Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #416197. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Deca su po svojoj prirodi istraživači i to veoma kreativni. Odrastanjem, istraživanje zameni rutina a kreativnost utuvljeni stavovi ("isprani mozgovi") . Upravo te dve dečije osobine daju im prednost da mnogo jednostavnije savlađuju strahove od odraslih, a samo odrasli mogu pomoći deci da se nekih strahova veoma teško oslobode. Deca izmišljaju strašljive priče, igraju "opasne" igrice na kompjuteru, zastrašuju se, ali onda postaju i heroji koji pobeđuju demone. Ja u svojoj praksi deci pomažem da svoje strahove pobeđuju pretvarajući se u mašti u heroje kojima ti strahovi ne mogu ništa kada se pojave, jer se ona (deca) tad automatski pretvaraju u razarače tih čudovišta ili njihovi krotitelji koji ih pretvaraju u pitome mace uz pomoć čarobnih reči ili čarobnih oružja. Sa druge strane, više zajedničke igre sa decom, zajedničko gledanje tv ili igranje igrica sa decom, roditeljima otvara "carski put" u psihologiju svog deteta a istovremeno im se omogućava da detetu tog trenutka pomognu u razumevanju novih situacija i brzom rasplašivanju. Nažalost, realnost je da roditelji mnogo više brinu o hrani, odeći, izgledu i svim mogućim opasnostima koje vrebaju po njihovo dete, a psihološki i emocionalni razvoj deteta prepuštaju dobrim delom bakama dekama, vaspitačicama, psiholozima i slično.
?
Pitanje #413625. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Žao mi je, ali nisam u poziciji da preporučujem lekare iz privatnog sektora. Mene možete potražiti na klinici za zaštitu mentalnog zdravlja u nišu svakog radnog dana prepodne i sredom popodne, na odeljenju za dečju i adolescentnu psihijatriju.
Pozdrav
?
Pitanje #412863. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Radi se o boljenju koje sa sobom nosi određenu naslednu predisponiranost, koja se ne mora nikada ispoljiti. Nije uputno da zbog bolesti svekrve, svoju decu stavite pod lupu i svako neuobičajeno ponašanje tumašite kao znak nasledne bolesti. To nije fer prema deci niti im može biti od koristi. Naprotiv. Međutim, ponašanje kao što je dugotrajna izolacija, samoposmatranje pred ogledalom uz čudne komentare o promeni svog izgleda ili izgleda drugih ljudi, pojava "fiks" ideja neusklađenih sa vršnjačkom grupom u kojoj se nalazi, opisivanja čudnih vidnih ili slušnih osećaja, odsutnost, znedostupnost, ponašanje kao da je u svom svetu, vođenje razgovora sa samom sobom, davanje značaja neutralnim postupcima i pojavama kakve oni nemaju, dugotrajna i uporna nesanica, su samo deo repertoara ponašanja koji mogi biti znak postojanja psihičkog poremećaja. Važno je razumeti da poremećaj obuhvata niz navedenih simpotma, dok postojanje jednog izolovanog retko ima bitnog značaja.
Pozdrav
?
Pitanje #412153. 10. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Ljubomora u vezi, ukoliko nije patološka pojava (znak ozbiljnog mentalnog oboljenja) je koristan instrument kontrole ponašanja partnera i relativno prihvatljiv vid ispoljavanja agresije prema partneru. Naime, kontrola se uspostavlja tako što se kroz ljubomorne izjave i postupke partneru šalju istovremeno dve kodirane poruke, jedna je proganjajuća, a druga ljubavna. Partneru koji trpi ljubomoru ne prija proganjanje, ali zbog izjave ljubavi kroz ljubomoru pristaje da bude progonjen. Sa druge strane, ispoljavanje agresije kroz ljubomoru je mnogo blaži oblik nego otvoreno iskazivanje besa i nezadovoljstva koje bi moglo da dovede do lakšeg donošenja odluke o raskidu odnosa. Ovako, partner je stalno u zamci neodlučnosti jer bi i da izađe i da ostane. Šta raditi? Kada prepoznate kakave je prirode ljubomora Vašeg partnera (strah, agresija, kontrola, patologija) siguran sam da ćete imati ideje šta dalje da činite.
?
Pitanje #4086029. 9. 2009.

Imam sina od osam godina, koji ide u drugi razred o. Škole.

