgovori doktora (91)
Vas partnerski odnos svakako zahteva ozbiljno razmatranje i konsultovanje sa profesionalcem, buduci da govorite o buducem ocu svog deteta i coveku sa kojim planirate da zasnujete bracnu zajednicu. Postoje specificnosti u seksualnom funkcionisanju, koje odstupaju od onoga sto smatramo "prosecnim" koje su cesto vazane za faktore iz ranog razvoja, a kojih sam pojedinac ne moze da se seti i da utice na njihovu neutralizaciju. Pretpostavljam da Vas partner stvarno ne ume da identifikuje faktore koji su uticali na njegov problem, ali je za sada dovoljno da pokazuje spremnost da problem resi. Pitanjima seksualnih disfunkcija vec dugo i uspesno se bavi prof.Jezdimir Zdravkovic, neuropsihijatar. Probleimima partnerskih odnosa, bracnog i porodicnog funkcionisanja na Klinici za zastitu mentalnog zdravlja bavi se dr Olivera Skakic.
S postovanjem. Dr Bojana Dimitrijevic spec.med.psihologije
cest je slucaj da roditelji za svoj nesredjen brak krive decu i njima manipulisu, "pomerajuci" problem sa sebe na one koji su u njihovom okruzenju. Postoji cak i termin "identifikovani pacijent" koji opisuje osobu koja se kao "zrtveni jarac" vodi lekaru i paznja se fokusira na njega kako bi se pomerila sa osnovnog partnerskog problema, jer kada postoji neki drugi problem u porodici, osnovni problem se moze ostaviti po strani. Takodje u takvim situacijama partneri odrzavaku kvazi-komunikaciju preko dece, koja su izmanipulisana, a nisu u stanju da izbegnu tu nezahvalnu poziciju u porodici. Iz takvih slozenih okolnosti, cesto izlaze sa sopstvenim psihickim opterecenjima a ne mogu da shvate odakle tacno poticu i koje su sve posledice porodicnih trauma u ranom detinjstvu. Za pitanje kombinacije lekova preporucujem da se obratite psihijatru koji ce Vam protumaciti da li treba da ih kombinujete ili ne, jer je pre svega pitanje kad ste se zadnji put javili specijalisti i koliko je preporucljivo dugo piti neke lekove, buduci da sedativi posle duzeg kontinuiranog uzimanja prave zavisnost koja onda predstavlja problem za sebe. Vas problem se moze resiti svakako, ali podrazumeva kontinuirani rad sa psihologom dok ne steknete odredjene uvide u poreklo svojih problema i steknete mehanizme da ih prevazidjete. Ukoliko se resenje problema bazira samo na uzimanju bilo kojih lekova, pristup nije kompletan. Odaberite svog terapeuta i ne ustrucavajte se da se javite za pomoc, jer Vas problem verovatno ima brojne posledice u zivotu i njegovo resavanje ce osloboditi veliku kolicinu energije koju cete upotrebiti za efikasno svakodnevno funkcionisanje.
S postovanjem dr Bojana Dimitrijevic spec.med.psihologije
draga doktorka odgovorite mi od koje bolesti moj muz bojuje zato sto
odgovorite mi od koje bolesti moj muz bojuje zato sto je stalno razdrazljiv u svakom momentu je spreman da se svadja, nikad nije zadovoljan uvek mu nesto smeta sa svima u okolini i familiji se posvadjao meni brani da idem kod majke jer pati od toga da ga svi ogovaraju i da uticu lose na mene .Agresivan je . Skoro je gadjao metalnom sipkom starijeg sina. I sreca sto ga nije pogodio inace bo ga ubio na mesto. Posle toga se kajao sto ga nije pogodio i poslao mu poruku telefonom da ce ga ubiti. A sve to se desilo sto je otiso u crkvu sa komsijom skojim ne govori.Mene je nekad fizicki maltretirao a sada me psihicki ubija. Sam sebi salje poruke a onda mene optuzuje da ja stojim iza toga. U tim porukama su stvari koje su iz nase kuce i desavanja i koje ja nikom nisam pricala. tako sam zakljucila da je on sam sebi poslao. Nedaje mi sa nikim da se druzim niti nam ko dolazi u kucu. Kad podjem negde sama on me prati. Postao mi je opsesija da se samo okrecem na ulici d! > a li cu da ga vidim negde. Za njega vazi da je andjeo na ulici adjavo u kuci. Ranije je mnogo pio a sada vise ne. Da li ima posledice od toga. Kad je bio mali bio je stalno bolestan sa visokom temperaturom. Neznam da li sam vam nekako objasnila njegovo ponasanje samo znam da nije normalan. Ume da bude i fin i da se pretvara pred ljudima. Ponekad se ponasa kao da nije dorastao svojim godinama a ima 47 godina stariji sin koga je gadjao 24 god . Da bi se sin malo udaljio od njega preso je da zivi na donjem spratu kod babe i dede. U svem tome majka i otac i pored svega sto vide stite ga kao da je on zrtva i nece mada i ne mogu da uticu na njega jer on ne prihvata njegove greske.Puno pozdrava i molim vas da mi odgovorite jer dosada se nisam nikome obracala.
