Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #1271314. 10. 2008.

Poštovani dr, već neko vreme razmišljam da Vam se obratim za savet,

Poštovani dr,
već neko vreme razmišljam da Vam se obratim za savet, ali me je jedan od Vaših prethodnih odgovora malo „požurio”. Naime, radi se o našoj petogodišnjoj devojčici i njenom običaju da masturbira, odnosno da se „steže”, kako to ona zove. Sve je krenulo kada je ona imala negde oko 8 – 9 meseci i kada je počela da sedi u kolicima i stolici za hranjenje, imala je običaj da stegne nogice oko kaiša koji je sprečavao da ispadne. Posle konsultacije sa pedijatrom, mi smo vožnju kolicima sveli na minimum, skinuli stubić sa stolice i kada bi se to ponovo javilo, odvlačili joj pažnju na neki drugi način. Međutim, situacije se nije baš skroz popravila i ona bi to nastavila da radi kada joj se, na primer spava ili kada je nervozna ili kada je na kratko sama. U to vreme još nije išla u vrtić, čuvala ju je baka koja živi sa nama. Nismo je grdili ni kažnjavali, samo bi je uposlili nečim drugim i skretali joj pažnju. Ovakvo ponašanje je nije ometalo da se igra, sama, sa nama ili drugom decom, kada je bila u prilici. Kada je imala tri godine, na pregledu u Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora konstatovano je da ima određenih problema u izgovaranju pojedinih glasova, da u svemu ostalom odgovara svojoj starosnoj grupi, dobila je terapeuta i posle 8 meseci je zaista tečno govorila sve. Terapeuta je odlično prihvatila i nekako u to vreme je i prestala sa masturbacijom. Međutim, kada je sa četiri godine krenula u vrtić, situacija se ponovila. Vrtić i vaspitačicu je odlično prihvatila, nije odbijala da ide, nije plakala ali je tamo uglavnom sedela i „stezala” se. Kako u vrtiću postoji odličan pedagog, posle desetak dana posmatranja deteta, predložila nam je da se prema takvom ponašanju odnosimo kao prema ružnoj navici (kao da sisa prst ili gricka nokte), da je otvoreno opominjemo (što do tada nismo radili) i a ne samo da joj skrećemo pažnju (što smo radili) i, moram priznati da je posle par dana to urodilo plodom, i u kući i u vrtiću. Na žalost, posle letnje pauze, situacije se donekle ponavlja ali i nešto lakše nestaje a pedagog nam kaže da će se stvari svakako popraviti. Na pitanje zašto to radi, ona odgovara da voli, iako joj je jasno da to nije lepo. Međutim, posle čitanja Vašeg odgovora, jako sam se zabrinula, jer ne pronalazim kod svog deteta ništa od navedenog, osim što bi bilo dobro da više vremena suprug i ja provodimo sa njom u izletima, prirodi, odmoru i sl. Suprug i ja imamo stabilan, kvalitetan brak i dobro se slažemo, a ako i dođe do prepirke koju čuje naša ćerka, jasno joj je da to nije ništa strašno. Naša ćerka je inače zatvorena, teško i sporo prihvata drugove i drugarice, ali i druge novine (mesta za izlazak, prostor, knjige...) ali kada jednom stekne prijatelja jako je odana. Mislim da joj nedostaje samopouzdanja pa se trudimo da ga izgradimo. Prema mišljenju pedagoga, vaspitača i ostalih koji rade sa njenom grupom u vrtiću (vajanje, strani jezici, ples, već prema programu) ona ne zaostaje za svojim vršnjacima, naprotiv. Moje pitanje se odnosi na to šta bi moglo da bude uzrok ovakvog ponašanja, imate li neki predlog za nas i ako mislite da bi, zbog dužine trajanja ove pojave (ili nečeg drugog) ipak trebali kod psihijatra, psihologa ili nekog terapeuta, kome da se obratimo i kako izgleda tretman kod tako malog deteta. Ni polazak u školu nije tako daleko, hteli bismo i mi da budemo spremni i njoj da pomognemo.
Izvinite ako sam bila preopširna i bili bismo Vam veoma zahvalni na savetu.
