Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #122797. 10. 2008.

Poštovani, Imamo sina koji ima 7,5god ide u drugi razred. Od pre

Poštovani,
Imamo sina koji ima 7,5god ide u drugi razred. Od pre dve godine javio se problem sa mucanjem. On je kao mali imao velikih problema sa krajnicima i gnojnim anginama. Angine su bile tako česte i retko kada je bio duži period, a da nije bio pokriven antibioticima. Na predlog otorinolaringologa izvršena je operacija sva tri krajnika kada je dete imalo 6god. Zbog čestih poseta lekaru, čestih injekcija, vađenja krvi radi potrebnih analiza za operaciju, dete je bilo totalno uplašeno i na sami pomen lekara i slično on bi počeo da plače i od tada se mucanje intenziviralo. Kao mali nikada nije imao problema sa govorom ali od tog perioda kada je operacija bila u pripremi mucanje je postalo češće, intenzivnije. Posetili smo i logopeda, radio je vežbe koje nisu dale veliki efekat na poboljšanje njegovog govora. Ako bi mucanje prestalo na par dana, onda bi došli do izražaja pokretanje određenih delova tela (učestalo pomeranje ramena, glave, čestog treptanja i sl..) Prilikom testiranja kod psihologa radi upisa u prvi razred, rečeno nam je da je dete izuzetno talentovano za matematiku, inteligentnicija mu je na nivou deteta od 10 god. U razgovoru sa učiteljicom saznali smo da prilikom recitovanja raznih pesmica, prepričavanja i ostalog rada na času mucanje nije izraženo u velikoj meri. Primetili smo da je mucanje jačeg intenziteta kada se dete uznemiri i kada hoće nešto brzo da ispriča. Mucanja su češća kod samoglasnika.
Ostajemo u nadi za Vaš odgovor i savet za dalji tretman ili eventualnu terapiju kod našeg deteta.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
U medicini, odnosno dečijoj psihijatriji dobro smo se upoznali sa povezanošću pojave mucanja, tikova i hiperaktivnosti koji se međusobno smenjuju, po principu pretakanja, a sva ova stanja su povezana upravo sa infekcijama i imunizaciom organizma pre svega na bakterije streptokoke. Verujem da su mladiću lekari i bolnice preko dosadile i da predstavljaju mesto traumatskih iskustava, ali na žalost te česte porebno je završiti lečenje do kraja. Predlažem da u dogovoru sa njegovim pedijatrom uradite nalaz streptolizinskog titra u serumu, opšti imunološki status, bris nosa i grla i pregled tri uzastopne stolice na patogene mikroorganizme i gljivice. Tek ukoliko ti nalazi budu dostupnu i sagledani (i \"normalni\") ima logično je konsultovati se sa dečijim psihijatrom. U protivnom psihijatar se može baviti samo pokrivanjem simptoma, a bez uticaja na pravi uzrok problema.
Srdačno
?
Pitanje #122717. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Ukoliko je dečak ranije imao tikove, moguće je da su se obnovili u situaciji pojačanog stresa. Ukoliko ste prvi put primetili takvo ponašanje, preporučujem da se prvo obratite očnom lekaru.
Srdačno
?
Pitanje #122557. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
slažem se da se u raznim časopisima u kojima pišu različiti stručnjaci pominju razna objašnjenja i tumačenja ponašanja dece tokom rituala uspavljivanja. Neko će vam reći da se ne zanosite i da je sve to faza, normalno, očekivano, pogotovo u tradicionalnim kulturama. U zapadnim evropskim zemljama gde je vaspitni sistem usmeren ka rešavanju problema i uenju dece što ranijem osamostaljivanju bi imali kranje suprotan stav. Međutim, pitanje je šta u stvari rodtelji žele i da li je to u raskoraku sa potrebama deteta u određenom uzrastu. Ako baš želite da joj kažete da je velika, možete pokušati sa uvažavanjem njenih godina (\"bebe se uspavljuju sa mamom, a devojčice same\" i sl), ali taj metod može dati neizvesne rezultate, jer je strah (emocija), jača od razuma (pogotovo kada neko ima 3 godine). Pogotovo je nekorisno ako jedno pričate (da treba sama da se uspava), a ostajete sa njom (drugo radite). Sa tim treba prekinuti, odnosno treba joj govoriti ono što ćete uraditi. Zato je potrebno prvenstveno pokazati, a ne govoriti, da ne biste ustvari pokazali nedoslednost i nesigurnost protiv koje se ona upravo bori. Potrebno je uvesti ritual uspavljivanja koji neće zavisiti od ponašanja devojčice, već će jednostavno biti signal da je vreme za spavanje. Dakle, ativnosti svesti na minimum, sat pre spavanja, onda higijena, topli napitak (ne čaj, a ne mora ni napitak), priča, poljubac i odlazite iz sobe u kojoj može ostati upaljeno neko skriveno svetlo. Ne očekujte da će se prve noći išta desiti osim protesta. Ali ukoliko ste rešeni da je naučite novoj lekciji samostalnosti, onda to treba ponoviti onoliko puta koliko je potrebno da je nauči bez vraćanja u njen krevet ili dovođenja u vaš. Ovaj princip je uspešan kada se primenjuje dosledno, ali i neupotrebljiv pa čak i štetan ako se improvizuje.
