Genitalni organi su anatomski u uskom odnosu s urinarnim sistemom, što je posebno izraženo kod muškog pola. Razvojno i funkcionalno su povezani izvodni kanali polnog i urinarnog sistema. Ženski polni organi dele se na spoljašnje (vulva, klitoris, predvorje vagine) i unutrašnje (vagina, materica-uterus, jajovodi i jajnici). Jajnici su polne žlezde koje luče polne hormone. Reprodukcija započinje razvićem jajašaca u jajnicima. U sredini svakog mesecnog ciklusa jedan ovarijalni folikul izbaci jajašce u trbušnu duplju. To jajašce zatim prolazi jednim od jajovoda u matericu i ako je oplođeno spermom implantira se u matericu, gde se razvija fetus, posteljica i membrane fetusa. Reproduktivne funkcije žene mogu se podeliti na dve glavne faze: prva, koja je priprema tela žene za oplođenje i trudnoću, i drugu, sam period trudnoće.
Muški polni organi: testis se sastoji od približno 900 semenih kanalića koji su dugački prosečno oko 0,5 m i u kojima se stvaraju spermatozoidi. Spermatozoidi zatim prelaze u epididimis, drugi spiralni kanal, dugačak oko 6m. Epididimis dalje vodi u duktus deferens koji se prošituje u ampulu duktusa deferensa, pre ulaska u prostatu. Sa svake strane prostate se nalaze semene kesice koje se prazne u deo ampule prostate. Sadržaj ampule i kesica odlazi u ejakulatorni kanal, prolazi kroz telo prostate i prazni se u unutrašnji deo uretre. Prostatički kanal se uliva u ejakulatorni kanal. Konačno, uretra je završni deo veze između testisa i spoljašnjosti. U uretru se uliva sluz iz velikog broja malih uretralnih žlezda koje su smeštene duž cele uretre i iz obostranih bulbouretralnih žlezda koje su smeštene na početku uretre. Reproduktivne funkcije muškarca mogu se podeliti na tri glavne podgrupe: spermatogeneza, muški polni akt i hormonska regulacija muške reproduktivne funkcije.







