Stetoskop
Stetoskop

Prof. dr sci. med. Olivera Žikić

Olivera Žikić

Prof. dr sci. med. Olivera Žikić

Psihijatrija

Prof. dr Olivera Žikić se dominantno bavi anksioznim poremećajima i depresijama. Ima zvanje kognitivno bihejvioralnog psihoterapeuta. Jedan je od osnivača Srpskog udruženja kognitivno bihejvioralnih terapeuta, ujedno je i edukator / supervizor u okviru edukacije ove asocijacije.

NišJezici: Srpski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Prof. dr Olivera Žikić je specijalista psihijatrije i psihoterapeut. Svoje profesionalno radno iskustvo stekla je radom u privatnoj i državnoj praksi u Nišu.
Uže oblasti interesovanja prof. dr Žikić su:

Prof. dr Žikić Ima zvanje kognitivno bihejvioralnog psihoterapeuta. Jedan je od osnivača Srpskog udruženja kognitivno bihejvioralnih terapeuta, ujedno je i edukator i supervizor u okviru edukacije ove asocijacije.
Autor je preko 70 naučnih publikacija, redovno se usavršava na seminarima i kongresima u zemlji i inostranstvu.
Pregled kod prof. dr Olivere Žikić možete zakazati putem sajta Stetoskop.info ili pozivom na 063/687-447.

Radno iskustvo

Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja, Niš

Šef odseka za neuroze.

Katedra za psihijatriju, Medicinski fakultet u Nišu

Profesor.

Zavod za mentalno zdravlje Kliničkog centra Niš

Psihijatar.

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

(1983–1989) Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

(1993–1998) Specijalizacija iz psihijatrije.

Članstva

Srpsko udruženje kognitivno bihejvioralnih terapeuta

Jedan od osnivača.

Evropska asocijacija bihejvioralno kognitivnih terapeuta

Član glavnog odbora.

Svetska asocijasija psihijatara

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (192)

?
Pitanje #382313. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Kada se coveku javi strah, uglavnom nije bez sadrzaja. Uvek postoji procena da Vam preti neka opasnost koja ne mora da bude u smislu zivotne ugrozenosti (recimo, kod socijalne fobije je strah od tudje negativne procene i socijalnih posledica - odbacivanja, ismejavanja,omalovazavanja i sl). Ono sto je bitno da se odredi je od cega vas je strah kada ostanete sami - da li je to osecaj da vam preti opasnost od ljudi koji zele da vam naude, ili smatrate da ce Vam se nesto strasno desiti na zdravstvenom planu i da nece biti nikog da Vam pomogne i sl. Od toga o kakvim se strahovima radi, zavisi i dalje lecenje. Obzirom da to dugo traje i da je pocelo da Vam komplikuje zivot, potrebno je da se ipak javite lekaru - psihijatru, radi detaljne procene i utvrdjivanja dijagnoze. Niko bas nije voljan da pije lekove, ali nismo u mogucnosti da lecimo odredjena stanja na drugaciji nacin. Ako se lekovi daju na propisan nacin i pacijent bude pod kontrolom lekara, lekovi bi trebalo da Vam odagnaju tegobe. Lekovi za smirenje poput benzedina, apaurina, diazepama, bromazepama, traneksa, lorema i lorazepama su izuzetno dobri lekovi ako se koriste kako je medicinski propisano. Tada se nece razviti zavisnost. Ali ako ih uzimate dugo, ako stalno podizete dozu, ako ne konsultujete lekara nego se sami "lecite", e onda uglavnom nastaju problemi zavisnosti koje je kasnije tesko resiti. Ako niste skloni poslednjem, onda se nemate cega plasiti.

?
Pitanje #382213. 3. 2008.

