Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Poštovani,
    Moj sin jedinac ima 6,5 godina. Emotivan je, inteligentan, razmažen, sada je u fazi nekih strahova, podjednako se dobro igra sa djecom oba pola, i sa vršnjacima i sa malo starijom djecom. Suprug i ja smo temperamentni, ljuti i emotivni. Sin je svjestan koliko ga volimo, mene malo više voli, a kada sam mu rekla da me podjseća na tatu, rekao je da mu se ostvarila želja, da bude kao on. Koliko ja shvatam ovo je sve u redu, ali problem je sledeći: prvo je bio zaljubljen u mene, doktoricu, učiteljicu iz vrtića. Pa čovjeka na ulici, druga, tatu. Sve po muškarcima. Volio bi biti kao ja - kuvati svojoj ženi. Zaljubljenost shvata da neko živi zajedno, da se lijepo provodi. Ove misli naziva glupim i stid ga je i strah da to kaže.  Kaže da to njegova glava tako misli i obraća pažnju na to.  Ovo je rečeno meni u povjerenju. Bliski smo. Pomozite jer ne znam šta da mislim, kako da shvatimo ovo, ima li potrebe za brigu i ubuduće.
    Hvala puno.

    Odgovoreno: 04. 07. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      Izvinjavam se, ali Vaše pitanje je meni nerazumljivo. "koliko ja shvatam ovo je sve u redu, ali problem je sledeći". Kako može istovremeno sve biti u redu i imati problem? Kako može biti sve u redu sa detetovim ponašanjem ako su roditelji "ljuti"? Zatim nejasno je: "prvo je bio zaljubljen u mene, doktoricu, učiteljicu iz vrtića. Pa čovjeka na ulici, druga, tatu. Sve po muškarcima". Kako sve po muškarcima kada vi, učiteljica i doktorica niste muškarci? Šta je uopšte sporno što ima simpatije prema nekome koje on naziva zaljubljenošću. Na tom uzrast deca i pojmovno i ne znaju šta je to zaljubljen a razumevanju ljubavi koji ni mnogi odrasli rečima ne mogu da opišu, da ne govorim. Pojasnite rečenice i napišite šta tačno želite da Vam odgovorim.
      Pozdrav.
  1. Problem sa muževljevom porodicom
    Pitanje broj: #33126

    Imam 36 godina, u braku sam 18 godina, imam 4 djece. Muž mi je jako dobar i miran. Smeta mi njegova familija, uvek me ponižavaju i vrijeđaju na njihov način i to traje godinama. Smeta mi što su počeli sada i djeci tako da pričaju. Ja sam sluđena, dođe mi da se posvađam sa njima, ali ne mogu zbog muža. Jer mentalitet je takav u ovoj sredini, kao to je sramota. Pijem Xanax za smirenje. Strašno sam uzrujana i imam jako lupanje srca i znojenje i podrhtavanje tijela

    Odgovoreno: 04. 07. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Zbog mirnog i dobrog muža ne možete da se posvađate? Bojite se da će Vaša reakcija i zaštita sebe i dece na njega delovati tako da on postane zao i nemiran? Ili se bojite da će morati da pravi izbor - ili vi ili oni (familija)? Ne, ne. Ne igrajte tu opasnu igru u kojoj nastradaju deca! Morate zaštiti sebe i decu, pa i porodicu sa ili bez muža. Postavite jasne granice šta je u ophođenju prema Vama dopušteno, a šta ne. U svakoj sredini se ceni odmerena hrabrost, drektnost i sposobnost osobe da "ne daje na sebe" a pritom i čuva druge od sebe. Tu mislim i na decu koje trebate da sačuvate ne samo od "uvredljive" rodbne, već i od sebe jer dopuštate da budu izložena nečemu što je za njih štetno.
  1. Ignorisanje od strane supruga
    Pitanje broj: #33145

    Suprug me jednostavno ignoriše zbog posla i tv?

