Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #163721. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Prema raznim udžbenicima gornja granica za usvajanje kontrole sfinktera (kontrole mokrenja i defekacije) je promenljiva, ali ukoliko postoji mogućnost da se na neki problem ili poremećaj deluje preventivno, ne treba čekati da se probiju sve granice koje su veštački postavljene (statistički i dogovorom lekara na nekom sastanku). Zbog toga, savetujem da se obratite pedijatru nefrologu koji će sa svoje strane proceniti da li je problem u funkciji nekog organa koji je u sastavnom delu mokraćnih puteva ili je trening uspostavljanja kontrole mokrenja neuspešan iz nekog drugog razloga, kada je potrebno uključiti i drugog lekara, između ostalih i dečjeg psihijatra.
?
Pitanje #163321. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Vaše pitanje ne može nikako izgledati glupo, neprecizno ili bilo kako, jer ja ne vidim ni jedno pitanje. Stoga, ostaje mi samo da prokomentarišem ono što ste napisali, a odnosi se na sasvim uobičajenu svakodnevicu studenta opisan na "dramatičan" način. Uobičajeno je da zbog promene životnih okolnosti (izlazak iz đačke klupe i grupe od tridesetak vršnjaka, zatim lično emocionalno i umno sazrevanje) dođe i do promene intersovanja u uspostavljanju kontakata sa vršnjacima koji se redukuju na interesovanje prema najčešće jednom emocionalnom partneru i par bliskih i poverljivih prijatelja kako bi neko ko je odgovoran student mogao da završava sve veće i veće obaveze. Ne vidim zašto je potrebno objašnjavati ukoliko Vam to ne prija, jer je Vaše (asertivno) pravo da ne dajete objašnjenja ukoliko to ne želite. Želja da se pobegne iz neke neprijatne situacije (a to se ne čini ili se mnogo "objašnjava") može biti upravo odraz neasertivnosti, odnosno nepoznavanja načina da se bez neprijatnosti odbrane sopstvena prava i da se kaže NE kada se misli NE. Na ovom sajtu, ali i na drugim pogledajte tekstove o asertivnosti.
Pozdrav
?
Pitanje #163251. 12. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nisam siguran šta ste mislili kada ste rekli da vaš suprug "ne želi da sluša", ali krenuću od pretpostavke da niste mislili da treba da bude poslušan kada mu Vi nešto zapovedite, već da ne želi da sasluša šta govorite. Uveren sam da vaš suprug ima poverenja u Vas i da on veruje da dobro radite to što sada radite, imajući u vidu da je Vama prepustio svaku "nametnutu" odgovornost u porodici, ali da se možda skoncentrisao na nešto za šta smatra da on ima više kompetentnosti. Verujem i da istovremeno ne želi da se promene stvari u porodičnom funkcionisanju gde vi funkcionišete po njemu zadovoljavajuće. Iako može da zvuči kao ublažavanje stvarnosti i davenje drugog značenja onom što ste napisali, to ipak nije tako, jer smatram da neravnoteža u ispunjavanju porodičnih obaveza i partnerskoj komunikaciji dovodi i do neravnoteže u unutrašnjim osećanjima svih ćlanova porodice, zbog čega je potrebno poljuljanu ravnotežu vratiti. Vi možete suprugu iskreno ZAHVALITI na poverenju koje Vam ukazuje za obavljanje kućnih poslova, ali mu istovremeno možete reći šta očekujete da on od sada preuzme (to nije nametanje) jer Vi želite da radite neki drugi posao koji se bolje plaća i više ceni od sadašnjeg (kućnog posla). Verujem da će tada imati mnogo više vremena da sasluša o čemu se zapravo radi.
Srdačno
?
