Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Psihijatrija, Dečija psihijatrija
Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Zakažite pregled
Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.
Zatražite termin onlineO lekaru
Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut.
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine.
Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.
Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”.
Radno iskustvo
Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba
Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.
Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta
Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.
Obrazovanje
Medicinski fakultet u Nišu
(1998) Osnovne studije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.
Medicinski fakultet u Nišu
(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.
Članstva
Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”
Član.
Ocene i iskustva
Još uvek nema ocena.
Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Razvijanje samopoštovanja kod dece
Svaki roditelj se nada da njegovo dete razvija pozitivan osećaj samopoštovanja. Kako će deca videti sama sebe, najviše zavisi od roditelja, što je za njih velika odgovornost i najveći izazov.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Kada i zašto potražiti dečjeg psihijatra
Prirodno je da su roditelji zabrinuti za telesno i metalno zdravlje i blagostanje svoje dece. Mnogi rodtelji korektno i fleksibilno sagledavaju svoju deci i mlade kao normalne. Ipak, neki drugi roditelji brinu da li njhova beba, dete ili tinejdžer imaju psihički problem.
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
Svi odgovori doktora (668)
nisam stručnjak za bolesti zavisnosti, niti pravim veliku razliku između rekreativnog uzimanja, zloupotrebe ili hroničnog uzimanja droga, iako je pomenuti stručnjaci prave, jer me prvenstveno zanima kakav uticaj takvo ponašanje ima na relacije sa drugim osobama, nego na samu osobu. Ukoliko konzumiranje trave ili droga remeti odnose (a najčešće remeti jer se život malo po malo svodi na planiranje nabavke i korišćenje )ili jasno utiče na dinamiku nekog odnosa u onda je i štetna, bez obzira da li ostavlja štetan uticaj na samog konzumenta (a retko ne ostavlja). Imajući u vidu da se i psiholog verujem da Vam neće biti teško da sami sebi odgovorite kakava je Vaša uloga u toj partnerskoj relaciji i šta činite za sebe i vezu ostajući ili izlazeći iz nje?
Srdačno
ako sam Vam pomogao kako to da još uvek njena najbolja drugarica ima najveću moć, a da se Vi i dalje tiho i mirno povlačite i uz tuđu poMOĆ vraćate? Nemate podršku, sami ste na svetu. Neko bi rekao da vi MOĆ stičete izražavajući nemoć!? Tada Vam izgleda najviše pomažu. Ali u slučaju Vaše partnerke takva taktika izgleda neće proći i potrebno je da pokažete i svoju stranu koja zna da se bori i drugačije za ono do čega Vam je stalo. Ne kažem da treba da se ponašate loše kao njena drugarica, već da razmislite koja su se Vaša drugačija ponašanja dopala Vašoj partnerki u vreme kada je slušala i Vaše mišljenje i želje.
Srdačno još jednom
ishrana je proces od biološke važnosti za organizam i nagon za ishranom i životom je suviše značajna kategorija da bi je Priroda prepustila učenju. Dakle, ne radi se o skretanju pažnje, ali ako već mislite da mu pažnja nedostaje, onda je pružite ne vezujući je isključivo za ishranu. Drugim rečima kada se roditelji ne bi preterano mešali u ritmove ishrane dece, odnosno samo ih pratili, deca najverovatnije ne bi imala poremećaje ishrane (osim ako ne razviju zavisnost od šećera). Deca koja su sklona poremećajima ishrane obično malo jedu od rođenja, sporo i loše sisaju, često povraćaju, kasno počinju sa uzimanjem čvrste hrane. Takav odnos dece prema hrani može imati velikog uticaja na plašljive majke koje se boje da dete neće napredovati ukoliko ne jede onoliko koliko one smatraju da treba, na nestrpljive majke, na depresivne i preterano krute majke, na majke koje su naučile da se ljubav pokazuje nuđenjem hrane. Ukoliko postoji takav nesklad između prirode deteta i ponašanje majki, najverovatnije će se razviti začarani krug koji pominjete. Na pritiske, deca odgovaraju još većim odbijanjem. Odbijanje ili probiranje hrane postaje tada centralna tema u porodici. Vi možete sami proceneti da li ovo što sam napisao ima veze sa vašom situacijom, ali važan znak je da problemi obično nestaju kada neko drugi preuzme brigu oko ishrane deteta, pa vam preporučujem da potražite pomoć supruga i roditelja, nekog dostupnog člana familije ili već osobe koje bi vam pomogla u brizi oko dece, pogotovo što se nalazite i u drugom stanju. Ne postoji dovoljno dobar recept da li nešto treba pojačati ili oslabiti, jer smatram da začarani krug treba prekinuti. Jedino na taj način se ponašanje i odnos prema hrani može promeniti, a samim tim bi se sprečilo i zarazno prenošenje takvih obrazaca i na druge oblasti ponašanja.
