Stetoskop
Stetoskop
Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #2001323. 1. 2009.

Poštovani, imala bih još nešto da Vas pitam. Juče smo obavili pregled

Poštovani,
imala bih još nešto da Vas pitam. Juče smo obavili pregled u zavodu psihofizioloske poremećaje i govornu patologiju u ul.Kralja Milutina. Dete je pregledao psiholog G-dja Medic i logoped čije ime nisam zapamtila. U ponedeljak idu kod pedijatra a danas su uradili EEG i izvadili krv za odredjivanje nivoa Eftila u krvi. U zavodu nisu dobili čak ni preliminarnu dijagnozu, a  rečeno je roditeljima mog sestrića da će se uraditi kompletna opservacija i da će se napraviti program za njega (po svemu onome što su oni ispričali i što su oni mogli da vide na prvom pregledu) Logoped im je rekao da je on na nivou deteta od 11 meseci (a on ima 21 mesec) i da je sve moguće i nemoguće i da do treće godine oni ne mogu ni da uspostave dijagnozu i da je do tada nazivaju radnom dijagnozom ili tako već nekako, da i Eftil koji on pije može da izazove usporenost, ili da neki napad koji je on imao i medjuvremenu koji oni nisu morali da primeti može izazvati zaboravljanje usvojenih i naučenih oblika ponašanja i da sve mora ispočetka i da su imali dete kome su se i preko Eftila dogadjali napadi i svaki put zaboravljanje i rad sa njim od početka i da s obzirom da je on bio u bolnici i da je od tog trenutka počeo da bude nervozan i da gubi naučene oblike ponašanja, da je možda trauma uzrok toga...
Moje pitanje je da li je moguće da je bilo šta od toga uzrok trenutnog njegovog stanja a ukoliko jeste kakva je prognoza? I uopšte ukoliko se ne dijagnostikuje autizam, već da je uzrok nešto od toga što su spomenuli kao mogućnost u zavodu, da li moguć potpuni oporavak? I da li u ovom slučaju možemo sumnjati na Landau - Keffnerov sindrom, s obzirom da on ima 21 mesec i kakva je njegova prognoza?
Unapred hvala
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, ne znam koja ste mi pitanja prethodno postavili, a nisam siguran da mi pružate informacije iz prve ruke obzirom da se radi o sestriću, ali imajući u vidu skoro neverevatnu zamenu uloga u radu sa detetom. Dijagnoze postavlja lekar, koji uključuje lek (a uključen je Eftil). O uticaju Eftila se konsultuje opet lekar koji ga uključio i koji zna zašto je to učinio i koji prati uticaj na simptome i ponašanje deteta. Kakve veze sa tim ima logoped? On je važno lice u konsultativnom i terapijskom tretmanu govora. Kakve veze logoped ima sa procenom celokupnog razvoja deteta, kada to radi psiholog? Možda se procena odnosila na razvoj govora? Autizam, Landau-Klefner su koliko naslućujem nove pretpostavke, a ne dijagnoze zbog kojih je uveden Eftil! Dakle, zbrka iz koje se rađaju dileme, a ne rešenja. Da li je Landau-Klefer, to će reći dečiji neurolog na osnovu anamneze, pregleda, EEG u budnom stanju i spavanju i kliničke slike. Psiholog, logoped i pedijatar to ne mogu (izuzev pedijatara sa subspecijalizacijom iz d.neurologije). Prognoza se može značajno poboljšati ukoliko smanjite paniku, a uvedete red u dobijanju (i davanju) informacija i pristupa detetu od strane profesionalaca. Srdačno
?
Pitanje #1999722. 1. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana V, imam dva predloga. Prvi je da potražiš nekog bihejvioralno kognitivnog psihoterapeuta (koji zna kako se takvi strahovi leče), ali je uslov da u tvojoj okolini ne postoje poblemi koji te "dave i guše". Ukoliko ipak postoje, onda nikako ne idi kod terapeuta sama, već povedi i "gušitelje" sa sobom, ali kod porodičnog psihoterapeuta. Do tada, kada god te uhvati strah da ćeš se ugušiti, ti obrati pažnju na disanje i pokušaj da ga umiriš "stomačnim" disanjem pri čemu je izdah dva puta duži od udaha. PozZz
?