Postovana doktorice, iako ce vam na prvi pogled moje pismo izgledati neobicno,

Postovana doktorice, iako ce vam na prvi pogled moje pismo izgledati neobicno, molim vas da mi odgovorite. moj problem je sledece prirode. Vec 8 mjeseci osjecam gusenje, tj po cijeli dan se borim za vazduh. imam utisak da su mi pluca skucena, a disajni putevi suzeni. kada zelim da udahnem, cesto to ne mogu da uradim iz prvog puta. disanje mi predstavlja napor.kada krenem da udahnem vazduh, dah mi se kida negdje na pola. sada je sve vise prisutan osjecaj zategnutosti u grudima,nekada i po cijeli dan. posledjih mjesec dana simptomi su mi se pojacali, uz osjecaj malaksalosti i gubitka snage.uradila sam rendgenski snimak pluca koji je uredan, prije nekoliko mjeseci sam radila ekg/ takodje dobar, krvna slika / normalne vrijednosti, kao i hemoglobin.spirometrija*vc 79%, fev 80%, fvc79%ti na nervnoj bazi. pogotovo jer sam u vrijeme kada je sve pocelo bila jako zadovoljna, i nista me nije mucilo. inace, imam 20 godina, i od avgusta do oktobra sam pila zaxan i sulpirid, ali nisam osjetila znacajniju promjenu.(sve je inace pocelo u junu).negdje u novembru, ovaj osjecaj je malo popustio, al! i se prije mjesec dana vratio u jacem obliku(stezanje, skucenost, malaksalost, gubitak snage), i od tada svaki dan mi je mucenje.i naravno, hvata me strah. sta je to sa mnom?da napomenem da nemam panicne napade, napade straha, ubrzano lupanje srca, niti neke druge slicne simptome. ali ovaj osjecaj nedovoljno vazduha me prati svaki dan, i ne napusta me nikad, samo je nekad jace nekada slabije. molim Vas , recite mi da li je moguce da je to na nervnoj bazi? inace, nisam primjetila da neko moje raspolozenje utice na pojacavanje simptoma. nekad se pojacaju i kada sam najveselija, a smanje kada nisam dobro raspolozena,.nema pravila.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Subjektivni dozivljaj nedostatka vazduha, uzdisanje, pritisak u grudima, duboko disanje ili brzo i plitko, se veoma cesto javljaju kao simptomi pojedinih psihickih poremecaja. Najkarakteristicniji su za panicni poremecaj, za stanja pracena anksioznoscu ali mogu da budu prisutni i u sklopu somatizacionih poremecaja. Vasa spirometrija nije bas najbolja i ako niste uradili dodatna ispitivanja koja bi potvrdila tezu da je to psihogeno, potrebno je da to uradite i eventualno ponovite spirometriju. U svakom slucaju, javite se i psihijatru koji ce od Vas zatraziti mnogobrojne dodatne odgovore i opise tegoba sto ce mu pomoci da adekvatno proceni o cemu se radi. U vasem pismu ima elemenata i za psihogeno i za somatsko.

?
Pitanje #382113. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Poštovani,

Najpre se javite endokrinologu da proceni da li ne postoji neko oboljenje, što verovatno nije slučaj ako se znojenje javlja samo u odredjenim situacijama. Ukoliko je sve u redu javite se psihijatru da proceni da li ima elemenata za psihijatrijsku bolest i da li je treba, i kako lečiti.

?
Pitanje #382013. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Neuroza je pojam pod kojim podrazumevamo veci broj oboljenja, a svako od njih ima svoju klinicku sliku, drugaciji tok i trajanje. Cak i da se radi o istoj bolesti, kod nekog moze da traje par meseci, kod drugog par godina a kod nekog moze da predje u hronicni oblik i da traje sa vecim ili manjim varijacijama do kraja zivota. Obzirom da ste mi spomenuli samo par tegoba, nisam u mogucnosti da vam kazem da li je kod Vas u pitanju opsesivno kompulzivni poremecaj. Od ove komunikacije sa psihijatrom ocekuje dominantno pojasnjavanje nekih termina ili podatke o nekoj bolesti koja je vec dijagnostikovana. Klonite se postavljanja dijagnoza putem interneta jer postoji OGROMNA VEROVATNOCA da se ne radi o dobrim procenama obzirom da je za to potreban pregled i razgovor uzivo sa pacijentom koji uglavnom traje izmedju 30-60 min. U komplikovanijim slucajevima je potrebno i duze uz dopunska ispitivanja. Jos nesto. Napisali ste da od januara uzimate terapiju, ali i ne i koje godine. Iskreno se nadam da je to januar 2008. Ako je drugacije, porazgovarajte sa Vasim psihijatrom o iskljucenju anksiolitika. Ako se radi o opsesivno kompulzivnom poremecaju, od Amizola bolje deluju lekovi iz grupe selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina i pored njih Anafranil. Iako se stalno pominje psihoterapija, najveci procenat pacijenata se ipak leci lekovima, tako da cinjenica da nemate u okolini psihoterapeuta ne bi trebalo da ima posebno negativan efekat na Vase lecenje ukoliko se primeni adekvatna medikamentozna terapija.