Srećno i hrabro
?
Pitanje #122537. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Ponašanje koje ste opisali ne predstavlja strah od vode, jer dete ne izbegava kontakt sa vodom, već izbegava kontakt vode sa očima. Najverovatnije ¨je imala neprijatno iskustvo sa šamponom i sl. Veliki broj dece pokazuju takvo ponašanje i ne treba vam nikakvo psihijatrijsko konsultovanje, već koristan savet drugih roditelja na koji su način su pomogli deci da tokom pranja kose spreče ulazak vode i šampona \"u oči\". U pravu ste kada kažete da njeno ponašanje nimalo više nije smešno, jer dugo traje i može se ukoreniti i generalizovati, ali srećom to sada nije slučaj, a verujem da ćete i vi pokušati da preciznije izdvojite šta je zaista problem, voda generalno ili samo jedan segment u kontaktu sa vodom i raspitati se kako su drugi roditelji to rešili.
?
Pitanje #122226. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Ukoliko su opisane epizode mesečarenja potpuno nov događaj (nije ih bilo ranije u detinjstvu, niti neko je neko od roditelja imao ili ima slično ponašanje), savetujem da obavite konsultaciju sa dečjim neurologom (ne samo sa dečijim psihijatrom), koji će na osnovu detaljnjijeg opisa ponašanja noću (ali i danju) proceniti da li su potrebnie dopunski pregledi. Ukoliko je to stanje koje se povremeno javlja, ali kontinuirano od ranog detinjstva i ne usložnjava se, onda je dobro pretuzeti konkretne postupke sagledavanja (vođenjem dnevnika) o danima kada se mesečarenje javlja, tačan opis, trajanje i sl. a pogotovo kakve aktivnosti, kakvi događaji i kakva ishrana (i konzumiranje drugih supstanci pogotovo energetskih pića, cigareta itd.) je prethodila tokom dana.
Srdačno
?
Pitanje #121094. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Problemi, konflikti borba za moć, individualnost su sastavni deo odrastanja i razvoja svake osobe ne samo pubertetlija. To što Vi nemate problema sa sinovima je verujem da je divno i relaksirajuće za vas, jer ste možda istovremeno fleksibilna, ali i zainteresovana i uključena majka. Opasnost od \"nemanja problema\" ili nekada negiranja i nerešavanja problema su žestoke pobune što treba imati u vidu kada se prolazi kroz nove faze životnih ciklusa porodice, a vama upravo predstoji ulazak u fazu života porodice sa dva adolescenta, koji više nisu deca. Ne znam koji je najbolji i najpravilniji način da Vi \"prebrodite\" taj period sa Vašom decom, ali znam da je za najuveći broj porodica najefikasniji da se roditelji postepeno (prateći promene kod svoje dece) odreknu starih navika kontrole ponašanja koje je svojstveno porodici sa malom i školskom decom i sa mnogo manje upadljivog nametanja ostanete uključeni u životima svoje dece poštujući (a ne bezuslovno prihvatajući) njihove nove stavove, upoznajući i poštovati (a ne proveravati i kritikovati) njihovo novo društvo, nudeći sebe kao slušaoca (a ne mudraca) kada su ljubavni problemi u pitanju i naravno pomoći im (motivacijama) da svoje obaveze prema porodici i školi uklapaju u nove životne okolnosti. Dakle, pitanje ste postavili sa razlogom, jer se od roditelja upravo i očekuje najviše promena.
?
