Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #1320920. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
predlažem tri stvari. Prvo, raspitajte se dobro da li su se takvi napadi događali u vrtiću. Ako nisu njoj, pitajte da li se događaju drugoj deci. Drugo, počnite da vodite dnevnik o okolnostima kada se napad dogodio) tzv. ABC pristup) A. šta je predhodilo B. kako se ponaša C. kako ste reagovali (svako ponaosob) i na kraju kako se smirila. Treća stvar, snimite video kamerom dok joj se dešava napad kao i reakciju roditelja koji pokušava da je smiri. Toliko za jednu kratku a korisnu analizu ponašanja. Tek ond bih se upuštao u konkretne predloge o pristupu devojčici od 19 meseci. S
rdačno
?
Pitanje #1316520. 10. 2008.

Moj dečak ima 14 meseci. Divno je dete, veselo, druželjubivo i poprilično

Moj dečak ima 14 meseci. Divno je dete, veselo, druželjubivo i poprilično samostalno i nezavisno za svoj uzrast. Pre mesec dana je krenuo u jaslice, gde se jako lepo adaptirao, što procenjujemo na osnovu toga što se raduje kad stignemo tamo i na osnovu toga što deluje zadovoljno i srećno svaki put kad gvirnemo sa strane kad dođemo po njega.
E sad...problem koji imamo i za koji smo sami krivi, ali sada ne znamo kako da ga rešimo ima veze sa njegovim uspavljivanjem i noćnim spavanjem. Naime, još uvek nismo prestali sa sisanjem, zato što je krenuo u jaslice, pa kao dok se ne adaptira u potpunosti, intenzivno mu rastu zubići, pa se desi da ne može ništa da jede u toku dana, ali može da sisa...No, to je uzrokovalo da 1. ne može da se uspava sam bez sisanja 2. da se više puta u toku noći budi i da ne može sam da se uspava, pa traži da sisa...3. traži da sisa sve češće i duže u toku noći, što postaje poprilično iscrpljujuce za mene. Pokušaj uvođenja drugog mleka kao alternative je prve nedelje bio vrlo uspešan, da bi u poslednje vreme to postala nemoguća misija. Kako vidi flasicu sa belom tekućinom odbija je i pruža se ka meni kao zanimljivijem izvoru tekućine. Situacija koja je nas uznemirila se javila pre neko veče kada je imao nešto što bi se moglo nazvati histeričnim napadom koji je trajao oko sat vremena. Do ispada je došlo kada je po njegovom buđenju u toku noći došao suprug da ga umiri. To se obično završi tako što ga neko podigne iz kreveca na par minuta malo pomazi i on se smiri, s tim što to najčešće radim ja, a nekad mu čak dam ponovo da sisa. No, te večeri sam ostavila tatu malo duže s njim gde se malac očigledno jako iznervirao i počeo vrlo burno da reaguje bacakanjem na sve strane. Niti hoće kod mene, tačnije kad ga ja uzmem vrišti još jače i pruža ruke ka mužu, kad ga on uzme vrišti i gura ga od sebe...kad ga spustimo na krevet skače sa njega i baca se po podu....Sve dok ga nekako nismo smirili da bih mu dala da sisa gde je zaspao snom pravednika. No tokom noći se budi više puta i više puta traži da sisa sve dok u nekom trenutku rano izjutra ja odbijem posle sat vremena sisanja da mu dam ponovo nakon 5 minuta. Akcija vrištanja od te večeri se ponavlja... Probali smo sve i uzimanje u zagrljaj i tiho pričanje i ljuljanje i da ga pustimo, ali to je trajalo SAT vremena kad je već postalo nepodnošljivo. Uspeo je da se smiri na trenutak kada smo mu otpevali omiljenu pesmicu i da se smeši...da bi se odmah potom setio svoje muke i nastavio sa vrištanjem. Na pokušaj da mu damo da sisa bi se smirio na kratko, ali očigleno pošto mu potrebe nisu ispunjene (jer mleka više nema ili ne ide dovoljno brzo) bi ponovo počeo da vrišti. Nije hteo ni vodu, a flasicu sa belom tekućinom neću ni da spominjem. Smirio se kad je dobio keks u ruke koji nije ni zagrizao, ali se tad opustio i zaspao. Naravno kad se probudio kao da ništa nije bilo, veseo srećan, oran, spreman za igru i saradnju.
