Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #284908. 5. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
reakcije koje opisujete kod trinestogodišnjeg dečaka mogu spadati u nekoliko kategorija: prisilna briga (vi to nazivate opsednutošću), prenaglašano emocionalno reagovanje u sklopu problema prilagođavanja (vi to nazivate histerisanjem sa samokažnjavanjem) i možda nesagledanim problemom razumevanja socijalnih odnosa i normi ponašanja u sklopu sniženih sociointelektualnih kapaciteta. Takođe je bitno i sagledati u kojim porodičnim okolnostima se javlja nekontrolisano ponašanje dečaka i kakvu funkciju to može imati za porodicu. To sve treba da sagleda l ekar specijalista dečje psihijatrije. Pa vam stoga preporučujem i da ga potražite i pomogne dečaku da bolje razume i prohvati neminovne buduće događaje, onda kada se oni dogode,
Srdačno
?
Pitanje #284878. 5. 2009.

Poštovani, u braku (i vezi) smo oko 10 godina. Imamo sina od

Poštovani,
u braku (i vezi) smo oko 10 godina. Imamo sina od 3 godine, obožavamo ga i on je trenutno mesto slaganja naše 3-člane porodice. Oboje radimo i finansijski smo nezavisni. Mi se volimo i dalje (manje ili više) , ali je broj problema došao do tačke da nam je potreban savet stručnjaka. Postali smo netrpeljivi jedni prema drugima, isključivi u stavovima i svađamo se oko gluposti. Ja smatram da je žena često nerazumna i da donosi zaključke koje dolaze do svađa, nateravanja koje nemaju kraja, ostalo je ćutanje. U argumentovanoj raspravi obično ona prva odustane, a ja se brze iznerviram. Takođe ona poseduje mehanizam da me potpuno izbaci iz takta i to u trenucima kada sam na ivici da “puknem”. Desilo se da smo imali i fizičke sukobe koje su započinjani kako od mene, tako i od nje. Ona bi rekla da sam nasilan i da imam sa tim problem jer sam je udario 2 puta, u oba slučaja je ona mene prva dokačila fizički i psihički, a ja joj mnogo grublje vratio. Na žalost to je ponekad video i naš sin. Ja sam siguran da je njen problem u nerezonskim potezima i podsticanju moje agresivnosti, a moj u samoj gubitku kontrole u ponašanju. Inače ja sam moj posao prilagodio porodici, tražio posao do 16h da bih više bio sa njima, bio prisutan mnogo više od prosečnog oca kod podizanja deteta, spavao pored njegovog kreveta posle 1 godine, zamenjivao noćna hranjenja kad je bio beba itd. U isto vreme žena se posvetila poslu, ostajala do dugo popodne, često bivala neraspoložena, kada dođe vrlo je anksiozna, iznervira je sitnica, nema strpljenja. Kako to obično biva našao sam materijalne dokaze da je razmenjivala bliske poruke i razmišljanja sa jednim od kolega, što samnom nije radila dugo pre toga. Nisam reagovao nikako osim verbalno i dao sebi vremena od par dana da se saberem i osujetim taj njihov odnos koji je imao intenciju da se razvije. Naš sex je utihnuo, razgovori između nas dvoje postali isključivo prepirke, ali je njoj neobično važno bilo da sve bude ok pred drugima. Napominjem da je ona vrlo kvalitetna osoba, a da je klinac presrećan kada smo oboje oko njega. Ja imam volju da sredimo stvari na zdravim osnovama, a i ona je spremna za savetovanje. Šta mislite? Da li je stvarno gubitak moje fizičke kontrole nad njom osnova problema i najveća opasnost po nas, ili…?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, osnov čvrste emocionalne veze nije samo razmena emocija kada sve ide "po loju", već mnogo češće način rešavanja problema kada oni iskrsnu. Kada rešenja postanu veći problem od problema koji je "okidač" za raspravu, onda se neminovno stvara osećanje nesigurnosti, nepoverenja i emocionalnog udaljavanja. Fizičko nasilje je najbrži put do toga. Ukoliko ste oboje spremni za savetovanje, do je dobar izbor za prvi korak u prekidanju rituala svađanja koji je prdvidiv a posledice nepovoljne. Savetovanje bi vam pomoglo da sagledate više dimenzija veze i sami odlučite koji su vam prioriteti i najprihvatljiviji načini da rešavate probleme. Srdačno
?