S poštovanjem,
zabrinuti roditelji.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
izdvojiću vam nekoliko rečenica koje ste sami napisali. \"Terapeuta je odlično prihvatila i nekako u to vreme je i prestala sa masturbacijom...Vrtić i vaspitačicu je odlično prihvatila, nije odbijala da ide, nije plakala ali je tamo uglavnom sedela i „stezala” se...pedagog je predložila da se prema takvom ponašanju odnosimo kao prema ružnoj navici da je otvoreno opominjemo, a ne samo da joj skrećemo pažnju i to je urodilo plodom...posle letnje pauze, situacije se donekle ponavlja ali i nešto lakše nestaje a pedagog nam kaže da će se stvari svakako popraviti...bilo bi dobro da više vremena suprug i ja provodimo sa njom u izletima, prirodi, odmoru i sl.\". Ove rečenice sam izdvojio da bi smo napravili kratku ponašajnu analizu kada se masturbacija javlja, kako se održava i šta uspeva da pomogne da bi ta navika prestala. Prva rečenica ukazuje da stimulisanje učenja jedne razvojne veštine utiče i na promenu ponašanja na drugom planu. Poslednja rečenica i činjenica da se preko leta pogoršalo njeno ponašanje, govori u suprotnom smeru da je mogući nedostatak stimulacije i bavljenja detetom koje očigledno brzo usvaja ono čemu se uči, signal da ona započne sa samostimulisanjem koje perzistira kao prijatna aktivnost još od prve godine života. Dakle, tada \"stezanje\" može biti mehanizam, reakcija izbegavanja dosade, nezadovoljstva napetosti, mada to iz ove pozicije ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, ali iz rečenica vezanih za vaspitačicu mogu da pretpostavim. Predlog koji vam je iznela pedagog, generalno ima kratke efekte na stišavanje ponašanje ukoliko nije praćen dodatnim komponentama. Treba da im prethodi ulaganje (pozitivan pristup kada se dete dobro ponaša, bavljenje njenim potrebama), saopštavanje zahteva i konsekvenci, i sprovođenje konsekvenci kada se ponašanje pojavi, od upisivanja tužnih lica u svesku do uskraćivanja privilegija. Ni sisanje palca, grickanje noktiju nisu ponašanja koja se opominju, jer je veliki rizik da se tako još više učvrste. Opšte je poznato da deca češče čine suprotno od onoga što im se brani i nema boljeg načina da dete naterate da nešto učini od netaktičnog branjenja. Takođe, \"kažnjavanje\" ne deluje podjednako na svu decu, odnosno neka deca brže uče strah i brže razuslovljavaju stare nepoželjne navike, a neka sporije što zavisi od temperamenta deteta. Međutim, seksualno ponašanje je osetljivo polje i tu treba imati strategiju i znati gde su limiti. Predlažem da potražite još neko mišljenje (pre svega dečjeg psihologa) koji će vam dati dodatne informacije, što ja ne mogu jer nisam u prilici da napravim kompletni bihejvioralnu analizu. Tretman bi uglavnom trebao da se sastoji od savetodavnog rada sa roditeljima, psihoedukacije i bihejvioralne psihoterapije.
Srdačno
?
Pitanje #1269913. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
jedno je sigurno, devojčica koja ima selektivnu izmenu ponašanja (različito se ponaša kući i u obdaništu), nema sveprožimajući (pervazivni) razvojni poremećaj, već problem u socijalnom uklapanju. Dakle, nije izgubljena u stvarnom svetu, već izgleda ima problem da se privikne na česte promene. Sa tri selidbe to bi bilo teško i mnogo starijima od nje. Selidbe, pogotovo tako česte, više su krizna stanja nego normalna, pa se tako i odrražavaju na ponašanje ljudi, roditelja, a pogotovo dece koja su kontaktu i zavise od ponašanja roditelja, pritom strahujući da ne pogreše. Stoga, potrebno je dati joj šansu \"da pusti korenje\", a pogotovo joj ne treba govoriti ili kritikovati je zbog njenog ponašanja. Sa druge strane, još je važnije da sagledate kakva je uopšte atmosfera u kući, na koji način se ukućani obraćaju devojčici, koliko kvalitetnog vremena provodite vi i suprug sa njom u nekoj bezbrižnoj i podržavajućoj igri, a koliko u izdavanju zahteva i eventualnoj ljutnji zbog \"greški\". Zbog prisustva bake i deke, važno je i da se ne pomeša ko je kome roditelj ili da se preko deteta ne rešavaju problemi koje trebaju da rešavaju odrasli. Od toga deca mogu ponekad prosto da \"zaneme\". Pojednostavite joj život, da bi se ponašala jednostavno. Ukoliko se takvo ponašanje održava, savetujem da se konsultujete sa psihologom iz vrtića ili nekim dečijim psihologom (ne mora psihijatrom) o konkretnim koracima.
