Stramonium je homeopatski lek iz grupe biljnih preparata.
Stramonium je glavni lek za strah i užas. Glavna karakteristika ovih osoba je strah, tj. užas kome često ove osobe podležu, posebno vezano za groblje. Boje se nasilja i napada. Strah od smrti i mraka je toliko jak da su u stanju da pređu u manijačno ponašanje, naročito kada im se učini da su na bilo koji način ugroženi tako da dobijaju nadljudsku snagu i lice im se zajapuri, a svoje postupke teško kontrolišu. Mogu i sami imati nasilne fantazije i biti agresivni (ulični napadači, nasilni vojnici, osobe sa nasilnim nagonima, nasilnici u porodici).
Ovde spadaju i osobe koje ostaju u vezama sa nekim ko je potencijalno nasilan i ugrožava ih, ali ga ne mogu ostaviti jer pate od straha da ne budu ostavljeni.
Ključna nota je strah da se noću bude sam. Toliko se boje mraka da čak i kao odrasli spavaju sa upaljenim svetlom. Proživljavaju noćne more od kojih se noću bude, divljeg pogleda i neutešni. Često sanjaju životinje i to divlje, ili pse, da su zaglavljeni u nekom prostoru iz koga nema izlaza, sanjaju da se dave ili da im je glava pod vodom.
Boje se nasilja, duboke vode, ogledala, mraka, čudovišta, pasa. Često nose crnu odeću i fascinirani su tamom, ali strahuju od groblja. Boje se i tunela, pate od klaustrofobije (strah od zatvorenog prostora).
Karakteristično je mucanje kod prve izgovorene reči. Ove osobe mogu biti pesnici ili pisci songova u stihovima ili pevači koji i pišu pesme.
I deca i odrasli se osećaju izolovano i usamljeno, pa to kompenzuju prianjajući za određena mesta ili za određene osobe. Nekada duboki osećaj izolacije nadoknađuju religijom.
Stramonium je glavni lek za strah i užas. Glavna karakteristika ovih osoba je strah, tj. užas kome često ove osobe podležu, posebno vezano za groblje. Boje se nasilja i napada. Strah od smrti i mraka je toliko jak da su u stanju da pređu u manijačno ponašanje, naročito kada im se učini da su na bilo koji način ugroženi tako da dobijaju nadljudsku snagu i lice im se zajapuri, a svoje postupke teško kontrolišu. Mogu i sami imati nasilne fantazije i biti agresivni (ulični napadači, nasilni vojnici, osobe sa nasilnim nagonima, nasilnici u porodici).
Ovde spadaju i osobe koje ostaju u vezama sa nekim ko je potencijalno nasilan i ugrožava ih, ali ga ne mogu ostaviti jer pate od straha da ne budu ostavljeni.
Ključna nota je strah da se noću bude sam. Toliko se boje mraka da čak i kao odrasli spavaju sa upaljenim svetlom. Proživljavaju noćne more od kojih se noću bude, divljeg pogleda i neutešni. Često sanjaju životinje i to divlje, ili pse, da su zaglavljeni u nekom prostoru iz koga nema izlaza, sanjaju da se dave ili da im je glava pod vodom.
Boje se nasilja, duboke vode, ogledala, mraka, čudovišta, pasa. Često nose crnu odeću i fascinirani su tamom, ali strahuju od groblja. Boje se i tunela, pate od klaustrofobije (strah od zatvorenog prostora).
Karakteristično je mucanje kod prve izgovorene reči. Ove osobe mogu biti pesnici ili pisci songova u stihovima ili pevači koji i pišu pesme.
I deca i odrasli se osećaju izolovano i usamljeno, pa to kompenzuju prianjajući za određena mesta ili za određene osobe. Nekada duboki osećaj izolacije nadoknađuju religijom.
Htela bih na pregled da dođem.
Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde