Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #119422. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
o napadima besa i kako izaći na kraj sa njima u više navrata je pisano u odgovorima, ali i tekstovima na ovom sajtu. Princip jeste onakav kako ste naveli. Komponenta koju ste izostavili je pozitivan pristup pre nego što se tantrum pojavi, jer se time sprečava njegova pojava i jasno i jednostavno predstavljanje zahteva kakvih imate prema detetu i kakve će pozitivne i negativne konsekvence biti u odnosu na ispoljeno ponašanje deteta. Sprovođenje konsekvenci je ključno.
Srdačno
?
Pitanje #1170829. 9. 2008.

Poštovani, Obraćam Vam prvi put, imam bliznakinje 9 godina. Nas tri od

Poštovani,
Obraćam Vam prvi put, imam bliznakinje 9 godina. Nas tri od prvog dana živimo same, uz nesebičnu pomoć mojih starih roditelja lepo nam je. Trudnoća je bila začeta vantelesno, a za vreme mog boravka u bolnici, moj suprug se zaljubio i otišao.. Devojčica J je 2003. godine imala napad EPI, posle redovnih terapija, pregleda, snimaka od ove godine ona ne pije lek i dobro je. Druga devojčica od ove godine pije isti lek.. eftil...Kod nje osim ...tika, treptanja i prevrtanja očima nije bilo drugih problema, a zbog nalaza eeg-a i saveta lekara uveden joj je lek.Obe devojčice su super vedre, vesele, imaju svoje drugare, interesovanje i jedno zajedničko NE-INTERESOVANJE. Mrze čitanje! Bila sam loš primer, ne viđaju me često sa knjigom- vremena nikad dosta. J je vrlo dobar đak, a druga devojčica ima sve petice i sve pohvale izuzev čitanja. Učiteljica mi savetuje da ih vodim kod logopeda. Vrlo rado, ali... Radim, često moram da idem kod lekara, kontrole kod očnog, kod neurologa, eeg, pa moje posete endokrinologu, internisti jer imam hipotireozu, pa razni stomatolozi, ortopedi, proteze, pa pomoć roditeljima, ocu koji je operisao srce...
Oprostite što sam toliko opširna, moje pitanje je kako da im pomognem sa čitanjem. Možda možemo bez logopeda? Možda je kod njih loše, neizražajno čitanje posledica što to ne vole, a ja ih ne teram dovoljno. Možda ima neka literatura, vežbe koje primenjuju logopedi? Ako je jedino rešenje ipak logoped, molim Vas da mi kažete koliko poseta logopedu zahteva ovo učenje...3, 5, 10...
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
predlažem da krenete od školskog pedagoga a ne od logopeda. Ukoliko devojčice imaju problema sa čitanjem, a zbog toga ne treba sebe da optužujete jer njihovo usvajanja veštine čitanja ne zavisi od toga koliko vi čitate i da li vas u tome imitiraju, već od specifične sposobnosti mozga da usvaja slike slova i memoriše ih na specifičnom lokalitetu u mozgu. Zbog razvojnih smetnji zbog kojih ste devojčice i vodili dečjem neurologu, nije neočekivano da se ta specifična sposobnost učenja čitanja nešto drugačije razvija nego što je očekivano, ali za proveru eventualnog postojanja tzv. disleksije, potrebno jeda devojčice pregleda pedagog (a mogu i d.psihijatar i psiholog), a ne logoped. Logoped je zadužen za pomoć u savladavanju govora, a pedagog će pomoći specifičnim savetima kako da se zaostatak u učenju čitanja što efikasnije sustigne. Dakle, ako postoji problem potrebno ga je rešavati odgovorno, a ne upornim teranjem na nešto što devojčice možda nisu u stanju na uobičajen način da usvoje.
Srdačno
?
Pitanje #1168028. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Pojava glasovnih halucinacija kod dece nije nužno odmah i znak ozbiljnog duševnog poremećaja, čak naprotiv neka istraživanja pokazuju da pojava glasova kod dece se jednom ili više puta javi čak kod 45% dece uzrasta do 12 godina. Međutim, ozbiljno treba shvatiti pojavu više glasova, osluškivanje njihovog razgovora, a pogotovo kada glasovi imaju imperativni, odnosno zapovedni sadržaj, jer onda dete može zanemariti realanost i postupiti onako kako mu glasovi govore. Davanje ozbiljnih tumačenja i značenja onom što ima glasovi govure, a pogotovo ometanje u svakodnevnom životu, predstavlja nesumljivo povod za obraćanje dečjem psihijatra, koji će u razgovoru i pregledu psihičkog funcionisanja dečaka biti od koristi u daljem planiranju pristupa dečaku i eventualnom tretmanu.
?
Pitanje #1153925. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
kamo sreće da je više ovakvih reagovanja i zabrinutosti sa neprimereno ponašanje dece koje ne treba prikrivati i zataškavati, jer izvor takvih problematičnih obrazaca ostaje netaknut. Po definiciji Svetske zdravstvene organizacije, taj dečak je izložen seksualnom zlostavljanju od strane tog suseda, a zanemarivanju od strane roditelja koji imaju saznanje o izloženosti dečaka zlostavljanju, ali ne reaguju na adekvatan i zaštitnički način. Vi i ja kao profesionalci u svom poslu, a koji podrazumeva svakodnevni kontakt sa decom i porodicama, dužni smo da reagujemo i svoju sumnju iznesemo pred stručni tim ili lično prijavimo sumnju na zlostavljanje nadležnom Centru za socijalni rad. Dakle, treba reagovati u interesu i tog dečaka, njegove prodice i ostale dece, jer u protivnom se postaje puki posmatrač (pa čak i saučesnik) u nepravednog i štetnog postupanja prema detetu.
Srdačan pozdrav
?
Pitanje #1148625. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Pošto ne znam kog si pola obratiću ti se kao muškarcu. Ukoliko taj dečko ima nameru da sa tobom ostvari prijateljstvo, ali ne zna bolji način, onda bi to trebalo da ga pitaš da li mu je to namera ili da razmisliš o tome. Ako se radi o maltretiranju, a planiraš da sam to rešiš bez uplitanja starijih, moj ti je savet da svoju poziciju ojačaš priključivanjem nekoj grupi vršnjaka, ili makar ojačavanjem nekog prijateljstva. Saveti poput ignoriši ga, ne obraćaj pažnju, pravi se da ne postoji, razumljivo da nisu delotvorni u praksi kada si možda ti u pitanju, ali su teorijski najefikasniji. Agresivne metode nisu preporučljive jer prave veći problem od problema koji postoji. Sa druge strane, ako se maltretiranje dešava u školi, koja garantuje da ćeš moći da budeš obrazovan, ali i fizički i psihički zaštićen, predlažem ti da o svemu obavestiš i roditelje koji će sa svoje strane reagoviti prema razrednom, direktoru i psihologu škole. To svakako nije kukavičluk, već mogući miroljubivi način rešavanja sukoba. Lepim rečima i molbama si već pokušao i video da ne ide. Možda ovaj pristup taj mladić bolje razume.
?
Pitanje #1146924. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Ukoliko od psihijatra niste dobili dovoljno informacija o Pavor nocturnus-u. ili noćnom strahu, to možete učiniti putem interneta, pa predlažem da kao ključne reči ukucate upravo \"noćni strah\" i dobićete tekstove na srpskom ukoliko ne čitate engleski. Ja ćuiskoristiti prostor da vam dam nekoliko praktičnih saveta o reagovanju. Pošto se noćni strah često javlja nasledno, odnosno obično prema dobijenim podacima, jedan od roditelja je takođe u mladosti imao prolaznu epizodu noćnog straha, a koja je vremenom nestala, onda je logično i biti strpljiv. Samo je potrebno u atacima straha nežno prigrliti dečaka i ne pokušavati da ga probudite, niti sa dramatičnim polivanjem vodom, šamaranjem i sl. Ono što najviše pomaže je uvođenje smirujućeg rituala uspavljivanja i odvajanje iz roditeljskog kreveta. Sa druge strane, vi ukazujete i na pojavu straha danju onda je potrebno razmotriti i dijagnozu generalizovanog anksioznog poremećaja. Međutim, sve to zajedno vama ne govori mnogo, ali je svakako potrebno da njegovom psihijatru detaljnije opišete o kakvim se strahovima radi u kojim situacijama, koliko traju i na koji način prolaze, kao i šta se generalno događa u dečakovom životu, kakve aktivnosti ima, kakvu hranu jede i kakvi su mu rituali smirivanja i uspavljivanja.
Srdačno
?
Pitanje #1139423. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Naterati ili motivisati? U izboru reči često se krije i pristup. Motivisanost omogućuje da se nešto učini voljno, bez gubitka samopoštovanja uz iščekivanje nagrade za obavljen posao (dobra ocena, pohvale, prihvaćenost, novac itd.). Terati nekoga nešto da čini po vašim instrukcijama po definiciji podrazumeva komunikaciju nadređenog i podređenog koja je sve samo ne motivišuća. Kada neko ima 15 godina, dakle ne 7 il 12, onda se podrazumeva da roditelji i adolescent moraju da prave nove dogovore oko obaveza i privilegija adolescenta. Da naterate ne možete, jer to niste izgleda uspeli kada je za to bilo vreme, ali ono što možete je da jasno saopštite svoja očekivanja u vezi školskog uspeha (kratkoročna očekivanja, a ne da budeš odlična na kraju godine, već da sledećih dve nedelje ne izostaje sa časova i da ne pokvari ni jednu ocenu), a ispunjavanje zahteva ćete proveravati odlaskom u školu svakog drugog petka. Sa druge strane, vi ćete sa svoje strane obezbediti da privilegije koje trenutno ima budu i dalje nesmetano dostupne. Ukoliko popravi uspeh, privilegije se proširuju, ukoliko pokvari, neke (ne sve!) privilegije se ukidaju do sledećeg odlaska u školu. Tako se ponašaju ljudi u svetu odraslih gde je preuzimanje odgovornosti za sopstvene postupke lekcija koju adolescenti moraju naučiti uz pomoć roditelja koji se moraju ponašati odgovorno i sa uvažavanjem godina svog adolescenta kog podučavaju odgovornom ponašanju. Problemi u ovom pristupu mogu nastati kada jedan roditelj minira drugog tajnom koalicijom sa adolescentom ili nedoslednim (neodgovornim) pristupom, ali i krutošću koja ne dopušta da se dogovor može i korigovati na obostrano zadovoljstvo. Dakle, pokušajte da više motivišite a manje kontrolišete. Srdačno
?
Pitanje #1132422. 9. 2008.

Poštovani dr, Da Vas samo podsetim Mali Vukašin, star 22 meseca imao

Poštovani dr,
Da Vas samo podsetim Mali Vukašin, star 22 meseca imao je nalete nervoze udaranja glavom o pod, udaranja samog sebe, histeričnog plakanja, zbog čega smo se javili Vama, a po preporuci dr Dejana sa dečijeg intenzivnog. Zbog odlaska u Rumuniju nikakve analize nismo stigli da radimo. U Rumuniji smo skoro 4 nedelje, Vukašin je malo bolje, nema više agresivnih napada, ne udara se niti plače, slabo se budi noću.Onu Vašu metodu sa stiskanjem primenili smo samo jednom 2min i posle toga nije više bilo potrebe. Ali, 13.08. njemu počinje retka stolica nekoliko puta dnevno, dva dana posle i temperatura koja ide do 37.8 bez nervoze, niti kakvih bolova. Setili smo se Vaših reči o kandidi koja može da bude uzročnik promene ponašanja, pa smo 18.08. dali njegovu stolicu na analizu na kandidu, a pedijatar ovdašnji je sumnjao na parazite. Rezultat je stigao 22. i ima dijagnozu salomonela. Sada pije antibiotike najpre Ciprofloxacin, a pošto nije mogao njega zbog izuzetne gorčine promenili su mu u Ampicilin. Sredinom septembra, 10.9., ponovo je rađena analiza stolice i bila je negativna na salomonelu nakon svih lekova. Već nakon 8 dana, 18.9. ponovo dobija retku stolicu, ponovo čekamo rezultate.... Početkom jula u Nišu je imao proliv, bolove u stomaku, povraćanje, temperaturu.
Da li je moguće da je salomonela još od tada i da li može ona da bude uzrocnik njegovog ponašanja i da li može da se utvrdi nekom analizom koliko dugo se ona nalazi u telu? Ono što smo mi primetili je da njegova agresija i nervoza počinje bez ikakve najave i to u trenucima gladi. Kad je gladan odbija sve, pa čak i da jede. Nema osećaj za glad. Sami smo došli do toga, pa ga hranim po malo, često i od tada se agresija i nervoza smanjila. Otuda i taj nas zaključak. Inače je jako mršav, jako probirljiv, ima oko 10kg. Da li je ovaj naš zaključak pogrešan i da li je zaista moguće da se od gladi bude toliko nervozan ili postoji nešto drugo?
Unapred zahvalna,
mama Marija
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Pored tradicionalno zastupljenih stavova da naleti problematičnog ponašanja dece jesu naučena ponašanja ili da imaju neki uzrok u nepravilnom radu mozgu, pokazalo se da mnogi drugi faktori, a pogotovo alergijske reakcije na hranu i disbioza creva (poremećena inače fiziološka ravnoteža sastava gljivica i bakterija u crevima) itekako imaju veze sa ponašanjem dece. Kada se u crevima nađe bakterija, paraziti ili kandida u velikom broju, svakako da treba prvo sanirati taj problem iz više razloga, pa tek onda razmišljati o psihijatrijskim intervencijama. Dizbioza creva remeti normalnu apsorpciju hrane vitamina i minerala, sami mikroorganizmi stvaraju toksine i alergene, a upalne reakcije crevnog zida dovode do povećane propustljivosti creva za neuroaktivne supstance. Nakon antibiotske terapije koja je primenjena, a bez podrške antigljivičnim lekom, najverovatnije da je ovoga puta salmoneloza izlečena a da se pojavio pojačan rast gljivica koje izazivaju proliv. Naravno to će pokazati pregled stolice, a o konačan sud će dati pedijatar koji prati vaše dete. Moj savet je da prilikom svakog uzimanja antibiotika, osetljiva deca uzimaju i Nistatin i Probiotik, kako bi se sprečilo bujanje gljivice kandide i bakterija pogotovo iz soja klostridije. Drugo, pre nego što se ponovo vidimo, savetujem da uradite alergo test na namirnice iz ishrane, ali ne kožni već određivanjem IgG antitela iz krvi. Uobičajeno je da deca sa padom šećera u krvi pokažu izmenu u ponašanju pre unošenja hrane, ali je poželjno uraditi i kompletnu analizu krvne slike i biohemijskih parametara, Predložena testiranja daće neke od odgovora, ali postoje i neka logična zapažanja. Deca koja intenzivno rastu zahtevaju balansiranu ishranu bogatu nutritijentima, mineralima i vitaminima. Kod probirljive ishrane (uzroci gore opisani) taj unos svakako ne obezbeđuje ono što detetovom mozgu može biti potrebno, pa se osim u niskoj telenoj težini taj deficit može odraziti uveliko i na ponašanje. Dakle, da li je salmonele bilo ili ne to je više pitanje za pedijatra i mikrobiologa. Ono što ja preporučujema a vezano je ispoljavanje neke somatske smetnje kroz izmenjeno ponašanje je da uradite preglede i uključite predloženu terapiju (najmanje 21 dan uz ishranu bez šećernih proizvoda i veštačkih zaslađivača i konzervansa, mada ja preporučujem najmanje 3 meseca ukoliko je test na kandidu pozitivan) koja nikako ne može štetiti detetu. Čestitam Vam na uspešnoj primeni bihejvioralnih metoda.
?
Pitanje #1109818. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, seksualno zlostavljanje, pogotovo silovanje nikako ne spada u očekivano iskustvo bilo koje osobe, a kamo li osmogodišnjeg dečaka. Takav događaj najčešće je i istovremeno i traumatsko iskustvo, a ona imaju svoje kratkorone (brzo vidljive) i dugoročne (odložene) posledice, koje osim što zavise od okolnosti samog događaja, zavise i od reakcije okoline, Reakcije dece u masovnim katastrofičnim događajima (potonuće broda, zemljotresi, otmice, teroristički napadi, vršnjačka ubitva u školama) pokazuju da su deca različito ispoljavala simptome traumatizacije i da su u najvećoj meri zavisili od crta ličnosti (osetljivosti) samog deteta, reakcije roditelja i brzine pružene psihološke i fizičke pomoći. Kod seksualnog zlostavljanja, najvažnija stvar je da se ono prekine. Zatim je potrebno da stručno lice (dečji psihijatar ili dečji klinički psiholog, još bolje ukoliko je specijalizovan i za zaštitu od zlostavljanja, a takvi lekari i psiholozi rade u Beogradu, Nišu i Novom Sadu), sagleda da li postoje simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSD) koji se u ispoljavanju razlikuju od ispoljavanja kod odraslih. Istovremeno je potrebno započeti i porodično savetovanje i suportivni individualni psihijatriski tretman u sprečavanju pojave dugoročnih posledica kojih se bojite, ali koje niti su specifične, niti se nužno moraju pojaviti. Pošto se radi i o krivičnom delu, potrebno je voditi računa i o pripremi deteta za eventualno suočavanje i ispitivanje, kako ne bi došlo do retraumatizacije, odnosno snažnog podsećanja na traumu koje bi imalo slično dejstvo kao i sama trauma bez adekvatne pripreme. Srdačno
?
Pitanje #1107918. 9. 2008.

Poštovani doktore, radi se o dečaku od 4 god. Ne umem definišem

Poštovani doktore,
radi se o dečaku od 4 god. Ne umem definišem problem, pošto je viseslojan, ali se bojim da se svodi na to da on nije problem, vec žrtva različitog pristupa vaspitanju i životu uopšte, između mene i supruga. Mislim da se kao beba naš sin ponašao standardno, normalno se razvijao, bio je čak izarazito vesela i simpatična beba.U tom uzrastu moj suprug je bio vrlo strpljiv, taktičan i vešt sa njim i vrlo, skoro ravnopravno (nije radio) je učestvovao u odgajanju, dok sam ja bila 'paničar', često u grču ( mislim da je koren toga u vrlo stresnom porođaju koji se iskomplikovao, a i posle dva dana od rođenja je napravljena panika zbog sumnje u neko oboljenje, pa je zadržan u izolaciji, a za to vreme sam dobila mastitis itd...Ali se sve, hvala Bogu, dobro završilo). U početku smo moj suprug i ja imali slične stavove o dnevnom rasporedu, sticanju navika i sl. Situacija se promenila kad je sin imao oko godinu i po dana, kada sam primetila da suprug na previše agresivan način reaguje na dečakovu neposlušnost- 'mali' šamarčić ili samo mahanje rukom u smislu 'ne! dobićeš batine', po meni je bio pogrešan način da se dete nauči da ne sme da dira struju, prosipa hranu i sl. Na to sam odmah i počela da reagujem, u smislu da mu skrećem pažnju (ne pred detetom), da se ne slažem sa tim načinom, a kako je on tvrdoglavo nastavio sa tim, a ja zbog vaspitanja, obrazovanja, a pre svega zbog osećaja da tako ne treba da se postupa sa detetom nisam. Ubrzo smo došli u situaciju da ja, pokušavajući da balansiram između očeve agresivnosti i svojih iskustava i osećanja, bezuspešno vičem na dete i sl. Sve je kulminiralo u deteovoj 2, 3 godini kad je suprug, zbog posla ( prvog u životu) koji je započeo, počeo