Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Psihijatrija, Dečija psihijatrija
Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Zakažite pregled
Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.
Zatražite termin onlineO lekaru
Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut.
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine.
Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.
Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”.
Radno iskustvo
Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.
Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta
Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.
Obrazovanje
Medicinski fakultet u Nišu
(1998) Osnovne studije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.
Članstva
Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”
Član.
Ocene i iskustva
Još uvek nema ocena.
Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Razvijanje samopoštovanja kod dece
Svaki roditelj se nada da njegovo dete razvija pozitivan osećaj samopoštovanja. Kako će deca videti sama sebe, najviše zavisi od roditelja, što je za njih velika odgovornost i najveći izazov.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Kada i zašto potražiti dečjeg psihijatra
Prirodno je da su roditelji zabrinuti za telesno i metalno zdravlje i blagostanje svoje dece. Mnogi rodtelji korektno i fleksibilno sagledavaju svoju deci i mlade kao normalne. Ipak, neki drugi roditelji brinu da li njhova beba, dete ili tinejdžer imaju psihički problem.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Svi odgovori doktora (668)
Poštovani, pitanje koje ste mi postavili izlazi iz domena medicine i psihijatrije i spada u oblast socijalnih pitanja. U načpj državi zu tom pogledu postoje dva odvojena resorna ministarstva )zdravlja i socijalnih pitanja). Ono što znam je da se u Nišu to Dom za decu bez roditeljskog staranja, a u Beogradu dom u Zvečanskoj ulici. Sva ostala pitanja možete postaviti u vačem Centru za socijalni rad gde sam siguran da ćete dobiti adekvatne odgovore. Srdačno
Poštovana ujna, razvoj govora, grubo rečeno, ima 3 komponente: ekspresivnu (izgovaranje reči) receptivnu (razumevanje reči koje prati izvršavanje jednostavnih naloga) i adekvatna upotreba govora (pragmatika, pogotovo u socijalnom kontekstu). Granica kada se može reći da je razvoj govora poremećen je 18,5 meseci. Sa 20,5 meseci se očekuje da dete zna više fraza od dve reči tipa imenica, da prepoznaje desetak do petnaest slika (da ih imenuje) i da izvršava najjednostavnije naloge (uzmi, daj itd) uz tendenciju izvršavanja i dvosložnih naloga (odnesi, zatvori, donesi). I pored ovih kategorijalnih odrednica, ne sme se izgubiti iz vida da normalan (očekivan) razvoj govora ima i komponentu koja se naziva individualnost, a po najviše je zavistan od spoljašnje stimulacije i očuvanosti slušnog i govornog aparata. Jedan kontrolni logopedski pregled bi najverovatnije otklonio sve dileme u pogledu razvoja govora vašeg sestrića.
Poštovani, obzirom da je dečak uključen u terapijsko praćenje kod dečjeg psihijatra i defektološki tretman, pokušati ću da informacijama premostim period do sledećeg susreta, kada ćete pomenute strzčnjake otvoreno pitati u vezi svih dilema koje imate o lečenju vašeg sina. Najustaljenija osobina tikaova je da se periodično pojačavaju i slabe sa i bez terapije. Uključivanje lekova ima za cilj da produži vreme do eventualne ponovne pojave tikova ili da umanji njihovo ispoljavanje kada se pojave. Mehanizam delovanja je unutrašnji (preko centara za kontrolu pokreta u mozgu) i spoljašnji (smanjivanjem tenzije u odnosima sa