Pitanje #1998322. 1. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, ne samo kod novorođenčadi i male dece, već i kod svih odraslih i svih sisara postoji smenjivanje NREM (od plitkog do dubokog spavanja) i REM spavanja (ili paradoksalnog spavanja, kada se javlja 95 snova; onih 5% se javlja tokom IV faze NREM spavanja). Termin "paradoksalno spavanje" se određenu moždanu aktivnost, koja se (paradoksalno) javlja u trenutku kada je mozak u najneaktivnijem stanju. Sa njenom pojavom započinje REM faza i mozak (opet paradoksalno) ima aktivnost kao da je osoba budna, ali je tada (opet paradoksalno) najteže probuditi. Mnogo "paradoksalnog" je uslovilo do toga da se takvo spavanje tako i nazove, mada je taj naziv manje u upotrebi i više se koristi da bi se oni koji o tome malo znaju fascinirali. Kod novorođenčadi REM (paradoksalno) spavanje zauzima polovinu noćnog spavanja (kod nedonesene dece čak i 80%), što ukazuje na biološku važnost takvog spavanja. Dete može plakati i u jednoj i u drugoj fazi spavanja i zato ne treba mešati literaturu i praksu u slučaju mačinske brige o detetu. Dakle, svo ovo prethodno pisanje je važno isključivo da bi ste zaboravili sve ono što ste pročitali odatle odakle ste pročitali, uključujući i ovo što sam ja napisao i skoncentrisali se na brigu o detetu koja se uglavnom ne menja od kada postoje i roditelji i deca. Ne znam na kakve agresivne metode ste pomišljali, ali vam savetujem da ne pokušajte NIŠTA AGRESIVNO! Tamo gde je priroda uredila stvari, mi ne bi trebali da se uplićemo nikakvom agresijom. Spavanje je biološki uređeno. Naprotiv, mislim da vi trebate što manje da reagujete tokom noći da bi i dete naučilo da tada i ono ne reaguje. Ako je gladno, žedno, mokrno i rashlađeno, ono će svakako reagovati onako kako najbolje zna, žestokim plačem od 80 decibela. Sve što čini vaš sin, čine i ostala deca. Srdačno
?
Pitanje #1996222. 1. 2009.

Poštovani, pišem Vam prvi put sa nadom da ćete mi odgovoriti, naime,

Poštovani,
pišem Vam prvi put sa nadom da ćete mi odgovoriti, naime, supruga i ja imamo 40 godina, 20 god. smo zajedno od toga 14 u braku. Prvih 5 godina braka nismo mogli da imamo decu, lečili smo se i dobili dete. Živeli smo dobro do pre 6 meseci, tada sam slučajno uhvatio poruku na mobilnom telefonu, ispostavilo se da je poruka od nekog manijaka koga ona ne poznaje, ali je to otvorilo pitanje poverenja i poveravanja, zamerio sam joj što mi nije rekla da je neko uznemirava i pitao šta mi jos krije...U početku je govorila da ništa ne krije, a onda mi je rekla da joj se pre 9 godina udvarao neki kolega sa posla, da joj se svidjalo njegovo prisustvo, da je jednom igrala na nekoj proslavi sa njim i posle toga je on odvezao kući (mada je mogla da ide bilo kojim drugim prevozom ili da zove mene), kaže da su se videli tek posle 5 godina i to sa još nekim kolegama i popili piće u kafiću. Kaže da je to sve, ali ja sumnjam pošto sam proteklih godina čuo za to što mi je priznala i kad sam je tada pitao, odgovorila mi je da nije tačno...Problem je što sad ne mogu da utvrdim da li je to istina, da je to sve ili je bila sa njim u vezi, ona je zatrudnela nekako baš u vreme kad je on vozio kući, ona kaže da nije imala ništa sa njim tada, ni posle toga, ja sumnjam pošto sam u to vreme bio često na terenu, posumnjao sam i da je dete moje, ali liči na mene, život nam se pretvorio u pakao, meni je to stalno u glavi, ne znam šta da radim, ne mogu da oprostim jer ne znam šta da oprostim, šta se sve desilo, a čini mi se da me je lagala i da me laže jer se poslednjih 9 godina prema meni ponaša hladnije...Pre nego što smo se uzeli dogovarali smo se oko svega, pa i oko toga da jedno drugom sve pričamo, poštovao sam to, ona nije, sad se često svadjamo, nekad i pred detetom i sad i ono pati.
