Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Psihijatrija, Dečija psihijatrija
Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Zakažite pregled
Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.
Zatražite termin onlineO lekaru
Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut.
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine.
Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.
Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”.
Radno iskustvo
Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.
Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta
Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.
Obrazovanje
Medicinski fakultet u Nišu
(1998) Osnovne studije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.
Članstva
Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”
Član.
Ocene i iskustva
Još uvek nema ocena.
Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Razvijanje samopoštovanja kod dece
Svaki roditelj se nada da njegovo dete razvija pozitivan osećaj samopoštovanja. Kako će deca videti sama sebe, najviše zavisi od roditelja, što je za njih velika odgovornost i najveći izazov.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Kada i zašto potražiti dečjeg psihijatra
Prirodno je da su roditelji zabrinuti za telesno i metalno zdravlje i blagostanje svoje dece. Mnogi rodtelji korektno i fleksibilno sagledavaju svoju deci i mlade kao normalne. Ipak, neki drugi roditelji brinu da li njhova beba, dete ili tinejdžer imaju psihički problem.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Svi odgovori doktora (668)
Razumeo sam da imate dva sina, jednog od dve i jednog od godinu dana starosti. Verujem da ste veoma srećni zbog njih, ali Vam uopšte ne zavidm na obavezama koje su Vas snašle. Ženi u Vašoj situaciji je obično potrebna i fizička pomoć i psihološka podrška i nadam se da ste to uspeli da obezbedite za sebe, jer Vi toliko toga morate da obezbedite za decu. Što se tiče igre Vašeg sina, skrivanje predstavlja razvojno očekivano ponašanje i znak je povoljnog psihološkog razloga. Drugo, niste mi naveli da je ikada učinio nešto zbog čega je sebe izložio nekoj opasnosti. Izgleda da čitavu pometnju pravi Vaš strah da ne bude ukraden, a koji je on shvatio kao signal za igru, ili ga koristi kada je potrebno nekoga da uključi u igru ili da pridobije Vašu pažnju (što je opet znak inteligencije, a ne poremećaja). Dobro postupate kada ne paničite, već ga dozivate pominjući nešto što je njemu zanimljivo. Druga taktika je da kada se umirite (vidite da se sakrio) jednostavno ne reagujete, već sačekat da se sam pojavi i tada se obradujete. Što manje reagujete na sakrivanje (osim kada se igrate sa njim) to će on ređe to raditi. Naravno, uvek možete potražiti i savet psihologa i psihijatra koji bi sagledali ponašanje deteta i saslušali Vaše mišljenje i objašnjenja.
Srdačno.
Vaš strah je neopravdan što se tiče Karbapina i zavisnosti. Prvo, Karbapin nije lek koji stvara ozbiljnu fizičku i psihičku zavisnost ako se pravilno koristi (a lekar vam je preporučijo terapijsku dozu), a u psihijatriji koristi se kao stabilizator raspoloženja, emocija i ponašanja (psihostabilizator). Drugo, doze leksilijuma koje pominjete da uzimate ukazuju da ste uveliko razvili toleranciju na njega i da ste od njega zavisni. Moj savet je da osim psihijatra koji piše lekove, potražite i psihoterapijsku pomoć, jer iskustvo i data značenja tom iskustvu koja su pokrenula depresiju i uzimanje leksilijuma pre 5 godina, treba sagledati u jednom "isceliteljskom" ambijentu i razgovoru (možda više njih) sa psihoterapeutom, kako bi ste mogli biti funkcionalni i uključeni u svoj i, život vašeg sina adolescenta, bez depresije, leksilijuma i sličnih "psiholoških štaka".
Srdačno.
Siguran sam da ima psihijatara i u Vašoj okolini koji ne veruju u besmislenu sintagmu "jednom narkom uvek narkoman". Stoga, žao mi je što Vas ne mogu u potponosti podržati u izbegavanju potpune pomoći jer ću Vam ipak predložiti da potražite psihijatra prvenstveno zbog samoinicijativnog uzimanja lekova što svakako nije preporučljivo. Tegobe koje ste pobrojali nisu tegobe narkomana već osobe sa problemom raspoloženja i volje, a koja je povrh svega u žalosti za majkom. Psihijatar i lekovi ne mogu da zamene majku, oca, partnera, prijatelje, rodbinu, komšiluk, posao, veru, što mislim da su važni oslonci u svačijem životu, ali niste mi napisali koliko su oni uključeni u Vaš život. Moj kakav-takav savet je da razmislite u kojoj meri se možete obratiti i drugim osloncima za pomoć, i da ne zanemrite njihovu moć.
Srdačn.
Po svemu sudeći radi se o psihogenim razlozima gubitka potencije tokom odnosa, a najćešći psihološki razlog je strah i to baš od neuspeha (održavanja erekcije, polsedičnih negativnih komentara o neadekvatnosti i sl.), gde muškarac biva skoncentrisan na održanje erekcije (i svoj polni organ), a ne na zadovoljstvo, sopstveno i partnerovo. Metod lečenja, koji ja savetujem je poprilično jednostavan, ali je uslov obostrana spremnost partnera i saradnja u sprovođenju. Radi se Master i Džonsonom (Master & Johnson) terapijskom protokolu pružanja i primanja zadovoljstva (dakle nije fokus na erekciji) o kome se možete informisati preko interneta (za početak evo jednog linka: http://www.peaceandhealing.com/sexual_health/impotence.asp), zatim detaljno u knjizi "Hladna žena, nemoćan muškarac" prof.dr Jezdimira Zdravkovića (Grafopromet, Paraćin, 2000), ili kod terapeuta koji poznaje ovaj metod lečenja (ne znam u kom gradu živite d bih vam savetovao kome da se javite). Kod psihogenih smetnji erekcije, korišćenje tableta za potenciju i sl. je nepotrebno, a po mom mišljenju čak i štetno jer mogu uticati isključivo na simptom (održanje erekcije), ali ne dotiču bitno strahove, način razmišljanja, niti relaciju dve osobe što je sve ključno u nastanku problema, ali u njegovom razrešenju. Rezultati terapije se mogu očelivati najkasnije za 15 dana.