Srdačno
napisali ste mi da je Vaš partner potpunosti svestan štetnosti, ali da je u velikoj zabludi u vezi svog problema. Bojim se da nije moguće biti istovremeno svestan i u zabludi oko iste stvari. Mislim da upravo i Vi možete upasti u istu zamku i da ste ustvari svesni da mu vi ne možete pomoći, ali dovodite sebe u zablududa mu možete pomoći "da ozbiljnije razmisli" (mada ne vidim da ste napisali da on uopšte razmišlja) o problemu. Naravno, takve zamke su moguće kada emocije diktiraju ponašanje. Emocije mogu i da zamagle razum i u vezi činjenica da se ne radi o momak, već o odraslom čoveku od 39 g. čija profesija podrazumeva da donosi odluke o zdravlju drugih ljudi, a pri tom je nemotivisan da leči sopstvenu bolest za koju zna da je štetna i po njega i po odnos sa Vama. Kada je zloupotreba droga u pitanju, a zavisnost od njihovog dejstva se lako stvara, tu nema kompromisa. Svaka pomoć podrazumeva prestanak konzumiranja i uvođenje u program prevencije koju sprovode stručnjaci za lečenje bolesti zavisnosti i sistemski porodični terapeuti za bolesti zavisnosti, tako da Vam preporučujem da se sa njima posvetujete bez čekanja da se motivacija pojavi sama od sebe, jer se najčešće to ne dešava.
niste nimalo konfuzni, naprotiv, skoro da sam imao jasnu sliku u svesti o sekvenci koju ste opisali sa neurologom. Da se radi o filmu imali bi smo glumačku ekipu od 3 glavna glumca i epizodiste. Zaplet je jasan, a sada ću vam izdvojiti opis jednog aktera koga vi akcentirate kao nosica zapleta, a to je gospođa mama. Opis: "sve je na njenim plećima. Ali...neće da prihvati neke dobronamerne sugestije od svojih najbližih da mora da promeni svoj preterano zaštitnički odnos...ona uvek, a naravno i sada shvata sve kao "napad" na njenu ćerku...uvek joj je važnija ambalaža od suštine." Dakle, imamo jedan čvrst karakterni lik, uz dva lako lomljiva, ćerku (sa lomljivim karakterom i diskus hernijom) i lekara (neurologa, uvređenog jer nema moć nad pacijentom). U pravu ste da u ovoj situaciji trebaju psihijatrijski "trikovi", a oni nisu nimalo komplikovani, jer u suštini treba činiti suprotno od onoga što ne funkcioniše. Ključna stvar je tzv. "pridruživanje" (stvaranje prostora za ispoljavanje uticaja), koje se sastoji od čestitanja na izdržljivosti obema, i majci i ćerki, pa čak i čuđenju na neverovatnom strpljenju u iščekivanju da će se izlečenje samo dogoditi (dakle potrebno je preformulisati sve one reči koje su ustvari odbijale majku da dozvoli da se ćerki pruži pomoć, jer kao što rekoste, majke ko majke, mogu imati strahove, a neke mogu imati i preterane strahove da se stvari još više ne pogoršaju). Nakon pridruživanja sledi akcija. Zvučaće paradoksalno, ali vi kao rođak moćete da zatražite pomoć od mame (baš nje), da "izdrži još malo i napravi", iako znate da je već mnogo toga učinila, "još jedan dodatan i veliki napor i pokuša da ubedi ćerku da je potrebno da ponovo započne lečenje". Možete čak izraziti nevericu da će uspeti (dajući joj prostora da se dodatno iskaže kao zaštitnik). Nadam se da će vam ovaj odgovor dati još ideja. Takođe, uvek umesto neurologa možete pozvati psihijatra koji bi procenio da li je problem dublji od ponavljajuće porodične "igre", a neurolog će svakako biti deo "filmske" ekipe kada započne lečenje.