Kako rešavati te burne situacije? Čitam da treba ignorisati takvo ponašanje, ali KAKO? Zar nije mali da bih ga ignorisala...i kako ignorisati dete koje se u pola noći baca po podu... Inače nije da nema dovoljno pažnje, tačnije kao što se pojedinačno igramo sa njim odvajamo vreme kada se svi zajedno igramo na podu ili jurimo u parku ili mazimo pred spavanje, a nije i da nema vreme za sebe kada će sam da istražuje i ispituje i igra se.... Otkud napadi besa... I kako ih rešiti?
Puno pozdrava i znam da nemate gotov recept, ali nadam se da imate dobar savet i predlog kako bi ovo mogli da rešimo.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Dobro ste napisali: \"još uvek nismo prestali sa sisanjem\", mada pretpostavljam da ste želeli da napišete da on nije prestao sa sisanjem. Ali kako da prestane ako mu vi pomažete da nastavi? Vaša konstatacija ukazuje na vaše učešće, odnosno učešće vaših uverenja da će mu dojenje pomoći da održi imunitet i zdravlje i ublaži moguće patnje adaptacije. Jedna majka mi je rekla u očajuČ \"Ja vidim da ga fizički štitim, ali ga emocionalno urnišem\". Bila je u zabludi i po jednom i po drugom pitanju. Mleko sa 14 meseci nema ni ribližno potrebnu hranljivu ni yaštitnu vrednost. Već sa 4 meseci bebe su spremne da griz, a sa 6 uveliko žvaću i to su jasni signali kada mleko treba da postane sekundarno, a druga vrsta hrane primarna. Odvikavanje od dojke podrazumeva jasnu, a ne zbunjujuću poruku detetu. Očekivana reakcija deteta nije reakcija prihvatanja već protesta, ali učenje svega novog podrazumeva neko odricanje od starih navika i ta lekcija se nauči nakon dve noći. Od vas se očekuje odgovornost za odluke koje donosite i dolslednost u sprovođenju. Glad i rast zuba moaju biti sagledani. Za zubiće postoji rastvor sa anestetikom, a glad se reguliše adekvatnim obrocima tokom dana i pre spavanja. Napade besa (ili akutne anksioznosti i uznemirenosti) možete prevazići uvođenjem \"sigurnosnog ćebenceta\" ili meke lutke, jastueta sa posebnom teksturom koja će biti uz njeg pri uspavljivanju i prilikom uznemirenja. Ne morate mu davati hranu automatski! Noću ni vi ne jedete. O tehničkim detaljima postupanja tokom noći možete više da pročitate u mom tekstu \"Noćni podoji, neispavana majka\" (ili tako nešto slično), na ovom sajtu u odeljku Zdravlje dece.
?
Pitanje #1314519. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana gdjo Marija,
u lečenju ADHD, u Klinici u kojoj radim primenjujemo integrativni petomodelni terapijski pristup, koji podrazumeva 1. edukaciju roditelja (o ADHD, principima menjanja ponašanja deteta, značaju ishrane i alergija na ponašanje dece), 2. individualnu bihejvioralno-kognitivnu terapiju deteta, 3. upotrebu medikamenata (ukoliko je neophodno, u kraćem adaptivnom periodu), 4. porodičnu psihoterapiju i savetovanje, 5. socio i okupacionu terapiju (sa akcentom na uključivanje dečaka u strukturisane sportske aktivnosti i pomoć u savladavanju specifičnih školskih veština kroz pedagoško vođenje i praćenje), i na kraju u procesu smo uvođenja neurofidbek (neurofeedback) stimulacije, uz defektološku reedukaciju psihomotorike ukoliko je to potrebno (a često jeste). Smatram da je to sveobuhvatan i efikasan pristup i kod najotpornijih oblika ADHD. U slučaju vašeg sina, koji je sagledan i dijagnostikovan kao lakši oblik ADHD, verujem da terapija može brzo dati neke očekivane efekte, ali obzirom na postojanje i drugih smetnji (noćno mokrenje), smatram da je gore navedeni integrativni pristup neizostavan. Svakako, sa 12,5 godina, veoma je važno sagledati prvenstveno elemente pažnje i emotivnog zadovoljstva mnogo pre nego motornu aktivnost koja će sama po sebi izgubiti primat sa godinama, gde hiperaktivnost često zamene naleti nezadovoljstva i lošeg raspoloženja, kao i porodičnu situaciju u kojoj problem opstaje. Teško je odogovoriti na pitanje da li ste zakasnili ili ne i u čemu, jer ste tražili pomoć stručnjaka. U lečenju hiperaktivne dece još od 30-tih godina je poznata efikasnost amfetamina, ali na žalost, kod nas je teko od skora prihvaćen lek, takođe iz grupe stimilansa, metilfenidat. On je samo jedan od predstavnika prve linije lekova, pored amfetamina, atomoksetina, klonidina i guanfacina (kojih ne možete naći kod nas). Lekovi su efikasni ukoliko dete na njih reaguje smanjivanjem nepoženih simptoma pri odogovarajućoj dozi, a u protivnom nisu (otud i drugi, po meni značajniji terapijski pristupi). Takođe, efekti lekova su često onoliko dugi koliko dugo se i primenjuju, odnosno nisu dovoljno efikasni \"na duže staze\". Oni koji su skloni propisivanju lekova preporučuju da je dobitna kombinacija (lekovima) ona koja podrazumeva jedan od gore navedenih lekova sa nikotinskim kožnim flasterom.