Postovana Violeta,
problem koji opisujete ozbiljan je vec samim tim sto predstavlja potencijalnu opasnost i za clanove Vase porodice. Rekla bih da se radi o poremecaju licnosti koji Vas suprug pokazuje, a koji, nazalost, nije podlozan lecenju, jer predstavlja specificnu karakternu strukturu, koja se formirala u ranom detinjstvu i mladosti. Agresivno ponasanje koje pokazuje u sklopu je ovog problema, jer on nema dovoljno dobru kontrolu impulsa, pa ne uspeva da se uzdrzi i iskontrolise kao sto bi trebalo. Alkohol samo potencira njegove osnovne karakteristike. Ne zna kojiko je dugo uyimao alkohol da bih Vam rekla da li je to ostavilo posledice, ali duza kontinuirana zloupotreba aklohola svakako moze ostaviti znacajne posledice na telesno i psihicko stanje. Njegova sumnjicavost, i optuzivanje Vas za poruke koje, kako kazete, sam salje, mogu biti u okviru vec opisanog poremecaja licnosti, ali mogu ukazivati i na dodatne komplikacije koje se mogu ublaziti pravovremenim obracanjem neuropsihijatru. Kako ne verujem da ce Vas suprug dobrovoljno pristati da se javi lekaru,za pocetak se Vi javite nekome od neuropsihijatara sa kojima cete porazgovarati o nacinima da se Vas suprug motivise na javljanje lekaru. Ono sto mozete postici je da se, ukoliko pristane na lecenje, donekle snizi nivo njegove napetosti a time i agresivnog ponasanja, i da se eventualno postojanje nekog drugog poremecaja zbrine lekovima. Nazalost, ponasanje koje opisujete velikim delom je do te mere utkano u njegovu licnost da se ne ocekuju velike promene u sklopu terapije. Obicno se u zrelijim godinama, posle cetrdesete, smanjuje burnost ispoljavanja kod osoba koje imaju poremecaje licnosti, odnosno, problematicno ponasanje se donekle ublazava.
S postovanjem, Dr Bojana Dimitrijevic spec.med.psihologije
Pokušavala sam više puta da imam sa dečkom seksualne odnose, međutim penetracija
Pokušavala sam više puta da imam sa dečkom seksualne odnose, međutim penetracija je jako otežana i koliko god ja želela da se opustim i koncentrišem na to, u meni kao da postoji zid. Kada krene da prođe kroz njega, osetim užasnu paniku i jak nadolazeći bol. Znam da je to psihološke prirode, čitala sam i na ovom sajtu o tom problemu, pa me zanima Vaše mišljenje kako se izlečiti? Pročitala sam i da postoje posebne terapije kod psihoterapeuta i slično i da je potrebno izvesno vreme. Ovo mi stvarno predstavlja problem, u depresiji sam zbog toga.