Srdačno
?
Pitanje #1264913. 10. 2008.

Imam tri ćerke, najstarija Aleksandra ima 9 godina, ona je do skoro

Imam tri ćerke, najstarija Aleksandra ima 9 godina, ona je do skoro samo kada je bolesna noću buncala i to zbog povišene temperature. To je uznemiravajuće ali je prolazilo kada je bolest prestala. Problem je počeo zadnji put kada je imala neki stomačni virus, ona je prvu noć buncala ali povišenu temperaturu nije imala, to isto se ponovilo i sutradan preko dana. Zbunjujuće je to što se ona svakog detalja seća. To je bilo pre dve nedelje da bi se pre dva dana iako je zdrava to ponovilo. Plače i kaže da joj nije dobro, da joj smeta nešto u glavi, da kada nam se približava mi se udaljavamo, da joj rastu ruke i krevet.
Dlanovi joj budu ledeni i vlažni. Ona je sve vreme u budnom stanju i zna sve detalje. Sa strahom ide u krevet i sama ne sme da ode u sobu. Vidno je da je i preko dana taj osećaj straha u njoj izuzetno jak. Školu obožava, zna sa sekama da se zaigra izuzetno lepo i tako provode dosta vremena. Kompjuter jako malo koristi. Svađe između njih normalno postoji. Mi smo kao roditelji mogu reći strogi ali ne bez razloga. Sa mnom provode konstantno vreme, nemamo tajni, otvorene su za sve probleme i bez ustručavanja smeju da mi kažu. Nisam bolesno stroga ali da znaju granicu to moraju.
Jedino što se u poslednje vreme promenilo i to pre dva meseca, da sam posle 6 godina prešla da spavam sa mužem u sobi, sve te godine spavala sam sa njima u sobi.
Izvinjavam se što sam poduži tekst napisala ali sam htela podrobnije da vam predstavim situaciju. Molim Vas recite mi da li imam razloga za brigu ili je to još jedna faza koja će proči. Zaboravila sam da kažem da je ona najviša u razredu i psihički je oduvek bila mnogo zrelija od svoje generacije.
Hvala na razumevanju i pomoći.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Obmane percepcije u oblasti čula vida koje ste opisali, u odsustvu povišene temperature i drugih bolesti mogu imati različito poreklo, odnosno razloge. Oni mogu biti uzrokovani i stresnim događajem u okolini, ali su češće pokrenuti nekim unutrašnjim događanjem. Vaš povratak u bračni krevet iz dečijeg kreveta i sobe, može biti negativan stresni događaj ako je ona psihološki prihvatila ulogu druge majke u odnosu sa mlađim sestrama, a pozitivan stresni događaj za vašeg supruga što može nagovestiti da u kući ima povišene napetosti. Ali ja se ne bih zanosio dubinskim tumačenjima, već predlažem da prvo objektivno razmotrite Aleksandrino zdravstveno stanje (jer se promena vremenski poklapa sa bolešću a ne psihološkim stresom). Predlažem da potražite konsultaciju dečjeg neurologa (mada može i d.psihijatra) koji bi dali upute za dopunske dijagnostičke preglede krvne slike, biohemijskih analiza i snimanje EEGa, a paralelno raditi i sa smanjivanjem straha i jasnijim definisanjem šta ga tačno pokreće i održava. Time ćeste i brigu smanjiti, jer ćete znati kako u buduće da postupite.
Srdačno
?
