Stetoskop

Hlamidija trahomatis (Chlamydia trachomatis) u genitourinarnom aspektu

Hlamidija (Chlamydia trachomatis) je Gram negativna bakterija koja pripada  porodici Chlamidiacea. Obavezni je intracelularni parazit. Hlamidija ima veoma komplikovan životni ciklus i postoji u dve forme.

26. septembar 2012.4 min čitanja5 pregleda
Hlamidija trahomatis (Chlamydia trachomatis) u genitourinarnom aspektu

O bakteriji

Hlamidija (Chlamydia trachomatis) je Gram negativna bakterija koja pripada  porodici Chlamidiacea. Obavezni je intracelularni parazit. Hlamidija ima veoma komplikovan životni ciklus i postoji u dve forme. Jedna forma je u vidu Elementarnog Telašca (ET) koje je sposobno da preživi van ćelije i odgovorno je za inicijaciju infekcije. Drugi oblik je Retikularno Telašce (RT) koje je odgovorno za unatarćelijsko razmnožavanje.
Hlamidije mogu izazvati više oboljenja kod čoveka u zavisnosti od serotipa bakterije:
  • Serotipovi A,B,C – izazivaju oboljenje oka Trachom
  • Serotipovi D-K- izazivaju genitourinarna oboljenja
  • Serotipovi L1,L2,L3-  Lymphogranuloma venereum    

Mehanizam infekcije

Prilikom seksualnog kontakta (vaginalnog, analnog ili oralnog) sa zaraženim partnerom, Hlamidija dospeva do sluzokože genitourinarnog sistema, preko specijalnih receptora vezuje se za ćeliju-metu i posebnom vrstom endocitoze biva uneta u ćeliju. U tom trenutku Elementarno telašce počinje svoj razvojni ciklus i nakon 9-10 časova od ulaska u ćeliju, Elementarno telašce se menja u Retikularno telašce koje je metabolički aktivno i koje se  deli binarnom fisijom (podelom na dve ćerke ćelije a u ovom slučaju dve bakterije). Nakon deobe Retikularnog telašca nastaju nove količine Elemenatrnih telašaca koja se izbacuju iz ćelije u kojoj su nastala i to je način širenja bakterija na nove, do tada nezaražene ćelije genitourinarnog sistema.

Kliničke manifestacije

Inkubacioni period je 1-3 nedelje a nakon toga se javljaju određeni simptomi.
Postoje izvesne razlike između hlamidijalne infekcije kod muškaraca i žena. Kod polovine muškaraca infekcija Hlamidijom je simptomatska (u 50% slučajeva) dok je kod žena infekcija najčešće asimptomatska ( u 80% slučajeva), a interesantan je podatak da je verovatnoća prenosa infekcije sa muškarca na nezaraženog partnera 25% pri svakom seksualnom odnosu.

Najčešći simptomi kod muškaraca su uretritis, bolovi, peckanje i svrab u toku mokrenja, iscedak iz uretre, jednostrani otok i bol u skrotalnom region. Takođe može se javiti i povišena telesna temperatura, ali kako je ranije rečeno 50% inficiranih muškaraca nema nikakve simptome.

Kod žena se javlja pojačana vaginalna sekrecija, bolovi pri seksualnom odnosu, blago krvarenje za vreme ili  posle seksualnog odnosa, bolovi slabijeg intenziteta u donjem delu stomaka i donjem delu leđa, povišena telesna  temperatura i to u samo 20% inficiranih žena.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i laboratorijskih testova. U anamnezi kod simptomatskih pacijenata često dobijamo podatke o nezaštićenom polnom odnosu, učestalom mokrenju, peckanju, svrabu i bolu pri mokrenju, otoku u predelu testisa kod muškaraca, a kod simptomatskih žena dobijamo podatak o pojačanom vaginalnom sekretu, tupim bolovima u donjem stomaku, krvarenju posle odnosa, pojavi bola u toku odnosa.  Hlamidijalnu infekciju dokazujemo sledećim testovima:
  • Identifikacija Hlamidije iz uzorka cervikalnog i uretralnog brisa
  • PCR uzorka urina ili vaginalnog, uretralnog brisa
  • NAAT (Nucleid acid amlplification test)
  • ELISA
  • DIF ( direktni  imunofluorescentni test)
  • Identifikacija Hlamidije u ćelijskoj kulturi ( McCoy, He-La)
  • Detekcija DNK Hlamidije u uzorku urina
  • Komplikacije
Smatra se da je infekcija Hlamidijom jedan od vodećih uzroka ženskog infertiliteta. Naime, infekcija se može proširiti sa cerviksa na endometrijum, jajovode i jajnike pri čemu se zbog prisustva fibrina i lokalne zapaljenske reakcije formiraju priraslice kako unutar samih jajovoda tako i između jajovoda i ostalih organa male karlice. Priraslice na taj način blokiraju prolazak jajne ćelije iz jajnika preko jajovoda u matericu pa ne može doći do oplođenja. Takođe kao posledica hlamidijalne infekcije odnosno priraslica u i izvan jajovoda može doći do ektopične trudnoće usled nemogućnosti prolaska oplođene jajne ćelije do materice i njenom vanmateričnom implantacijom koja se najčešće odvija u jajovodu. Žene inficirane Hlamidijom (naročito serotipom G) su u 6,5 puta većem riziku od razvijanja karcinoma grlića materice.

Kod muškaraca uretritis (zapaljenje uretre) može se komplikovati širenjem infekcije na epididimis i testis ( orhiepididimitis), često kao posledicu može imati oštećenje plemenitog tkiva testisa ili nekada i do formiranja hidrocele što takođe može  dovesti do muškog infertiliteta.

Prevencija

Na prvom mestu najvažnije preventivne mere su edukacija seksualno aktivne populacije, korišćenje prezervativa pri seksualnom kontaktu i rano otkrivanje i lečenje infekcije.

Terapija

Kao lekovi prve linije u lečenju hlamidijalne infekcije je Doksiciklin i Azitromicin, Ciprofloksacin, Ofloksacin, Hemomicin, i to isključivo prema terapijskoj šemi koju će Vam propisati vaš lekar.  Takođe je neobično važno da se i Vaš partner leči jer će se tako smanjiti mogućnost reinfekcije Hlamidijom.
Zdravlje žena
26.09.2012.0
Dr Andrea Živković

Autor Dr Andrea Živković

Autor ovog članka je Dr Andrea Živković.

Bez ocena1 članak

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde

Treba Vam savet?

Stupite u kontakt sa našim doktorima, postavite pitanje i dobićete odgovor direktno od specijalista.

Postavite pitanje

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460