Srčane aritmije nastaju usled poremećaja u stvaranju ili provođenju nadražaja u srcu ili istovremeno oba poremećaja. Uzroci koji dovode do srčanih aritmija mogu se podeliti u tri grupe: bolesti srca, bolesti drugih organa i opšti poremećaji. Bolesti srca su: koronarna bolest srca (angina pektoris, infarkt miokarda), zapaljenjski procesi u srcu, slabost srčanog mišića, srčane mane i dr. Bolesti drugih organa su: bolesti pluća, bolesti centralnog nervnog sistema, bolesti bubrega, bolesti endokrinih žlezda (najčešće štitaste žlezde) i bolesti gastrointestinalnog trakta. Opšti poremećaji su različite infekcije i toksična stanja, gubitak minerala ili tečnosti iz organizma, efekti nekih lekova, naročito digitalisa, diuretika i nekih lekova za lečenje srčanih aritmija (Kinidin, Flekainid i dr.).
Značaj srčanih aritmija je dvojak. Prvo, mogu da smanje efikasnost srčanog rada i do 30%. To se odnosi na srčane aritmije sa ubrzanim srčanim radom. Drugo, mogu da budu uzrok iznenadne srčane smrti u slučaju pojava treperenja komora (fibrilacija komora). Prema poreklu srčane aritmije mogu biti iz predkomora (atrijalne) i komora (ventrikularne). Sa gledišta lečenja ova razlika je značajna iz dva razloga: 1) atrijalne aritmije su manje opasne za bolesnika, i 2) različit je pristup lečenju.
Najčešći poremećaji srčanog ritma su prevremeni srčani otkucaji (ekstrasistole). Mogu nastati u predkomorama ili komorama. Predkomorske ekstrasistole se često javljaju i kod zdravih ljudi. Mogu biti preteča treperenju i lepršanju predkomora.
Ventrikularne ekstrasistole se takođe javljaju kod zdravih ljudi, ali i kod bolesnika sa koronarnom bolešću srca, slabošću srčanog mišića, arterijskom hipertenzijom, gubitkom kalijuma i kao posledica neželjenih efekata nekih lekova (digitalisa, antiaritmika). Treperenje predkomora ( Arrhvthmia Absoluta, Fibrilatio atriorum) je jedna od najčešćih srčanih aritmija. Javlja se kod osoba sa koronarnom bolešću srca, slabošću srčanog mišića, bolešću mitralnog zalistka (posebno mitralnoj stenozi), povećanoj funkciji štitaste žlezde, bolestima srčane kese (perikarda). Kod jednog broja bolesnika uzrok se ne može otkriti.
Najteži poremećaj srčanog ritma su ubrzanja rada komora (ventrikularna tahikardija) i treperenje komora (ventrikularna fibrilacija). Najčešće se javljaju u akutnom infarktu miokarda i nestabilnoj angini pektoris.
Antiaritmici su lekovi za lečenje nepravilnog ritma rada srca. Postoje četiri klase antiaritmika:
- klasa I: lekovi koji blokiraju voltažno-senzitivne natrijumske kanale. Dele se na podklase Ia, Ib I Ic.
- Klasa II: antagonisti beta-adrenergičkih receptora
- Klasa III: lekovi koji produžavaju srčani akcioni potencijal
- Klasa IV: kalcijumski antagonisti
ANTIARITMICI KLASE I
- Antiaritmici Ia klase (diizopiramid) deluju na natrijumove kanale, ali deluju i blokirajući kalijumove kanale pa dolazi do produženja ukupnog vremena akcionog potencijala. Koriste se u terapiji tahikardije i fibrilacije pretkomora, Wolf-Parkinson-Whiteovog sindroma, supraventrikularnih i ventrikularnih aritmija i ventrikularnih paroksizmalnih tahikardija.
- Antiaritmici Ib klase (lidokain, meksiletin) deluju na natrijumove kanale kratko, manje od 1 sekunde, skraćuju ukupno vreme trajanja akcionog potencijala, pa je efekat takvih lekova najvidljiviji kod jakih tahikardija i u tkivu koje pati od nedostatka kiseonika (ishemično tkivo). Koriste se u ventrikularnim aritmijama, ako su simptomi vrlo teški i/ili ako ugrožavaju život, u prevenciji i lečenju akutnih ventrikularnih aritmija tokom manipulacija na srcu, kardijalnih operativnih zahvata ili akutnog infarkta miokarda.
- Antiaritmici Ic klase (propafenon, flekainid) blokiraju natrijumve kanale dosta dugo, više od 10 sekundi. Zbog toga su natrijumovi kanali blokirani i u sistoli i u fazi mirovanja, pa to dovodi do značajnog usporavanja provođenja impulsa u srcu. Koriste se u lečenju tahikardija iz AV čvora, supraventrikularnih tahikardija u Wolf-Parkinson-Whiteovom sindromu ili paroksizmalna fibrilacija predkomora. Takođe, koriste se za lečenje ventrikularnih tahikardija.
Hinidin, prokainamid
Dizopiramid
Dizopiramid se koristi za lečenje tahiaritmije i fibrilacije predkomora, supraventrikularnih i ventrikularnih aritmija i ventrikularnih paroksizmalnih tahikardija. Takođe važan je u sprečavanju i otklanjanju aritmija posle infarkta miokarda i u održavanju ritma posle elektrokonverzije.
Najozbiljnije nuspojave su sniženi krvni pritisak i hronično popuštanje srca.
Lidokain
Lidokain blokira natrijumove kanale, ali ta blokada traje kratko, tako da su mu efekti najizraženiji pri većim frekvencijama srca i u tkivu kome nedostaje kiseonik. Vrlo je efikasan u zaustavljanju ventrikularnih aritmija (fibrilacije), pogotovo u stanjima kada treba hitno reagovati, kao što je infarkt srca i tokom operacija na srcu. Takođe, daje se i posle infarkta srca radi prevencije ventrikularne fibrilacije.
Meksiletin
Meksiletin može, kao i drugi antiaritmici, dovesti do pogoršanja aritmije ili postojećeg oštećenja rada srca. U vrlo retkim slučajevima može doći do bradikardije, predkomorske fibrilacije, palpitacija ili hipotenzije. Druge moguće nuspojave jesu mučnina, štucanje, povraćanje, pospanost, tremor, otežan govor, diplopije i ataksija.
Propafenon
Kao i drugi antiaritmici propafenon može pogoršati aritmije koji mogu značajno smanjiti srčanu funkciju i izazvati zastoj srca. Ostale nuspojave mogu biti gastrointestinalne smetnje, kao što su gubitak apetitia, mučnina, povraćanje, opstipacija, suva usta, gorak ukus u ustima, parestezije, smetnje vida i vrtoglavica.
Registrovani lekovi
- meksiletin – MINSETIL (Zdravlje Srbija),
- propafenon – PROFENAN (Slaviamed Srbija), PROPAFEN (Hemofarm Koncern "Zorka Pharma" Srbija), PROPAFENON (Alkaloid Makedonija).

