Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #1810623. 12. 2008.

Poštovani doktore, imam dječaka starog dve godine. Problem je nastao od nedavno

Poštovani doktore,
imam dječaka starog dve godine. Problem je nastao od nedavno kad je počeo da se skriva i kad sam ja tražeći ga pomislila da je ukraden, jer on neće da se odazove. Sakrije se i ćuti i kad vidi da ga ja tražim on se smije. Ako ga nadjem on još više u smjeh, a meni dodje da ga istučem, ali sam svjesna da se on samo igra. Pomozite mi kako da ja to prihvatim kao igru, jer mene je kao majku strah, zato što ovde na TV samo prenose kako djeca nestaju. Tako da sam sva preplašena. Od kako imam svoje djete osjecajnija sam. Dječak inače čuje normalno, ponekad se zanese u igri, pa kad ga zovnem on kao ne čuje, a ja kažem, ja imam malo pile i on potrči. Naravno ja se trudim da ga ne lažem, već smislim nešto što je u redu. Upravo ta zanesenost me pomalo brine. Primjer, vozi autić po patosu i vozi ga i nadje neki ćošak, zavuče se i ućuti. Ja ga zovnem, ćuti, e tad nastaje problem, što neznam gde je?! U kući ili dvorištu? Kako to da prevazidjem sa njim, tu zamišljenost, isključenost. Kao da voli samoću. To sam primjetila kad je imao godinu dana pa mi je sestra koja vodi njegov karton preporučila igraonicu. Promjenio se na bolje, druži se,  igra u grupi, otima igračke, posmatra šta drugi rade i slično. Ali to skrivanje me brine. Ja imam i drugog dječaka koji je star godinu dana i koji opet trči uz mene i ja ne smem nigde izaći ni bilo šta uradit bez njega. Tu nekako nalazim rešenje.
Hvala Vam
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Razumeo sam da imate dva sina, jednog od dve i jednog od godinu dana starosti. Verujem da ste veoma srećni zbog njih, ali Vam uopšte ne zavidm na obavezama koje su Vas snašle. Ženi u Vašoj situaciji je obično potrebna i fizička pomoć i psihološka podrška i nadam se da ste to uspeli da obezbedite za sebe, jer Vi toliko toga morate da obezbedite za decu. Što se tiče igre Vašeg sina, skrivanje predstavlja razvojno očekivano ponašanje i znak je povoljnog psihološkog razloga. Drugo, niste mi naveli da je ikada učinio nešto zbog čega je sebe izložio nekoj opasnosti. Izgleda da čitavu pometnju pravi Vaš strah da ne bude ukraden, a koji je on shvatio kao signal za igru, ili ga koristi kada je potrebno nekoga da uključi u igru ili da pridobije Vašu pažnju (što je opet znak inteligencije, a ne poremećaja). Dobro postupate kada ne paničite, već ga dozivate pominjući nešto što je njemu zanimljivo. Druga taktika je da kada se umirite (vidite da se sakrio) jednostavno ne reagujete, već sačekat da se sam pojavi i tada se obradujete. Što manje reagujete na sakrivanje (osim kada se igrate sa njim) to će on ređe to raditi. Naravno, uvek možete potražiti i savet psihologa i psihijatra koji bi sagledali ponašanje deteta i saslušali Vaše mišljenje i objašnjenja.
Srdačno.
?
Pitanje #1809223. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Vaš strah je neopravdan što se tiče Karbapina i zavisnosti. Prvo, Karbapin nije lek koji stvara ozbiljnu fizičku i psihičku zavisnost ako se pravilno koristi (a lekar vam je preporučijo terapijsku dozu), a u psihijatriji koristi se kao stabilizator raspoloženja, emocija i ponašanja (psihostabilizator). Drugo, doze leksilijuma koje pominjete da uzimate ukazuju da ste uveliko razvili toleranciju na njega i da ste od njega zavisni. Moj savet je da osim psihijatra koji piše lekove, potražite i psihoterapijsku pomoć, jer iskustvo i data značenja tom iskustvu koja su pokrenula depresiju i uzimanje leksilijuma pre 5 godina, treba sagledati u jednom "isceliteljskom" ambijentu i razgovoru (možda više njih) sa psihoterapeutom, kako bi ste mogli biti funkcionalni i uključeni u svoj i, život vašeg sina adolescenta, bez depresije, leksilijuma i sličnih "psiholoških štaka".
