Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #1399931. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
U istraživanju koje sam sproveo na 1100 adolescenata oba pola, rezultati su pokazali da oko 25% dečka počinje sa masturbacijom između 12te i 13te godine. Adolescenti će imati mnogo pitanja dok ne utvrde da im se roditelji srame, postavljaju tabu teme ili im daju nelogične i netačne odgovore. Tada su skloni da komunikaciju o osetljivim temama preusmere na vršnjake i druge osobe od poverenja. Za adolescente je logično da pitaju, a za odrase da imaju odgovor koji se tiče osnovnih znanja o izgledu i funkciji delova tela. Tako vi kao odrasla muška osoba ukoliko niste do sada primetili da određene asimetrije postoje i na licu a kamoli na drugim delovima tela, predlažem da to ispitate odmah ispred ogledala. Najuobičajenija pojava je da postoji asimetrija u izgledu mošnica, odnosno da se ne nalaze u istoj ravni. Dužina, veličina i obim penisa je izuzetno varijabilan kao i uostalom izgled, visina i obim ljudi. Samo deformacije i anomalije koje izazivaju poremećaj funkcije mokrenja i kopulacije zahtevaju stručnu konsultaciju, a u vašem slučaju samo dobru informisanost. Srdačno,
?
Pitanje #1371027. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Naveli ste da su 2 od 3 domena socijalnog funkcionisanja vašeg sina narušena, u porodičnom okruženju, u školskom okruženju, ali niste naveli kako funkcioniše u vršnjačkoj grupi, odnosno sa svojim društvom, osim da se aktivno bavi sportom, Da se ne bi na prečac donosila procena o globalnm padu funkcionalnosti, poremećaju pažnje ili pojavi nekog psihopatološkog stanja, potrebno je sagledati sve segmente ličnog i socijalnog funkcionisanja (uključujući i porodično u kome drugi brat postaje "beli vitez" koji ispunjava očekivanja roditelja). Pre nego potražite pomoć profesionalaca, raspitajte se sa kim se druži, pozovite tu decu da svrate da bi ste ih i sami upoznali, saznajte da li neko iz društva ima neko rizično ponašanje (upotreba psihoaktivnih supstanci, delikvencija i sl.), porazgovarajte otvoreno o postojanju nekog emocionalnog problema, ali i ne oklevati sa javljanjem dečjem psihijatru ukoliko se ponašanje pogorša i održava bez nekog objašnjivog razloga . Srdačno
?
Pitanje #1368327. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
postoji više razloga koji mogu dovesti do ovakvog problema u ovom uzrastu i prvenstvo u sagledavanju imaju telesne smetnje i bolesti. Obzirom da je sezona virusnih infekcija, potrebno je isključiti upalu srednjeg uva. Drugi problem mogu biti infantilne kolike koje se javljaju do trećeg meseca, ali se mogu i produžiti, a treći problem može biti i rast zuba koji se obično javlja između četvrtog i šestog meseca, ali su moguće i individualne razlike. Zbog svega savetujm da prvo potražite konsultaciju sa njegovim pedijatrom, a tek nakon toga da razmišljamo o emocionalnim problemima ranog razvoja.
Srdačno
?
Pitanje #1346023. 10. 2008.