da neispavan i nervozan dolazi kući, što je u mnogome uticalo i na (ne)kvalitet našeg odnosa i tada su urlanje i pretnje, kažnjavanje deteta (npr. stavi ga u krevetac na 10 min) postale svakodnevne. Bilo je potpuno očigledno da ga se dete plaši, skretala sam mu pažnju na to, objašnjavala, podvlačila u kjigama (pošto njega nisam mogla da nateram da sam pročita nešto na tu temu iz literature o vaspitanju), a pritom potpuno kontraproduktivno za dete koje postalo neukrotivo, nezadovoljno, nervozno. U to vreme je dečak krenuo obdanište, međutim tada je ustanovljeno da ima upalu oba srednja uva i da slabo čuje (na moje ranije žapazanje da mi se čini da slabije, čuje suprug je odgovarao da sam paranoik), tako da smo se mesecima borili sa tim, pa je više odsustvovao, tako da je taj period adaptacije potrajao, a dete još nervoznije. Onda se pojavilo i mucanje, na šta sam odmah reagovala i posle par termina kod logopeda to se sredilo, ali ne i (kako ja mislim) uzrok toga. Suprug i dalje (napominjem da on vrlo učestvuje u bavljenju detetom- izvodi ga u park, ponekad uspavljuje, hrani i sl. konsultujemo se oko toga šta kupiti i sl, znači nije neki posmatrač) urla- ne ovo, ne ono, dobićes batine i sl.. Moji roditelji i sestra izbegavaju da dolaze kod nas, jer ne mogu da podnesu njegovu viku i sistem vaspitanja ciji principi su: doslednost (do bola, bez dlake odstupanja u odnosu na situaciju,uzrast, premor, uvažavanje detetovog mišljenja i stanja i osećanja) ,kažnjavanje, strogi dnevni red. Sve je to u redu, ali ne na taj, rigidan nacin. Dete na to reaguje tako što je neposlušno, kontrira, agresivnošću (a kako bi drugačije pokazivalo nezadovoljstvo kad mu je taj model ponuđen?), napadima besa i sl. Vaspitačice kažu da je ok, mada nam je jedna skrenula pažnju više puta da ga ne drži mesto, da ne učestvuje u zajednickim aktivnostima, da sve radi na svoju ruku i sl. Ne iznenađuje me što je individualac, polazim od sebe i ne mislim da to mogu da promenim, ako je tako. U igri u parku ja to ne primećujem- mislim da se ponasa ok, osim što ponekad pokazuje nesigurnost, u fazama, kad pokušam da mu se nađem, ali ne ponašam se previše zaštitnički. Prvih godinu dana je spavao u krevecu, a onda smo na neko vreme otišli u inostranstvo, gde ga nije imao i od tada spava sa nama, tj.sa mnom u krevetu (iako osim tih 5 meseci ima i svoj) ne insinsistram da spava sam, jer vidim da se oseća ugroženim, ali pokušavam da ga naviknem na tu ideju, što još jedan problem. Naravno i očigledno, moj suprug i ja smo iz potpuno različitih porodica- u mojoj toga nije bilo, insistiralo se na odgovornosti i obrazovanju, to se podrazumevalo i ulagalo u isto, sestra i ja smo bile, budući da smo iz manjeg grada, uživale u odrastanju sa brojnim braćama i sestrama, obe bake i deke, bilo je i puno pedagoga i vaspitača i kreativnih podsticaja u familiji, a sama sam obrazovanjem , delom, vezana za razvojnu psihologiju i pedagogiju, a suprug iz siromašne (kako on kaže- nije se imalo za sportove, knjige itd.), sa ocem alkohoričarem (model za vaspitanje) i majkom 'žrtvom' , jedva je, mada inteligentan i vredan, završio srednju školu i nema nikavo pošotvanje za autoritete i institucije (što je moja noćna mora zbog uticaja na dete, naravno, malo je kasno da ja vaspitavam 38godišnjeg čoveka). Ja to pripisujem tome da se njim niko nije bavio, on je od jaslica bio prepušten vaspitačicama i učiteljicama i ulici i ne zna za bolje. Osim svega lošeg što sam navela, on je pošten, vredan, vrlo fleksibilan i sposoban..