Pitanje #1260112. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, ne znam kakve su to obične kapi za oči, ali verujem da je lekar propisao upravo one kapi koje je smatrao da su potrebne da bi problem zbog koga je propisao kapi nestao. Savetujem da prvo terapiju primi do kraja, pa da se tek onda procene efekti. Sa druge strane, kod dece njenog uzrasta tik treptanja je čest, a još češće prolazna pojava koja se iskorenjuje lečenjem eventualne upale konjuktiva i ne opominjanjem zbog pojavae ušestalog treptanja. Radi se dakle, o prolaznoj pojavi
?
Pitanje #1255911. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Pedškolska masturbacija, ukoliko se uopšte može reći da dete masturbira u tom uzrastu najčešće nema seksualne fantazme niti spadaja u seksualne poremećaje jer nemaju seksualnu konotaciju, odnosno nedostaje prateća seksualna mašta i predstave koje su prisutne kod odraslih prilikom masturbacije. Zbog toga takva ¨masturbacija¨ nema funkciju regulacije seksualnog uzbudjenja, ali može imati funkciju rasterećenja od telesne napetosti. Ali pošto se radi o vema važnom aktu (tzv. apetitivno ponašanje) koje će u adolescenciji biti veoma značajan, svaka grubost, neodmerenost i kažnjavanje mogu ostaviti posledice na kasnije seksualno ponašanje u smislu redukacije interesovanja, oklevanja i strahova vezanih za seksualnu aktivnost. Zato, predlažem da prvo sagledate nekoliko stvari. Ono što je malo verovatno, a jasno je vidljivo na telu devojčice je postojanje prevremenog puberteta, što predstavlja hormonski problem. Drugo, mnogo važnije je sagledati da li je postojala mogućnost da je dete bilo ili jeste u kontaktu sa nekakvim pornografskim materijalom putem filmova, mobilnih telefona ili da je na bilo koji način izložena nekom vidu seksualnog zlostavljanja, a što se u ponašanju devojčice odlikuje i većim znanjem o seksualnom ponašanju u odnosu na vršnjake. Treće, da li je usamljena ili izložena stresnim porodičnim okolnostima, što može pogodovati traženju samostimulativne aktivnosti. Postoji i mogućnost da se radi o prisilnim radnjama, što zahteva svakako stručnu pomoć devojčici i porodici. Svakako treba početi sa analiziranjem ovih rizika i ponašanja, a paralelno pomoći devojčici u smanjenju mogućnosti pojave takve aktivnosti tako što ćete savetovati roditelje da više zajedničkog vremena provode sa njom (ukoliko je isključena mogućnost seksualnog zlostavljanja u porodici) u relaksirajućim aktivnostima i razgovarati o njenim problemima uz blago i nenasilno fizičko sputavanje prilikom izvođenja masturbatornih pokreta. Ukoliko se rizici isključe (uz obaveznu prijavu sumnje na eventualno seksualno zlostavljanje), a ona ne može da se odrekne te aktivnosti ili je ometa u obavljanju svakodnevnih obaveza i igri i nije jedini vid ispoljavanja neuobičajenog ponašanja, svakako je potrebno potražiti i stručno mišljenje i pomoć dečijeg psihijatra
?
Pitanje #1253910. 10. 2008.

Poštovani doktore, imam ćerkicu od 6,5 godina, koja je prošle godine pošla

Poštovani doktore,
imam ćerkicu od 6,5 godina, koja je prošle godine pošla po prvi put u vrtić, do tada je čuvala baka. Prvih mesec dana je bila oduševljena, ali se prehladila i odbila ponovo da ide, posle naše borbe, ona ponovo kreće i opet odbija da ide, napokon opet polazi posle šest meseci. Tada nam u vrtiću kažu da zbog rekonstrukcija dovedemo dete za sedam dana. Ona tada prestaje skroz da ide, a sada je počelo i predškolsko. Svako jutro, budimo je, žurimo na posao, a ona beži, vrišti, plače i neće da čuje da ide tamo. Razgovarala sam sa vaspitačima, nisu ništa čudno primetili, a ona mi kaže da ima tremu tamo da ode. Od tada ona po ceo dan čita, gleda bukvar, uči pesmice sama, a u vrtić neće nipošto. Ne znam šta je u pitanju i šta joj se tamo ne sviđa, ali i suprug i ja ujutru žurimo na posao. Inače, ima sestru osmi razred, koju posmatra kad uči, pa uči i ona, u svemu je staložena i razumna, sem oko vrtića, sada je kasno da je prebacim u osnovnu školu, a potreban je sertifikat za upis u prvi razred iduće godine. Mi smo očajni, vodimo je kod bake i tada se smiri, inače se budi i sva je zabrinuta ako pomenemo vrtić. Uveče sve spremi i kaže da će da ide, ali ujutru lom. Tamo ako ode odmah se adaptira, ali nikako da ode.
