Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #582124. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani Perišići, žiganja u preponama kod šezdesetogodišnjaka izuzetno retko spadaju domen psihijatrije, pogotovo dečje, pa predlažem da pitanje ponovite adekvatnom specijalisti, osim ukoliko ne insistirate na mom odgovoru. Srdačno
?
Pitanje #545914. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Beba u prvom mesecu života majku prepoznaje po mirisu, sluhom, a tek od drugog meseca majku prepoznaje po liku.  Smatra se da od četvrtog meseca dete može razviti mentalnu predstavu da ono i majka nisu jedno tako da se stvara i strah nepoznatih osoba i odvajanja od majke. Istovremeno dete razvija sigurnost prema osobama koji su u prostornoj, fizičkoj i simboličkoj vezi sa majkom, koja i sama sigurna i prati potrebe deteta. Razvoj bebe je veoma dinamičan i prva godina predstavlja najburni period u razvoju mozga. Šta će se sve događati u narednih šest meseci, najbolje je da saznate preko specifične popularne literature koju možete nabaviti u knjižarama.
Srdačan pozdrav
?
Pitanje #541813. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Više puta sam pročitao pitanje i nisam uspeo da razumem rečenicu da "bacanje izmeta nastaje možda čak i posle 1h". ali imajući u vidu sve što ste napisali ja sam shvatio da devojčica ima tvrdu stolicu, da se jako napinje, a da izbacivanje izmeta nastupa nekada tek nakon sat vremena i da je u tom periodu veoma nervozna. Ukoliko dete ne pokazuje izmene u ponašanju van perioda koji se odnosi na pripremu za defekaciju i samu defekaciju, sasvim je očekivano da će i svojim ponašanjem pokazai nezadovoljstvo zbog neprijatnosti koju doživljava. Zbog toga predlažem da se javite pedijatru sa kojim se možete posavetovati kako devojčici ublažiti smetnje koje pravi tvrda stolica, pre svega prilagođavanjem ishrane, korišćenjem siruapa (Portalak, po uputstvu pedijatra). Tek ukoliko se ponašanje koje ste opisali bude javljalo nevezano za defekaciju, ima smisla konsultovati dečjeg neurologa, pa i psihijatra. Srdačan pozdrav
?
Pitanje #539612. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, bilo bi veoma jednostavno kda bi se raspoloženje ljudi procenjivalo na osnovu boje kojom crtaju. Psiholozi bi onda ostali bez posla, jer bi svako o svakom znao kako se oseća kada crta crno, oblči crveno, nepodnosi žuto. Ukoliko je to satavni deo neke šire slike neraspoloženja i pada socijalnih aktivnosti i poremećaja spavanja, hranjenja, igre,  onda se može razmišljati i mudrovati šta je sa devojčicom. Ovako, postavlja se pitanje da li je vaspitačica primetila neke ozbiljnije promene u ponašanju, ili je to samo preozbiljno shvaćena simbolika. Srdačno
?
Pitanje #52659. 5. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Neurofidbek nije procedura indikovana u tretmanu buntovnog ponašanja, pogotovo ako se ono ispoljava selektivno, u kućnom okruženju. Dakle, zaboravite neurofidbek, a predalažem da počnete sa pregovorima o poštovanju kućnog reda (kao i poštovanju školskog reda i pravila), kao i konsekvecama kršenja istog. Naravno, treba imati na umu da poštovanje pravila i ličnosti podrazumeva da oni koji traže poštovanje se ponašanju na način kojim se to poštovanje zadobija. Srdačno

?
Pitanje #490830. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Neuobičajenosti u ponašanju ne znače i automatski postojanje nekakvog poremećaja. Roditeljska zabrinutost je obično vezana za poremećaj  identiteta i poremećaj seksualne orijentacije. Međutim, još je uobičajenije da  roditelji ne primećuju kada je je dete postalo pubertetlija, a kada adolescent. To može stvoriti konfuziju u odnosu sa detetom.  Neki roditelji idu tako daleko da imaju  uverenje da ukoliko im se detet druži sa devojčicama ima sigurne veze sa homoseksualnošću, bez obzira što im se sinovi generalno loše snalaze u druženju sa dečacima. Zanemaruje se jedna velika nelogičnost, a to je da homoseksualnost pretpostavlja privlačenje i prilaženje osob istoga pola, a ne bežanje od njih. Sa druge strane, iz iskustva znam da deca sa nekim telesnim problemom (npr. sferocitoza u njegovom slučaju), bivaju generalno prezaštićena pa često ne razviju sposobnosti socijalnih interakcija kao i njihovi vršnjaci jer su obično bili isključeni iz grupnih interakcija koje su mogle da dovedu do pogoršanja bolesti (objektivno ili po proceni roditelja), te otuda i nešto izraženije kašnjenje u sticanju samostalnosti (otuda možda i njegov komentar da jedva čeka da mu izvade slezinu pa da se smiri. Rekao bih da je mislio u stvari da se roditelji smire). U tim slučajevima, osamostaljivanje i podrška u tome doprinosi boljoj adaptaciji u vršnjačkim odnosima, a i boljim odnosima sa roditeljima. Predlažem da porazgovarate sa školskim psihologom ili dečjim psihijatrom u vašem gradu o tome šta je za mladića njegovog uzrasta očekivano ponašanje, a šta je očekivano ponašanje roditelja. Sferocitoza tome nije apsolutna prepreka, a što treba provieriti sa pedijatrom hematologom.
?
Pitanje #44404. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

To je latinski termin za glavobolju. Leči se shodno uzroku koji izaziva glavobolju zbog ega se opisuje i više tipova gavobočja. Terapija je usmerena ka otklanjanju uzroka koji provociraju glavobolju. Glavobolje kojima se bave psihijatri su tzv. psihogene glavobolje, kada ne postoji detektabilan telesni uzrok, ali postoji jak unutrašnji emoionalni konflikt ili kada glavobolja ima funkciju regulatora nekog interpersonalnog odnosa.

?
Pitanje #43302. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Psihoze spadaju u grupu razvojno nesprecihičnih duševnih poremećaja, što znači da se mogu pojaviti u svim uzrasnim dobima, pa i dečjem. Ranije su autizam i poremećaji iz autističnog spektra bili posmatrani kao infantilna psihoza, ali se danas taj naziv više ne koristi, već u psihotične poremećaje dečjeg uzrasta spadaju svi oni psihotični poremećaji koji se javljaju i kod odraslih, ali sa karakterističnom ispoljavanjem i sadržajima svojstvenim dečjem uzrastu. Vreme javljanja, tok, dužina trajanja psihotične epizode, efikasnost terapije, svakako određuju i ishod bolesti, ali se nikako ne može tvrditi da pojava psihoze u dečjem uzrastu po pravilu ima hroničan tok i lošu prognozu, odnosno trajan ishod. Upravo je u dečjem uzrastu tzv. terapijski "prozor" širom otvoren, pa je i razloga za optimizam mnogo više nego kada su u pitanju odrasle osobe.

?
Pitanje #42631. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovani, preparat koji vas interesuje spada više u grupu dijetetskih  dodataka (suplemenata) neko klasičnih lekova. U svakom slučaju naziva se  nootropnim preparatom, dakle onim "koji deluje na um".

Deluje povećanjem  protoka krvi u mozgu i iskorišćevanjem kiseonika, poboljšava funkciju  neurotransmitera acetilholina zbog čega se kod dece koriste za stimulaciju  sazrevanja nervnih ćelija, uglavnom kod dece sa usporenim psihomotornim  razvojem , pervazivnim poremećajima razvoja ili zastojem u razvoju govora  i usvajanja školskih veština (pre svih disleksije). Kod odraslih se  koristi u sprečavanju kognitvnih oštećenja kod različitih stanja hipoksije mozga (starenje, alkoholizam, Alchajmerov demencija, ishemijski inzult  itd).

Nije zabeležena toksičnost, ali se savetuje opreznost u kombinaciji  sa drugim lekovima, pogotovo psihostimulansima (Concerta). Obično  roditelji ne primećuju nikakve efekte sve dok se ne primene visoke doze,  ali su istraživanja pokazala da niže doze na duži rok imaju istovetne  efekte kao i visoke doze.

Preporučuje se u obliku sirupa, kapsula i  tableta 2-3 puta dnevno uz određivanje doze od strane lekara.

?
Pitanje #42621. 4. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovani, već je bilo nekoliko pitanja sličnih vašem pa vas molim da  pogledate meni sa odgovorima iz dečje psihijatrije. Kombinacija motornih i  glasovnog tika je uvek stanje koje zahteva pregled stručnjaka iz oblasti  dečje psihijatrije, jer takva kombinacija visoko koincidira sa stanjem  koje se naziva Gill de la Tourette sindrom (možete potražiti na internetu)  i koji zahteva aktivan terapijski pristup. Takođe, potrebno je uraditi i  dopunska ispitivanja i psihoedukaciju roditelja koja ne podrazumeva puko  ignosrisanje ponašanja deteta, već i aktivnu pomoć u interakciji, ali i  prilagođavanju okruženja (familijarnog, komšijskog, vršnjačkog, školskog  itd.) na ponašanje dečaka. Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460