?
Pitanje #381913. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Nisam sigurna kako da Vam odgovorima na ovo pitanje, ali, da je moglo za tih par godina spontano da prodje - vec bi proslo. Moze da prodje ali sa tacno odredjenim promenama, a ne sa bilo kojim, sto nas ponovo vraca na potrebu strucne pomoci psihoterapeuta koji ce Vam objasniti koje promene su korisne i kako cete ih sprovesti. Ako odete do psihijatra (sto licno mislim da Vam je potrebno radi procene Vaseg stanja) i ako se radi o anksioznosti i socijalnoj fobiji, onda je moguce to razresiti na tri nacina - samo lekovima, samo psihoterapijom, kombinovano lekovima i psihoterapijom. U tom slucaju je indikovana bihejvioralno kognitivna psihoterapija. Na lekaru/psihijatru je da proceni Vase stanje i da Vam kaze koja ili koje su od ove tri terapijske medote za Vas najbolje, da Vam objasni njihove prednosti i mane, a da Vi, ukoliko ima mesta za izbor, odlucite sta smatrate da bi Vam najvise prijalo. Nemojte da izbegavate lekove ako su potrebni, oni su tu da pomognu i da Vam smanje patnju.

?
Pitanje #381813. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

O ovom pitanju je bolje da porazgovarate sa ginekologom i klinickim farmakologom. Generalno, lekovi tokom trudnoce nisu dobro dosli, narocito u prvom tromesecju. Lekovi se daju samo sa odobrenjem lekara i to u slucaju da su beba ili majka zdravstveno ili zivotno ugrozeni. Postoje lekovi koji imaju odredjeni (veci ili manji) potenceijal da negativno deluju na plod. Medjutim, moze da se desi i da se nista ne dogodi, ili da se neke suptilnije promene vide tek kasnije. Uglavnom, kada nesto poprilicno nije u redu sa trudnocom, priroda sama razresi stvar spontanim pobacajem, cesto u najranijem periodu. Da li ima posledica ili ne, najbolje ce Vam reci ginekolog koji Vas prati i to nakon kompletnog ultrazvucnog pregleda i eventualno, dodatnih pretraga. Time se iskljucuju krupniji deformiteti u anatomiji i razvoju deteta. Obzirom da Vam nisu savetovali da abortirate, verovatno je njihova strucna procena da ste na vreme prekinuli sa terapijom i da nema znacajnog rizika po plod.

?
Pitanje #381713. 3. 2008.