Pomoć, molim Vas. Pričali smo joj i o prijateljstvu i svemu, ali ona kao da se boji hijerarhije među njenim vršnjacima, imam taj osećaj, a uvredi se ako je učiteljica rekla da popravi crtež ili da peva i neće da ide. Inače bila uvek umiljato i krotko dete, ali kao da je u zadnje vreme preuzela model ponašanja starije ćerke, koja je u periodu tinejdžerskog bunta.
Hvala unapred,
Ines
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana gđo Ines,
Predškolske ustanove su deo vaspitno-obrazovnog sistema i obavezno je prisustvo dece da bi se pripremila za obaveze i pravila u grupi, kakve ih očekuju u školu. Postavlja se pitanje kako ćete se ponašati kada bude vreme da krene u školu i kada to bude odbijala tražeći da ostane kod bake i tamo uči? Da li odvođenje kod bake pomaže rešavanju ili održavanju problema? Slažem se da je otežavajuća okolnost prisutvo buntovnog adolescenta (što je i odlika adolescencije), ali snaga porodice je u tome da i u tako komplikovanim porodičnim okolnostima roditelji ne prepuste deci moć odlučivanja u porodici. U uzrastu od 6,5 god., a pogotovo kod vaše kćeri, ne može se govoriti o strahu od odvajanja od roditelja niti o adolescentnom buntu, ali se može govoriti o instrumentalizaciji roditelja. U ovim situacijama, dakle, naješće su od presudne važnosti ne reakcije deteta, već ukućana. Da li vaše reakcije pomazu da se ona adaptira na odlaske ili pomažu da nauči da treba da vrišti i da to uvek pokažda bi se \"spasila\" od predškolskog? Kao ohrabrenje neka vam je na umu da se radi o prolaznom stanju, a ne mentalnom poremećaju, koje se prevazilazi uz više hrabrosti i odlučnosti. Ne tražite obećanja od nje, već joj jednostavno ukažite na posledice za ispunjavanje i neispunjavanje obaveza (dobre i loše, konkretne \"sada i ovde\", a NE plašenjem da neće biti ni za školu da ništa neće postići u životu i sl.). Jutarnja užurbanost takođe može biti kritična. Napravite dogovor o jutarnjim obavezama i nagradi i \"kazni\" ukolko se ne izvršavaju. Vi možete ustati i koji minut ranije da ne bi bilo napetosti, jer se tada dešavanja pogoršavaju, a rešenja izgleda samo održavaju problem. O \'trikovima\' u pripremi deteta, relaksaciji, motivaciji i nagradjivanju poželjnog ponašanja predlažem da se konsultujete sa sa psihologom obdaništa i samim vaspitačicama koje svojim i savetima iskustvom mogu veoma pomoći. Ukoliko dete pokazuje i druge psihološke smetnje (strahovi, nersapoloženje, odbijanje hrane, poremećaj spavanja itd.), potrebno je potražiti i pomoć dečjeg psihijatra. Srdačno, Miša
?
Pitanje #1249410. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana \"ujna malog sestrića\",
sećam se da sam Vam i tada (marta) napisao da bi jedan kontrolni logopedski pregled najverovatnije otklonio sve dileme u pogledu razvoja govora vašeg sestrića. Sada bih dodao da bi i pregled kod dečjeg psihijatra ili psihologa bio od pomoći, ali se bojim da osim vaše zabrinutosti niko drugi i ne pokazuje interesovanje za pomoć detetu. Mnogi oblici izmenjenog ponašanja dece i nisu posledica nekog razvojnog poremećaja, već zanemarenosti stimulisanja detetovog razvoja, ali je za razrešenje svih dilema potrebna konsultacija (ne internet konsultacija, već fizički odlazak) kod stručnjaka.
