Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #1603726. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Na uzrastu od dve godine dete bi trenačo da ovlada značenjima 200-250 reči, da izgovara više rečenica od tri reči, da zna svoje ime i upotrebi ga adekvatno i da odgovara na pitanja koja ukazuju na nešto npr. Gde je tvoja mama, čiji je ovo tata itd. Naravno, poremećaj razvoja govora ne podrazumeva izgovaranje razumljivih reći i bez rečenica kao i uočljivo razumevanje izgovorenih tuđih reči (kao kod vaše ćerkice), alil jeste razlog za povećanje opreza i odlazak na savetodavni razgovor sa logopedom radi uključivanja u razvojno praćenje.
Srdačno
?
Pitanje #1602226. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
strahovi mogu biti realni i iracionalni, naučeni na različite načine, a pobeđuju se suočavanjem nikako izbegavanjem. U vašem slučaju suočavanje je jednostavno, odnosno, prvo pobedite strah u sebi što mislim da nije teško jer se radi o zabludama da ljudi moraju da imaju besprekornu prošlost da bi im sadašnjost i budućnost bile bezbrižne. Da li su u pitanju greške ili ne, to je bio vaš tadašnji izbor inspirisan neiskustvom, trendom, tadašnjim sistemom vrednosti i možda sastavni deo razvoja, ali koja (iskustva) sada ne biste ponavljali. Verujem da ne postoji osoba koja svoju prošlost posmatra kao savršenu, idealnu i besprekornu. Sa druge strane, strah treba dokrrajčiti otvorenim razgovorom sa partnerom, na način i na mestu kojim ste i gde ste ranije nailazi na partnerovo razumevanje. Život u neizvesnosti je obično naporniji od samih događaja.
Srdačno
?
Pitanje #1598726. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Vama porodični savetnik treba samo pod uslovom da ste bezadovoljstvo svojom vezom i nezvesnot budućeg bračnog odnosa zamenili opisanim nezadovoljstvom i umorom. U protivnom Vama treba ekonomski savetnik (a oboje imate ekonomske fakultete) ili dobar agent za pronalaženje posla.
Srdačno
?
Pitanje #1591725. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
iako sadržaj Vašeg pisma uvažavam , ne mogu da se ne prisetim onog vica-anegdote kada muž uhvaćen u prevari kaže ženi: "Zar ti više veruješ svojim očima nego meni?". Imate hiljadu načina da reagujete na to što ste dokazali, a vi 3 godine nastavljate da dokazujete, naravno iz razumljivih razloga koji ste naveli, da ga još uvek volite. Ali da li Vas ljubav ili strah sprečavaju da reagujete? Naravno, kada kažem da trebate da reagujete, to ne podrazumeva da proganjate, učinite neko nasilje ili se razvedete. Dovoljno je postaviti nova pravila u relaciji, ukazati na konsekvence i naravno sprovesti ih bez odlaganja. U tome Vas možda sprečava strah a ne ljubav? Ljudi se iz ljubavi bore za ono što vole, a iz straha izbegavaju da reše probleme. Nadam se da ćete Vi slediti ljubav, a da ćete strah koji Vas je toliko dugo držao "pod svoje" pobediti.
Srdačno
?
Pitanje #1590925. 11. 2008.

Poštovani doktore, prosto ne znam odakle bi počela. Živim u braku za

Poštovani doktore,
prosto ne znam odakle bi počela. Živim u braku za koji sam verovala da je, ništa bolji niti gori od drugih. I suprug i ja smo privrženi deci. Zajedno smo prevalili dosta toga preko glave. Za dvadeset godina braka to je i normalno. Moram spomenuti da smo u brak stupili u 20-oj godini života iz ljubavi. Moj suprug je dosta zatvorena osoba, komunikacija mu nije jača strana. U poslednjih godinu dana je svadljiv i razdražljiv. U pokušajima (a bilo ih je bezbroj) da razgovaram sa njim sklon je da me verbalno vređa i ima potrebu da mi na taj način nanosi bol. Što se tiče bračnog života, njegove potrebe su uvek bile veće od mojih. O tome nikada nismo razgovarali jer se naša komunikacija svede na to da ja iz svega moram da izađem kao krivac. I pored svega živela sam u ubeđenju da je naš brak dobar, sve dok pre nekoliko nedelja nisam saznala da ima ljubavnicu. Kada sam mu rekla i pitala ga šta sada, želeo je da pokušamo ponovo. Progutala sam ponos i pokušala. Naša deca imaju pravo da žive pored oba roditelja, spoznala sam da se moja osećanja i pored svega nisu ugasila. Dve nedelje je naizgled sve bilo kako treba. Trudili smo se oboje i ja sam pomislila da ima nede dok ga nisam zatekla da se ponovo dopisuje sa tom ženom. Sam čin prevare mi nije bio toliko strašan koliko osećaj da me je ponovo slagao. Tada mi je rekao da on ne zna zašto ima potrebu da me stalno gura od sebe, vređa, da ne zna da li ikada više može i da me dotakne. Pitala sam ga takođe da li mu je stalo do te žene. Rekao je da nije. U njegovim očima ja sam postala neko ko ne vredi ništa. Ponudila sam mu da odemo u bračno savetovalište da potražimo pomoć. Rekao je da on prvo želi da ode sam kod neuropsihijatra da vidi šta se to sa njim dešava. Otišao je na nekoliko dana da sabere misli. Ne znam koliko je bitno i da napomenem to da je bio zavisnik od alkohola ali da u poslednjih 12. godina ne pije. I tada se pred kraj ponašao kao lud i pomogla sam mu da to prevaziđemo zajedno, odlazila sam sa njim kod neuropsihijatra i nekoliko meseci je pio i lekove između ostalog i "Oikamid" ako se ne varam. Sada kaže da je on sam rešio da prestane da pije i sam odlučio i rešio problem. Nešto u meni govori da je zapao u krizu i da mu je potrebna pomoć da bi uopšte mogli da rešavamo naše bračne probleme, ali ja jednostavno ne vidim izlaz kada me on neće, i pitam se ponekad da li je on uopšte vredan još jednog pokušaja.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, bilo je dosta pisama u kojima se pominje bračna prevara koja izaziva snažnu bračnu krizu. Pre nego vam direktno odgovorim potrebno je napomenuti da generalno, postoji razlika u shvatanju bračnog neverstva među polovima. Dakle generalno, muškarci lakše i češće ulaze u takve trouglove, prilaze seksualnim avanturama bezličnije nego žene, ali mnogo teže nego žene praštaju neverstvo. Razlike (a ne opravdavajuće činjenice) imaju biološku i psihološku pozadinu. Biološka leži u činjenici da su muškarci više nagonska, a žene više emocionalna bića, kao i da je opstanak vrste daleko više vezan za aktivnost žena (koje rađaju ograničen broj dece i više brinu o njima) nego za muškarce (koji mogu da oplode na hiljade jajnih ćelija). Psihološki razlozi takođe potiču od nešto niže otpornosti muškaraca na stres nego žena, tako da tenzije u braku obično teže podnosi muškarac jer razlika u hormonima, načinu vaspitavanja muškaraca (učenje pokazivanja emocija, stvaranja bliskih veza i odnosa sa ženama, rešavanje problema) uz nešto jače nagonske potrebe, u mnogome hendikepiraju muškarce da sa emocionalnom napetošću izađu na kraj. Otuda mnogi taj stres smanjuju odlascima na utakmice, pecanje, kafanu, kompjutere, preteranim radom, a često i upuštanjem u vanbračne veze. Moguće je da vaš suprug nije naučio da u bliskim relacijama (kakva je sada sa vama, a ranije možda i sa svojom majkom i možda devojkama pre vas) rešava emocionalne probleme kroz otvorenu komunikaciju. Niste napisali kakav je seksualni život, ali se on u braku inače najkasnije gasi, međutim ako postoji razlika i u seksualnim apetitima, to takođe može biti motivator za kompenzovanje neozadovoljenih potreba. Međutim, da ne bi ovaj odgovor koji piše muškarac, ličio ustvari na zastupanje drugog muškarca, predlažem da zaiste budete istrajni u predlogu da odete u bračno savetovalište i sa bračnim savetnikom otvorili teme od značaja za vaš partnerski odnos, komunikaciju, rešavanje problema, načine izbegavanja rešavanja problema. Možda on i uspe da izađe samostalno iz lične krize o kojoj govorite (kao što je prestao i da pije), ali se pitam na koji način će to uticati na vašu relaciju i vašu krizu u braku, ako vi ostanete po strani i prihvatite ulogu krivca. Srdačno
?