Za početak moram da kažem da je u životu najteže biti dobar

Za početak moram da kažem da je u životu najteže biti dobar roditelj i pravilno odgojiti jedno dete. Moja ćerka puni 8 godina, za dva meseca, i zaista nikada sa njom nisam imala nekakvih naročitih problema, ni dok je bila beba a ni tokom njenog odrastanja (mada mi se ponekad čini da sve radim pogrešno, u tom nekom svom trudu da sve uradim kako treba). Dosta pričamo, imamo prijateljski odnos, mada ponekad moram da "balansiram" jer često taj odnos postaje više prijateljski a manje odnos mama - ćerka. Razvedena sam od njene 2,5 godine, i od tada živimo same. Sa ocem komunicira minimalno, jednom mesečno i to obično par sati. Nikada je nisam sprečavala u tome, ali on baš i nije zainteresiran naročito za druženje sa njom tako da to onda nisam ni forsirala. Sara je sada drugi razred, do sada je bilo dosta promena u njenom ponašanju od početka škole do danas. Sve to nekako smatram normalnim, ona je zaista divna devojčica, dosta samostalna, odgovorna, dobar učenik (mada ne insistiram na tome), dosta toga razume kada razgovaramo.
Pre jedno mesec dana, primetila sam da se zatvara u kupatilo, noseći jastuk sa sobom i insistira kada ulazim da kucam. Pokušala sam da razgovaram sa njom ali mi nije dala pravi odgovor, šta zapravo radi u kupatilu. Šta više slagala me je. Inače, laganje je jedino na čemu "insistiram" da ne radi. Večeras mi se poverila da se ona zapravo "seksa" sa jastukom. Nisam znala kako da reagujem pa smo nastavile sa pričom, ispitivala sam je kako je došla na tu ideju, zašto mi nije još ranije rekla o tome, (odgovorila je da je bilo sramota), zašto me nije pitala nešto vezano za to, mada smo o seksu pričale, na njeno insistiranje, koliko je to sa njom u toj dobi moguće. Rekla je da to rade i neke njene drugarice. Ne znam šta treba da uradim, verujte mi.
Da li je to normalno ili ne? Kako da se postavim. Rekla sam joj da ćemo sutra još o tome da razgovaramo. Ne želim da dramim i da veliku pažnju tome poklanjam ali ne želim ni da to ostavim po strani ako je problem i ako ga treba rešiti.
Molim Vas za pomoć i veliko hvala!
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani za početak bih da dodam da je velika odgovornost biti roditelj, a pogotovo samohrani, pa otuda i moguće postojanje zamora i doživljaj teškoće. Po pitanu \"seksanja\", postupili ste, Što bi se reklo \"terapeutski\", postovljajuĐi pitanja sa pozicije zainteresovanog slušaoca, bez osuđivanja, ostvaljajuĐi otvorenu priču. Da bi ste dobili više podataka, potrebno je da nastavite sa razgovorom kroz otvorena pitanj (to su pitanja koja otvaraju razgovor, naspurot zatvoerenim pitanjima koja zahtevauz odgovore da ii ne). Dakle, pitajte je: \"šta to znači (seksanje)? kako je to naučila? kada? itd. da bi ste prvenstveno dobili informacije na koji način je takvo ponašanje pokrenuto i da li je dete izloženo nekom vidu seksualnog zlostavljanja (strarije osobo ili starije školske dece) ili primanju takvih informacij i nagovaranju na takvu aktivnost ili je to prolazno oponašanje ponašanja nekog drugog deteta koje jeste izloženo nekom vidu sekualnog manipulisanja, pa je dobro i znati koje su to devojčice koje to rade. i u kkontaktu sa roditeljima te dece napraviti strategiju. Ukoliko je isključeno zlostavljanje, sve ostalo je tema razgovora sa dostunim dečljim psihologom i psihijatrom ukoliko se takvo ponapanje nastavi kroz vreme i nakon vašeg objašnjenja da ro deca ne rade, niti da je to lepo ponašanje.
?
Pitanje #1342323. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
čestitam vama na odgovornosti koju pokazujete i interesovanju da pomognete sinu. Privilegija da imate dostupnu razvijenu službu dečje psihijatrije i defektologije kakava je u Beogradu je i šansa da dilemu koju imamo razrešimo? Lenjost ili specifičan probrem (disleksija), koji se karakteriše upravo opisom ponašanja vašeg sina, u blago izraženoj formi, pokazaće pregled koji je inače veoma jednostavan. Predlažem i da o disleksiji pročitate i na sajtu http://www.hud.hr/w-tekstovi/w-sto-je-disleksija.html.
Srdačno
?
Pitanje #1337922. 10. 2008.

Poštovani, čitala sam na Vašem sajtu tekst o Trihotilomaniji i u njemu

Poštovani,
čitala sam na Vašem sajtu tekst o Trihotilomaniji i u njemu prepoznala svog rođaka. Dečak ima 11 godina i s polaskom u školu (od 9-10godine) primetili smo da čupa trepavice. Reč je inače o prilično maljavom dečaku, te smo i uzrok ovog ponašanja tražili i delimično našli u zadirkivanju druge dece. Najpre je makazama odsekao trepavice (ima izuzetno guste i lepe trepavice, ili bolje reci imao je), a zatim je nastavio sa cupanjem. Nedavno smo primetili i da sa podlaktica secka dlacice, jer, kako nam je rekla njegova sestra, deca ga u školi zadirkuju da je dlakav. U razgovoru smo delimično uspeli da od njega saznamo da je uzrok ovog ponašanja, kada se posvađa sa mamom ili tatom ili pak pominje zadirkivanje dece. Pokušali smo razgovorom da mu kažemo da ignoriše takve stvari, da je on lep dečak, da su možda druga deca ljubomorna na njegove trepavice, da ne treba da se nervira, da ne postoji razlog zbog koga bi to radio, čak smo pokušali i sa obećanjem da je ovo poslednji put i ako prekrši obećanje da nećemo ići da gledamo njegova takmičenja, da neće moći da spava kod drugova, itd. Nažalost, čupanje se nakon poslednjeg dogovora ponovilo i sada više ne znamo šta da radimo. Na pomen razgovora sa psihologom, nažalost, porodica se sablažnjava. Inače, odrasta u harmoničnoj porodici, okružen ljubavlju roditelja, babe i dede, sestre, veselo je dete, dobar đak i bavi se sportom. Možda je za nijansu povučeniji, teže se uklapa u društvo, ali s druge strane ima veliki krug drugara i deca se lepo druže i igraju.
Šta savetujete?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, da li još neko osim vas primećuje da detetu treba stručna pomoć? Detetu se može pomoći na nekoliko načina, u zavisnoti da li znamo šta pokreće na takvo ponašanje ili jednostavnim reagovanjem isključivo na ponašanje koije se tiče čupanja. Ali ako neko ne želi niti očekuje pomoć za svoje dete, pitam se kakva su vaša očekivanja od našeg dopisivanja, ukoliko vi nemate moć da utičete u pravcu promene sablažnjavanja? Ako želite savet, predlažem da krenete odatle. Srdačno
?
Pitanje #1329021. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nema potreba da odlazite nigde privatno. Možete se javiti dr Olgi Milojković na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja, dr Jadranki Vukičevic na Dečjoj internoj klinici (odeljenje za dečju neuropsihijatriju) ili direktno pedagogu Tanji Ljubenović na istoj klinici i odeljenju.
Srdačno
?
Pitanje #1328721. 10. 2008.