Srdačan pozdrav
?
Pitanje #1246610. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Iz Vašeg preskromnog pitanja pokušaću da ukažem na dva pravca razmišljanja. Jedan se tiče neurologije, praktičnijeg pristupa u vezi Vašeg pitanja, a drugi psihologije, više teoretski i informativni. Dakle, ne znam u kojoj meri genetika utiče na mogućnost pozicioniranja jedne obrve (fiksiranog), ali znam da postoji urođena spuštenost kapka drugog oka (ptosis congenitalis simplex), pa tako naizgled podignutost jedne obrve ustvari može biti odraza spuštenosti (slabosti) kapka drugog oka. Moguće je i da je nejednaka pozicija obrva deo opšte asimetrije lica. Otuda napominjem da je potrebno potražiti konsultaciju dečjeg neurologa kako bi se ta dilema razjasnila. Drugi aspekt gledanja na učešće podizanja i spuštanja obrva je veoma značajno polje u psihologiji dekodiranja emocionalnih stanja ljudi. Pokreti obrva zajedno sa drugim delovima lica čiji su mišići delom pod kontrolom cenatara nad kojim volja nema uticaja, već emocije, zajedno učestvuju u spontanom odražavanju emocionalnog stanja osobe, ali i istovremeno služe kao komunikacioni signal drugim osobama kako emocionalno da dožive drugu osobu. Za sada, držite se prve oblasti i potražite savet dečjeg neurologa koji bi tu asimetriju (kada je vidi) mnogo bolje mogao da objasni od dečjeg psihijatra.
?
Pitanje #124079. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
ukoliko dečak ne pokazuje druge promene u ponašanju ili psihičkom razvoju, pojava škrguntanja zubima (bruksizam), pre psihijatrijskog posmatranja (ili paralelno sa njim) biti sagledana i praćenja od strane dečjeg stomatologa. Istraživanja pokazuju da većina dece koja škrguću zubima spontano prestane to da čini di 13.godine, ali ukoliko je već došlo do oštećenja zuba ne treba čekati sa konsultacijama.
Šaljem vam i jedan koristan informativni link gde možete saznati još neke činjenice o bruksizmu. http://www.stomatologija.info/1/oralna-higijena/bruksizam-skrgutanje-zubima.html
?
Pitanje #122957. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštavani mladiću,
udruženost znojenja dlanova i podrhtavanje po celom telu u stanjima strepnje, straha, išekivanja, uzbuđenosti nisu nikakva nenormalnost, već realnost senzibilnih osoba. Visok stepen uzbuđenosti se kod takvih osoba odražava na funkcionisanje onih funkcija u organizmu koje nismo u stanju da kontrolišemo, kao što je znojenje ili drhtanje. Međutim, meni ipak ostaje nedovoljno jasno koja su očekivanja trebala biti postignuta lekovima koji si uzimao jer mi o tome nisi pisao, niti koja je dijagnoza opravdala uzimanje ovih lekova. Nisi mi napisao da li osim ovih simptoma postoje još neki zbog kojih si prvenstveno išao kod psihijatra, jer bi inače drugačija terapija bila korisnija (ako je uopšte potrebna psihijatrijska terapija). Ne mogu da ti proručim da promeniš terapiju, ali ti savetujem da odeš na kontrolni pregled kod svog psihijatra i kažeš mu o neoekivanom dejstvu terapije, i pitaš da li smatra da bi možda lekovi iz grupe beta-blokatora i anksiolitika bili korisniji, kao i da ti predloži neki vid psihoterapije ako iza ovih simptoma leži preterana senzibilnost. Paralelno sa tim možeš se konsuiltovati i sa neurologom (neurolozi se bave različitim oblicima drhtanja tela) i kožnim lekarom da ti preporuči na koji način možeš umanjiti znojenje dlanova ukoliko ti je neprijatno prilikom rukovanja.
Veliki pozdrav

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460