Kako da saznam istinu? Kako da joj verujem? Šta da radim?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
 nije mi jasno za kojom i čijom istinom vi tragate, a pogotovo mi nije jasno da li znate šta ćete učiniti i kada saznate "istinu"? Hoćete li tada prekinuti sa "proganjanjem" supruge ili ćete to još više pojačati dok se životi svih u kući ne pretvore u pakao? Kako će zaista život svakoga od vas izgledati ako se vaše proganjanje nastavi i pojača? A znate li šta ćete posle toga? Dakle, kada čovek čini ono što čini SADA i OVDE, dobro je da se zapita kakve to veze ima sa onim NEKAD i TAMO, ali je još važnije da promisli šta će biti U BUDUĆE i SA KIM. Šta znači uhvatio sam slučajno poruku na telefonu? Na čijem nelefonu? To niste napisali, ali je jasno da nije na vašem telefonu. Da li je to poverenje i dobar život čitati poruke na tuđem telefonu? Vi možete reći da može i ona da čita vaše poruke jer vi nemate šta da krijete, ali kada je odnos zasnovan na poverenju, bliskosti, ljubavi i poštovanju, nema potrebe za tim. Ako neko ima svoju intimu, ne znači da je intima sa vama narušena. Pre će biti da takvi postupci (čitanje poruka) narušavaju intimu, bliskost i poverenje. Dete liči na vas, a vi i dalje postavljate pitanja da li je žena možda zatrudnela onog dana kada je ženin udvarač od pre 9 godina prevezao kući? Biološki, nikakva je verovatnoća da dete liči na nekoga ko mu nije otac, a da je "pravi" otac uticao da dete ne liči na njega, već na osobu koja treba da umisli da je otac deteta. Zvuči apsurdno zar ne? Ali vi više verujete u sopstvene apsurdne misli nego u ono što vidite? To što ste opsednuti tim razmišljanjem a obratili ste se pismom, jeste zaista za veliko poštovanje i mene uverava da ste pribran čovek koji želi da razreši pre svega lični, unutrašnji konflikt bez želje da rasturi porodicu i ošteti dete. Zato predlažem da se raspitate za dobrog i poverljivog psihijatra psihoterapeuta sa kojim ćete razmotriti vaše dileme iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, pre nego što započnete nekritično proganjanje, sumnjičenje, DNK analize i parničenje.
 Srdačan pozdrav
?
Pitanje #1993022. 1. 2009.

Poštovani doktore, hvala Vam puno za savjet, koji ste mi uputili kada

Poštovani doktore,
hvala Vam puno za savjet, koji ste mi uputili kada se moj stariji sin sakrivao. Urodilo je plodom posle nekoliko dana i ja sam srećna zbog toga i znam šta mi je radit ako to mladji dječak bude radio. Hvala i na razumjevanju zbog mojih obaveza, prema dječacima. Moj problemčić, da tako kažem je u sledećem: napominjem stariji dječak ima 2godine i tri mjeseca, a mladji 13 mjeseci. E taj mladji dječak uporno vrišti za sve. Ta njegova vriska je zov djeteta ka meni i za glad, žedj, spavanje, izlazak, nosanje i da ne nabrajam (to sam čitala i doživljavam). Poznavajuci svoje djete, ja prepoznajem vrisku i nadoknadim te potrebe. Medjutim problem je što je ta vriska nesnošljiva. On je mali, al kad vrisne, ja to nemogu opisati osim da imam glavobolju i ja i suprug. Kad vrisne, ljut je i obavezno rukama se u glavu udari, ili čak glavom od ono blizu čega je: namještaj, zid, vrata, nekad i moj nos. E onda počne da plače jer se udario, ja mu govorim kao odraslom da to nije lepo, da je on mali, da to boli i mene i njega i vrata. On me gleda ljut, vriska, podigne ruke i ja ga moram uzeti. I tu je mir. Nema vriske dok me ledja ne zabole. Zanimljivo je kod