Postovani,
I sami znate da ima mnogo ljudi koji su gojazni ili imaju neki drugi problem u izgledu, ali zbog toga se ne povlace vec kao i da ga ne primeciju. Ili tako bar izgleda onima koji su sa strane. Stav prema sebi i sopstvenom izgledu kljucan je, a ne sam izgled. Vasa stidljivost ocigledno datira od najranijih dana i verovatno su na njeno formiranje uticali mnogi faktori vezani za porodicu i rani razvoj. Prosto, takvi ste! Utoliko mi je cudnije sto ste se opredelili za posao koji podrazumeva javne nastupe, koji su u neskladu sa Vasom prirodom. Bilo bi pogodnije da ste na poslu koji ne provocira toliko Vasu nelagodnost - ima mnogo poslova koji ne podrazumevaju javno eksponiranje. Posto ne znam da li uopste postoji mogucnost da se preusmerite na neki manje, za Vas, stresan posao ili neko drugo usmerenje, ne mogu da komentarisem o tome, ali vredi razmisliti i o mogucnosti promene, ako ona postoji. Kada je generalno u pitanju socijalna fobija, ukoliko je ona u bilo kom stepenu kod Vas zastupljena, postoji mogucnost psiholoskog rada na njenom ublazavanju i savladavanju "socijalnih vestina" koje bi Vam olaksale svakodnevni zivot. Iako raspolazete informacijama, to nije dovoljno da se resite sami svog porblema, pa najtoplije preporucujem da se bez straha i ustezanja javite psihologu sa kojim biste uzivo razresili probleme koji su Vam sada velika prepreka, a postoji vise nacina za njihovo prevazilazenje. Jedna od kljucnih stvari je sto uvidjate i zelite da resite svoj problem, a to je vec odlicna polazna osnova za peohoterapijski rad.
S postovanjem,
Prof.dr Bojana Dimitrijevic
spec.med.psihologije
Naziv "psihopatija" ili "psihopatska struktura ličnosti", koji je jedan od starijih naziva za poremećaj ličnosti ukazuje, najjednostavnije rečeno, na osobenosti nečijeg karaktera formirane u najranijem periodu života. Prosto, to su karakteristike sa kojima se čovek toliko saživeo da ih najčešće ne doživljava kao svoj problem, iako možda njegova okolina ne misli tako i smatra takvu osobu problematičnom iz razlicitih razloga. Postoji više vrsta poremećaja ličnosti, koje se različito manifestuju, ali se u svakodnevnom govoru, pod "psihopatijom" obično podrazumeva antisocijalno ili asocijalno ponašanje, koje pretpostavlja neprilagodljivost u okruženju, agresivno ponašanje ili probleme u komunikaciji sa drugima. To su osobe čija ponašanja i osećanja mogu ići iz krajnosti u krajnost, od izuzetno ljubaznog i servilnog, do naročito agresivnog i hostilnog, tako da nekada ne možete da shvatite da je u pitanju ista osoba. Posle agresivnog ispada, takva osoba može iskreno da traži oproštaj, kaje se, plače, da bi već prvom sledećom prilikom ponovila ispad. Pošto ne znam o kojoj grupi poremecaja ličnosti Vi govorite (a njihove osobenosti su veoma specificne), generalno ću reći da se poremećaji ličnosti smatraju trajnim karakteristikama ličnosti i veoma teško se koriguju bilo kakvim metodama, samim tim što predstavljaju sastavni deo ličnosti. Ukoliko želite detaljnije objašnjenje, molim Vas da mi naznačite o kojoj vrsti "psihopatske strukture" govorite, makar preko ponašanja koje ispoljava osoba koja je predmet Vaše dileme, kako bih mogla preciznije da Vam odgovorim.
