Stetoskop

Piopneumotoraks

Stetoskop tim

Piopneumotoraks predstavlja komplikaciju pneumotoraksa i karakteriše se prisustvom vazduha i gnoja, može biti posledica infekcije iz udaljenih gnojnih ognjišta ili posledica primarnih gnojnih oboljenja pluća.

16. januar 2008.2 min čitanja877 pregleda
Piopneumotoraks

Piopneumotoraks predstavlja komplikaciju pneumotoraksa i karakteriše se prisustvom vazduha i gnoja, može biti posledica infekcije iz udaljenih gnojnih ognjišta ili posledica primarnih gnojnih oboljenja pluća.

Uzrok nastanka

Piopneumotoraks može biti posledica limfohematogene infekcije iz udaljenih gnojnih ognjišta ili posledica primarnih gnojnih oboljenja pluća, najčešće bakterijske pneumonije, gnojnih bronhiektazija i cista, TBC, apscesa pluća ascedentnog karcinoma, tromboflebitisa plućnih vena, intrapleuralne penetracije stranog tela iz bronha i dr.

Klinička slika

Piopneumotoraks čini, pored vazduha i tečnost makroskopski gnojavog izgleda i konzistencije u kojoj se mikrposkopski ustanovljava masa deskvamiranih ćelija, leukocita i bakterija.

Kliničku sliku označavaju:

  •  torakalni bol,
  •  dispneja (otežano disanje),
  • znojenje,
  • gubljenje apetita,
  • propadanje telesne mase, 
  • a usled intoksikacije kolaps ,
  • bledilo,
  • subikterus.

Hronični piopneumotoraks, trajna gnojna bronhopulmonalna fistula se smatra jednom od najtežih komplikacija oboljenja pluća, pleure i bronha. Najčešće dugotrajne tegobe obolelih su uporan kašalj, iskašljavanje gnojavog ispljuvka različitih količina, osobina i izgleda, torakalni bol, dispneja, gubljenje telesne mase, gastrointestinalne tegobe, epizode febrilnosti, bledilo, subikterus, glavobolja, znojenje, znaci popuštanja desnog srca i amiloidoze. Oboljenje doživotno traje i brojne su piogene i degenerativne komplikacije pluća i vitalnih organa u obolelih.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu kliničke slike i pregleda, a kasnije se rade rendgenografija srca i pluća, analiza gasova u arterijskoj krvi, pleuroskopija, laboratorijska ispitivanja, citološka, mikrobiološka i biohemijska ispitivanja tečnosti iz pleuralne šupljine.

Lečenje

Jak bol se smanjuje analgeticima. Bolesnika postaviti u polusedeći položaj. Nakon hospitalizacije, daju se antibiotici. Zatim se uspostavlja trajna aspiraciona drenaža pleuralne šupljine. Zavisno od prirode sadržaja vršiće se ispiranje pleuralne šupljine i instilacija indikovanih lekova.


Zakažite pregled kod:

Autor Stetoskop tim

Autor ovog članka je Stetoskop tim.

Broj komentara: 1

R

rehabilitacija

17. 2. 2013.

<div style="text-align: justify;">Da li mozete da mi objasnite zasto se pacijent postavlja u polusedeci polozaj? Sta se to povoljnije dogadja u disajnim putevima i alveolama i srcanom pumpom kada je pacijent u polusedecem polozaju? I kakva je prednost postavljanje pacijenta kod ovakvih pulmoloskih stanja u polusedecem polozaju u poredjenju sa sedecim ili lezecim polozajem? P. S. Imajte u vidu da sam ja student, pa ocekujem odgovor dostojan struci.</div>

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde

Treba Vam savet?

Stupite u kontakt sa našim doktorima, postavite pitanje i dobićete odgovor direktno od specijalista.

Postavite pitanje

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460