njega da iako je mali zapaža promene brzo. Ako sam promjenila frizuru, on to vidi, stavila nakit, primjeti, ako sam krenula iz kuće zna, nikad neće da sjedi okrenut ledjima meni već, uvjek da me vidi. Kad šeta po kući tu je u mojoj blizini. Posjećujemo i igraonicu. Ženu koja vodi igraonicu, sam zamolila da ga pričuva, a ja sam za to vreme bila sa starijim napolju. Rekla mi je da nije vrištao, al je zato pošao prema svakoj ženi koja je bila plave kose, misleći da je njegova mama. U dogovoru sa suprugom ostavili smo ga par sati, namjerno kod njegove sestre, kaže da se nije javio i da je bio dobar, al da ni njoj nije jasno zašto je zastupljena tolika vriska kad smo kući. Primjetila sam da voli igrališta i vozanje u kolicima i autu. Tako da ga pustim na igralište i on šeta, mi za njim ili ga vozamo, a on peva. Tad se i mi relaksiramo. U poslednje vreme ovo najviše upražnjavamo. Starijeg dječaka ova vriska ne pogadja, on ne plače i ne plaši se, navikao, a i sam se igra ima svoj svet auta i kamiona, dok i on ne izmisli nešto da skrene pažnju. Moje pitanje, da li je ta vriska jedna prolazna faza i molim Vas za dodatni savjet kako da je pobjedimo? Može li vrištanje, s vremena na vreme, ako potraje ostaviti posledice neke na psihu djeteta? Ne bih voljela da on bude histeričan, jer ja bih da sa svojom djecom saradjujem na najbolji mogući način i sad i u buduće.
Hvala Vam puno. Pozdrav
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, hvala na pohvalama, ali izgleda da nismo završili sa problemčićima. Odgovor na pitanje može li vrištanje uticati na psihu je da može. Doduše prvo utiče na sluh, zatim na pažnju, a na kraju i na doživljaj bespomoćnosti, ali ne onih što vrište i naređuju, već onih što ćute i slušaju. Dakle, zbog mentalnog zdravlja svih ukućana, VI (vi i suprug) morate oduzeti moć koju ste mu dobrovoljno dali i naučiti ga drugačijoj komunikaciji sa vama (koja neće ličiti na gonjenje robova). U tu svrhu ćete iskoristiti dve dobre osobine koje pokazuje. Prva, da "iako je mali zapaža promene brzo", a druga da kada ga pustite na igralište i on šeta i peva, a vi idete za njim. Pošto je prva osobina izražena, onda mu treba pomoći da nauči da na vrisku više ništa neće da se događa. Dakle, zaboravite rečenicu kojom vi sebe opisujete kao majku koja poznaje vrisku svoga deteta ("svoje djete, ja prepoznajem vrisku i nadoknadim te potrebe") jer smo otkrili kako je nauči da vrišti i kako pomađete da se to održi. Potrebe ćete mu nadoknađivati kada prestane da vrišti. Upozoravam vas da će vikanja biti još više dok ne "ukapira" da vika više ništa ne proizvodi. Onda će pokušati drugu strategiju (lupanje glavom), ali kakvo značenje ima lupanje glavom ako to nike ne gleda niti reaguje. To je predstava koju treba odmah skinuti sa repertoara neposećivanjem. Kada proba treću, adekvatniju strategiju, onda treba reagovati i pohvaliti. Dakle, tzv. "ignorisanje" treba da traje ne duže od 1,5 minut, nakon čega kažete "ne vrišti, pokaži mi šta želiš". Ako nastavi (a nastaviće) i vi nastavite sa "ignorisanjem" sledećih 1,5 minut. Drugu osobinu treba iskoristiti tako što ćete mu ponuditi trampu, lepu šetnju za lepo ponašanje. Naravno, podsećam da će pre poboljšanja sigurno biti pogoršanja, ali ako budete dosledni, nećete ga mučiti, već naučiti civilizovanom ponašanju i u kući, kao što to čini van kuće i sa drugim ljudima. Srdačno
?
Pitanje #1987021. 1. 2009.