Pitanje #1628430. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, vaše šitanje je sjajan primer za situaciju gde klijent traži pomoć, a terapeut ne zna šta je problem niti koji je uski ni širi cilj "terapije", a rešenje je moguče. Otuda je i nastala tzv. terapija orijentisana na rešavanje problema Stiva de Šazera, veoma popularna osamdesetih u Americi, jer je zasnovana na postavci rešavanja problema i onda kada terapeut ništa nezna o problemu, niti mu je to neophodno, osim ako klijent ne želi da ispriča "svoju priču" kako bi mu "bilo lakše". Prvi komentar bi bio da ste možda vi ustvari takvi i da je to vaš stil življenja. Ako je odgovor negativan, jer ste se prisetili kako ste imali i mnogo drugačijih iskustava u životu, prvo pitanje bi bilo; Pretpostavite da se jednog jutra probudite i ustanovite da se desilo čudo i da je problem rešen. Kako bi znali da je problem rešen i po čemu? Šta bi bilo drugačije? Zatim, na skali od 0 do 10 gde nula pokazuje koliko ste bili depresivni i usamljeni kada ste mi se obratili, a 10 pokazuje kako se osećate dan nakon što se desilo čudo, gde se baš sada nalazite na toj skali? Između ovog i sledećeg vašeg pisma posmatrajte, šta se dešava u vašem životu što biste želeli da se nastavi da se dešava. Ako nešto funkcioniše, nemojte da prestajete da to potkrepljujete da se to nastavi. Nastavite to da radite još više. Ako izgleda kao da ništa ne funkcionišete, izaberite da eksperimentišete, obuhvatajući nezamisliva čuda. Promena počinje sada, ne sledeće nedelje. I ne zaboravite da nam javite vaš recept za promenu. Srdačno
?
Pitanje #1623029. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
zaista ne razumem koje su to metode primenjivane (i iz kog veka), pogotovo tretman čupanja trepavica ukoliko se ne radi o zapaljenju folikula dlake trepavica. Dobro je što se terapiju uključio i dečji psiholog, ali savetujem da se obratite i dečjem psihijatru (postoji razlika koja je bitna u terapijskom delu). Važno je razgraničiti nekoliko stvari, da li je izlečen konjuktivitis i da li su alergijske reakcije u pitanju. Drugo, ukoliko je tikovi u pitanju (a radi se o jednostavnom motornom i jednostavnom vokalnom tiku koji se smenjuju) treba znati da li se oni nekada javljaju i istovremeno ili su jasno odvojeni, da li prate neko infektivno stanje (pogotovo infekcije grla i nosa) i kakvi životni događaji prethode pojavi i gubljenju tikova. Važno je i ne obeshrabriti se kada se nakon "mirnog" perioda ponovo tikovi pojave, jer je takva priroda tikova. Treće, važno je sagledati i ostale psihičke funkcije i uopšte organizaciju psihomotorike i porodičnog funkcionisanja. Dakle, jedno kompletno sagledavanje je dobar put u dobro terapijsko planiranje. Bihejvioralni tretman koji je započet je dobar način, ali bih predložio kompletiranje sagledavanja konsultacijom sa dečijim psihijatrom i nezatvaranje slučaja jer stanje koje traje par godina zaslužuje i praćenje nakon gubitka simptoma.
Srdačno
?
Pitanje #1622129. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
zahvaljujem na podršci i pohvalama, sa zadovoljstvom ću ovako nastaviti i dalje. Deteu od dve godine se ne objašnjava, već pokazuje. Ono u tom uzrasti razume 200-300 reči i tek počinje da sklapa rečenice od tri reči (mada to ne čine sva deca sa dve godine). Ako tada objašnjavate, samo gubite vreme. Pokažite šta joj govorite, "to može...to NE" i fizički joj pomozite da ne čini ono što ne želite (nikako batinama, štipanjem itd, već blagim sputavanjem, skretanjem i odnošenjem bez daljih komentara). Ukoliko ne odustaje, odvedite je do drugog mesta i zainteresujte je drugim predmetom. To je potrebno uraditi onoliko puta koliko je potrebno da nauči da vaše NE znači NE, umesto možda ili DA, AKO JAKO PLAČEŠ I HISTERIŠEŠ. Kada odustane, ne propustite priliku da je jako pohvalite i nagradite zbog naučene lekcije. Ukoliko se baca na pod i "histeriše" izašite iz te prostorije i ono će krenuti za vama, jer je važnije da dobije vas nego bilo šta drugo. Naučite dete da kada kažete NE to i mislite. Možete uključiti i brojanje do 3, što često pomaže ako posle toga sledi konsekvenca. A bake i deke treba zamoliti da Vam pomognu ili da Vam barem ne odmažu u učenju deteta socijalano prihvatljivom ponašanju.
Srdačno
?
Pitanje #1619828. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, neznam koliko dugo nemate seksualne odnose uopšte, ali ako sam dobro razumeo vi ste tokom dve godine imali 13 muških partnera + jedno vreme i seksualne odnose sa ženom. Tokom dve godine bili ste promiskuitetni (više od 6 partnera godišnje se smatra promiskuitetnim seksualnim ponašanjem) tražeći ljubav? Zar je tolika potraga za ljubavlju potrebna da biste shvatili da će ipak posle seksa uslediti novi seks bez ljubavi? Ne znam da li ste u klimakterijumu, jer je muški klimakterijum sumnjiva kategorija koja uglavnom treba da objasni zašto neki muškarci seksualno "polude", a ne da objasni gubitak libida. Ono što mene zabrinjava je vaša relacija sa suprugom i ne znam da li je pošteno da dođemo zajedno u pozicuju da vi mene pitate da ja vama pomognem jer vi više niste seksualno budni pored žene i 13 partnera, a da se ne pitamo šta to pomaganje vama čini za relaciju prema supruzi? Gde je ona tu? Da li i ona treba da se zabrine za vas ili je vreme da i njoj pomognete da razmisli kako i sa kim treba da živi i ima seksualne odnose? Razmišljanjem o ljubavi prema, možda dođete i do prave ljubavi drugih prema vama. Srdačno
?
Pitanje #1608527. 11. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Prvo pitanje koje se ne odnosi samo na Vas je, zašto udovoljavati osobi koja vas ne poštoje? Da li mi svojim postupanjem onda činimo da nas više ili još manje poštuje? Da li tada možemo biti autoritet za tu osobu, pa makar to bilo i dete od 9 godina? Kakvu poruku šaljemo drugima, kako treba sa nama da se ophode? Da li će mlađe dete shvatiti da je bolje biti kao saradljiv ili se ponašati kao brat da ne bi bio zanemaren? To su sve pitanja na koja bi bilo dobro da sami sebi odgovorite (i odgovorimo) pre nego se usmerimo na ponašanje deteta. Vaša porodica prolazi kroz fazu obnavljanja domaćinstva u kome je došlo do ponovnog sklapanja braka. Takva domaćinstva se susreću sa mnoštvom novih pravila organizacije, adaptacije članova i uticajima članova koji su otišli. Niste napisali pre koliko vremena ste se ponovo venčali, šta je sa bivšim suprugom (napustio porodicu, da li je i on oženjen, da li je uopšte živ) i koliko je prošlo vremena od razvoda do ponovnog sklapanja braka. Sve su to relevantni podaci koji mogu objasniti kako su događaji uticali na ponašanje dečaka i njegov odnos prema biološkom ocu koga može da idealizuje a vas da krivi zbog razvoda, što treba promeniti (detriangulisati). Sa druge strane, važno je kakva je novouspostavljena realcija sa očuhom (koga uopšte ne pominjete kao da nema nikakvog uticaja na dešavanja i na dečaka već da to čine ujak i baka), što takođe treba promentiti da bi dečak razumeo koje su nove porodične granice i pravila funkcionisanja porodice, i odraslih i dece u njoj. Dakle, mnogo posla, a potrebno je što pre krenuti da bi dečak što pre postao funkcionalan član porodice bez problema u ponašanju i relacijama sa drugim članovima porodice, pogotovo sa vama, što kasnije može imati veze i sa uspotavljanjem i razumevanjem bliskih emocionalnih odnosa sa drugim ženama. Dakle, preporučujem porodičnu terapiju u kojoj će učestvovati svi članovi nove porodice.
Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460