Srdačno,
MS
?
Pitanje #1305718. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Ne morate odmah ići kod lekara, jer se ne radi o duševnom poremećaju, niti nenormalnom ponašanju. Svi prelazi kože u sluzokožu predstavljaju izrazito nadražljive regije. Mehaničko nadraživanje, dodirivanje tih regija najčešće pokreće osesećaj opuštenosti i zadovoljstva. Tako ćete decu često videti kako ustima opipavaju sve i svašta, kako čačkaju nos i kada je prilika i kada to nije, kako se dodiruju za polne organe, ali ako se dobro sagleda postojanje signala koji pokreću na takvo ponašanje, može se jasno uočiti obrazac po kome se takva ponašanja ponavljaju. Pre svega, kada su pomenute regije ili njihova okolina i same mehanički nadražene (rast zuba, skoravljena sluz, puna bešika ili rektum i sl.). Sa druge strane i spoljašnji signali mogu biti pokretači, dosada, uzbueđenje, napetost, neizvesnost mogu pokrenuti ova ponašanja jer obično dovode do telesne relaksacije. Reakcija okoline može biti ključna u održavanju tih ponašanja, pogotovo ako su deca prepuštena sama sebi, a okolina reaguje i približi im se tek kada učine nešto nepristojno (ne radi se o vašem slučaju). Kod dece koja oponašaju seksualne pokrete nema ključnih elemenata seksualnog ponašanja (ne pokreće ih seksualni signali ni iz okoline niti hormoni iznutra, nema seksualne mašte, najčešće nema ni erekcije iako je to refleksna reakcija ri mehaničkom nadraživanju). U slučaju vašeg sina, dakle, obzirom da se radi o periodičnoj pojavi (nema kontinuitet), da ste uočili vezu između nekog unutrašnjeg signala (izostanak stolice), da nije izložen mogućnosti da takve pokrete vidi ili da je zbog takvog ponašanja bio \"u centru pažnje\", kao i da nema drugih izmena u ponašanju, smatram da bi ste trebali da reagujete samo u onoj meri koja će podrazumevati da ga tada okrenete na leđa i zaigrate na drugačiji način, pohvali te ga za to što prihvata drugu igru, ali i da proveravate (pitaju ći ga) da li mu se \"piški ili kaki\". \" Neodustajanje ne treba da vas deprimira jer uvek postoji jači motivator.
Srdačno
?
Pitanje #1301117. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nije mi jasno da li ste sigurni da baš sve razume, jer ako mu kažete daj, nosi, a on to ne učini (nikada), kako znate da to razume? Uz to, sa 18 meseci deca osim gestikulacije i pomenutih glasova i delova reči obično upotrebljavaju nekoliko reči, pa čak i spajaju po dve. Meni se čini da pre nego što dete proglasimo čudakom po karakteru, neposlušnim i sebičnim, da je potrebno temeljno sagledati njegov razvoj govora, a pritom proveriti sluh. Opis njegovog ponašanja ukazuje da se ne radi o autizmu i sličnim stanjima, pogotovo ne o teškom karakteru, niti da neće da komunicira, već da možda ima problem u razvoju govora i to treba sagledati u budućnosti. Naravno, treba imati i uvidu da ima tek 18 meseci i da postoje i individualne varijaciju u razvoju govora, ali nikako ne treba čekati da dete napuni 3 godine da bi se počelo sa konsultacijama. jer nekako se čak i među stručnjacima ustalilo netačno (\"babsko\") mišljenje da izmenjen razvoj treba tolerisati do te \"magične\" granice koja je zapravo važna dijagnostičaru, ali ne i detetu.
?
