Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Moja cerka ima problema jos od rodjenja sa stresom, trzala se na svakav zvuk, cak i sada kada ima 18 godina tresu joj se ruke kao da ima tremu, i dosta je nervozna, kako da joj pomognem a da ne pije lekove

    Odgovoreno: 22. 09. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      Sada je punoletna, dakle mlada odrasla osoba koja može da se pobrine o svom psihičkom stanju i trzajima. Šta ste mogli vi ste uradili, a sada svojim daljim insistiranjem da pomažete možete samo još više da pojaćate trzajeve. Pomozite tako što ćete joj manje pomagati
      Pozdrav
  1. Imam devojcicu koja ce u decembru napuniti 4 god. Danas je sa suprugom i mladjom sestrom bila kod muzevljevog brata ponasala se jako cudno sedela je kod oca sve vreme zatvorenih ociju, onda je suprug odveo u drugu prostoriju ali je ona i tad odbijala da prica i isto se ponasala. Kad je dosla kuci pitala sam je zasto se tako ponasala ona je govorila zato. Ona je u sustini u drustvu jako povucena i treba joj dosta vremena da se oslobodi. Zanima me sta da radim po tom pitanju? Unapred hvala

    Odgovoreno: 21. 09. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      Pa mislim da veći problem mogu da budu vaše reakcije nego stid, koji je složena emocija i ispoljenija je kod socijalno senzibilnije dece. Takvoj deci treba malo više vremena da se osete bezbedno i nema nikakve koristi od odvođenja u drugu sobu i prevaspitavanja "na licu mesta". Dete će se više "osloboditi" kada se oseti sigurnimda mu je tu negde i sigurna baza kojoj uvek može da se vrati. Ako ta baza nije sigurna, onda se od nje često ne odvaa i spremno je da se odregne i isztaživanja i igre samo da bi bilo bezbedno. Na sigurnosti poradite više kući, ali ne traženjem od deteta da se oseća sigurno i opušteno već stvaranjem takve atmosfvere.
      Pozdrav
  1. Postovani, mj problem je vezan za strah moga deteta od smrti, njegove, kao i nas jajblizih. On ima 13 godina, ali taj prosbem je poceo od njegove 6-7 godine, i od tada do danas desavalo se u periodima 2-3 puta godisnje da ga uhvati panika od smrti. Inace, dete i ja zivimo sami od njegove cetrvte godine, sa ocem ima jako malo kontakta. Pokusavali smo na sve nacine da izdejstvujemo da ga otac zove, posecuje i slicno, ali bez nekog uspeha. Za 10 godina od naseg razvoda, bili su na 2 raspusta zajedno po 10-tak dana i dosao je 2 puta na rodjendan detetu. Sve ostalo je bilo samo obecanje. . . Inace, dete mi je od trece godine bilo u bolnici (pertes) i skoro tri godine, koliko je trajalo lecenje, jako malo je bio u mogucnosti da izlazi napolje i da ima kontakt sa spoljanjim svetom. Sto se tice materijalnih stvari, skoro da mu je sve bilo priusteno. . . . Dobar je djak, dobro je dete, ali me jako brinu ti njegovi strahovi, jer se jako plasim da to ne ostavi trajne posledice na njegovu licnost. Molim za savet. Hvala i srdacan pozdrav. S.

    Odgovoreno: 21. 09. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      Uočavam da sa stanjem svog deteta dovodite u vezu 3 pojave: odsustvo oca, trogodišnji boravak u bolnici i priuštenost materijalnih stvari. Prva i posledanja, reklo bi se da imaju više veze sa vama nego sa njegovim strahovima, ali to je moja slobodna procena jer ne razumem čemu insistiranje da se neko privoli roditeljstvu kada toj osobi to očigledno ne polazi za rukom niti pišete da je detet na tome insistiralo (samo vi) , predlažem da se zbog očigledn traumatskog iskustva i realne ugroženosti tokom bolovanja deteta, obrtite bihejvioralnom terapeutu (psihologu ili psihijatru) koji će sa detetom raditi na umanjenju strahova, ali ne od smrti već od bolesti. Strahovi od smrti se ne leče jer su realni (ne možete nikoga uveriti da neće umreti kada to nije istina) , a to više nije dete već adolescent koji malo bolje razume da li su ljudi besmrtni ili ne.
      Pozdrav
  1. Želeo bih da znam da li aspergerov sindrom ima neke veze sa genetskim nasleđem ili je u pitanju nešto drugo. Hvala unapred

    Odgovoreno: 21. 09. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani,
      Za sada nije otkriven gen za aspergerov sindrom. Nisu otkriveni ni drugi uzroci koji dovode do pojave aspergerovog sindroma, ali ima dosta pretpostavki o mogućim uzrocima. Po pitanju genetike spekuliše se da ona ima određenog uticaja jer je jasno da se aspergerov sindrom javlja u familijama i da se ispoljava u veoma blagoj ili klinički izraženoj formi, ali nasleđivanje nije u potpunosti naučno sagledano i ne postoji neka tačna i validna statistika o tome.
      Pozdrav
  1. Postovana doktorko, vec sam vam pisala u vezi sa mojom devojcicom od 17 meseci koja je dokazano zdrava ali malo jede. Rekli ste da pratim dete. Problem koji vidim je u tome da se devojcica nekako jako skokovito intelektualno razvija. Ona govori logicke recenice, broji, recituje pesmice, primecuje i najmanje detalje, a da ni malo nismo insistirali na bilo cemu. Oboje smo obrazovani, i suprug i ja, tako da smo na stavu da detetu nista ne treba nametati i nismo nametali ili insistirali na bilo cemu od pomenutog osim na igri sa njom. Dete se nocu budi puno utisaka i deluje "prepuno" informacija. Od naseg pedijatra sam trazila uput za decjeg psihologa a ona je rekla da pre meni treba psihijatar i nije me podrzala u pomenutom. Zanima me da li postoji neki kompleks vitamina b ili nesto slicno sto moze da pomogne detetu da bolje spava i da se malo "smiri" (jer sam ubedjena da i apetit ima veze sa njenom "hipersenzibilnosti" koju nesumnjivo uocavam) ? P. S. Ja sam otisla kod psihijatra jer nemam predrasude i receno je da je osim normalne majcinske brige sa mnom sve u redu. Unapred zahvalna, milena

    Odgovoreno: 21. 09. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      Nisam najbolje razumeo vaše pitanje. Od čega da se dete smiri kada niste napisali da je uznemireno, već samo "puno" informacija i utisaka? Razumeo sam da imeta utisak da noću spava manje nego što očekujete, ali ste i naveli neke druge detalje koje ukazuje da dete nema poremećaj pažnje i hiperaktivnost, već da možda ima manju potrebu za spavanjem usled snažne dnevne senzorne stimulacije. Ipak, kombinacija sa slabom ishrano i na tako malom uzrastu zahteva jedan konsultativni pregled od strane dečjeg psihijatra (ne psihologa) kako biste najpre vi odstranili sumnje da se radi o nekakvom poremećaju. B kompleks može da pomogne da se dete smiri ali i uznemiri ako se detetu daje bez prethodne kosultacije sa lekarom.
      Pozdrav

Prikazano 111-115 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460