Srdačno.
?
Pitanje #1806522. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana Nina,
Siguran sam da ima psihijatara i u Vašoj okolini koji ne veruju u besmislenu sintagmu "jednom narkom uvek narkoman". Stoga, žao mi je što Vas ne mogu u potponosti podržati u izbegavanju potpune pomoći jer ću Vam ipak predložiti da potražite psihijatra prvenstveno zbog samoinicijativnog uzimanja lekova što svakako nije preporučljivo. Tegobe koje ste pobrojali nisu tegobe narkomana već osobe sa problemom raspoloženja i volje, a koja je povrh svega u žalosti za majkom. Psihijatar i lekovi ne mogu da zamene majku, oca, partnera, prijatelje, rodbinu, komšiluk, posao, veru, što mislim da su važni oslonci u svačijem životu, ali niste mi napisali koliko su oni uključeni u Vaš život. Moj kakav-takav savet je da razmislite u kojoj meri se možete obratiti i drugim osloncima za pomoć, i da ne zanemrite njihovu moć.
Srdačn.
?
Pitanje #1804622. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Po svemu sudeći radi se o psihogenim razlozima gubitka potencije tokom odnosa, a najćešći psihološki razlog je strah i to baš od neuspeha (održavanja erekcije, polsedičnih negativnih komentara o neadekvatnosti i sl.), gde muškarac biva skoncentrisan na održanje erekcije (i svoj polni organ), a ne na zadovoljstvo, sopstveno i partnerovo. Metod lečenja, koji ja savetujem je poprilično jednostavan, ali je uslov obostrana spremnost partnera i saradnja u sprovođenju. Radi se Master i Džonsonom (Master & Johnson) terapijskom protokolu pružanja i primanja zadovoljstva (dakle nije fokus na erekciji) o kome se možete informisati preko interneta (za početak evo jednog linka: http://www.peaceandhealing.com/sexual_health/impotence.asp), zatim detaljno u knjizi "Hladna žena, nemoćan muškarac" prof.dr Jezdimira Zdravkovića (Grafopromet, Paraćin, 2000), ili kod terapeuta koji poznaje ovaj metod lečenja (ne znam u kom gradu živite d bih vam savetovao kome da se javite). Kod psihogenih smetnji erekcije, korišćenje tableta za potenciju i sl. je nepotrebno, a po mom mišljenju čak i štetno jer mogu uticati isključivo na simptom (održanje erekcije), ali ne dotiču bitno strahove, način razmišljanja, niti relaciju dve osobe što je sve ključno u nastanku problema, ali u njegovom razrešenju. Rezultati terapije se mogu očelivati najkasnije za 15 dana.
?
Pitanje #1801622. 12. 2008.