Poštovani doktore, Imam 19 godina i ovde godine sam se verila, za

Poštovani doktore,
Imam 19 godina i ovde godine sam se verila, za dečka koji živi u inostranstvu. Ja sam po prirodi vesela i vaspitana dosta u crkvenom običaju. Što se nas dvoje tiče nemamo nekih problema, u suštini se razumemo, ali imam problem sa njegovom majkom, koja živi isto sa nama. Žena je očigledno u depresiji koja posećuje psihijatra, ne znam od koje depresije ni od čega, jer ona uvek kaže da njen doktor je glupost. Mi u toj kući nemamo pravo ni na kakvo mišljenje, ja nemam prava ništa da kažem, upada nam u spavaću sobu kad poželi ujutro, diže nas, svaki dan od 17 do 22h sedi u njoj i onda nas tera da idemo spavati. Imam osećaj kao da je diktator. U kuhinji mi ne da ništa živo da uradim, jer pobogu ja to ne znam. Sad kada sam došla kući da položim neki ispit govori mom vereniku kako nisam ni jednom pustila mašinu, a nije mi ni pokazala kako da je uključim, kako sam joj okrnjila 3 tanjira i još mnogo toga. Dok sam bila tamo vredjala je moje roditelje po svakim osnovama. Gospodja je opterećena samo lošim stvarima, ubistvima, provalama i tako slično. Njegove reči na sve to su bile navikni se. Sad sam rekla da ne mogu, da ne želim da me vredja al kaže da mi on ne moze obećati da me ona neće vredjati, da sada kad opet dodjem jednu nedelju ja vodim kuću jednu ona. Imam osećaj kao da treba da se takmičim sa njom u svemu, jer ona do sada nije videla da se ja trudim. Ja joj nisam vratila ni jednu uvredu, šta je rekla da uradim - uradila sam, al ja ne mogu da nekom pročitam misli, da znam šta taj neko očekuje od mene.
Kako ja da izadjem na kraj sa tim i kako uopšte da se naviknem? Potrebno mi je nečije stručno mišljenje.
Unapred hvala
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana mlada odrasla osobo, ako imate 19 godina, nemojte se ponašati (i vaš verenik) kao da imate manje od toga, ako ne želite da se i drugi prema vama ponašaju tako. Ni crkveni običaji, ni patrijahalno vaspitanje ne nalažu da neko zauvek po ponašanju bude dete prema svojim i tuđim roditeljima. Sa 19 godina druge osobe vam persiraju imate pravo da odaberete gde ćete i sa kime živeti, uz to vam i država daje pravo da radite i birate predsednika države, pa je onda potrebno i da ponašate u skladu sa tim pravima, ali i boriti se za ta prava ukoliko ih neko drugi ugrožava. Nemojte mešati depresiju i diktaturu. Depresivni ljudi ne ugrožavaju tuđa prava smišljeno, to nije simptom njihove bolesti. Dakle radi se o nečem drugom. Vaš verenik se ne buni preterano zbog maminog ponašanja (čak vas nagovara da se privikavate), a da biste nešto promenili treba vam njegova podrška, a ne takmičenje sa njom koja će njemu više ugoditi. Možda njemu i ne odgovara da se nešto promeni čim je spreman da plati tako skupu cenu? Izgleda da ćete prvo morati sa verenikom da isterate stvari (pravila ponašanja) na čistac, pa tek onda sa njegovom mamom. Jer ako neko planira da se ženi, verujem da planira da promeni i momačke navike u kući (i van kuće). Srećno i hrabro,
?
Pitanje #1985921. 1. 2009.

Poštovani, U braku sam malo više od godinu dana, živimo u gradu

Poštovani,
U braku sam malo više od godinu dana, živimo u gradu koji nije moj rodni grad, dakle svi “moji” su mi daleko. Nisam toliko društvena osoba pa za ovo vreme skoro i da nisam stekla neke nove prijatelje izuzev prijatelja i prijateljica moga supruga i osoba na poslu. Sa suprugom nemam nekih značajnijih problema, uglavom se dobro razumemo, i već par meseci “radimo” na bebi.