    Odgovoreno: 04. 07. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Ako sa suprugom razgovarate kao što ste postavili pitanje mogu samo primetiti da Vam je komunikacija nejasna. Izneli ste konstataciju, a onda stavili upitnik. Ne može se istovremeno nešto tvrditi i biti u dilemi oko te tvrdnje. To jedno drugo isključuje. Odlučite se za jedno, možda to promeni i suprugovu reakciju.
  1. Poštovani!
    Moja ćerka ima 3 godine. Pre malo manje od godinu dana počela je da sredjuje svoje igračke, sve moraju biti na svom mestu. Imala sam čak i problem da obrišem prašinu sa njih, čemu su prethodili dugi razgovori o tome i obećanja da će sve biti vraćeno na svoje mesto. Ja sam pretpostavila da je to faza u njenom sazrevanju i da će to proći. To je ostalo i danas tako. Nakon toga pojavili su se novi ˝problemi˝: kada je umivam ili peremo ruke boji se da joj se odeća ne pokvasi i ako se to desi pita me po desetak puta ˝mama, hoće li ovo da se osuši? ˝ (govorimo o nekoliko kapljica vode); zatim se plaši da joj se cipele ne isprljaju i briše ih rukama, a onda plače jer su joj ruke isprljane, pa peremo ruke i plačemo ukoliko se malo isprskamo i tako u krug. Od 13 meseci ide u obdanište i uvek je volela da ide, ali sada ne voli, jer tamo ne mogu svaki čas da je presvlače, ili da joj peru ruke.  Vaspitačice se takodje brinu, tako da je to počelo da utiče i na njen drustveni život. Suprug i ja nismo preterano pedantni, niti smo je ikada grdili da sredi igračke, ili da se ne prlja. Pri tom nema problem sa tim da rastura po kući stvari koje ˝nisu njene˝, niti da isprlja moju odeću. Ne pokazuje nikakve druge poremećaje u ponašanju. Voli da se igra sa drugom decom, da peva, da gleda crtaće, boji. Molim vas da mi date vaše mišljenje u vezi naše situacije.
    Unapred zahvalna!

    Odgovoreno: 26. 06. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani, opisano ponašanje kod dece u tom uzrastu je uobičajeno prolazno i to u situacijama kada se želi odlaganje ulaska u neprijstnu situaciju (npr. Ulazak u zajedničku prostoriju u vrtiću pa se tada brinu da li je sve zakopčano, zavezano, zatvoreno, da li su poljubili mamu ili tatu itd.) međutim, imajući u vidu da ste napisali da je ritualno ponašanje počelo da utiče na njen društveni život, predlažem da potražite pregled dečjeg psihijatra koji bi uzeo više podataka o opisanom ponašanju, pregledao dete, sagledao porodično funkcionisanje (pogotovo je važno da li u vaspitnim pristupima roditelja posotoje bitna neslaganja, ali ne samo po pitanju aljkavosti ili pedanterije) i eventualno predložio neke dodatne konsultacije. Pozdrav
  1. Moj sincic puni tri godine i strasno je tvrdoglav sto se tice jela. Voli skoro sve da jede, ali je nastao veliki problem kada sam prestala da ga hranim i ostavila ga da sam jede. Da li bi trebalo da ga ostavimo da gladuje dok ne resi sam da jede ili imate neki predlog kako da drugacije resimo taj problem? Molim za odgovor, jer nista drugo sto smo probalinema efekta. Retki su obroci kada sedne da jede bez glupiranja, a ucenjivanje, ubedjivanje i objasnjavanje ga samo zabavlja ili se jos vise inati. Hvala puno, unapred sam vam zahvalna

    Odgovoreno: 26. 06. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani, izgleda da je mladić naučio da je vreme za ishranu = vreme za zabavu, a kada se zabavljate nemate vremena da gledate u tanjir i kašiku, jer to ni u bioskopu niko ne radi. Dakle vreme za jelo je vreme za jelo i ne traje dok se predstava ne završi. Drugi, veći problem je ako se obostrano glupirate, ucenjujete, ubeđujete, a onda ga (zbog straha da ne ostane gladan!?) nahranite i sve što ste rekli pogazite kao osoba koja ono što govori ustvari i ne misli. Ako je išta odo svega ovoga tačno, potrebno je da prestane, da se bitka oko ishrane ne bi prenela na neke druge aspekte ponašanja (ako već i nije) . Ima puno mogućnosti kako da ponovo uspostavite ravnotežu u hijerarhiji, da mu pomognete da nauči novo ponašanje a da e ošteti samopouzdanje. Moj predlog je da ga motivišete. Dakle, recite mu da ako ga vi hranite hranite ("što se radi bebama, a što se ne radi velikim dečacima") vi ćete se i u drugim situacijama ponašati prema njemu kao da je beba. Ako pristane nastavite da ga hranite. A ako se bude ponašao kao veliki dečak onda će dobiti ono što veliki dečaci smeju (a onda mu kažete da ćete ga voditi npr. U park da se igra sa nekom njegovom omiljenom igrom koja za velike dečake) . I tako, pustite mašti na volji što se tiče motivacionih signala, i na kraju, morate i da uradite to što obećate. Pozdrav

Prikazano 176-180 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460