Pitanje #2785529. 4. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Davno je prošlo vreme kada je za svako ponašanje dece postojalo psihološko objašnjenje koje je povezivano sa izmišljenim fazama u razvoju deteta: oralnom, analnom itd. Srećom, nauka je prevazišla te istorijske koncepte i sada je stav da ne treba zanemariti mogućnost "analne fiksiranosti" kao neodrađene faze u razvoju, ali je mnogo bolje proveriti šta se događa u životu deteta koje o seksualnom ponašanju zna mnogo više nego što bi se to očekivalo za njegov uzrast. Pogotovo je važno sagledati da li je dete izloženo bilo kakvom vidu seksualnog lošeg postupnja od strane drugih starijih osoba, a ukoliko je uključeno u vršnjačku seksualnu igru, treba razmotriti sve to isto i za dete sa kojim je u "igri". Dakle, to je trenutak kada treba da se uključe odrasli i analiziraju kako je dete (bilo vaše bilo tuđe) naučilo takvo ponašanje jer ono ne spada u očekivani razvoj, već je često posledica nekog vida zloupotrebe dece od strane starijih osoba i to nikako ne treba prepustiti slučaju i psihologiziranju, već prijaviti ukloliko se posumnja na zlostavljanje. To ne mora biti vaše dete, ali neko dete obično jeste, koje onda naučenu "igru" pokazuje drugoj deci. Vaše dete ima dovoljno godina da ga možete pitati kako je naučio takvo ponašanje i od koga, i ko je to drugo dete naučio takvom ponašanju. Čak i dostupnost porno filmovima spada u vid neprimerenog postupanja prema deci.
Srdačno
?
Pitanje #2763927. 4. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
slažem se da ima mnogo mudrovanja, a malo dokaza za izrečeno, pogotovo kada su stručnjaci u pitanju. Oko psihologije razvoja dece zabunu unose stare teorije koje su se bavile nagađanjem (mada nije ni bilo moguće pre sto godina razvijati složene psihološke ekperimente). Izneću svoje mišljenje, koje je potkrepljeno delom teorijom, delom iskustvom, što stručnim što ličnim (roditeljskim). Sa godinu dana deca su uveliko perceptivni eksperti koji se veoma zanimaju za ljudska lica i događanja oko njih i radoznalo bi da se upoznaju sa novim iskustvima oko sebe, ako im je osoba od sigurnosti u blizini. Time unapređuju svoje motorne veštine i uče koje opasnosti treba izbeći a šta ih može zabaviti. Otuda je za taj uzrast kretanje jako bitno. Gledanje televizije to može ometati pasivozacijom, zbog čega treba ograničiti vreme. Izbor sadržaja je za uzrast od jedne godine je lak, jer deca sama selektuju šta je njima interesantno i korisno (obično su to kratke reklame gde se slike brzo smenjuju, živih boja uz muziku, zatim emisije u kojima se pojavlju najrazličitije lutke sa ljudskim osobinama i sa puno muzike i pevanja (otuda su teletabisi tako popularni kod dece i tako omraženi kod odraslih koji od svega vide opasnost da dete ne skoči u neku rupu) čime deca uče i jezik i elemente jednostavnih ponašanja. Takođe, ne može se za svu decu generalizovati štetnost ili korisnost gledanja tv-a. Za decu koja su mirna, pasivna, neinicijativna, uzbudljive emisije su od koristi i obrnuto.
Srdačno
?
Pitanje #2754225. 4. 2009.