Imam sina od osam godina, koji ide u drugi razred o. Škole. Moj problem je što više ne znam kako da rešim problem sa njegovim ponašanjem. Kada ga neko pipne ili udari, on im vrati udarac odmah, a ako nije u prilici da to učini odmah, onda sačeka i nekoliko dana, pa ih izudara. Verbalna komunikacija mu je loša, teško se izražava, nikako ne zna da se svađa ili da se opravda (učiteljica ga i ne sluša) , stalno je on kriv, što verovatno i jeste istina, pa ispoljava agresivnost prema ostaloj deci. Slabije i manje od sebe nikada ne dira, nego ih brani. Voli da ide u školu i socijalno je dete, nije povučen u sebe. Odlicno spava, lepo jede, samostalan je i pedantan. Od malena ga učim da pokaže sve vrste emocija u porodici, što i radi. Domaće zadatke radi, ponekad zaboravi neki zadatak, ali smo to rešili tako što sam mu rekla da zapiše šta ima za domaći. Od početka prvog razreda pa i drugog je na času miran i pažljiv. Kada nešto zna javi se da i to kaže. Impulsivan je i žuri i kada radi kontrolne zadatke i kada radi domaći, samo što pre da završi da može da se igra i slično. Stalno mu pričam o odnosima među ljudima, pitam ga za mišljenje i šta bi on uradio da je u određenim situacijama u koje on dovodi decu kada ih povredi udaranjem. Ima mlađeg šestogodišnjeg brata, koji je suprotnost njegovom karakteru i slažu se dobro. Razmišljam da odem kod nekog psihijatra, ali živimo u malom gradu. Živimo kao većina porodica normalno. Otac mu je posvećen i dobro se slažu. I suprug i ja se dobro slažemo. Svi provodimo solidno vreme zajedno. Inače od malena je takvog karaktera. Mi ga zovemo "daj" i "još" i retko je zadovoljan dobijenim, i ako jeste, onda je to kratkog vremena. Nije ljubomoran, zavidan, čak i ne zna šta to znači, nije sebičan. Kako da mu pomognem da smiri agresiju i bes? Probala sam da ga kaznim, ali ni kazna ni nagrada nemaju nikakvog efekta. Ne voli nešto preterano da se mazi, ali mi ga i mazimo i ljubimo. Možda ne zna da se uklopi sa ostalom decom ili neće da ga prihvate (pošto ih je napadao u prvom razredu, pa im je učiteljica rekla da se ne druže sa njim) , a on ne zna da im priđe. Ima fizičku energiju i retko kaže ne mogu, umoran sam, kada je u pitanju trčanje, vožnja biciklom, košarka, fudbal, što naravno voli da igra sa drugom decom ili sa tatom kada nema druge dece. Neće ili nije siguran da hoće nešto od sportova da trenira. Nekada se dobro koncetriše na nešto, naravno što ga interesuje, a na ono što ga ne zanima teško se koncetriše. Kako da kontaktiram nekog dečijeg psihijatra?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Ukoliko nemate dečjeg psihijatra u mestu stanovanja svakako da možete sa konsultacijama početi kod školskog psihologa (koji ga može i psihološki testirati) , a pogotovo sa logopedom koji će sa svoje strane proceniti u kojoj meri je potreban logopedski tretman dečaku sa teškoćama verbalnog (ali i neverbalnog) izražavanja. Do dečjeg psihijatra možete doći sa uputom izabranog pedijatra.
Pozdrav
?
Pitanje #4078529. 9. 2009.