roditeljima koji obično vrše nekontrolisani pritisak da dete kontroliše pokrete, što najčešće samo trenutno otklanja tikove, a generalno ih još više pogoršava). Ono što ja savetujem roditeljima je da u svakom slučaju odustanu od zahteva da dete ne ispoljava tikove, jer taj zahtev uz nailazeću potrebu da to čine, stvara veliku unutrašnju napetost deteta. Posebno je važno da roditelji obrate pažnju kako se ponašaju u periodu kada dete ne ispoljava tikove (prema njemu ili jedno prema drugom). Sa druge strane, sa detetom koje ima 9 godina, mnogo toga se može raditi i individualno (elementi "HRT" programa). Svakako je od koristi reedukacija psihomotorike, pogotovo kod dece sa nezrelom motorikom i izmenjenom kontrolom pokreta. Zbog podataka koje ste vi napisali (iznenadni početak (da li posle nekog stanja sa povišenom temperaturom??), energičnost u ispoljavanju), predložio bih da se dečaku uradi bris grla i nosa i određivanje antistreptolizinskog titra (ASTO) zbog eventualno imunološke pozadine pojave tikova. Upotreba neuroleptika (ili antipsihotika, što je veoma nesrećan naziv za ovu grupu lekova jer se ne upotrebljavaju samo za psihoze i shizofrenjiju) je uobičajena praksa i u svetu, ali su doze koje se prepisuju u lečenju tikova značajno niže od onih koje se propisuju za shizofreniju i imaju za cilj da pomognu u kontroli pokreta, što je u lečenju shizofrenije nus pojava. Eglonil (sulpirid) spada u grupu veoma pouzdanih lekova koji se široko upotrebljavaju i u psihijatriji (dečjoj i adultnoj), pa i pedijatriji u lečenju različitih gastrointestinalnih smetnji. Srdačno
U stručnoj literaturi, problem koji ste opisali naziva se enkompreza (encompresis). Dakle preko interneta možete tražiti tekstove ukucavajući tu ključnu reč. Stičem utisak da se ne radi o organskom poremećaju, niti o disregulaciji prepoznavanja signala i organizovanja pražnjenja creva. Mislim da ste u pravu kada kažete da je najverovatnije u pitanju obuka, odnosno da vaš sin nije naučio samostalnu regulaciju pražnjenja creva. Dakle, potrebno je učenje, motivisanje da uspe (nagrada za učenje novog ponašanja, a ne za "kakanje") i konsekvence ukoliko u tome ne uspe (ukidanje privilegija i preuzimanje obaveza čišćenja). Obuka je jednostavna i sastoji se u davanju informacija šta se od njega očekuje, šta dobija i šta će mu biti ukinuto ukoliko ta očekivanja i obaveze ne ispuni. Refleks za pražnjenjem (gastrokolični refleks) se javlja nakon obroka i tada treba ukazati i dečaku da pokuša sa pražnjenjem, bez obzira da li mi se tada to radi ili ne. Motivacija se sastoji u pravljenju spiska njemu potrebnih stvari (u skladu sa njegovim uzrastom zbog učenja novog ponašanja), od kojih će dobiti prvu na listi ukoliko bude naučio šta se od njega očekuje (i to održao u budućnosti). Na kraju, mora znati i čega se sve mora odreći ukoliko se ne potrudi. Naravno, da bi ovaj metod uspeo, potrebna je apsolutna saglasnost i pomoć bez sabotiranja od strane svih ukućana, što može biti problem, ako granice uticaja roditelja i baka i deka nisu regulisane. U slučaju da se ne regulisanost dalje održava neophodno je potražiti savet stručnjaka koji bi eventualno sagledao i druge medicinske okolnosti koje mogu komplikovati usvajanje ove razvojne veštine. Srdačno