Pitanje #1587524. 11. 2008.

Poštovani, imam problem, nadam se da ćete mi nekako pomoći. Vaspitač sam

Poštovani,
imam problem, nadam se da ćete mi nekako pomoći. Vaspitač sam po profesiji, ima samo 5 godina staža i ovo je prvi ozbiljan problem na koji sam do sada naišla. Naime, u grupi imam devojčicu od 5 god koja ima problem sa hranom. Pošto, kako njena mama kaže, ona kod kuće ima poseban "ritual" pri svakom obroku, (ceđenje supe, pasiranje hrane, iako ima 5 god), što joj mi u vrtiću ne možemo ispunjavati. Svako jutro ona sa mamom ode do jelovnika, pročita šta tog dana ima za jelo, i ukoliko je jelo koje ona ne voli, obavezno povrati kad joj se ispred nje stavi tanjir. Problem odlazi čak i dotle da i kad kuvarica unese kolica sa hranom ona već povrati. Problem je veći što dete neće da kaže da je povratilo, u stanju je dugo tako ispovraćana da sedi, dok mi ne odreagujemo. Napominjem da dete nije ni malo povučeno (da bismo to pripisali nekom strahu, ćutljivosti, povučenosti...), već je kao i svako dete pomalo netašna. Roditelji ne žele da prihvate problem, tj. brane se time da "ne znaju zbog čega je malecka takva", uporno tvrde kako je ona stidljiva pa "ne sme da kaže da je povratila" (tome bih dodala da se letos ukakila a da nije htela da prijavi to koleginici, već najnormalnije obukla se i otišla da pere ruke). Dete vrlo dobro primećuje plašljivi glas majke i oca, koji su jako povučeni ljudi, po mom mišljenju to koristi i vrlo svesno to radi. ona, po meni, "planira" da povrati još od ujutru kad joj se pročita šta je na jelovniku. Da pomenem i to da dete ne doručkuje u vrtiću, samo ruča, a kući odlazi odmah posle spavanja, dakle ne užina. Vrtićkom psihologu se ne možemo obratiti jer je na trudničkom a nemamo zamenu.
Bila bih Vam zahvalna ukoliko biste me kao stručno lice posavetovali šta da preduzimam po ovom pitanju.
Srdačan pozdrav
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, razlozi za ovakvo ponašanje devojčice mogu biti tzv. organski i psihogeni. Organski (čulna prenadraženost, gadljivost na jela sa jačim mirisom, ukusom i veoma glatkom teksturom, problemi sa zubima, mišićima za žvakanje i gutanje, neko zapaljenje usne duplje) najverovatnije nisu u pitanju. Sa druge strane, psihogeni (lični i porodični) problem je mnogo verovatniji, ali je potrebna analaza na koji je način dete naučilo takvo ponašanje, što vi ni ja ne možemo bez više podataka. Ali pošto u ovom trenutku ne možete da očekujete pomoć vašeg psihiologa, kao ni devojčicinih roditelja, ostaje nam da teoretišemo o naučinu učenja ponašanja. Po opisu. reklo bi se da dete teže uči strahove, a lakše uči ponašanja koja se uče putem nagrade i kazne. Porodična dinamika upućuje da svojim ponašanjem dete značajno aktivira roditelje koji su opisani kao strašljivi i pasivni. U toj kombinaciji, moguće da je devojčica takvim ponašanjem naučila da dobija pažnju (to nije isto što i da skrene pažnju) i pozove roditelje i druge osobe koje se njom bave na više aktivnosti i kontakt sa njome. Ima roditelja koji umesto igre, zabave, nežnosti, otovorenog pokazivanja emocija nude hranu ili razgovaraju otovoreno i puno sa decom kada su hrana i ponašanje oko hranjenja tema, a postanu nedostupni kada su druge teme od važnosti za dete u pitanju. Otuda i neznanje "zašto je malecka takva" (kada oni čine sve što znaju da joj pomognu). Tako, način na koji se detetu pomaže postaje način da se "štetno" ponašanje zadrži. Ono što vi možete da učinite, ukolko je opisani mehanizam tačan, je da u svakom drugom trenutku osim kada je hranjenje u potanju, devojčicu primetite, pohvalite za neko dobro ponašanje, da sa njom razgovarate, a da njeno ponašanje tokom ishrane ne komentarišete, već samo da joj pomognete da se SAMA obriše. Ukoliko je na jelovniku "gadna" hrana, dozvolite joj da ne jede, ali tada obustavite svaki komunikaciju (osim elementarne) sa njom i skoncentrišite se na decu koja jedu. Tako će takvo ponašanje sve manje biti "predstava" koja uvek ima komunikativnu publiku. Ukoliko se i pored toga, ponašanje održava, potrebno je u dogovoru sa stručnim timom vrtića uputiti roditelje u razvojno savetovalište (kod dečjeg psihijatra ili psihologa) kako bi se sagledali obrasci odnosa deteta i roditelja, ali i postojanje drugih smetnji koje bi mogle da utiču na ponašanje deteta i roditelja. Srdačno
?
