Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Psihijatrija, Dečija psihijatrija
Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Zakažite pregled
Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.
Zatražite termin onlineO lekaru
Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut.
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine.
Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.
Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”.
Radno iskustvo
Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.
Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta
Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.
Obrazovanje
Medicinski fakultet u Nišu
(1998) Osnovne studije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.
Članstva
Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”
Član.
Ocene i iskustva
Još uvek nema ocena.
Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Razvijanje samopoštovanja kod dece
Svaki roditelj se nada da njegovo dete razvija pozitivan osećaj samopoštovanja. Kako će deca videti sama sebe, najviše zavisi od roditelja, što je za njih velika odgovornost i najveći izazov.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Kada i zašto potražiti dečjeg psihijatra
Prirodno je da su roditelji zabrinuti za telesno i metalno zdravlje i blagostanje svoje dece. Mnogi rodtelji korektno i fleksibilno sagledavaju svoju deci i mlade kao normalne. Ipak, neki drugi roditelji brinu da li njhova beba, dete ili tinejdžer imaju psihički problem.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Svi odgovori doktora (668)
predlažem tri stvari. Prvo, raspitajte se dobro da li su se takvi napadi događali u vrtiću. Ako nisu njoj, pitajte da li se događaju drugoj deci. Drugo, počnite da vodite dnevnik o okolnostima kada se napad dogodio) tzv. ABC pristup) A. šta je predhodilo B. kako se ponaša C. kako ste reagovali (svako ponaosob) i na kraju kako se smirila. Treća stvar, snimite video kamerom dok joj se dešava napad kao i reakciju roditelja koji pokušava da je smiri. Toliko za jednu kratku a korisnu analizu ponašanja. Tek ond bih se upuštao u konkretne predloge o pristupu devojčici od 19 meseci. S
rdačno
u lečenju ADHD, u Klinici u kojoj radim primenjujemo integrativni petomodelni terapijski pristup, koji podrazumeva 1. edukaciju roditelja (o ADHD, principima menjanja ponašanja deteta, značaju ishrane i alergija na ponašanje dece), 2. individualnu bihejvioralno-kognitivnu terapiju deteta, 3. upotrebu medikamenata (ukoliko je neophodno, u kraćem adaptivnom periodu), 4. porodičnu psihoterapiju i savetovanje, 5. socio i okupacionu terapiju (sa akcentom na uključivanje dečaka u strukturisane sportske aktivnosti i pomoć u savladavanju specifičnih školskih veština kroz pedagoško vođenje i praćenje), i na kraju u procesu smo uvođenja neurofidbek (neurofeedback) stimulacije, uz defektološku reedukaciju psihomotorike ukoliko je to potrebno (a često jeste). Smatram da je to sveobuhvatan i efikasan pristup i kod najotpornijih oblika ADHD. U slučaju vašeg sina, koji je sagledan i dijagnostikovan kao lakši oblik ADHD, verujem da terapija može brzo dati neke očekivane efekte, ali obzirom na postojanje i drugih smetnji (noćno mokrenje), smatram da je gore navedeni integrativni pristup neizostavan. Svakako, sa 12,5 godina, veoma je važno sagledati prvenstveno elemente pažnje i emotivnog zadovoljstva mnogo pre nego motornu aktivnost koja će sama po sebi izgubiti primat sa godinama, gde hiperaktivnost često zamene naleti nezadovoljstva i lošeg raspoloženja, kao i porodičnu situaciju u kojoj problem opstaje. Teško je odogovoriti na pitanje da li ste zakasnili ili ne i u čemu, jer ste tražili pomoć stručnjaka. U lečenju hiperaktivne dece još od 30-tih godina je poznata efikasnost amfetamina, ali na žalost, kod nas je teko od skora prihvaćen lek, takođe iz grupe stimilansa, metilfenidat. On je samo jedan od predstavnika prve linije lekova, pored amfetamina, atomoksetina, klonidina i guanfacina (kojih ne možete naći kod nas). Lekovi su efikasni ukoliko dete na njih reaguje smanjivanjem nepoženih simptoma pri odogovarajućoj dozi, a u protivnom nisu (otud i drugi, po meni značajniji terapijski pristupi). Takođe, efekti lekova su često onoliko dugi koliko dugo se i primenjuju, odnosno nisu dovoljno efikasni \"na duže staze\". Oni koji su skloni propisivanju lekova preporučuju da je dobitna kombinacija (lekovima) ona koja podrazumeva jedan od gore navedenih lekova sa nikotinskim kožnim flasterom.
Srdačno,
MS
Srdačno
Pozdrav i vama!
ukoliko malo izmenimo terminologiju, vaše pitanje može izgledati i drugačije. Da li se možda može reći je vaš sin okupiran aktivnostima u teretani umesto \"opterećen\", jer prvo implicira zadovoljstvo bavljenjem, a drugo neku prisilnu, nevoljnu radnju? Da li se može reći da vaš sin želi da dobije na težini i masi, umesto da \"hoće da se ugoji\", jer u prvom slučaju bi značilo da želi da poboljša svoj izgled, a u drugom da ima poremećenu percepciju svog tela? Odnos između telesne visini i težine vašeg sina govori da je trenutno unutar opsega zdravih osoba. Da bi se moglo govoriti o prekomernoj telesnoj težini za njegovu visinu i uzrast, trebao bi da ima više od 80 kg. Ne znam na koji način je poremetio krvnu sliku, ali bi svakako trebalo obaviti konsultaciju sa pedijatrom oko toga i videti kakava je direktna veza između ishrane i krvne slike. To što se ne druži sa vršnjacima van teretane možda nije zabrinjavajuće ukoliko se druži u teretani ili je možda bavljenje telesnim izgledom upravo priprema za uključenje u vršnjačku grupu gde se posebno ceni takav telesni izgled (a u kojoj se to vršnjačkoj grupi adolescenata telesni izgled ne ceni, kada čak i oznaka proizvođača obuće i odeće koju nose može biti presudna za pripadanje ili ne pripadanje grupi). Šta da preduzmete? Predpostavljam da iz prethodno napisanog već naviru ideje šta baš Vi možete konkretno preduzeti. Da bi ste znali i kako se oseća, a nije vam emocionalno dostupan (zatvoren prema vama), pokušajte da uvedete nekog iz porodice i familije bliskog (po mogućstvu muškarca) koji bi sa njim porazgovarao o njegovim osećanjima, idejama, planovima, trenutnim preokupacijama bez preteranog mudrovanja a pogotovo ne kritikovanja i ubeđivanja u to šta je dobro a šta ne.
Srdačno
Srdačno,
MS
S poštovanjem
Srdačno
Pitajte doktora
Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Prijavite se na Stetoskop Gazette
Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.