Poštovani, imam jedan veliki problem. Naime, ja svog muža veoma volim, ali

Poštovani,
imam jedan veliki problem. Naime, ja svog muža veoma volim, ali ne onako kako se muž treba voleti. Ja njega volim gotovo kao brata. Inače, ja imam 26, a on 30 godina, i u braku smo 6 godina. Ono što je problem, to je da ja prema njemu ne osećam seksualnu želju više gotovo uopšte, ali s druge strane imam potrebu za njegovim prisustvom, tačnije zagrljajem i razgovorom, koji dobijem veoma retko, jer izuzetno mnogo radimo, i po 12 sati, pa on kada dođe kući uglavnom nema volje niti da me zagrli, niti da priča sa mnom, već samo da legne i da spava. I ono malo slobodnog vremena koje ima ne voli da provodi sa mnom, jer smo izuzetno različite ličnosti-njemu je potreban pasivan odmor, a ja sam mnogo aktivnija, pa nam je teško da uskladimo želje: s jedne strane ja ne želim da žrtvujem svoja interesovanja i da ostajem kod kuće u retko slobodno vreme koje imam, a s druge strane ni on ne želi da sa mnom šeta, ide na sportove i razna dešavanja, jer njemu jednostavno to ne prija. A s njegove strane je kompromis gotovo nemoguć, ja još i ponekad želim da se uskladim sa njegovim željama, ali on sa mojima ama baš nikad ne. I tako je došlo do toga da gotovo nikad ne provodimo vreme zajedno. Meni on nedostaje u mom životu, jer iako živimo pod istim krovom, naše zajednički provedeno vreme je ili u spavanju, ili u eventualno ponekom zajednički pogledanom filmu (i to sve ređe, jer čak ni tu ne možemo da uskladimo ukuse). Ipak, ne nedostaje mi seks sa njim, već mi jednostavno nedostaje da bude tu, da pričamo, da radimo bilo šta zajedno. U poslednje vreme se pitam da li me je možda on "naučio" da ga volim na taj način-kao brata, ili druga. Naime, on je poprilično pasivan, nikad nema inicijativu u seksu, u zagrljaju, maženju, ma u stvari, gotovo ni u čemu, a smatra da seks nije bitan u vezi, već je najbitnije uzajamno poštovanje i iskrenost. Ok, i ja mislim da je to izuzetno važno, ali za tim ne zaostaje ni iskazivanje pažnje i poneka fizička nežnost. Jer, ovo sad je već postalo bratsko-sestrinska veza. U sve to se umešalo i to što mi se poslednjih par meseci veoma sviđa jedan muškarac, te sve češće razmišljam o njemu, i o tome da li je moj muž zaista prava osoba za mene, da li bih se sa nekim drugim osećala emotivno ispunjenijom, koliko je bitna fizička ljubav itd? Da napomenem i to da mi je muž prvi i jedini muškarac u životu, tako da i to igra veliku ulogu-bukvalno se ponekad osećam kao da nemam pojma o muško-ženskim odnosima i o ljubavi uopšte. Svog muža zaista cenim veoma i volim ga, jer ima izuzetno mnogo pozitivnih osobinama, ali više nisam sigurna da li ga volim na pravi način. Kad pomislim da se raziđemo hvata me panika, prosto imam osećaj da bi mi neko istrgnuo deo duše i da bi tu ostala jedna velika rupa, a s druge strane izjeda me krivica zašto onda mislim o drugom muškarcu i to tako intenzivno, i na fizičkom i na psihičkom nivou. Ne znam šta mi je činiti, prožima me neka dosada, osećaj neispunjenosti, stalno razmišljam da li je moj muž onaj "pravi", pa se posle dozivam pameti da je pravi ako ja želim da to bude. Iskrena da budem, najviše bih volela kada bih mogla da napravim neku pauzu u našem braku, i da vidim kako je to biti i sa nekim drugim, pa da onda ja odaberem. Egocentrično, zar ne? Ali, svesna sam da to ne može biti, tako da to ostaje u domenu mašte. Pitam se da li ovako treba da izgleda jedan srećan brak, ili smo na nekoj raskrsnici gadno pogrešili smer? Nadam se da Vas nisam previše zbunila, puna sam pitanja, ali i sama ih teško definišem. Ne znam šta da radim? S mužem ne mogu normalno da razgovaram, jer je on izuzetno zatvoren, sve se svodi na saslušavanje mene, a on nikad nema šta da kaže, i njegovi odgovori su samo "ne znam", "nisam pametan"... A na predlog o razvodu, on isto reaguje kao ja, kaže da ne zna kako bi to prevazišao, ali da možda zaista možemo da nađemo nekog ko nam više odgovara, spram svog tipa ličnosti. On tu priču nikad ne bi sam inicirao, isto kao što nije inicirao ni našu vezu, niti brak. Nekad mislim da sam sama izmislila problem, jer zaista osećam ljubav prema njemu i od njega, ali s druge strane kad pogledam to da nikad ne provodimo vreme zajedno, imamo seks jednom u dva meseca, i to "zato što bi trebalo", a još uvek smo veoma mladi itd. Onda pomislim da tu nešto nije sasvim normalno. Šta vi mislite?