Poštovani doktore, Nemam više nemam strpljenja i energije, kao ni načina, ideje

Poštovani doktore,
Nemam više nemam strpljenja i energije, kao ni načina, ideje ili čega god, da svog sina od 11 god. motivišem, zainteresujem ili čak i nateram da uči. Tako je od prvog razreda, pa ne mogu da krivim godine u kojima je. Čita katastrofalno (kad mora), u pisanju ima i dalje ogroman broj grešaka, dekoncentrisan, nezainteresovan. Sa druge strane, usmeno komunicira veoma elokventno i to kako sa decom tako i sa odraslima, intelektualcima, komšijama, sveštenicima i .sl. i pritom ga svi hvale kako je pametan i vaspitan. Trenira vaterpolo godinu dana i ima dopunske časove iz jezika. Ima znatan višak kilograma, iako je veoma aktivan. Osetljiv je, kad ga zamolim za neku pomoć u kući sve hoće, pažljiv je ali bi sve vreme koristio samo za igru. Čak ne sedi ni na kompjuteru, ali zato mu je TV uvek upaljen. Sa suprugom i sa mnom ima prilično liberalan odnos, a to sve u našoj želji za zdravom komunikacijom i obostranim poverenjem. Često se zajedno igramo, kako van kuće, tako i u kući i onda je sve OK. Za školu radim sa njim, trudim se da mu objasnim sve što mu nije jasno i jednom rečju dajem sve od sebe. Probala sam da ga pustim samog da uči - ne pada mu na pamet, nisu pomogle ni kazne, ni nagrade, ni obećanja, ni razgovori kako lepi, tako ni ljuti...
Sve me to deprimira, osećam se loše, bespomoćno i ne znam više kako da pomognem ni sebi, ni njemu. Ne bežim ni od razgovora sa stručnim licem, samo nas nemojte upućivati na školske pedagoge ili psihologe, jer ću onda morati da Vam pišem još duže...
Hvala
P.S. U Beogradu smo
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana,
postoje stanja gde bihejvioralne metode učenja nekog ponašanja ne funkcionišu. To su situacije kada postoji biološki problem. To onda bude nemoguća misija, kao kad spremate atletičara za trku ma 100m sa slomljenom nogom. Niste mi napisali kakav uspeh postiže u trci za školskim uspehom, niti u učenju engleskog, ali pošto pretpostavljam da mladić ima specifičan problem usvajanja veštine čitanja (disleksija) i pisanja (rekao bih disortografija a ne disgrafija), verujem da ne postiže svoj maksimum ni približno. Dakle, pošto ste u Beogradu, možete se javiti dr Oliveri Aleksić-Hil (dečjem psihijatru) ili nekom drugom dečjem psihijatru, a pogotovo potražite gdju Violu Povše Ivkić (defektologu) u Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj u dispanzeru za decu i omladinu. Dakle treba prvo razmotriti dilemu postojanja disleksije i pomoći dečaku da na alternativan našin pristupi čitanju i pisanju, a tek onda sagledavati bihejvioralne metode. Što se tiče viška kilograma oni su dobijeni verovatno naučenim ponašanjem, odnosno izbegavanjem učenja uz obrokovanje pored TV-a. Tu bihejvior terapija nema premca.
Srdačno
?
Pitanje #1322921. 10. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Mnogo je razloga zbog kojih ti se može dešavati izmena spavanja i pažnje, a ne mora biti ni jedan. Spavanje koje ne okrepljuje i ne poboljšava pažnju može biti znak zamora ili neraspoloženja. Ukoliko te novonastalo stanje ometa u dnevnom funkcionisanju, obrati se svom školskom psihologu i lekaru, da bi bolje procenili o čemu se radi kada budi imali i više informacija.

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460