Štošta o uzrocima i posledicama u ovoj priči mi je jasno, ali nemam rešenje- kako da zaštitim dete i da bez obzira na sve greške, koje su, svesna sam, već učinjene, mu omogućim da izraste u koliko toliko normalnu, samopouzdanu, odgovornu i zadovoljnu osobu? Suprug i ja smo imali i krizu koja se tiče nas dvoje (prevario me je), ipak smo ostali zajedno i pokušavam(o) da popravimo šta se da popraviti zbog deteta, a i nas samih. Odbijam da se osećam kao žrtva (ne zanemarujem sebe, ali se Vama obraćam pre svega zbog deteta, a sebe se sama borim). A ne sumnjam da grešim i ja. Možda je najsrećnije rešenje da me primite ili uputite na stručnjaka kome mogu sve ovo detaljno izložiti? Ne umem da se sama izborim sa svim tim.
Hvala!
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, čestitam vam na pedantnom prikazu odnosa u vašoj porodici. U porodici porekla vašeg supruga, njegova majka je bila ¨žrtva¨, a otac alkoholičar (niste napisali i da li je bio nasilan, ali zbog modela reklo bi se da jeste). U vašoj porodici vaš suprug nije alkoholičar, ali kako ste napisali ima takvo ponašanje (izrazite oscilacije u ponašanju (kao trezan i pijan), vara, nasilan), a vi odbijate da budete ¨žrtva¨. Pošto uviđate da je u vašu porodicu prenesen porodični model koji podrazumeva postojanje žrtve, onda je logično da da to bude neko ko ne može da odbije, a to je izgleda vaš sin. Mada, ni vi ni suprug niste pobednici. Rešenje problema se može i mora potražiti, jer kada roditelji prvenstveno prate svoje emocionalne potrebe (vaš suprug da bude sve kako je on naumio, vi da održite brak u kome ste prevareni, a oboje bez autoriteta prema detetu), onda prateći svoje potrebe ne prate detetove emocionalne potrebe. Batine još samo više pogoršavaju odnose i stvaraju sliku da se u vašoj porodici krajnje loše postupa prema detetu, mada bi neko mogao reći da se ono emocionalno i fizički zlostavlja. Sa druge strane u vama, pa i u vašem suprugu, vidim prvenstveno želju da se dete dobro razvije i pravilno vaspita, ali se to nikada nije uspelo zlostavljanjem. Zbog toga ćete tu nemoć pred mužem zbog koje dete ima epitet žrtve, pretvoriti u odgovornost prema detetu i zaštititi ga drugačije. Nećete biti žrtva već odgovrna majka ukoliko podvučete crtu sa dosadašnjim načinom odgajanja i vaspitavanja deteta. Pre bilo kakvog savetovanja, lečenja razgovora sa bilo kim, loše postupanje prema detetu mora prestati. Možda posle toga i vi uvidite da ste itekako kompetentna majka. Ukoliko se i dalje budete držali pozicije nemoćne ¨ne-žrtve¨, morate potražiti pomoć lekara i psihologa, ali i od nadležnog CZSR, pa i policije da bi se zaustavilo bilo kakvo nasilno ponašanje, koje je sve samo ne pozitivno roditeljstvo.

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460