Srdačno
seks spada u jednu od 4 kardinalne karike partnerskog odnosa i najkasnije se gasi u hroničnim bračnim krizama, i to sa razlogom, jer je najčešći način smanjenja tenzije u partnerskom odnosu (naravno kada prođe faza zaljubljenosti u kojoj tenzija postoji zbog strasti a ne zbog skučene komunikacije, lojalnosti prema porodici porekla, stiskanja paste po sredini, i sl.). E sad, probleme koje vi navodite u seksualnom životu, grubo se mogu odvojiti na problem frekvencije seksualnih odnosa i na problem seksualne komunikacije, a oba mogu biti u vezi sa stepenom seksualne želje. Pozvaću se na moje istraživanje sa starijim adolescentima (dakle seksualno najspremnijoj kategoriji), u kome je skoro svaki četvrti muškarac ukazao da bi više puta dnevno želeo da ima seksualne odnose ako bi partnerka uvek bila na raspolaganju. Takavu seksualnu želju imala je tek svaka sedma adolescentkinja, odnosno najveći broj adolescentkinja ima želju za seksualnim odnosima 3-5 puta nedeljno, dok najveći broj muškaraca bi to želelo svakoga dana. Dakle, polne razlike u seksualnoj želji su značajno različite, a problem može nastati kada su kod partnera te razlike i individualno naglašenije. Pošto se radi o nagonskoj potrebi, može se govoriti i u terminima kao što su seksualna glad i sitost. Kada se zadovoljni seksualni apetit, osoba je onda seksualno sita, a ako se jede više od onoga što se želi (deca to rade da bi mame bile srećne) onda se može govoriti o presićenosti (pa deca počnu da odbijaju hranu). A ako zamislimo kako bi izgledala osoba koja je sita seksa, pitam se da li bi isto izgledala kao osoba sita hrane, nezainteresovana da jede, jede samo ono što najviše voli, samo proba, bez krupnih zalogaja, nelagodno se oseća. A ako sve to vratimo u kontekst slike ponašanja vaše žene, onda može biti jasnije dali se radi o gladi, sitosti i presićenosti. Dakle, ne radi se o bolesti, niti o problemu u bilo kome od vas dvoje, već možda o neusaglašenosti želja, o čemu treba otovoreno razgovarati. Ukoliko dozvolite supruzi da seksualno ogladni, možda budete iznenađeni drugačijim pristupom.
Srdačno
sa razlogom ste zabrinuti za ponašanje vašeg supruga, ali uz adekvatan terapijski tretman i izmenu životnog stila, njegovo noćno ponašanje će se promeniti. Iako su ljudi navodili kao razloge za razvod i hrkanje supružnika, mislim da pre pokušaja pružanja pomoći, ne treba žuriti sa odlukama. Strah da se radi o duševnom poremećaju ne stoji u pravom smislu te reči. Naime radi se o epizodama mesečarenja (somnabulizma), a pokazalo se kroz različite slučajeve, da su epizode kakve ste vi opisali u direktnoj vezi sa dnevnim aktivnostima (nedostatak smirujućih i pasivnih aktivnosti), navikama (pušenje, uzimanje energetskih pića i alkohola) i ishrane (ljuto, jako začinjeno). Naravno, uvek je korisno i uraditi kontrolne analize krvi, EEG snimak. Opasnost da vi i dete budete povređene je realan, ali se ne radi o nameri, zbog čega je potrebno da se pobrinete za mere bezbednosti. Nije potrebno da idete u bračno savetovalište pre nego se obratite stručnjaku za poremećaje spavanja. Ako ste u Beogradu preporučujem prof.dr Žarka Martiuovića na Institutu za mentalno zdravlje u Palmotićevoj i prof.dr Nikolu Ilankovića na Institutu za psihijatriju u Pasterovoj. U svetu se obavezno vrši noćno snimanje kamerama osetljivim na pokret, tako da je korisno da se mesečaru pokaže kakvo mu je ponašanje tokom noći, kako i bi i sam razumeo stepen opaasnosti po sebe i druge u epizodama mesečarenja. Bračno i porodično savetovanje i psihoterapija dolazi u obzir ukoliko je suprug dobro informisan, a odbija savete lekara i pored činjenice da svojim ponašanjem ugrožava i sebe i članove porodice. Srdačno
saučešće i Vama! Lično, potišten sam zbog činjenice da u poslednjih nekoliko dana imam prilike da u više navrata izjavljujem saučešće kako preko ovog sajta, tako i u privatnom životu. Ali, to je realnost naših života. Fredi Mejkjuri, pokojni pevač grupe Kvin (Queen), pred smrt je otpevao predivnu pesmu "Show must go on" (Predstava mora da se nastavi: http://www.purelyrics.com/index.php?lyrics=wpypusyz), gde kaže; srce mi je polomljeno, mejkap se ljuska, ali moj osmeh i dalje stoji. Naravno, jer život mora da se nastavi. Ono što osećate je ljudski, očekivano i predstavlja normalnu tugu i žalovanje. Protiv tih osećanja se ne treba boriti, niti ih sakrivati. Plakanje je dobar i zdrav ventil i ne znam da li imamo bolji i ne treba ga obuzdavati. Vreme gubitka je vreme kada su prijatelji i najpotrebniji, a najbolji lek je vreme, koje ne može da izleči, ali može da umiri tu neizdrživost. Naravno, da bi se patnja ublažila dozvoljeno je i korišćenje psihosedativa, oko čijeg doziranja predlažem da se dogovorite sa lekarom.
Srdačan pozdrav
Pitajte doktora
Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Prijavite se na Stetoskop Gazette
Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.