Postovani, Imam 26 godina i nemam djevojku. Kad neku upoznam i zakazem

Postovani, Imam 26 godina i nemam djevojku. Kad neku upoznam i zakazem sastanak i kad se vidimo osjecam strah (nije to onaj strah da pocnem da bjezim od nje, nego neki podsvjesni, skriveni strah, koji se na meni i ne vidi, ali znam da ga imam, jer se ne ponasam opusteno i stalno kontrolisem sta cu reci. Kada se napijem, pricam normalno i zezam se sa curama.), ne smijem da je dotaknem (valjda se plasim da ce reagovati negativno, iako mislim da nece). Mislim da tezim onim djevojkama za koje znam da ne mogu krenuti s' njima, a kad postoje neke naznake da bi krenula sa mnom, meni odjednom ta cura vise nije interesantna. Mislim da imam socijalne fobije, uopste prema ljudima. Koji se konkretno lijekovi koriste za lijecenje socijalne fobije i da li je neophodna psihoterapija? Jedna doktorica (psihijatar) mi je rekla mozes ti ici na te psihoterapije, ali nece ti to pomoci. Takodje, mislim da imam i opsesivno-kompulzivni poremecaj. Kada perem ruke, perem ih temeljno (vise nego sto je potrebno), zavrnem slavinu, a onda vise puta provjeravam da li voda curi iz nje. Stvari koje ostavim na sto...provjeravam da ta stvar nije u dodiru sa drugim stvarima na stolu. Takodje, kada mislim o necemu...znate ono, kad mislite, vi u sebi nesto pricate, u glavi su vam neke rečenice. E, ja te recenice ponavljam vise puta. Recimo, ako u mojim mislima kazem nesto sto bi mogao biti grijeh (samo da napomenem da nisam sad neki „jak“ vjernik, jednostavno kao i svi ostali), ja kazem „Boze oprosti“ (ne na glas, nego u sebi), ali to kazem jedno 5-10 puta. Zato sto mi svaki put zvuci kao da sam to rekao kao naredbu, a ne kao molitvu. Zato ja to ponavljam i kada najzad kazem „Boze oprosti“ da zvuci kao moljenje, onda prekinem sa tim mucenjem samog sebe. Kada mobilni ostavim na krevet, ja provjeravam da li je dovoljno udaljen od radijatora. Strasnu kolicinu nesigurnosti imam. Pravim i „rituale! . Kad se umivam, umivam dio po dio lica. Sve te radnje, to mjerenje, gledanje u jednu stvar duze vrijeme i rituali trose moju energiju. Dosta sam nesiguran, pa stvari kontrolisem dosta puta. Dok to radim, ja sam napet, ja sam u grcu. Imam problema i sa spavanjem. Radim neke stvari, kao sto je odlazak u kupatilo, rad za racunarom, uobicajene stvari, normalne, pred spavanje i shvatio sam da ja radim te stvari da bih izbjegao spavanje. Imam nekakav strah od zatvaranja ociju, od spavanja, ne znam ni ja vise sta je u pitanju. Jednom prilikom kad sam brzo zaspao, posle nekog vremena samo sam otvorio oci, „nesto“ me je probudilo. Strah pretpostavljam. Ne mogu da se sjetim da mi se neki ruzan dogadjaj desio, a koji je na neki nacin povezan sa spavanjem, pa da kazem da je to to. Dok sam isao u osnovnu skolu, jedne noci sam imao problem da zaspim, plasio sam se da ce mi nesto biti sa ocima ako ih zatvorim. Najvjerovatnije sam mislio da cu da nedaj Boze oslijepim. A ne znam otkud to. Kad legnem u krevet misli samo naviru, ne mozes ih kontrolisati. To su najrazlicitije stvari, i pozitivne i negativne. Problem je sto iz nekog razloga sve informacije drzim u glavi, ne dopustam sebi da ih ! zaboravim, da ih pustim da idu. Ima stvari koje niko normalan nebi vise pamtio. Desavala mi se i panika iz cistog mira. Najednom mi nesto „kvrcne“ i uhvati me strah da necu poludjeti, izgubiti vezu sa realnoscu. Uglavnom sam neispavan, opterecen provjeravanjem stvari i mislima. Pa ipak, uspjeo sam zavrsiti fakultet i funkcionisati na poslu. Ali bojim se, jer ovo je sve opterecenje za mozak i ne daj Boze, moze navuci neku fizicku bolest. Izvinjavam se na ovako dugom pismu i recite mi sta bih mogao raditi (pretpostavljam kognitivno-bihejvioralna terapija, ali recite mi i nesto vise, recimo, zasto mi se sve to desava), da li ce ovi problemi ikad proci? Neke stvari se popravljaju mojom voljom, ali ja sam takav covjek da se jako sporo mijenjam, a meni treba promjena u roku od odmah, zivot mi prodje. Puno zahvalan.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Obzirom da imate slozeniju klinicku sliku Vase lecenje zahteva dominantno medikamentoznu terapiju. Bice potrebno malo vise vremena i vece doze lekova. Svakako tu moze dodatno pomoci psihoterapija. Javite se sto pre psihijatru, jer sto duze cekate, bolest ce se sve vise usloznjavati !