Poštovana, u vešem pismu ima dovoljno odgovora, da i nije potrebno da nešto posebno ja odgovoram. Međutim, da vi viditie te odogovore ne biste mi pisali pitanje. Šta vi i vaša svekrva činite za njega, sebe, supruga i porodicu ukoliko Vi nemate granice u ponašanju prema dečaku? Da li je takvo vaše ponašaanje amortizacija očeve strogosti i nedostatka bliskosti sa detetom, ili se vi možda bojite timkog rada sa ocem koji je i prema vama možda strog ili je on strog jer smatra da vi nemate autoritet nad detetom...? To vi bolje znate. U svakom slučaju, da bi dete povratilo ili steklo kontrolu nad svojim emocijama i ponašanjem ( i pored pameti), potrebno je da oba roditelje imaju bliskost sa detetetom, ali i neophodan autoritet. Roditeljski zadatak je da pomognu detetu da ovlada veštinama kontrole agresivnosti (na nenasilan način), jer će u suprotnom to učiniti škola i društvo, ali po znatno skupljoj ceni. Ako znate da dete ima pokvaren zub, bolestan organ, da li ćete dozvoliti da dete od pet godina odlučuje kada će se lečiti i da li će mu biti od pomoći da se u lečenju npr. karijesa prištedi. Vi mu najviše možete pomoći u motivisanju da reakcije ne bi bile burne, ali ne i poštedom od učenja kontrolisanog ponašanja, u čemu će umesto svekrve mnogo više pomoći otac u timskom radu sa vama. Uputstva o postupanju moćete naći na sajtu Stetoskop u meniju "moje zdravlje-zdravlje dece". Srdačan pozdrav
Na žalost kao dečji i adolescentni psihijatar, mogu vam pomoći samo u domenu čestitanja, uz predlog da se u vezi vaših pitanja obratite za to kompetentnoj osobi, što psihijatar sigurno nije sve dok se ne utvrdi suprotno
Poštovana , kada su u pitanju noćni strahovi, od koristi je surfovati po internetu, ali je još korisnije javiti se dečjem psihijatru ili neurolog i konsultovati se koje rutinske medicinske procedure treba učiniti da bi se napravila tačnija procena o čemu se radi. Prvenstveno treba uradiditi elektroencefalografski smimak (EEG) u budnom stanju, a pogotovo tokom spavanja. Sa druge strane, bitno je i prikupiti dovoljno informacija o dinamici javljanja epizoda noćnog straha i eventualno sličnim fenomenima u detinstvu roditelja, jer se često dolazi do podatka da je jedan ili čak oba roditelja imalo slične epizode koje su iščezle tokom razvoja. Dakle, prvo treba klinički jasno postaviti dijagnozu i isključiti druge probleme koji se mogu ispoljiti na sličan način, a onda i što pre predložiti specifičnu terapiju.
Poštovani roditelji dečaka, velika je razlika između "još uvek ne priča...nikako da počne da priča" i "govori 30-tak reči i sklopi prostu rečenicu". Svakako Lazarov razvoj govora nije očekivan za uzrast u kome bi stalno trebao da postavlja pitanja, opisuje radnje koje vidi oko sebe ili na slikama razumljivim govorom. Zbog toga mu je potreban stimulativni tretman (speech therapy), ali pre toga je potrebno da ga pregleda dečji psihijatar (ne pedijatar). Dečji psiholog i logoped su važni i njihova procena je dragocena, ali je najvažnije da proces terapije nadgleda i lekar, dečji psihijatar. Osim pregleda sluha (od strane otorinolaringologa-audiologa), dečji psihijatar će indikovati i druge medicinske procedure prvenstveno snimanje EEG-a, a sa druge strane proceniti da li postoje znaci neke druge razvojne smetnje.Vaš razlog za zabrinutost je opravdan, ali ne zbog učenja više jezika, već zbog globalnog kašnjenja u razvoju govora koji ne zavise bitno od broja jezika koje dete uči. Kod bilingvalnog učenja jezika (učenja dva jezika) očekuje se nešto sporije napredovanje razvoja govora za razliku od monolingvalnog. Takodje, napredovanje u savladavanju oba jezika je neujednačeno. Razdvajanje dva jezika se obično očekuje oko četvrte godine, a kod usporenog razvoja govora kasnije. Vi trebate vašem detetom da omogućite da uči čistu formu SRPSKOG jezika, dok će u kontaktu sa okolinom (uključujući i logopeda) dobijati čistu formu drugog (sekundarnog, engleskog) jezika. Tako se i mozgu olakšava da pravi selekciju u formiranju odvojenih jezičkih zona. Prilikom odlaska logopedu, potrebno je da prisustvujete radu i da vežbe koje logoped primenjuje vi sprovodite kod kuće na srpskom i na engleskom jeziku, odvojeno, u različitim vremenskim intervalima. Veliki pozdrav za zemljake u Australiji