Pitanje #1587424. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
subspecijalizacije traju najmanje godinu, a najviše 3 godine, što mislim da je period koji je neodpustiv da pacijent bude bez kontrole. Ukoliko nije moguće da je pregleda njen psihijatar, a ne posotoji drugi u Vašem gradu, siguran sam da možete dobiti uput za pregled u regionalnom centru. Terapija koja joj propisana nije za "duže staze", i najmanje što se očekuje je korekcija davanja lorazepama. Naravvo, nikako Vam ne savetujem da to činite na svoju ruku pre pregleda.
Srdačno
?
Pitanje #1587024. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,
ovo je svakako težak period za Vašu majku i lično, mislim da je realno zabrinuta za život imajući u vidu moguće rizike transplatacije (koja nije odmah dala dobre rezultate), pa zatim reintervencije, iza koje sledi iščekivanje da li će jetra "proraditi" ili će morati ponovo na operaciju ili će... ko zna koja sve pitanja po tipu "šta ako" može postaviti samoj sebi. Ukoliko je njen nalaz krvi dobar, pogotovo biohemijski nalazi, konsultujte se sa njenim internistom da li bi joj smetalo ako davanje lekova, koje bi psihijatar eventualno propisao. U ovom trenutku, "razmaženost" i vaše postupanje prema njoj nisu nikakvi krivci, već verujem da iz vas progovara premor, a iz nje realan strah od smrti. Zato u sistem uvucite i psihijatra koji će na svoj način omogućiti da strah malo "popusti" (on se nikada neće izgubiti jer je realan), a da Vi malo predahnete. Srdačno
?
Pitanje #1584624. 11. 2008.

Poštovani, molim Vas za savet, pomoć. Naime, radi se o mom ocu.

