Paraliza motornih nerava larinksa može biti na centralnom nivou (supranuklearna i nuklearna) i periferna.
Uzrok nastanka
Centralne paralize izazivaju procesi u centralnom nervnom sistemu. Periferna paraliza nastaje zbog:
- pritiska,
- povrede nerva (trauma, jatrogeno) ili maligne infiltracije,
- neuritisa,
- avitaminoze,
- hemijskih ili infektivnih toksina.
Klinička slika
Klinička slika zavisi od toga da li je zahvaćen
n.vagus, n.recurrens (jednostrano ili obostrano) i n.laryngeus superior. Glavne tegobe su disfonija (
poremećaj stvaranja glasa),
dispneja (
otežano disanje), a ređe se javlja i
disfagija (otežano gutanje).
Jednostrana paraliza rekurensa ne ometa disanje i glavna smetnja je
promuklost koja se vremenom poboljšava usled kompenzatornih pokreta suprotne glasne žice. Govor može biti normalan ako paralisana glasnica ostaje uz medijalnom položaju. Nasuprot tome, kod obostrane paralize je disanje lako otežano zbog medijalnog položaja glasnica, posebno za vreme napora, kašalj je slab, ali je zato glas obično dobar.
Pri oštećenju vagusa, pored jednostrane potpune paralize larinksa, javljaju se i
tahikardija i ekstrasistole.
Paraliza laringeus superiora je skoro uvek udružena sa paralizom rekurensa. Disanje je je uredno, glas je grub i brzo se zamara, a moguća je i aspiracija hrane.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, ORL pregleda (indirektni pregled larinksa), laboratorijskih analiza, radiografije.
Lečenje
Pri bilateralnoj paralizi, ako je disanje jako ugroženo, treba izvršiti traheotomiju. Suženi glotis može hirurškim putem da se proširi ekstralarinksnim i endolarinksnim metodama uz pomoć mikrolaringoskopije. Kod jednostrane paralize larinksa, lečenje se sastoji u stimulaciji mišića larinksa galvanskom ili faradskom strujom uz davanje velikih doza vitamina B. U lečenje se uključuje i fonijatrijska rehabilitacija.