Moj problem, za koji tražim savet, je u tome što se vrlo lako iznerviram i razočaram, cim nešto ne ide po mom zacrtanom planu ja od toga napravim dramu. Izuzetno sam osetljiva čini mi se u poslednje vreme sve više i više. Prisutna je i stalno neka nedefinisana tuga i zamišljenost, a primećujem i da sam postala dosta neorganizovana, pa mi zaostaje puno poslova. S druge strane, volim knjige u slobodno vreme jer me opuštaju, ali u poslednje vreme ne uspevam ni jednu pročitati do kraja sve su mi nezanimljive, ne drže pažnju i ostavljam ih na pola da bih čitala drugu, koju isto pročitam samo do pola, čak i ne uživam u njima toliko. Često imam suprotstavljena osećanja, npr. da mi smetaju ljudi i prija da sam sama a istovremeno osećam da mi strašno nedostaju osobe koje ne mogu vidjati tako često jer su daleko. Optimizam koji sam ranije imala kao da je nekud iščezao, možda tokom fakulteta, pa često brinem unapred oko nekih stvari čak i kad nema razloga, i to razmišljanjem tipa “a šta ako…” Brine me i to u kakvu se ja osobu pretvaram kad me toliko pogadja sve i svašta, čak i, da se tako izrazim “raspored stvari u svemiru”, takodje i to što izgleda imam problem da nekad prihvatim stvari onakvim kakve jesu i da se ne može uvek na njih uticati. Da i ne pominjem koliku dramu pravim još od prvog meseca pokušavanja što nema bebe. Razmišljam ponekad da sam u stvari nesposobna da se snadjem u ovom svetu.
Hvala Vam na bilo kakvom savetu.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, izgleda da je "raspored stvri u svemiru" takav, da je naišao period, tranzitna tačka, kada se sustiglo nekoliko važnih događanja: skorašnji brak (i privakavanje na zajednička pravila i očekivanja uz "rad na bebi), udaljenost svih "vaših" koji "strašno nedostaju", nedostatak podrške "pravih" prijatelja, a sve to na terenu "osetljivog i brižnog" karaktera. To nije jednostavno ni za drugačije "karaktere", pa je otuda i skoro prirodno što ste pod tolikim psihološkim pritiskom. Ali, kao što rekoh, to je tranzitna faza iz koje se izlazi najčešće ojačan i sa drugačijim rešenjima, prilagođenim drugačijoj realnosti i očekivanjima. Pogotovo ulaganje truda u sticanje "svojih" prijateljstva i promena odnosa prema primarnoj porodici (od koje kao da se niste umno separisali iako ste dugo fizički odvojeni) bi verovatno doneli i preokret u vašem unutrašnjem svetu. Srdačno
?
Pitanje #1983421. 1. 2009.

Molim Vas da mi date savet, Moj sestrić ima veliki problem. Trudnoća

Molim Vas da mi date savet,
Moj sestrić ima veliki problem. Trudnoća moje sestre je bila visoko rizična, posle jedne trudnoće koja se završila spontanim u 4.5 meseca, sledeća trudnoća je bila normalna do 5 meseca kada je nastao prolaps vodenjaka i uradjen serklaž. Moja sestra je primala velike količine antibiotika nakon toga. Dete je rodjeno prirodnim putem (epiduralna anestezija). Kada je imao 2 meseca, s obzirom da ja imam sina od 6 godina, primetila sam da on ne prati pokrete pa sam bila uplašena da on ne vidi, to je trajalo do recimo nekog 4 meseca kada je počeo da prati pokrete. Do prve godine je bilo manje - više sve u redu, s tim što smo svi primećivali da je motorički slabiji u odnosu na decu svog uzrasta. Reagovao je na decu, mog sina, babu i dedu i poznata lica, ali se jako stideo od nepoznatih i skoro da se uopšte nije smejao. Pre svog prvog rodjendana je dobio febrilnu konvulziju, pri čemu je T bila 37.4, nakon čega je bio u bolnici iz koje je vraćen kuci.U preiodu od 3 meseca od prve konvulzije imao je jos nekoliko,nakon kojih je posle boravka u bolnici,ispitivanju(skener, magnet, EEG) dobio Eftil.Neko vreme pre toga je treptao vrlo cesto i obrtao oči na gore, pri čemu to traje 2-3 sekunde. Kada je počeo da uzima Eftil to se nije dogadjalo. Od septembra je imao dva puta pneumoniju zbog koje je ležao u bolnici, da bi nakon drugog puta (primanja Longacefa) dr.Dimitrijević konstatovao bronhijalnu astmu i dao terapiju. Inače od kada je počeo da pije Eftil je počeo da bude usporeniji, da mu se