Poštovani, U porodici imamo dijete kome je sa godinu dana postavljena dijagnoza ottitis

Poštovani,
U porodici imamo dijete kome je sa godinu dana postavljena dijagnoza ottitis prvo akutni, pa potom i hronični, dijete nije govorilo do druge godine ništa, ima glas ali ne i riječi konkretne. Potom radjene cjevčice operisano 3 puta a poslednja op uradjena na Institutu za majku i dijete u Beogradu. Napominjem da je za vrijeme od prve do druge godine imalo stalne infekcije uha, candida, pseudomonas i stalno je curio sekret iz uha. Sada se samo po nekada javi kod prehlada ali redje i u manjoj količini. Doktori su govorili nama da dijete ne govori zato što nije čulo ništa zbog čepova u ušima. Posle zadnje op uradjena bera i sluh je dobar, ima skoro 2 godine. Od tada dijete ponovi po neku riječ, ali nepovezano i više se služi motorikom da dobije šta želi, a ponašanje krajnje histerično. Posle smo upućeni u Lipovicu sa dijagnozom autizam [iz Podgorice]. Bili smo tamo i oni su nam rekli da to dijete nema tu dijagnozu sa kojom je poslato. Sada u Podgorici idemo kod logopeda i psihologa, koji i sam kaže da to nije autizam da je dijete razmaženo. Zar svako razmaženo dijete treba da posjećuje psihologa? Opisaću Vam ponašanje djeteta i voljela bih Vaše mišljenje jer nam niko ne kaže o čemu se radi. Nalazi očni; neurološki, ct, eeg i ostalo - sve u redu. Sada ima 4g koristi vrlo malo riječi i to rijetko, plače kad nešto ne može da dobije, baca se, ujeda, samo sebi čupa kosu, na ulici udara ljude oko sebe, kad nešto hoće uzima majku za ruku i vodi je gdje hoće ili nekog drugog, ima svakodnevne navike da radi iste stvari. Gleda crtane, svraća u radnju u blizini pri prolasku pored nje - u suprotnom to je haos.
Znam da je teško reći nešto kad ne vidite dijete, ali bar neko mišljenje bi nam značilo, jer ovdje ne dobijamo nikakve odgovore o čemu se zapravo radi.
Hvala!
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Potpuno sa pravom postavljate pitanje da li svako razmaženo deteta treba da posećuje psihologa. Moj odgovor je nikako, jer psiholozi ne vaspitavaju decu, to rade prvenstveno roditelji i oni trebaju ići kod psihologa na savetovanje. Kada je Vaše dete u pitanju, niste mi napisali šta je to "ostalo" u redu, jer neznam da li je rađen psihotest i pregled 3 UZASTOPNE stolice na gljivice i patogene mikroorganizme. Ako nisu, uradite za početak to dok se paralelno savetujete sa psihologom o vaspitanju i logopedom o kućnim vežbama. Srdačno.
?
Pitanje #1798521. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Mnogi psiholozi i psihijatri bi Vam rekli da to što sada osećate je normalna reakcija tugovanja i žaljenja za gubitkom. Razumljivo je i da imate potrebu da budete sa nekim, ali sada kada ste učinili nešto za sebe, odlučno i promišljeno, ne znam kako biste se osećali da to pogazite? Imali biste ponovo drugu polovinu, ali ne znam da li bi ta celina funkcionisala? Paničan strah od samoće se pobeđuje samoćom dok se strah ne ugasi, bilo preplavljivanjem strahom bilo relaksacijom. Borba protiv svakog straha se dobija suočavanjem. Kao što neko pametan reče - ako već morate da gutate žabu, nemojte dugo da je gledate.
?
Pitanje #1792020. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
na žalost mnoštvo psiholoških teorija o razvoju dece, a pogotovo one koje su decu predstavljale kao čoveka u malom (ali bez ljudskih prava odraslog čoveka!?) dovele su do paradoksalnog ishoda gde se i brižni roditelji za svako "čudno" ponašanje deteta automatski samookrivljuju i nužno preispituju da li je dete nesrećno zanemareno ili zlostavljano. Paradoks je u tome što roditelji koji zaista unesrećuju decu retko kada imaju te dileme. Otuda, zavedeni preispitivanjem o vašem negativnom psihološkom uticaju na sopstveno dete, ispustili ste da mi napišete šta ste učinili boreći se sa ružnom navikom. Šta je ispušteno ispišteno je. Sada, prvo predlažem da dete pogleda dečji stomatolog i kako bi se isključilo da Aleksi zaista nešto smeta. Drugo kombinacija bihejvioralnih metoda (spreči-relaksiraj/nagradi-informiši) je recept "odvike" za svaku ružnu naviku. Sa dve godine dete razume "to ne... i bravo Aleksa (za alternativu)", što se odnosi na informisanje. Svako drugo pričanje je beskorisno. U sprečavanju treba biti kreativan a ne grub, ali dosledan kada god se pojavi ponašanje koje treba modifikovati. Nagrade trebaju biti momentalne kada ne radi ili nađe zamenu za čupkanje, a relaksacija se postiže uključivanjem druge prijatne aktivnosti i igrom (koja treba da uključi obe ruke). Mere negativnog potkrepljenja i kazne (grdnja, batine, stavljanje raznih preparata na prstiće, ljute paprike i sl. alternativne svaštarije se ne preporučuju).