Hvala vam na svakoj vrsti pomoći od srca.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
obično je seksualna sfera poslednja koja zataji u bračnoj vezi i pored krahova na drugim zajedničkim poljima. Seksualna "čamotinja" u vezi je najčešće razlog zbog čega dolazi do pojave i pojačanja seksualnih fantazija o vanbračnom odnosu, što je logično kompenzatorni psihološki mehanizam. Savetujem Vam da sa svojim partnerom porazgovarate o odlasku kod bračnog savetnika sa kojim biste razmotrili trenutnu "bračnu krizu" u kojoj se očigledno nalazite, pre nego napravite sledeći korak u drugom pravcu.
Srdačno
?
Pitanje #2748424. 4. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Naučite je da se dogovara ili vi isterajte svoje onda kada ulazite u "duel" sa petogodišnjom devojčicom, koja će vremenom pomešati ko je kome majka ukoliko je naučite da Vam ne veruje da će te učiniti ono što govorite.
Pozdrav.
?
Pitanje #2730222. 4. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
za lečenje bulimije je potrebna pomoć i stručnjaka ali i roditelja i prijatelja, jer problem (celodnevno razmišljanje o hrani i izgledu, zaklinjanje o držanju dijete, kršenje zakletve, krivica i ponovno prejedanje, ponovo zaricanje, i tako u krug) postaje zamena za realan život koji kada se pogleda najčešće nije ispunjen druženjem, zabavom i obavezama već dosadom, konfliktom sa roditeljima (najčešće majkom koja paniči, ali i sa sa ocem koji nema takta a prihvata strahove majke i grubo reaguje). Naravno, ovo ne mora biti i tvoja priča, ali u velikom broju slučajeva bulimije jeste. Zbog tvog komenatar da ne možeš roditeljima da se obratiš za pomoć, bio sam slobodan da pretpostavim da je i to tvoja priča. Prvi korak u lečenju je da se informišeš šta je zapravo bulimijia i kako se najčešće leči, a najbolji su rezultati kognitivnom i porodičnom terapijom. Drugo, potrebno je da prestaneš da držiš dijetu, jer je od nje mnogo više štete (pošto dovodi do prejedanja) i da kreneš da zapisuješ misli koje se automatski javljaju u situacijama kada imaš potrebu da se prejedeš. O tim mislima bi onda trebalo razgovarati i procenjivati koliko su one zaista istinite i realne, koliko unose zabludu i dovode do rizičnog ponašanja. Na kraju, savetujem ti kao punoletnoj osobi da potražiš konsuktaciju i sa lekarom internistom, zbog opšteg zdravlja, zatim nutricionistom (onim koji se bavi ishranom), ali i psihijatrom koji zna kako da ti pomogne u borbi protiv prevrtljivog protivnika (bolje reći lažnog prijatelja) kao što je bulimija.
Pozdrav
?
Pitanje #2729622. 4. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
medicinsko i psihološko sagledavanje problema usvajanja matematičkih pojmova (kalkilija) je domen pedagoškog i psihološkog testiranja, pa se možete obratiti timu profesora dr Dragana Mitrovića u Novosadskom kliničkom centru, gde takvi stručnjaci siguran sam postoje (klinički psiholog i pedagog). Sa druge strane i svaka škola ima stručnjake sa kojima se možete konsultovati da li se radi o specifičnom razvojnom problemu ili jednostavno neizgrađenoj navici.
Srdačno
?
Pitanje #2728522. 4. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
regresije u ponašanju dece u kriznim trenucima za samo dete a i porodicu su, kao što napisaste, očekivane, ali i prolazne, ukoliko se roditelji reorganizuju u svojim rutinama u ponašanju. Za to je potrebno nekada 2 meseca (ako požure), a nekada više (ako oklevaju). Na uzrastu od 3 godine deca uče najviše posmatranjem ponašanja drugih (modela) i pokušvaju da oponašaju ponašanje koje je izazivalo najviše odobravanja od za dete važnih osoba. Ukoliko nema mogućnosti da posmatra svoje vršnjake ili stariju decu i njihovo ponašanje, učiće posmatrajui ono što može (a to može biti tek rođena beba oko koje se svi raduju i oduševljavaju). To je period kada je potrebno da se drugi članovi porodice, osim majke koja je fizički zauzeta oko bebe, zauzmu da drugom detetu omoguće dovoljno vremena, pažnje, aktivnosti, igre i novih isustava.
Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460