U potrazi za odgovorima na pitanja koja se postavljaju, u želji da
U potrazi za odgovorima na pitanja koja se postavljaju, u želji da se pomogne jednom mladom biću, nalazim za shodno da Vam se obratim nadajući se da ćete mi pomoći. Moj blizak prijatelj, mladić koji ima 22 godine, doživio je tešku saobraćajnu nesreću prije 3 mjeseca nakon koje je zapao u duboku komu. Ljekari nisu vjerovali u oporavak. Proveo je tako više od 40 dana na Beogradskoj Vojno-Medicinskoj Akademiji da bi se probudio, i potpuno neočekivano, krenuo u oporavak, zahvaljujući svojoj volji i Božijoj milosti u čije postojanje nakon ovakvog čuda ne mogu da sumnjam. Otpušten je iz bolnice, iz koje je na iznenađenje svih izašao "na svojim nogama", i sada se oporavlja kod kuće, odlazeći svakodnevno na fizio-terapiju. Senzo-motorne funkcije su mu očuvane, iako treba dosta rada nakon tako dugog i mukotrpnog "sna"; njegova memorija je očuvana, čak i veseo duh koji ga je uvijek karakterisao, te je još dok je ležao u bolničkoj postelji znao zasmijavati cijeli odjel. Njegov oporavak je postupan, ali konstantan, kompletan i vidan. Jedino što je primjetno jeste da povremeno ima problem pri koncentraciji ili pamćenju vrlo skorih događaja (iako se to dešava selektivno). U roku od par minuta više puta postavi jedno isto pitanje.
Velika je verovatnoća da će se Vaš prijatelj postepeno sve bolje osećati i da će njegove funkcije u relativno kratkom vremenu značajno napredovati. Postoje vežbe za poboljšanje pamćenja o kojima, možda nešto stručnije, ali ipak dosta pristupačno, možete pročitati u "Kliničkoj neuropsihologiji" Gordane Ocić, gde se daju osnovne naznake više mogućih postupaka kod sličih problema. Potrebno je ukazivati mu na propuste, blago i obzirno, ali postojano, kako bi uviđao svoje greške i prevazilazio ih, jer ukoliko se iz preteranog obzira pravimo da ne primećujemo ili da nije načinio propuste, time mu ne dajemo osnov za napredak. Pošto je, kako ga opisujete, vedrog duha i optimista po prirodi, neće mu pasti teško da na pozitivan način prihvati takve sugestije i da će Vam biti zahvalan za pomoć. Ukoliko Vam stručna literatura nije dovoljno primenljiva na konkretne situacije koje su, nesumnjivo, sasvim specifične za svakog bolesnika, a želite da se više angažujete na njegovom oporavku, nije loše da se Vi lično konsultujete sa stručnjakom iz oblasti neuropsihologije, kako biste bili sigurniji da ste na pravom putu. Ipak, Vaše razumevanje koje iz ovog pisma prepoznajem i želja da pomognete, najveća su snaga i pomoć osobi koja je na putu oporavka, pa verujem da će i površne smernice biti dovoljne da pravilno osmislite svoje ponašanje.
Postovana Rado,
Vase izuzetno opsirno pismo govori o tome koliko se svojim problemom bavite i koliko Vas on opterecuje. Shvatam da Vam je veoma tesko da na svojim plecima nosite odgovornost ne samo kao neko ko radi i zaradjuje, niti samo kao roditelj, vec i kao pratilac coveka koji Vam nimalo ne pomaze da Vam zivot bude laksi, vec Vam dodaje i teret svoje bolesti i naravi. Tesko je odgonetnuti koliki je udeo njegovog karaktera a koliko bolesti, ali se sa sigurnoscu moze reci da obe stvari imaju znacaja za njegovo sadasnje ponasanje. To sto se promenio ubrzo nakon sklapanja braka, nije nepoznata pojava. Neki ljudi se maksimalno uloze kako bi osvojili partnera ili partnerku koju procenjuju kao pozeljnu za dalji zivot, a kada je osvoje i "obezbede" za sebe, njihova motivacija da se trude se smanjuje ili nestaje, pa se onda pojavljuje onaj "pravi" lik. To njegovo ponasanje tokom zabavljanja moralo je da proizadje iz njegovih realnih mogucnosti, sto znaci da on moze da se ponasa i nezno i lepo, i verovatno nije bilo gluma, samo je bilo podstaknuto velikom zeljom da Vas zadrzi za sebe. Sada Vas vezuju