stalno spava, da bude kmezav. Inače je prohodao sa 17 meseci, ništa ne priča (osim mama) i izgovara neke glasove koje su nama nerazumljivi ka-ka...On i dalje sa svojih 21 mesecom ne zna da potrči, da čučne, i skoro ništa da uradi što rade deca u njegovom uzrastu. Poslednji EEG koji je radjen pre mesec i po dana je bio u redu, najbolji do sada. Medjutim od poslednjeg ležanja u bolnici zbog pneumonije kada su mu davali infuziju i boli ga po 10 puta da bi mu je uključili zbog slabih vena, njegovo ponašanje je počelo da se menja. Počeo je da ne reaguje kada ga neko zove, samo gleda crtaće, plaće i ne izvršava ni jednu naredbu (dodaj, gde je ..., daj flašicu...)Prošle nedelje su ga vodili u Tiršovu (ne znam kako se zove klinika), pogledao ga je logoped, psiholog i zakazano im je da dodju na kompletan pregled u četrvtak, ali četvrtak je suviše daleko za sve nas. U izveštaju je napisano da zaostaje u svim oblicima komunikacije tj.da nema nijednog oblika komunikacije. Posle svega svi smo se složili da kod njega postoji neki problem, ali da li je i u kojoj meri moguće uspostavljanje dijagnoze u tom uzrastu, kao i davanje prognoze. Još jedna stvar on nije govorio kao ni sada, ali je do poslednjih dva meseca reagovao na mog sina, sedeo sa njim na podu i vozio autiće, više sam za sebe, ali mu se smejao, grlio ga. Na pitanje gde je deda, reagovao je i tražio ga u drugoj sobi, krio se i na naše "BA" se pojavljivao. Sada to više ništa ne radi, samo se veša o mamu da ga nosi, povremeno je grize, često gleda u svoje ruke i stiska pesnice svom snagom, kao da lomi ruke jednu od drugu, ne reaguje na svoje ime i više ništa od tih stvari koje je radio ne radi, potpuno je apatičan. Počeo je da se smeje čudno, ne glasno, ali bez ikakvog povoda. Na našu mamu koju je jako voleo i pružao joj ruke kad dodje više ne reaguje. Nema opsesivne radnje, omiljenu igračku sa kojom se stalno igra, kad se moj sin igra nekim igračkama koje ispuštaju neke zvukove traži da gleda šta on to radi, ali mu se više ne raduje, ne smeje i skoro da ga uopšte ne primećuje. Recimo kad gleda Nodija on daje daljinski roditeljima kako bi mu premotali na delove crtaća koje on voli. Još jedna stvar kad je bio mladji imao je pokrete rukama kao da maše i to je non stop radio, sada to više ne radi, od pre nekoliko meseci.
Molim Vas da mi do tog četvrtka pomogne i da mi date neki komentar i odgovor na pitanje da li je moguće da njegova komunikacija sa spoljašnjim svetom opada, to jest da njegova bolest napreduje, da li se ovi simptomi mogu podvesti pod autizam i da li treba konsultovati više doktora, ili ne lutati previše.
Unapred hvala
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
žao mi je što do četvrtka nisam uspeo da vam odgovorim. Na Dečjoj klinici u Tiršovoj radi dr Dragana Bogićević koja je pedijatar i dečji neurolog sa kojom sam imao zadovoljstvo da radim pa bih u toj ustanovi nju preporučio. Sa druge strane, visoko specijalizovana ustanova gde je najcelishodnije obaviti preglede dece sa mešovitim psihomotornim smetnjama razvoja je Klinika za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u dr Subotića 6, a referentni lekari su prof.dr Nebojša Jović (d.neurolog) i prof.dr Aneta Lakić (d.psihijatar).
Srdačno
?
Pitanje #1982821. 1. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, hvala na pohvalama. Na vaše pitanje bih sa zadovoljstvom odgovorio, ali je pitanje preambiciozno, pa bi i odgovor bio takav da ga je moguće napisati. Poznato vam je da se sve osim ljubavi kašlja i siromaštva može sakriti, pa tako i narkomanija na prvi pogled. Međutim, apstinencijalna kriza koju narkomani imaju je vidljiva na prvi pogled i ona se može prepoznati. Međutim, na drugi pogled, stvari stoje mnogo bolje. Specifično ponašanje, način razmišljanja i simptomi koje zavisnik pokazuje su tokom vremena lako uočljivii jer je celokupna aktivnost narkomana usmerena ka nabavci i konzumiranju droge i preživljvanju od "fiksa do fiksa". Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460