učenje redu se uči pre svega kući. Davno je prošlo vreme kada su roditelji čekali da dete krene u vrtić da bi naučilo da se vrištanjem i valjanjem po podu ne dobija ništa ili da sin ode u vojsku da bi naučio da namešta krevet i sređuje odeću. Svakako da ne treba izgubiti uz vida se radi ipak o detetu od 22 meseca. U tom uzrastu razvijenost motornih, perceptivinih i intelektualnih sposobnosti omogućava deci da borave u vrtiću bez ozbiljnijih smetnji. Problem nastaje kada razvijenost govora, emocija i socijalnih veština odudara od onih koja su za uzrast očekivana. Sa 22 meseca dete obično zna nekoliko fraza i pokušava ili sklapa rečenici od po tri reči. Ukoliko govor nije razvijen, emocionalne reakcije mogu biti preterane. Sa druge strane, to je i period kada se strah od odvajanja još uvek nije izgubio (obično se graničnim smatra 24. mesec), pa se može umesto ublažavati, neočekivano pojačati ukoliko je dete dodatno uplašeno. U ovim trenucima su od presudne važnosti ne reakcije deteta, već ukućana. Ukoliko se dete vremenom privikne na red i pravila u obdaništu, pretereno zapitkivanje, uljuljkivanje i udovoljavanje u kući mu može stvoriti određenu nesigurnost koja se može odraziti potrebom da kontroliše kretanje majke ili izlivima besa (temper tantrumi) prilikom neudovoljavanja njegovim potrebama, što opet u vrtiću nije moguće. Ukoliko su razlike prevelike u onome što se događa u kući i vrtiću, stres zaista može biti veliki. S poštovanjem, dr Miša
Draga T., opšte je poznato u psihologiji da oklevanje pred agresivcem i manipulatorom samo izaziva još agresivnije i manipulativnije ponašanje. Sa druge strane, tvoje popuštanje (žrtvovanje) pred pretnjama samoubistvom kod tebe može izazvati doživljaj moći (spašavanje nečijeg života) što sve zajedno postaje opasna igra gde bezbolan kraj često nije izgledan. U praksi, čuo sam puno efikasnih taktika tvojih vršnjaha, ali koje se grubo mogu grupisati u dve grupe. Prva grupa je tzv. "hladan tuš", kada se naprosto podvuče crta i redukuju svi kontakti i uz pomoć prijatelja prebrodi krizan period, a u slučaju i pretnji nasiljem zatraži pomoć roditelja i policije. Druga grupa je tzv. "topao tuš", inače ređe primenjivan jer zahteva više strpljenja i vremena, ali efikasniji. Taktika podrazumeva primenu ponašanje koja nerviraju partnera u što većoj meri, dok on sam ne predloži kraj. Još bezbolnija varijanta je primenjivati ona ponašanje koja do tada nisu nervirala partnera, ali kada se enormno uvećaju ona postaju nesnosna. Dobar primer je ponašanje prema gostu koji posle iskazanog gostoprimstva i posvećenog vremena ne shvata da je došlo vreme rastanka. E, onda domaćin počinje da nutka sok (domaći) po 10 puta (iako gost pije samo kaficu ili rakijicu npr.), da se nutka jelom iako je tek jeo, da mu se po ko zna koji put pokaže kako je neko cveće procvetalo, pesma koja je fascinantna da se čuje opet iznova, dok dosadni gost na kraju i sam ne pobegne glavom bez obzira. Profesionalno, ako postoje partnerski problemi uvek predlažem da je potrebno potražiti trening asertivnog ponašanja, odnosno trening komunikacionih veština kojim osoba uči odbranu sopstvenih i neugrožavanje tuđih ljudskih prava. Pozdrav
Pitajte doktora
Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Prijavite se na Stetoskop Gazette
Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.