deca, imovina, posao, godine koje ste proveli zajedno, tako da se i njemu cini da ne mora vise da se trudi da Vam ugadja, a i sama bolest podstice njegovo nestrpljenje i nervozu. I, eto, Vase sadasnje situacije. Ukoliko je, kako procenjujem, tvrdoglav covek koji nastoji da donosi sve odluke i da njegova rec bude zadnja, pretpostavljam da ga Vase insistiranje na pravilima zdravijeg zivota iritira i da nekada i namerno ne zeli da poslusa, dokazujuci da je njegova odluka najbitnija. Ne znam da li ste pokusali da sa njim razgovarate otvoreno, da mu kazete da Vam je stalo do njegovog zdravlja zato vam je emotivno i dalje znacajan, a ne da biste nalazili njegove mane i da objasnite da u pozadini svega stoji Vasa ljubav i zelja da ocuvate porodicu koja treba da iznedri i fizicki i psihicki zdravu decu kojoj je potreban i sto zdraviji otac koji ce im dati primer za njihov buduci zivot. Bilo bi veoma korisno da on porazgovara sa strucnim licem, ukoliko nemate mogucnosti da Vi sa njim porazgovarate i budete njegov savetnik. Ukoliko Vas savet nece da poslusa, mozda postoji neko drugi, njemu blizak, ciji mu autoritet vise znaci, ko bi na Vasu sugestiju, mogao da mu lakse prenese tu ideju. Pretpostavljam da i on sam oseca da mu je psihicka napetost problem, ali da je konzervativan i da se boji da ne bude "obelezen" kao lud, sto nije retkost u nasoj sredini. Ukoliko se obezbedi da psiholoska ili psihijatrijska pomoc bude organizovana uz diskreciju i sigurnost da nece biti vidjen na psihijatrijskom odeljenju, verovatno bi mu bilo lakse da prohvati tu ideju. Psiholoska pomoc bi mu mogla ukazati na sve posledice, ne samo po njegovo zdravlje, vec i mnogo sire o kojima sada izbegava da misli - na brak, porodicu, decu, posao... Iako se njegov karakter time ne moze izmeniti, mogu se bar ublaziti dodatni problemi koji su se tokom ovih godina nagomilali a pali su na plodno tle koju cini njegova narav. Ukoliko ne nadjete neki pristup i mogucnost da sa njim ostvarite bolju komunikaciju, sve su sanse da cete svi u porodici trpeti i dalje posledice ovakvog ponasanja, tako da "dizanje ruku" i "pustanje da stvari teku svojim tokom" nije resenje, jer to nije samo njegov , vec i Vas problem.
S postovanjem,
Prof.dr Bojana Dimitrijevic,
specijalista med.psihologije
Samim tim što ste već prevazišli, bar delimično, paničan strah koji Vas je sprečavao da jedete čvrstu hranu, dokazali ste sebi da možete slobodno da jedete i da se ništa opasno neće dogoditi. Sigurna sam da, iako razumete da je Vaš strah neopravdan ili bar predimenzioniran, osećate veliku nelagodnost zbog strepnje da se isto ne ponovi. Međutim, ukoliko nastavite sa izbegavanjem određene vrste hrane, time samo učvršćujete svoj strah i to nije dobar način za njegovo prevazilaženje. Ukoliko sada čvršću hranu jedete uz prisustvo drugih, nastojte da uskoro bar male količine, u malim zalogajima, uzmete kada ste sami, kako biste postepeno uzimali veće količine i konačno ceo obrok, a da ne morate da imate društvo za stolom. Dajte sebi zadatak gde ćete "zahteve" povećavati npr. na nedelju dana odnosno da svake nedelje uradite nešto više u približavanju nekadašnjem, neopterećenom strahom, načinu ishrane. Ukoliko još niste spremni za to, dajte sebi još malo vremena i neka Vašu "sigurnost" pojačava neko za stolom, ali nastojte da što pre date sebi naredni zadatak. Napravite opuštenu atmosferu za vreme obroka, pustite omiljenu muziku ili TV program, kako ne biste toliko bili napeti i fokusirani samo na procenu opasnosti situacije, Svaki strah sa kojim izbegavamo da se suočimo ima tendenciju da se time samo još više učvrsti.
Pitajte doktora
Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Prijavite se na Stetoskop Gazette
Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.