Poštovani,
molim Vas za savet, pomoć. Naime, radi se o mom ocu. On ima 58 godina, prirodno je mršav čovek, 1,75 cm.visok, nikada nije imao preko 60 kg. Uvek je imao dobar apetitet i dobro je jeo. Znači, dor.+ručak+večera. Radio je je kao vozač 40 god. radnog staža i 2004 god.odlazi u penziju. Zvanično rešenje dobija 2005god. Zima prolazi sasvim ok. mislim on se dobro osećao i nije imao nikakvu krizu. Medjutim, proleće 2005.god.počinju krize, tipa, kao neko samosažaljevanje, kao strah da sada kada je on otišao u penziju nećemo imati od čega da živimo, pa onda priča, ja sam uradio ovo i ovo, tom i tom, a šta sam dobio za uzvrat. Moj tata je radio u velikom gigantu. Uvek dobro zaradjivao i ima dobru penz., ali baš dobru. Moj brat radi u banci jedan od direktora, znači dobra plata, super položaj, ima 32.god. Ja radim kao ref.spoljnje trgovine, dobra plata kako i položaj, 28 god nisam udata, duga veza i već pred venčanjem. Mama ne radi i nikada nismo imali problema u porod. Inače moj otac je mnogo dobar čovek, jednom rečju porodica koju bih poželela svako da ima. Tada on na inicijativu mog rodjaka koji radi u bolnici, odlazi na sve preglede, gde je sve ok. i naravno otišao je kod neuropsihijatra koji mu je prepisao terapiju nakon koje je njemu bilo dobro. U stvari vratio se u normalu. Nije išao na kontrole, smatrao je sve je ok., pa nema potrebe da ide. Medjutim, prošle godine u martu mesecu, podigao je nešto teško. Kada je posle toga seo da jede počela mu je muka i preznojavanje i nije mogao da nastavi da jede.Od tada kreću problemi. Jutarnja mučnina, nervoza želuca, kao teško disanje. I on kaže da mu je najgore kada leži, jer on ujutru kaže da nema donjeg stomaka i da mu se to sve povuče gore pod dijafragmu. Izgubio mu se apetit. Naravno da smo se uplašili, jer on je na pocetku pričao da mu se pomerio želudac i da mu to stvara mučninu. Išao je da namešta želudac, ali nije mu bilo bolje. Kako kažu jeste se pomerio i kao nameste, ali njemu nije dobro. Posle višenedeljnog ubedjivanja mama na svoju ruku zakaže privatno kod gastro. Radio je ul.želuca kako i celog stomaka, zatim gutao sondu, radio pasaž creva. Hormone na štitnu žlezdu, neki gl. tumor marker i markere na jetru, debelo crevo i ne znam šta još ne. Snimao pluća, krvu sliku i sve je ok. Moram napomenutu da je on sam uzeo na svoju ruku da pije lorazemap od 2,5 mg.ujutru i uveče. Meni nije bilo jasno u svemu tome kada ga ja pitam što pije to on kaže da mu je onda lakše, što meni nije bilo ok., ako je želudac u pitanju. On je tvrdio da mu je to želudac i posle svih tih ispitivanja. Medjutim, na majčino ponovo insistiranje odlazimo po preporuci jedne dobre preijateljice kod neurops.privatno.Ona mu daje terapiju da pije, ali njemu se i dalje javljaju isti simptomi.
Ja bih Vas molila da mi odgov. šta Vi mislite o ovome. Hoću Vaše stručno mišljenje? Šta Vi predlažete, kako i šta dalje, jer mi stvarno ne znamo šta da radimo više!!!
Molim Vas za pomoć! Izvini te na ovakom dugom e-mailu, ali nisam mogla drugačije.
ZABRINUTA
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
žalbe Vašeg oca sigurno da nisu bez razloga, ali je potrebno razgraničiti da li tbog telesnih problema ili psihičkih ili kombinacije. Odlazak u penziju kod mnogih ljudi predstavlja težak gubitak koji na ionako prethodno osetljivu ličnost može rezultovati depresijom, koja sa svojih hiljadu lica ne može odmah biti prepoznata. Čak može potpomići da se inače blagi telesni simptomi dožive prenaglašeno, a da se opet uz pomoć lošeg raspoloženja iskomplikuju i (interpretiraju) sumornim idejama i zaključcima. Predlažem da iskoristite njegove žalbe (uvažite ih) i zbog zabrinutosti tati predložite "još jedan "ozbiljan" pregled ali ovog puta kod doktora koji će temeljno da sasluša sve njegove žalbe". To bi mogao biti lekar koji mu je prvi put pomogao i propisao terapiju jer od koje mu je bilo bolje (ali ne i potpuno dobro) jer izgleda i prepoznao sa kakvim problemom se muči vaš otac. S
Srdačno
?
Pitanje #1575322. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
drago mi je da ste se oslobodili straha "iz stomaka", ali mislim da Vam je preostala završna bitka sa depresijom čiji verni pratioci nesanica, "suicidalne misli" i novi strahovi (od ludila i gubita kontrole) još nisu isterani, pa vam predlažem da sa svojim psihijatrom napravite novu strategiju lečenja. Probleme sa želucem ćete rešavati lekovima za želudac, a psihičke tegobe ipak lekovima za njih i to prema savetu lekara.
Unapred i ja Vama zahvaljujem na poslušanom savetu.
Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460