Pitanje je za dečjeg psihologa. Moj mlađi sin, koji je rođen u

Pitanje je za dečjeg psihologa. Moj mlađi sin, koji je rođen u februaru 2001. God. U poslednjih par nedelja ima neverovatan strah od odlaska u školu. Problem je krenuo kada je devojčica iz razreda ispričala neke strašne priče o događajima 'iza škole'. Od tada počinju problemi - strah, plač pred odlazak u školu, povraćanje ili povišena temperatura ujutru, a zatim u toku dana, ako ostane kod kuće dete bude potpuno zdravo. . . U početku, prvih par dana nismo u postunosti sagledali veličinu problema, mislili smo da je u pitanju prehlada, pa je on tako razdražljiv. Posle par dana, smo krenuli sa pričama. . Ali sve je to uzalud. Kada pričamo suprug i ja sa njim, sve on razume i prihvata, ali kada treba da krene u školu-problem. Idemo za vreme odmora, upoznali smo ga sa školskim policajcem, čekamo ga posle škole. . . Vikendom ej sve u redu, do nedelje uveče, kada počinje panika, buđenje u toku noći, plač, a opet u ponedelajk ujutru povraćanje i nevoljan odlazak u školu. Domaće zadatke redovno i samoinicijativno radi, čak i danima kada ne ide u školu, zove drugare i sve odradi kao da planira sutra da ide. Pritom bez problema odlazi u muzičku školu (sviraklavir) i na treninge (atletika) , samo je odlazak u redovnu školu problem. Mali je veoma emotivno dete i možda je na njega uticalo i to što je suprugu pre 4 meseca dijagnostikovana multipla skleroza. Mali zna da je tata bolestan jer se u kući uvek otvoreno priča o svemu. Svako drugo veče tata daje sebi injekcije, deca to gledaju, prosto mislili smo da je bolje tako 'javno' nego da slučajno nalete na tatu koji sam sebi daje injekciju i tek onda dožive šok, jer to nije nešto što će trajati par dana - tata će do kraja života primati datu terapiju. Mali ide u treći razred, odličan je učenik, ali ima (po mojim kriterijumima) izuzetno strogog učitelja (ne mislim da je problem u učitelju, jer je treću godinu kod njega u razredu, ovo je više napomena) . Za ovih par nedelja od kada traje sve to, mali je smršao, smanjen je apetit. Inače se sasvim normalno ponaša u toku dana i vikendom, druži se sa dečicom, igra igrice na kompjuteru. . . Sve ono što je radio i ranije. Mi više nemamo ideju šta da radimo i šta da pričamo. Stariji sin (deca su jako vezana i jako se vole) je takođe uključen u sve to, provodi male odmore sa njim i velike kada mi nismo u mogućnosti da dođemo u školu. Molim vas za neki savet, jer, ponavljam, više nemam ideju kako da reagujemo. Svaka noć i svako jutro je agonija. Hvala!
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Ne ulazeći ni u jednu srugu okolnost koja je mogla da dovede do opisanog straha, usmerićemo se na ponuđeni sadržaj, odnosno strašljive informacije koje je dečak dobio od drugarice i način na koji se strah održava i učvršćuje. Ukoliko je izvor straha informacija, bez ličnog traumatskog iskustva onda se radi o strahu niskog inteziteta, ali da je zbog drugog izvora neprijatnosti (strog učitelj) došlo da instrumentalizacije straha, odnosno pojavio se razlog zbog koga može izbeći primarnu neprijatnost. Da odgovor ne bi bio komplikovaniji od problema, savetujem da potražite pomoć dečjeg psihologa ili psihijatra koji bi radio sa dečakom po principima bihejvioralne terapije, što će vrlo brzo dovesti do rešenja problema. Sa vama svakako treba obaviti savetovanje da svojim ponašanjem ne održavte strah koji najleakše postaje instrument za izbegavanje neprijatnosti.
Pozdrav
?
Pitanje #4076329. 9. 2009.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Najverevotnije se radi o jakom strahu da ne pogreši i bude kažnjenjen ukorom, porekim pogledom, ružnim komentarom, odbacivanjem i sl, a stanje se stručno zove elektivni ili selektivni mutizam odnosno selektivno korišćenje govora i ponašanja u zavisnosti od okolnosti i inteziteta straha. Pa radije ne želi ništa da kaže nego da kaže i obruka se. Kako se ovakvo ponašanje uči, najčešće u veoma zahtevnom i nepotkrepljujućem porodičnom okruženju predlažem da potražite konsultativni pregled kod dečjeg psihijatra i psihologa koji rade i porodično savetovanje.
Pozdrav
?
Pitanje #4069728. 9. 2009.

Moj suprug ima periodično faze koje su jako čudne. Vrlo je agresivan,

Moj suprug ima periodično faze koje su jako čudne. Vrlo je agresivan, pakuje stvari da se seli, ne daje mi auto, ne ostavlja novac. U to je počeo da uključuje decu i trudi se da što više ljudi sazna za problem, kao da želi skandal. Treba mi mnogo vremena da Vam objasnim sve. Molim Vas, recite mogu li sve da napišem, a da to ne bude objavljeno na internetu?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nažalost, ne. 

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460