?
Pitanje #381613. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Suicidalne misli ili misli o samoubistu, uglavnom su posledica bolesti koju Seroxat treba da leci. Ja nisam do sada kod svojih pacijenata videla da se sa Seroxatom stanje pogorsalo u smislu intenziviranja ili javljanja suicidalnosti, vec naprotiv, u najvecem broju slucajeva je doslo do boljitka i otklanjanja tegoba. Medjutim, ako iko ko uzima Seroxat ili bilo koji antidepresiv, ili bilo koji drugi lek, pocne da razmislja o samoubistvu, to je znak da treba da se sto pre javi svom psihijatru, kao bi korigovali terapiju i preduzeli dodatne mere dok se suicidalnost ne povuce zajedno sa ostalim simptomima. Moj savet Vam je da ne mucite sebe slusajuci price drugih jer lek deluje individualno i zavisno od naseg tela i patoloskih promena, tako da ako neki lek ne odgovara drugima, moze da bude jedini lek koji ce Vama pomoci, i obrnuto, ono sto drugima odgovara moze da bude lose u Vasem slucaju, pa cak i kontraindikovano kod Vas.

?
Pitanje #381513. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Postoji par objasnjenja. Najpre, moze da se desi da ste zbog anemije dobili tegobe poput vrtoglavice, nesvestice, osecaja manjka energije i umora, lupanje srca i da je to bila dobra osnova da se "nakaleme" strahovi. U ovom slucaju vazno je leciti osnovnu bolest i strahovi bi trebali da sami, kad se simptomi anemije povuku, izgube. Medjutim, moze da se desi da je trenutno niste anemicni, odnosno da se tegobe koje opisujete ne mogu objasniti stepenom anemije koju imate, sto bi znacilo da ste verovatno oboleli od anksioznog poremecaja,koji se mora tretirati psihijatrijski - bilo lekovima, psihoterapijom ili kombinacijom ove dve metode. Predlazem Vam da ako to niste skoro uradili, prokontrolisete stanje Vaseg telesnog zdravlja i ako je sve u redu, onda daa se zbog navedenih tegoba obratite psihijatru.

?
Pitanje #366410. 3. 2008.
Olivera Žikić
Olivera ŽikićPsihijatar / psihoterapeut
Zakažite

Koliko ce Vam trebati vremena dok lek ne pocne da deluje ili dok ne ukloni simptome - na to pitanje Vam ne mogu dati tacan odgovor, obzirom da je to individualno. Zavisi od vrste leka, doze leka, Vasih aktuelnih tegoba u smislu koje su tegobe prisutne, koliko su izrazene,koliko dugo traju, koja je epizoda po redu, ima li dodatnih oboljenja (psihijatrijskih i/ili somatskih) i td. Ako uzimate lekove, NEOPHODNO je da idete na kontrole kod psihijatra - ako ne mozete sebi da priustite privatnu praksu, idete u drustvenu ustanovu, tamo Vam je neophodan uput i participacija. Jedino psihijatar koji Vas prati moze da vodi terapiju i da proceni da li je potrebno da se lek zameni drugim (ako ne daje rezultate) da se podigne doza (ako je potrebno) ili da se smanji, da se kombinuje sa jos nekim lekom da bi se povecala efikasnost. Ako odete jednom kod psihijatra verovatno dobijete samo pocetnu terapiju, sto ne mora da bude i prava doza i pravi lek za resavanje vasih problema. Zato su KONTROLE NEOPHODNE !

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460