Pitanje #120824. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, postoji jedna nelogičnost u vašem pismu, tačnije paradoks, da se \"o tome nikada nije pred njim razgovaralo (NIKADA), osim kada ste mu OBJAŠNJAVALI da je više nema (možda to traje čak 2 meseca, što je kontradikcija u odnosu na \"nikad\"). Možda vama ovaj paradoks ne izgleda kao ozbiljna umna zagonetka, ali da li je tako i u umu petogodišnjeg dečaka? Ako želite da prestane da priča o nekome koga nije video niti emocionalno se vezao, onda treba ispraviti paradoks. Prestanite da objašnjavate. Što ste izobjašnjavali, objasnili ste, dalje nemojte. Nema potrebe za pričama o odlasku na nebo i večnim snovima, jer se tako deca samo još više zbunjuju, a nadovezuju se još komplikovanija pitanja na koja možete još zbunjujuće da odgovorite. Deci sa 5 godina je najëšće jasan pojam biti živ i biti mrtav i šta to podrazumeva, ali im je još važnije da im se kaže da oni za nisu krivi, a važno je jer je svojstvo mišljenja u tom uzrazstu da sve pojave oko sebe dovodi u vezu sa sobom. Bilo je još sličnih pitanja, pa vas molim da pregledate po arhivi ukoliko vam je potrebno još dodatnih objašnjenja. Srdačan pozdrav
?
Pitanje #120113. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
često me roditelji pitaju kako da detetu daju lek kada ono odbija da uzme. Moj odogovor je uslovite uzimanje leka nekom njemu važnom aktivnošću. Roditelji često zaboravljaju kako su bili uporni, sistematični i motivišući kada su vitalne potrebe deteta u pitanju, ishrana i navike koje treba detetu ugraditi vezane za spavanje, odmor, polazak u obdanište, predškolsko, školu, učenjem ali se zbune u nekim drugim takođe važnim aktivnostima koje dete treba naučiti. Ključ je u pravilnom raspoređivanju privilegija i ispunjavanju zahteva koje se pred dete postave. Npr. vi možete sa vašim šestogodišnjim sinom napraviti veoma jasan motivišući plan. Sagledati koje su njegove potrebe (on će vam reći, a vi napraviti spisak), a zatim vi njemu objasniti da za svaki savladan glas može računati na dobijanje onoga što je poželeo (treba voditi računa da se ne obećavaju skupocenosti jer ne treba pomešati motivisanje i isplaćivanje, što nije isto). Kako ga motivisati da svakodnevno vežba? Tako što ćete kućno vežbanje uvek postaviti pre njemu važne aktivnosti, po principu \"kada završiš sa vežbanjem moći ćeš da crtaće na ULTRI\" npr. , odnosno ako je \"Ju-Gi-O Buđenje zmajeva\" recimo u 15h, vi ćete sa vežbanjem početi u 14.15h sa kratkom pauzom posle 20 minuta, podsetiti ga da uskoro završavate i da posle može da gleda omiljenu seriju. Ako odbija da vežba, TOG DANA (ali samo tog dana, ili čak samo tu epizodu neće moći da gleda). Ukoliko odradi vežbe kasnije, moći će istog dana da gleda neku drugu epizodu ili Ju-gi-o o npr. sledećeg dana u isto vreme, da bi se ustalila rutina svakodnevnog vežbanja.
Srdačno
?
Pitanje #119863. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, još jedno u horu mišljenja neće bitno promeniti pristup u tretmanu vašeg deteta već samo kao i u svakom raštimovanom horu uneti još jedan disharmoničan ton. Gledajući da ne unesem tu dodatnu zbrku, mogu da vam predložim je da se javite dečjem psihijatru, koji bi po logici stvari trebao da predloži kompletno dijagnostičko sagledavanje dečaka kroz Dnevnu bolnicu, kao i višednevnu opservaciju ponašanja, da bi se jasno odvojilo koji problem ima veze sa biološkim poteškoćama i specifičnim smetnjama u usvajanju očekivanih razvojnih veština, gde je tu mesto hiperaktivnosti, o kakvim se fascinacijama radi, a gde je tu uloga naučenih obrazaca ponašanja, a pogotovo da se sagleda i eventualna uloga alergijskih reakcija i opšteg somatskog stanja na ponašanje i razvoj dečaka.
?
Pitanje #119813. 10. 2008.