Srdačno
?
Pitanje #1783319. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Na tom uzrastu, pa i nešto kasnije mucanje se često javlja i ukoliko se ne potkrepljuje (a to se najčešće dešava kada se detetu važne osobe obraćaju uglavnom kada je trebaju opomenuti ili izgrditi), najčešće spontano prolazi sazrevanjem govornog aparata koji povremeno ne može da prati (i uskladi se sa skokovitim umnim napredovanjem). Ukoliko je dete po prirodi plašljivo a živi unapetom okruženju, i ako pokazuje znake nespretnosti i nezrelosti fine motorike očekivane za uzrast, korisno je potražiti savet logopeda.
Srdačno
?
Pitanje #1777218. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, izgleda da su Vas stručnjaci zbunili i upetljali u priču dečakovu inteligenciju, tamo gde je trebalo razgovarati o dečakovoj emociji, pažnji, volji i motivaciji. Iz Vašeg kratkog opisa ne vidim elemente za dijagnozu F40 (anksiozni poremećaj), niti za F91 (poremećaj ponašanja), jer niste napisali da čini nikakava antisocijalna dela. U obzir bi došla poddijagnoza F91.3 (prkosno i opoziciono ponašanje) zbog opisa netolerantnosti, napada ljutnje ili F90 poremećaj pažnje i hiperaktivnost. Između poslednja dva poremećaja postoji određeno preklapanje, ali su terapijski principi i pristup generalno različiti. Takođe, zbog Vaše "druge verzije" o ponašanju dečaka, svakako je potrebno to čuti, kao i tatinu i dečakovu "verziju", što bi dakle uključivalo i sagledavanje porodične situacije i uslova u kojima je se ponašanje održava. Učešće školskog tima je takođe važno da bi se detetu pomoglo u učvršćivanju drugačijih obrazaca ponašanja. Predlažem da se ponovo, porodično, javite specijalisti dečjem psihijatrije, kao i bihejvioralnom terapeutu koji poznaje principe rada sa decom i porodicama. Srdačno
?
Pitanje #1772718. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
kada dete ima 3,5 godine, kasni u psihomotornom razvoju i ima autistične elemente, nije dovoljno samo ići na kontrole 8 meseci i uraditi testiranja koja ste pomenuli. Psiholog je koristan radi savetovanja, dijagnostike i eventualno primene nekog psihoterapijskog metoda, ali je neophodno da dete vodi lekar (dečji psihijatar) jer je često potrebno uključiti dijetu (na osnovu ddijagnostičkih analiza), suplemente, lekove, preporučiti stimulativne terapijske programe i sve to nadzirati i koordinisati. Negativan nalaz (3 UZASTOPNE) stolice nije dovoljan i potrebno je uraditi test na organske kiseline i peptide u mokraći. U moguće analize spada i testiranja na alergije na različite namirnice, aminoacidopatije, teške metale (u krvi, urinu i kosi) i dizbiozu sreva. Na osnovu nalaza određuje se terapija, koja se započinje i pre testiranja. Nije neophodno, pa ni ekonomično da sve analize uradite odjednom. Paralelno sa biohemijskom dijagnostikom i suplementarnom terapijom, potrebno je dete uključiti u stimulativni program ABA metodom ili ako nema ABA terapeuta, onda je svaki stimulativni, okupacioni i reedukativni metod koristan, uz rad sa logopedom, a roditelji trebaju biti uključeni u porodično savetovanje i grupni rad sa roditeljima čija deca imaju slične smetnje. Dakle, možete još mnogo toga učiniti, kao što i drugi mogu mnogo učiniti za vas i vaše dete.
Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460