Potpuno sa pravom postavljate pitanje da li svako razmaženo deteta treba da posećuje psihologa. Moj odgovor je nikako, jer psiholozi ne vaspitavaju decu, to rade prvenstveno roditelji i oni trebaju ići kod psihologa na savetovanje. Kada je Vaše dete u pitanju, niste mi napisali šta je to "ostalo" u redu, jer neznam da li je rađen psihotest i pregled 3 UZASTOPNE stolice na gljivice i patogene mikroorganizme. Ako nisu, uradite za početak to dok se paralelno savetujete sa psihologom o vaspitanju i logopedom o kućnim vežbama. Srdačno.
Prvi put sam Vam pominjala momka koji me ignoriše, smetam mu, bezobrazan
Prvi put sam Vam pominjala momka koji me ignoriše, smetam mu, bezobrazan je i grub, nije mu problem da me udari. Pošto sam mu podilazila 2.5 godine, došao mi je i taj trenutak - ne mogu više! Naime, moj problem je paničan strah od samoće. Vjerovatno me je to ovoliko držalo da ga trpim. Jasno mi je da naša veza nema budućnost. Osjećam ogromnu prazninu, konstantno me je strah, osjećam neugodno treperenje u stomaku po cjeli dan, ne vidim se u budućnosti. Kao da je svijet stao. Imam 23 godine. Osjećam se starom za novu vezu, kao da nemam šta više dati od sebe. Davala sam 2.5 godine i jednostavno se bojim opet. Osjećam se kao sama na lancu, kao da sve što radim niko ne gleda, kao psa kad napusti vlasnik. Trebali smo se vjenčati, sve nas je tome vodilo. Stalno plačem, fali mi sigurnost veze, fali mi polovina.Kako da se saberem?
na žalost mnoštvo psiholoških teorija o razvoju dece, a pogotovo one koje su decu predstavljale kao čoveka u malom (ali bez ljudskih prava odraslog čoveka!?) dovele su do paradoksalnog ishoda gde se i brižni roditelji za svako "čudno" ponašanje deteta automatski samookrivljuju i nužno preispituju da li je dete nesrećno zanemareno ili zlostavljano. Paradoks je u tome što roditelji koji zaista unesrećuju decu retko kada imaju te dileme. Otuda, zavedeni preispitivanjem o vašem negativnom psihološkom uticaju na sopstveno dete, ispustili ste da mi napišete šta ste učinili boreći se sa ružnom navikom. Šta je ispušteno ispišteno je. Sada, prvo predlažem da dete pogleda dečji stomatolog i kako bi se isključilo da Aleksi zaista nešto smeta. Drugo kombinacija bihejvioralnih metoda (spreči-relaksiraj/nagradi-informiši) je recept "odvike" za svaku ružnu naviku. Sa dve godine dete razume "to ne... i bravo Aleksa (za alternativu)", što se odnosi na informisanje. Svako drugo pričanje je beskorisno. U sprečavanju treba biti kreativan a ne grub, ali dosledan kada god se pojavi ponašanje koje treba modifikovati. Nagrade trebaju biti momentalne kada ne radi ili nađe zamenu za čupkanje, a relaksacija se postiže uključivanjem druge prijatne aktivnosti i igrom (koja treba da uključi obe ruke). Mere negativnog potkrepljenja i kazne (grdnja, batine, stavljanje raznih preparata na prstiće, ljute paprike i sl. alternativne svaštarije se ne preporučuju).
Srdačno
Srdačno
kada dete ima 3,5 godine, kasni u psihomotornom razvoju i ima autistične elemente, nije dovoljno samo ići na kontrole 8 meseci i uraditi testiranja koja ste pomenuli. Psiholog je koristan radi savetovanja, dijagnostike i eventualno primene nekog psihoterapijskog metoda, ali je neophodno da dete vodi lekar (dečji psihijatar) jer je često potrebno uključiti dijetu (na osnovu ddijagnostičkih analiza), suplemente, lekove, preporučiti stimulativne terapijske programe i sve to nadzirati i koordinisati. Negativan nalaz (3 UZASTOPNE) stolice nije dovoljan i potrebno je uraditi test na organske kiseline i peptide u mokraći. U moguće analize spada i testiranja na alergije na različite namirnice, aminoacidopatije, teške metale (u krvi, urinu i kosi) i dizbiozu sreva. Na osnovu nalaza određuje se terapija, koja se započinje i pre testiranja. Nije neophodno, pa ni ekonomično da sve analize uradite odjednom. Paralelno sa biohemijskom dijagnostikom i suplementarnom terapijom, potrebno je dete uključiti u stimulativni program ABA metodom ili ako nema ABA terapeuta, onda je svaki stimulativni, okupacioni i reedukativni metod koristan, uz rad sa logopedom, a roditelji trebaju biti uključeni u porodično savetovanje i grupni rad sa roditeljima čija deca imaju slične smetnje. Dakle, možete još mnogo toga učiniti, kao što i drugi mogu mnogo učiniti za vas i vaše dete.
Srdačno
Pitajte doktora
Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Prijavite se na Stetoskop Gazette
Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.