Poštovani, Imam dve devojčice (dvojajčane bliznakinje) od nepune 3 godine starosti. Dakle,

Poštovani,
Imam dve devojčice (dvojajčane bliznakinje) od nepune 3 godine starosti. Dakle, rastu u potpuno istim uslovima, na isti način ih muž i ja vaspitavamo. Od samog rođenja pokazivale su različitosti u tom smislu što je jedna bila mirnija i umiljatija, a druga je prava mala prznica. U poslednjih par meseci stanje postalo alarmantno. Mala prznica na sve reaguje negodujući, hvataju je periodi besa, kada počinje da razbacuje stvari, da se otima, histeriše, napada sestru, gura je, čupa, udara. To isto radi i nama roditeljima. Bilo kakav oblik saradnje sa njom ostaje bezuspešan. Napominjem da je jako inteligentno i oštroumno dete i mnogo više zna od svojih vršnjaka, pa i od svoje sestre. Pored svega navedenog pokazuje i znake sebičnosti, tipa otimanja igračke od sestre, iako ima istu takvu igračku, ali ona želi baš tu koja je u sestrinim rukama. Ako joj ova ne da, nastaje fizičko maltretiranje, kada već moramo da se umešamo. Pokušavali smo da pričamo sa njom i da joj nekako usadimo u glavicu da to što radi nije lepo, a ako pokušamo da je zagrlimo i poljubimo, pri tim pričama ona se otima i počinje histerično da plače. Pokušavamo tada da je ignorišemo u nadi da će je proći. Međutim to se ne dešava, tada kao da upadne u neki delirijum, jeca i ponavlja jednu te istu reč i to može da traje i po sat vremena. Odvlačenje pažnje na nešto drugo ne pomaže. Svesni smo mi da je ovo jedini ispravni način vaspitavanja dece, ali smo zbog takvog njenog ponašanja prinuđeni da je ponekad udarimo po guzi. Onda iz predhodnog stanja upada u novo, kada neutešno plače i traži da je čvrsto zagrlimo i da se pomirimo, što i činimo. To mirenje je i dalje uz plač i traje dugo, nakon čega se malo primiri i obeća da će biti dobra. Taj period da je dobra traje vrlo kratko. Iscrpljeni smo i fizički i psihički.
Pitamo se da li je vreme da potražimo stručnu pomoć za našu devojčicu?
Molim Vas da mi odgovorite da li je ovo prolazna faza kod dece ili zaista nešto nije u redu sa nama ili sa našim detetom?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Iz Vašeg pisma može se naslutiti da se radi o dva različita pristupa prema dve različite devojčice, iako su bliznakinje. Različite u onoj meri u kojoj ih vi tako vidite, ali ne tako što je jedna mirna umiljata, a druga prznica, već da je \"mala prznica\" oštroumnija i da više zna od svoje sestre. To često kod roditelja može dovesti i do nebalansiranog odnosa prema dva deteta bez obzira što imate utisak da ih isto vaspitavate. Ukoliko biste imali video kameru uključenu čitavog dana u kući i sami biste bili začuđeni koliko vaše ponašanje može razlikovati. Pa i da je tako, reći ćete, ona to svojim ponašanjem izaziva. Ali to obično nije tako. Najčešće tantrumima (izlivima besa) prethodi reagovanje okoline (ili odsustvo adekvatnog reagovanja) kojim se može predvideti da će izazvati bes, a to je naješće očekivanje da će se ona pametnija sama zaigrati, sama utešiti, drugačije reagovati, jer je \"oštroumnija\", a da slabijoj ipak treba pomoći. Time se jedno dete favorizuje a drugo zapostavi. To su naravno najčešće veoma suptilne nijanse, ali ih deca detektuju. To znamo jer starija deca komentarišu to kao \"vi nju više volite nego mene\", a onda roditelji ulaze u zamku pravdanja i obasipanja pažnjom koje ništa drugo za detet ne učini osim što mu pomogne da razume da što je ponašanje gore, to je ponašanje roditelja poželjnije. Da bi se iscrpljivanje prekinulo, a vi decu naučili kontroli ponašanja, potrebno je napraviti par izmena u pristupu koje će podrazumevati sprečavanje pojave tantruma, promenu pristupa kada se pojavi i učenje novog prihvatljivijeg ponašanja. O svemu možete pročitati u tekstovima \"Kako izći na kraj sa detetetovom ljutnjom\" i sličnim na ovom sajtu. Savetovanje sa nekim psihologom ili dečjim psihijatrom je naravno korisno, pre svega ukoliko poznaje principe bihejvioralnog pristupa, sa konkretnim savetima i intervencijama.
Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460