Pitanje #1293316. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
ukoliko malo izmenimo terminologiju, vaše pitanje može izgledati i drugačije. Da li se možda može reći je vaš sin okupiran aktivnostima u teretani umesto \"opterećen\", jer prvo implicira zadovoljstvo bavljenjem, a drugo neku prisilnu, nevoljnu radnju? Da li se može reći da vaš sin želi da dobije na težini i masi, umesto da \"hoće da se ugoji\", jer u prvom slučaju bi značilo da želi da poboljša svoj izgled, a u drugom da ima poremećenu percepciju svog tela? Odnos između telesne visini i težine vašeg sina govori da je trenutno unutar opsega zdravih osoba. Da bi se moglo govoriti o prekomernoj telesnoj težini za njegovu visinu i uzrast, trebao bi da ima više od 80 kg. Ne znam na koji način je poremetio krvnu sliku, ali bi svakako trebalo obaviti konsultaciju sa pedijatrom oko toga i videti kakava je direktna veza između ishrane i krvne slike. To što se ne druži sa vršnjacima van teretane možda nije zabrinjavajuće ukoliko se druži u teretani ili je možda bavljenje telesnim izgledom upravo priprema za uključenje u vršnjačku grupu gde se posebno ceni takav telesni izgled (a u kojoj se to vršnjačkoj grupi adolescenata telesni izgled ne ceni, kada čak i oznaka proizvođača obuće i odeće koju nose može biti presudna za pripadanje ili ne pripadanje grupi). Šta da preduzmete? Predpostavljam da iz prethodno napisanog već naviru ideje šta baš Vi možete konkretno preduzeti. Da bi ste znali i kako se oseća, a nije vam emocionalno dostupan (zatvoren prema vama), pokušajte da uvedete nekog iz porodice i familije bliskog (po mogućstvu muškarca) koji bi sa njim porazgovarao o njegovim osećanjima, idejama, planovima, trenutnim preokupacijama bez preteranog mudrovanja a pogotovo ne kritikovanja i ubeđivanja u to šta je dobro a šta ne.
Srdačno
?
Pitanje #1292716. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Predlažem da se prvo konsultujete sa psihologom u obdaništu. Ukoliko planirate da potražite pomoć u nekoj od ustanova, preporučujem da pokušate da zakažete pregled kod dr Nenada Rudića iz Dnevne bolnice za decu na Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj. Ustalom u Beogradu imate još mogućnosti osim Instituta, na Klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu u dr Subotića (kod prof.dr Anete Lakić ili dr Kolara) i KBC Dragiša Mišović (dr Biljana Pirgić).
Srdačno,
MS
?
Pitanje #1282915. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Na uzrastu od dve godine detetu je bitno da ima jednu stalnu, osetljivu, dostupnu i sigurnu figuru da bi se formirali emocionalno i socijalno adekvatni obrasci (modeli) privrženosti, odnosno sposobnosti ostvarivanja emocionalnih kontakata sa drugima. Čak je stalno smenjivanje ili nepostojanje jedne stalne figure u prvih pet godina života deteta veoma štetno. Postojanje jedne stalne, sigurne osobe, omogućava i detetu sigurnost da istražuje odnose sa drugim osobama u okolini, ali i osećaj da uvek postoji mogućnost da se vrati sigurnoj bazi. Uloga majke je nezamenljiva ukoliko ispunjava sve te uslove koje su potrebne detetu. To je ukratko opis emocionalnih i socijalnih potreba deteta od dve godine. Ono što vas interesuje izlazi iz domena potreba deteta i ulazi u domen potreba rodbine i odnosa odraslih međusobom, koji su pritisnuti tragedijom (od koje, prema uzrastu deteta, nije prošlo više od 2,5 godine, a verujem da je prošlo značajno manje). Svakako da treba prvo zalečiti rane izazvane tragedijom bez otvaranja novih, a pogotovo ne uključivanjem deteta koje nije krivo ni za nesreću niti za osećanja tuge i besa koji su očekivani.
S poštovanjem
?
Pitanje #1282415. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Pošto od mene očekujete da vas uputim kome da se obratite, moram priznati da mi je lakše da prokomentarišem ono što ste iscrpno napisali nego baš ono što od mene očekujete, jer mi niste napisali gde živite. Ukoliko ste u Beogradu, možete se javiti na Institut za mentalno zdravlje u Palmotićevoj, ili na Kliniku ua neurologiju i psihijatriju u dr Subotića. Posebno predlažem da potražite dr Milijanu Selaković u Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora. Ukoliko ste bliže Nišu, možete potražiti dr Jadranku Vukićević na Dečjoj internoj klinici ili dr Olgu Milojković ili mene na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja.
Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460